REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-84/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice BH, rođ. **.**.1984. državljanka Republike Burundi, sa boravištem u [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica OH, radi međunarodne zaštite, 21. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/2056, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 8. prosinca 2025.

II. Tužiteljici se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Ivani Sedlar isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/2056, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 8. prosinca 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke).

1.1. Istim rješenjem određeno je da je tužiteljica dužna u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika navodeći da je zemlju podrijetla napustila zbog dugotrajnog progona od strane državnih vlasti i s njima povezanih osoba, temeljenog na političkoj osnovi i pripadnosti obitelji povezanoj s oporbenim djelovanjem. Netočnim smatra navod tuženika da nije dostavila dokumentaciju kojom bi poduprla svoj navod o otmici i nestanku bratića PH, jer je dostavila članak Deklaracija FOCODE br. 010/2016 od 2. lipnja 2016, na kirundiju, te sada istu deklaraciju dostavlja na francuskom, a na taj se dokument tuženik nije pozvao niti razloge ne prihvaćanja obrazložio.

2.1. Navodi da joj se na teret stavlja i činjenica da nakon otmice i silovanja nije zatražila medicinsku pomoć, no pojašnjava da se takvi događaji smatraju teško sramotnima za čitavu obitelj i u pravilu se skrivaju, posjetila je nadriliječnika, ali ne i medicinsku ustanovu. Ističe da je njenoj teti u Švicarskoj priznat azil, na osnovu istih činjenica i okolnosti koje navodi – obiteljska povezanost sa SH.

2.2. Ističe kako rješenje nije moguće ispitati jer nije dostatno obrazloženo, a pored toga nezakonito je se isključuje iz međunarodne zaštite, bez da se transparentno obrazloži iz kojih konkretnih razloga, pa je i izreka pobijanog rješenja protivna dokazima koji prileže spisu, posebno njenom iskazu.

2.3. Osporava odluku tuženiku i u dijelu odluke o napuštanju EGP -a, navodeći da tuženik nije vodio računa o načelu iz čl. 6 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon) „načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«)“.

2.4. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su u provedenom upravnom postupku utvrđene sve odlučne činjenice relevantne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je u cijelosti uzeo u obzir iskaz tužiteljice, njezinu dokumentaciju te općepoznate okolnosti u državi podrijetla.

3.1. Tuženik ističe da dokument koji je tužiteljica priložila uz tužbu, a kojim nastoji potkrijepiti svoj iskaz o prisilnom nestanku njezina rođaka PH, predstavlja javno dostupan podatak iz izvora koji se odnose na opće okolnosti političkih događanja u Republici Burundi tijekom 2015. godine, međutim, navedeni dokument ne sadrži nikakve podatke koji bi omogućili dovođenje tog događaja u izravnu ili posrednu korelaciju s osobom tužiteljice niti potvrđuje da je ona sama bila izložena proganjanju ili stvarnom riziku od ozbiljne štete. Tuženik napominje da iz samog sadržaja dostavljenog dokumenta proizlazi da su eventualni problemi, povezani s političkim djelovanjem imenovanog PH, bili vezani uz njegovu majku, dok se tužiteljica u dokumentu uopće ne spominje niti se navodi kao osoba koja bi bila predmet interesa nadležnih tijela ili drugih aktera, stoga navedeni dokument, iako potvrđuje postojanje općih informacija o navodnom događaju, ne predstavlja individualizirani dokaz relevantan za položaj tužiteljice u smislu odredbi Zakona. Dodatno ističe, da iz nespornih činjenica proizlazi da je tužiteljica Republiku Burundi napustila 2017. godine, dakle približno dvije godine nakon navodnog nestanka PH, te je potom u razdoblju od 2017. do 2022. godine neometano boravila u [adresa], gdje je, prema vlastitom iskazu, živjela bez sigurnosnih problema i obavljala radnu djelatnost, pa navedene okolnosti objektivno isključuju postojanje neposredne uzročno-posljedične veze između događaja iz 2015. godine i njezina kasnijeg napuštanja države podrijetla. Tuženik navodi kako je sama tužiteljica u postupku izjavila da je državu podrijetla napustila 2022. godine u okolnostima kada je Republika Srbija omogućila liberalizirani režim izdavanja viza, pri čemu je imala unaprijed određenu ciljanu zemlju - Švicarsku Konfederaciju. Takav iskaz dodatno potvrđuje da razlozi napuštanja države podrijetla 2022. godine nisu bili uvjetovani navodnim događajima iz 2015. godine, već okolnostima koje nisu povezane s osnovanim strahom od proganjanja ili stvarnim rizikom od ozbiljne štete. Slijedom navedenog, tuženik navodi da se dokument na koji se tužiteljica poziva ne može smatrati relevantnim dokazom u prilog njezinim tvrdnjama, budući da se radi o općem i javno dostupnom podatku koji se ne odnosi na osobu tužiteljice, niti je u uzročnoj vezi s njezinim odlaskom iz države podrijetla u smislu članka 20. i 21. Zakona. Kako je u postupku povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu utvrđeno da nisu iznesene relevantne činjenice i dokazi za ispunjavanje uvjeta za azil i supsidijarnu zaštitu, a okolnosti u zemlji podrijetla nisu takve da bi tužiteljici povratkom u zemlju podrijetla njezin život ili sloboda bili ugroženi, nedvojbeno je utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za primjenu načela “non-refoulement“ iz članka 6. Zakona.

3.2. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. Odluka Ustavnog suda, dalje u tekstu: ZUS) 18. rujna 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i opunomoćenika stranaka, te sudskog tumača za francuski jezik održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. Zakona sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

5.1. Na raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

5.2. Tužiteljica predlaže provesti dokaz njenim saslušanjem, uvidom u dokumentaciju dostavljenu tijekom spora, te psihijatrijskim vještačenjem na okolnost postoje li kod tužiteljice psihičke posljedice traumatskih događaja koje navodi osobito otmice i seksualnog nasilja, nestanka člana obitelji i raseljavanja obitelji te mogu li utvrđene psihičke posljedice utjecati na njezino pamćenje, prisjećanje i način iskazivanja o proživljenim događajima kao i predstavlja li povratak u Burundi s obzirom na navedena traumatska iskustva, za tužiteljicu ozbiljan izvor straha i psihičke ugroženosti.

5.3. Tuženik se izvođenju daljnjeg dokaznog postupka na način kao je predložila tužiteljica protivio.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je saslušana tužiteljica na okolnosti iz tužbe, uz tumača za francuski jezik.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

7.1. Raspravnim rješenjem sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka medicinskim vještačenjem na okolnosti prethodno navedene.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno po zahtjevu tužiteljice podnesenom 21. prosinca 2023. KLASA: UP/I-216-03/23-06/2056, URBROJ: 511-01-213-23-4, a nakon provedenog saslušanja o čemu je sastavljen zapisnik Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2056, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 23. rujna 2025.

9.1. Tuženik zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite tužiteljice u Republici Hrvatskoj, pa u tom smislu iznosi sadržaj izjava tužiteljice i ocjenjujući iste navodi da se tvrdnje o navodnoj otmici bratića SH, te problemima zbog političke aktivnosti imenovanog bratića temelje na neprovjerenim informacijama trećih osoba, bez službenih dokumenata, policijskih izvještaja ili drugih vjerodostojnih dokaza, te se ne može utvrditi postojanje osnovanog straha od proganjanja ili stvarnog rizika od ozbiljne štete, bez priloženih vjerodostojnih dokaza, pa se i njen iskaz bez navedenog ne može smatrati vjerodostojnim. Tuženik dalje obrazlaže kako je tužiteljica zemlju podrijetla napustila 2022., da usprkos navodima da je bila „praćena“ za vrijeme boravka u naselju Gihusha u Bujumburi, navedeno nije prijavila nadležnim tijelima niti potražila zaštitu u zemlji podrijetla, a od 2017. do 2022. sigurno je živjela i radila u Kongu i nije joj palo na pamet tražiti međunarodnu zaštitu, što dodatno upućuje na to da traumatiziranost događajima iz 2015 nije bila razlog napuštanja zemlje podrijetla niti borbe za vlastitu sigurnost.

9.2. Vezano za zaprimljeni policijski poziv na ispitivanje, tuženik navodi kako s obzirom da ga tužiteljica nije zaprimila osobno, u svjetlu općih postupovnih pravila o uručivanju službenih pismena kao i stvarnih okolnosti života u Burundiju koje je tužiteljica opisala, iste pokazuju značajne nelogičnosti, pa tuženik navodi kako nije uvjerljivo da bi policija, navodno tražeći tužiteljicu, uspjela utvrditi njezino stvarno boravište u trenutku kada se nalazila kod prijateljice, a da istodobno poziv formalno upućuje na drugu adresu, pa navedeno također dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza.

9.3. U odnosu na predanu u spis presliku tjeralice izdane 10. kolovoza 2022. u Bujumburi, tuženik navodi da, analizom podataka o izgledu tjeralice te propisa o izdavateljima, navodi kako priložena tjeralica nema u potpisu suca ili državno odvjetništvo /tužiteljstvo, što potvrđuje njezinu nevjerodostojnost, kao i činjenica da na njoj nije navedeno (a tužiteljica se traži zbog nezakonitog držanja oružja), po kojem članku Zakona o kaznenom postupku se tužiteljica tereti.

9.4. Vezano za priloženi medicinski dokument tuženik navodi da je izdan na zahtjev tužiteljice 22. rujna 2022., za isti tuženik zaključuje kako je ciljano zatražen u trenutku kada je tužiteljica već donijela odluku o napuštanju države podrijetla u listopadu 2022. Stoga, tuženik obrazlaže da navodi o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, izostanak bilo kakvog pokušaja obraćanja nadležnim tijelima u toj državi, vrijeme traženja medicinske dokumentacije uz obrazloženje svrhe te okolnosti boravka tužiteljice u DR Kongo, dobrovoljan višegodišnji boravak u drugoj državi bez ikakvih poteškoća te činjenicu da je nesmetano obavljala svoju djelatnost, ne upućuju na postojanje osnovanog straha od proganjanja ili stvarnog rizika od ozbiljne štete u smislu članka 20. i 21. Zakona.

9.5. U procjeni budućeg rizika tuženik se poziva na izvješća međunarodnih organizacija, te ističe da se s obzirom na utvrđene indikatore može opravdano zaključiti da na području na kojemu je živjela tužiteljica ne postoji rizik za život civilnog stanovništva. Iznose se podaci o broju burundijskih izbjeglica i dragovoljni povratak iz susjednih zemalja, te obrazlaže kako na temelju izvješća te osobnih okolnosti tužiteljice ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla tužiteljica biti izložena postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 20. i 21. u vezi sa čl. 38. Zakona

9.6. Odluka o napuštanju EGP-a donesena je pozivom na odredbe Zakona i Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), a u odnosu na određeni rok za napuštanje, tuženik je obrazložio kako je isti primjeren unutar kojega tužiteljica s obzirom na osobne okolnosti ima dovoljno vremena za napuštanje EGP-a.

10. Člankom 20. Zakona propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11.1. Prema stavku 2. članka 21. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. Zakona.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

14. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na sve okolnosti i navode koje je tužiteljica iznosila, a na kojima je temeljila zahtjev za međunarodnu zaštitu, te je dao obrazloženje za odluku, u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dostavljenom spisu upravnog tijela , prvenstveno navodima tužiteljice koji su detaljno razmotreni i odredbama Zakona koje se u obrazloženju odluke citiraju.

15. Niti saslušanjem tužiteljice pred sudom, prema ocjeni suda zaključci tuženika izneseni u osporenom rješenju da u predmetu tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti za odobravanjem međunarodne zaštite, nisu dovedeni u pitanje.

15.1. Naime, ispitana pred sudom tužiteljica je u bitnome ostala kod navoda iznesenih u upravnom postupku, na način kako je iskaz evidentiran u zapisniku od 23. rujna 2025. Navela je kako se u Burundiju od 2015. ništa nije promijenilo ista je vlada i isti predsjednik, to znači da bi je mogli ubiti čim bi se vratila.

15.2. Odgovarajući na upite svoje opunomoćenice što vlast ima protiv nje iskazala je kako je cijela njena obitelj roditelji, braća, bratići, uža i šira obitelj u grupi koja je bila protiv sadašnje vlasti i sudjelovali su u manifestacijama 2015. Već su mnogi od njih pogubljeni zato se boji vratiti natrag, čim bi se vratila mogla bi stradati. Jedan dio njene obitelji, grupa, nalazi se u izbjegličkom kampu u Ruandi, a jedna osoba je u Švicarskoj gdje je i ona željela otići. Radi se o sestri njenog oca koja je dobila azil u Švicarskoj i tamo se nalazi kao izbjeglica.

15.3. Na upit opunomoćenika tuženika da li su razlozi napuštanje zemlje porijekla 2022. povezani s rasnom, vjerskom, političkom, nacionalnom ili drugom pripadnošću tužiteljica je odgovorila da jesu. Obrazložila je da je u Kongu bila od 2010. do 2022. nije mogla imati nikakve vijesti iz Burundija niti o roditeljima niti o kćeri koji su ostali u Burundiju, zato se vratila da bi saznala što se s njima dogodilo, međutim n ije ih našla, tada su je pozvali i rekli da će i ona nestati kao i svi članovi obitelji zato je 2022. napustila Burundi. Upitana da objasni iskaz u dijelu koji se odnosi na oznaku vremenskog razdoblja od 2010. do 2022. u Kongu (jer drugačije proizlazi iz spisa) tužiteljica je iskazala da je ispravno od 2017., a ne 2010. Navela je da se radi o problemima zbog političke pripadnosti, tako da je i odlazak bio iz političkih razloga, jer je njen bratić organizirao manifestacije protiv sadašnje vlasti i dosadašnjeg predsjednika, a ona se brinula o hrani za te prosvjednike, kao i cijela njena obitelj. U slučaju da joj se odobri azil u Republici Hrvatskoj htjela bi da i njena kćer budu s njom ovdje, također i zbog zdravstvenih problema o kojima je iskazivala, s obzirom da je ovdje našla liječnike koji je liječe i prate.

16. U konkretnom predmetu sud je iskaz tužiteljice cijenio takvim da ne dovodi do drugačije odluke. U bitnome tužiteljica je ponovila navode koje je iznosila pred tuženikom, a koje je tuženik, prema ocjeni suda, pravilno cijenio takvima da nisu dostatni za zaključak da bi tužiteljica ispunjavala uvjete iz odredaba članka 20. i 21. Zakona za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

17. Navod tužiteljice o problemima u zemlji podrijetla vezanima za političke aktivnosti, odnosno političko djelovanje njene obitelji, u smislu pomaganja prosvjednicima, kontradiktorni su navodima tužiteljice iz zapisnika vezano za osobne probleme osnovom političkog djelovanja, odnosno aktivizma. Tužiteljica je na zapisniku iskazala da nije bila član neke političke stranke, da nikada nije javno ili putem društvenih mreža iznosila svoje mišljenje ili nezadovoljstvo o stanju u Burundi za vrijeme ili nakon napuštanja zemlje podrijetla. Također je iskazala da u Centru za ispitivanje nije ispitivana o njenoj ulozi za vrijeme prosvjeda ili o bilo kojem članu njezine obitelji i njihovom djelovanju za vrijeme prosvjeda.

17.1. Uz tužbu i tijekom spora priložena dokumentacija (dokument FOCODE, presliku osobne iskaznice tete (majke PH), presliku njezine izbjegličke iskaznice i presliku osobne iskaznice druge tete i njezine obitelji) radi utvrđivanja rodbinske veze tužiteljice sa PH, te dokazivanja da je PH bio član oporbene stranke MSD, nestao nakon uhićenja 2015. godine, a da je nakon toga njegova obitelj bila ugnjetavana, majka u egzilu, te obje obitelji iznuđivane, ne dovode do drugačije odluke. Ovo zato, jer imajući u vidu podatke spisa sud prihvaća zaključak tuženika da zbog okolnosti koje su utvrđene tijekom postupka proizlazi kako razlozi napuštanja zemlje podrijetla tužiteljice nisu uvjetovani događajima iz 2015. godine, imajući u vidu nesporno da je tužiteljica zemlju podrijetla napustila 2017. kada je otišla u DR Kongo gdje je boravila do 2022. godine, tamo je radila i živjela bez sigurnosnih problema. Da bi po povratku u Burundi 2022., u okolnostima kada je Republika Srbija omogućila liberalizirani režim izdavanja viza, s ciljem odlaska u Švicarsku Konfederaciju preko Srbije, te Bosne i Hercegovine došla u Republiku Hrvatsku.

17.2. I prema ocjeni ovog suda priložena dokumentacija o nestanku bratića PH ne omogućava dovođenje tog događaja u izravnu ili posrednu vezu s osobom tužiteljice, posebno imajući u vidu vremenski odmak od navedenih događaja 2015. do napuštanja zemlje podrijetla tužiteljice 2022. godine, stoga sud smatra kako razlozi napuštanja nisu uvjetovani događajima 2015. godine.

18. Imajući u vidu cjelokupno provedeni dokazni postupak kako u upravnom postupku tako i u upravnom sporu, prema ocjeni suda, pravilno je utvrđeno da u predmetu tužiteljice nisu ostvareni uvjeti za odobravanjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

18.1. Vezano za povratak u zemlju podrijetla i eventualne probleme s kojima bi se mogla suočiti, nema osnova za zaključak da bi tužiteljici povratkom u zemlju podrijetla prijetio rizik ozbiljne nepravde iz članka 21. Zakona.

18.2. Povrede odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja, te kako navodi tužiteljica, suprotnosti između izreke i obrazloženja, odnosno izvedenih dokaza, sud nije našao.

18.3. Odluka o napuštanju EGP-a valjano je obrazložena i prema ocjeni suda rok od 30 dana primjeren je i u skladu s odredbama Zakona o strancima, na koje se poziva tuženik.

18.4. Vezano za zdravstvene probleme na koje ukazuje tužiteljica utvrđeno je da isti nisu od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari, a kako u postupku koji je prethodio ovom sporu nije utvrđena uzročno-posljedična veza između otmice tužiteljice i silovanja koje se dogodilo 2015. s razlozima napuštanja zemlje podrijetla 2022. godine, a tužiteljica je pred sudom iskazivala jasno, nije bilo razloga provođenju dokaznog postupka sudsko medicinskim vještačenjem na predložene okolnosti, stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza sud odbio kao nepotrebno.

19. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

20.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

20.2. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

21. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na čl. 60. ZMPZ-a te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik), zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

21.1. Iz podataka zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužiteljica nema imovine i ne raspolaže novčanim sredstvima potrebnima za podmirenje troškova upravnog spora, pa je osnovan zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, kako je navedeno pod točkom II. izreke.

21.2. Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a, stoga je riješeno kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. Zakona).

Dna:

1. Odvjetnica Ivana Sedlar, [adresa] Zagreb, Tratinska ulica 62

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis