1

 

Poslovni broj Gž-540/2024-2

 

 

 

Poslovni broj Gž-540/2024-2

 

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., OIB: ...., zastupan po A.J., odvjetniku u ZOU A. J. i D. B. iz Z., protiv tuženika E. M., iz Z., OIB: ...., zastupan po A.J. Š., odvjetnici iz ., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Povrv-96/2023 od 24. listopada 2023., dana 30. travnja 2024.

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Povrv-96/2023 od 24. listopada 2024. u točkama I) i III) izreke.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom rješenjem Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Povrv-96/2023 od 24.10.2023. u točci I) izreke utvrđeno je da je tužba povučena, dok je u točci II) izreke ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donijetom od strane D.M., javnog bilježnika u Z. pod posl. br.  Ovrv-6158/2022 od 15.06.2022. Također je u točci III) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 124,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja pobijanog rješenja tj. od 24.10.2023. do isplate, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom preostalog troška.

 

2.              Protiv točke I) i III) izreke citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka, odnosno iz razloga navedenih u čl.  353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a) navodeći u bitnom da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao tko bi bio stvarni dužnik potraživanja tužitelja, iako da je još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što da u stanu, na koji se odnosi predmetno potraživanje, žive njegova bivša izvanbračna supruga D. I. i zajednički sin T. I., a kako to proizlazi iz dokumentacije priložene spisu. Navodi da nije podmirio  utuženo potraživanje, već da je to mogla učiniti samo ona osoba koja je stvarni dužnik, odnosno koja živi u stanu i prima račune tužitelja. Navodi i da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog jer ga nije posebnim dopisom pozvao na očitovanje da li pristaje na povlačenje tužbe, a u kojem slučaju bi se mogla primijeniti odredba čl. 193. st. 2. ZPP-a, odnosno predmnijeva da se šutnja tuženika smatra pristankom. Stoga da je sud počinio i bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je pobijano rješenje nerazumljivo i postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja i samog sadržaja spisa. Također tuženik navodi da je hrvatski ratni vojni invalid, pa da predlaže da ga se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 11. toč. 5. Zakona o sudskim pristojbama. Zaključno predlaže ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.               Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.  ZPP-a jer je odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva, te ista ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Isto tako nije utvrđeno niti postojanje ostalih bitnih povredi iz čl. 354. st. 2. na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.               Također pravilno je sud prilikom donošenja pobijnog rješenja primjenio materijalno pravo.

 

6.              Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj pismenim podneskom od 14.04.2023. obavijestio sud da povlači tužbeni zahtjev obzirom da je tuženik nakon pokretanja predmetnog postupka podmirio glavnicu i javnobilježnički trošak, uz dostavu specifikacije plaćanja (list 46 spisa), te je zatražio naknadu ovršnog i parničnog postupka. Nadalje utvrđuje da je tuženik predmetni podnesak zaprimio 17.04.2023., da se nije izjasnio o povlačenju tužbe slijedom čega da se smatra da je pristao na isto, pa primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a utvrđuje u točci I) izreke pobijanog rješenja da je tužba povučena, dok odluku o trošku sadržanu u točci III) izreke pobijenog rješenja donosi na temelju čl. 158. st. 2. ZPP-a dosuđujući tužitelju trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova temeljem Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 ) uz PDV. 

 

7.              Iz stanja spisa proizlazi:

 

- da je predmetni postupak započeo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprve podnijetog javnom bilježniku,

 

- da je povodom pravovremenog prigovora tuženika stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi donijeto po javnom bilježniku, te su ukinute sve provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

 

- da je tužitelj pismenim podneskom od 14.04.2023. ( list 43-45 spisa ) povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i zatražio naknadu parničnog troška ,

 

- da je predmetni podnesak dostavljen uredno e-komunikacijom punomoćnici tuženika koja ga je zaprimila 17.04.2023.,

 

- da se tuženik u roku od 15 dana, od dana primitka predmetnog podneska kojim je tužba povučena, nije usprotivio povlačenju tužbe.

 

8.              Obzirom da je u konkretnom slučaju do povlačenja tužbe došlo nakon što se tuženik, podnesenim prigovorom protiv rješenja o ovrsi, upustio u raspravljanje, to je za donošenje odluke o povlačenju tužbe, mjerodavna odredba čl. 193. st. 2. ZPP-a prema kojoj se tužba, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, a ako se u roku 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

 

9.              Iz citirane odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a ne proizlazi obveza suda da tuženika, a u predmetnom postupku zastupanog po profesionalnom punomoćniku u osobi odvjetnice, posebnim dopisom obavještava o povlačenju tužbe i potrebi izjašnjavanja u roku 15 dana o tome da li pristaje na povlačenje, a pogotovo ne o tome, da u takvom slučaju postavi i zahtjev za naknadu parničnih troškova. Naime, tuženik je putem svoje punomoćnice, dostavom podneska tužitelja od 14.04.2023. kojim je tužba povučena, uredno obaviješten o povlačenju tužbe i zahtjevom tužitelja za naknadom troška postupka, pa kako se u roku od 15 dana nije usprotivio povlačenju, niti zatražio trošak postupka, to je pravilno sud primjenom odredbe čl. 193. st. 2. utvrdio da je tužba povučena i primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a dosudio tužitelju zatraženi trošak.

 

10.              Valja istaknuti da razlozi zbog kojih tužitelj povlači tužbu nisu procesno-pravno relevantni za donošenje deklaratorne odluke o povlačenju tužbe. Također za donošenje takve odluke nije relevantno niti utvrđenje tko je stvarani dužnik utuženog potraživanja, pa su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

11.              Međutim razlog zbog kojeg tužitelj povlači tužbu od odlučnog je značaja za donošenje odluke o troškovima postupka. U konkretnom slučaju iz sadržaja podneska tužitelja od 14.04.2023. proizlazi da povlači tužbu iz razloga što je utuženo potraživanje podmireno nakon utuženja, a koje navode tuženik do donošenja pobijanog rješenja nije osporio. Naime, tuženik se,  po primitku predmetnog podneska kojim je obaviješten o povlačenju tužbe, mogao usprotiviti tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška postupka, u kojem slučaju bi sud o tome vodio računa, a što je propustio učiniti.  

12.              Stoga žalbeni navodi tuženika da nije podmirio utuženo potraživanje, već da je to učinio stvarni dužnik, predstavljaju iznošenje novih činjenica u žalbi, što temeljem odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno. Stoga se ti žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.

 

13.              Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud odmjerio tužitelju parnični trošak u visini prema Tbr. 7. toč. 8. Tarife, a što žalbenim navodima nije niti dovedeno u pitanje.

 

14.              Glede prijedloga tuženika za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi valja istaknuti da o tome odlučuje prvostupanjski sud. 

 

15.              Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

16.              Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjena u točci II) izreke.

 

 

U Rijeci, 30. travnja 2024. 

 

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović  v.r.