Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-490/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od su tkinja toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća te Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), HK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ŽK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) – svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Duplančiću, odvjetniku iz Splita, protiv tužene KK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ljubomiru Gladoviću, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i dr., povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P- 899/2025 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tužene se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se ista prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-899/2025 od 9. siječnja 2026.:

- djelomično potvrđuje u dijelu toč. I izreke kojom je utvrđeno da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 8. kolovoza 2001. između sada pok. AK, kao primateljice uzdržavanja i tužene KK, kao davateljice uzdržavanja ne proizvodi pravne učinke

- djelomično preinačuje u toč. I izreke i odbija tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan

- potvrđuje u toč. II izreke.

r i j e š i o  j e

I/ Žalba tužene se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana pa se odluka o troškovima postupka sadržana u toč.III izreke presude:

- djelomično preinačuje i odbijaju tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.137,50 Eur (tisući stotinu trideset i sedam eura i pedeset centi) sa pripadajućom zateznom kamatom;

- djelomično potvrđuje u odnosu na tužiteljima dosuđeni trošak u iznosu od 6.675,00 Eur (šest tisuća šest stotina sedamdeset i pet eura) sa pripadajućom zateznom kamatom;

II/ Nalaže se tužiteljima da tuženoj naknade trošak postupka povodom protutužbe u iznosu od 625,00 Eur (šest stotina dvadeset i pet eura) sa zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2026. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom toč.I izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 8. kolovoza 2001. između sada pok. AK, kao primateljice uzdržavanja i tužene KK, kao davateljice uzdržavanja ništetan i ne proizvodi pravne učinke, pa je toč.II izreke utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. AK čine u toj točki izreke taksativno nabrojene nekretnine, pokretnine i potraživanja. Toč.III izreke naloženo je tuženoj da tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 7.812,50 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz dosudu joj troškova postupka uključujući i troškove predmetnog žalbenog postupka

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužene je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su sklopile pok. AK kao primateljica uzdržavanja i tužena kao davateljice uzdržavanja dana 8. kolovoza 2001. i koji je u potpisu ovjeren kod javnog bilježnika Nevenke Kekez u Splitu istog dana pod brojem Ov-1646/01 ništetan i ne proizvodi pravni učinak, a kojeg tužitelji temelje na tvrdnji da je isti sklopljen od strane obiju ugovornih stranaka sa nedopuštenom pobudom da se prednik tužitelja (raniji tužitelj - njihov pok. suprug i otac UK) isključi iz mogućeg nasljeđivanja imovine iza smrti svoje majke, slijedom čega da je poduzeti pravni posao ništetan i ne proizvodi pravne učinke u smislu odredbe čl. 322. u svezi sa čl. 273 stav. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05 – "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08).

4.1. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud po analizi rezultata provedenog dokazanog postupka – sadržaja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 8. kolovoza 2001., saslušanjem prednika tužitelja - UK, prvotužiteljice PK, tužene i svjedokinje GK, zaključuje - imajući u vidu sveukupne odnose između pravnog prednika tužitelja pok. UK, tužene i njihove sada pok. majke AK, da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 8. kolovoza 2001. očito radi o nedopuštenoj pobudi za koju su obje ugovorne stranke znale i istu htjele, a sastojala se u isključenju pravnog prednika tužitelja – sada pok. UK iz mogućeg nasljeđivanja imovine iza smrti majke i da je upravo to bio odlučujući motiv sklapanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Pri tom prvostupanjski sud posebno ističe da su sve saslušane parnične stranke suglasno iskazale da na strani pok. AK nije bilo potrebe za uzdržavanje u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, pri čemu sama tužena navodi da se ovdje uopće ne radi o novcu, već o majčinom psihičkom stanju koje je bilo prouzrokovano lošim odnosima sa prednikom tužitelja i njegovom obitelji, da majci nije trebala financijska pomoć pa joj niti ona kao davateljica uzdržavanja nije davala nikakvu financijsku pomoć, već da je majci trebao razgovor i druženje, a da su odnosi na sinom i njegovom obitelji bili u tolikoj mjeri narušeni da je majka ponekad sa njima komunicirala putem pisana iako su živjeli u istom stanu. Navela je i da do potpisivanja spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju vjerojatno ni nebi došlo da je majka bila u dobrim odnosima sa pok. UK, te da su upravo takvi loši međusobni odnosi utjecali na nju (tuženu) da sa majkom sklopi sporni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, to više što su u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora odnosi između pok. AK i njezinog sina UK bili u tolikoj mjeri poremećeni da dugi niz godina uopće nisu kontaktirali i to sve do smrti pok. [adresa]. a što da je razvidno i iz činjenice što majka pred istim prvostupanjskim sudom ishodila i pravomoćnu presudu broj P-1635/05 od 26. veljače 2007. radi iseljenja tužitelja i njegove obitelji iz predmetnog stana na adresi u [adresa].

5. Prosuđujući predmetni pravni odnos pozivom na odredbe čl. 273.stav.1. i 2. ZOO/05 koje propisuju da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka , prvostupanjski sud otklanja tvrdnju tužene da se u konkretnom slučaju ne radi o razlozima apsolutne ništetnosti, već eventualno o ugovoru bez pravnog učinka, a da eventualno neizvršavanje sklopljenog ugovora može biti razlog za raskid istog koje pravo da imaju samo ugovorne stranke, no ne i treće osobe.

5.1. Pri tom prvostupanjski sud naglašava da nesporna činjenica da na strani pok. AK nije bilo potrebe za uzdržavanje u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 8. kolovoza 2001. nedvojbeno ukazuje da pobuda za sklapanje spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije bila postojeća potreba za uzdržavanjem na strani pok. AK kao primateljice uzdržavanja, već da je sporni ugovor sklopljen iz drugih, nedopuštenih pobuda pa imajući u vidu daljnju nespornu okolnost teško narušenih odnosa između sina UK i njegove obitelji sa pok. majkom, prvostupanjski sud zaključuje da nema nikakve dvojbe da je isključiva pobuda za sklapanje spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bila isključenje iz nasljeđivanja pravnog prednika tužitelja IK kao sina i nasljednika prvog nasljednog reda, koji je spornim ugovorom lišen svojega zakonskog nasljednog dijela (1/2 dijela) ostavine iza smrti majke pok. AK, što je tuženoj kao drugoj ugovornoj strani zacijelo bilo dobro poznato, a što sukladno citiranoj odredbi čl. 273. stav. 2 ZOO/05, ima za posljedicu ništetnost spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

5.2. Imajući u vidu da je između parničnih stranaka nesporan opseg ostavinske imovine

– koja čini predmet spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev i u dijelu utvrđenja da ta imovina ulazi u sastav ostavinske imovine iza pok. AK.

6. Tužena u žalbi osporava materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda o ništetnosti spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ističući da iz odredbe čl. 273. ZOO/05 proizlazi da će u slučaju nedopuštene pobude jedne ugovorne strane i saznanja druge ugovorne strane za tu nedopuštenu pobudu tako sklopljeni ugovor biti bez učinka i da se dakle radi o nepostojećem, a ne ništetnom ugovoru te citira istovjetno pravno shvaćanje Vrhovnog suda (iako ne navodi odluku iz kojeg ono proizlazi) . Navodi i da prvostupanjski sud ne utvrđuje činjenice vezane uz ništetnost iz odredbe čl. 322. stav. 1. ZOO/05 na što ga obvezuje tužbeni zahtjev iz tužbe, već se upušta jedino i isključivo u ocjenu nedopuštene pobude za sklapanje spornog ugovora o uzdržavanju. No obzirom da tužbeni zahtjev glasi na ništetnost predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu čl.322.stav.1. ZOO/05 i odredbu čl. 273.ZOO/05 i to iz aspekta činjenica za koje prvostupanjski sud nalazi da su utvrđene. Pri tome smatra i da prvostupanjski sud pogrešno interpretira pravnu prirodu ugovora o uzdržavanju u odnosu na pravni učinak tog ugovora prema trećim osobama uključujući i zakonske nasljednike primatelja uzdržavanja, a i da prvostupanjski sud potrebu za sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ispituje samo u trenutku njegovog sklapanja zanemarujući pri tom njegovo neizvjesno trajanje i potrebu primatelja uzdržavanja da na vrijeme sklopi takav ugovor koji će mu omogućiti primitak uzdržavanja kada objektivno nastupi vrijeme za takvu vrstu pomoći.

7. Iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117. stav. 2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107. stav. 2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelj ice, kojima se tužena na utvrđene činjenice ni ne referira niti ih osporava.

8. No ponajprije valja navesti da ispitujući pobijanu presudu iz aspekta odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud ostvario i jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti, no i da pravilno žalba tužene ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrdio ništetnim zbog utvrđene nedopuštene pobude ugovornih stranaka zbog koje je sklopljen.

8.1. Tome valja nadodati da unatoč tome što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio ZOO/05 obzirom da je primjena mjerodavnog materijalnog propisa – dakle ZOO/91 ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) uvjetovana vremenom sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (sklopljen 8. kolovoza 2001.) i odredbom čl. 1163.stav.1. ZOO/05, to valja navesti da oba zakonska propisa predmetnu materiju reguliraju na sadržajno istovjetan način.

9. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl. 375. stav. 1. ZPP, valja navesti da je ništetnost ugovora propisana odredbom čl. 103 . stav. 1. ZOO/91 koja određuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Činjeničnim supstratom predmetne tužbe – kojim je sud vezan jer na osnovu njega pravno kvalificira spor (određuje pravnu osnovu spora) kojim tužitelji obrazlažu nedopuštenu pobudu ugovornih stranaka prilikom sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tužitelji upućuju na odredbu čl. 53.stav.1. i 2. ZOO/91 prema kojoj pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

9.1. U konkretnom slučaju su pok. AK i tužena sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (kojeg sadržaj između parničnih stranaka nije ni sporan) u okolnostima koje su detaljno i suglasno opisali i prednik tužitelja i tužiteljica PK i tužena, pri čemu između parničnih stranaka također nije sporno da pok. AK nije iziskivala niti financijsko uzdržavanje, a sve do preseljenja kod svog brata (cca 2 mjeseca prije smrti 2011.) niti brigu oko svog zbrinjavanja (opsluživanja), prema kazivanju tužene iziskivala je razgovor i druženje no što je izvan predmeta obveze/potrebe uzdržavanja u smislu obveze davatelja uzdržavanja u ugovornom odnosu. Iz navedenog proizlazi potpuni izostanak uzdržavanja kao pobude za sklapanje ugovora. Ako se kao pobuda u konkretnom slučaju isključi radnja uzdržavanja primateljice uzdržavanja, preostaje da je jedina utvrđena pobuda za sklapanje tih ugovora bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje i raspolaganje imovinom za života, kao što je to osnovano i zaključio sud prvog stupnja.

9.2. Predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je sklopljen 8. kolovoza 2001. , dakle u vrijeme kada nije bio uređen niti jednim pozitivno-pravnim propisom, prije stupanja na snagu i primjene ZN/03 u ovoj pravnoj stvari valja primijeniti opća pravila obveznog prava (pravna pravila OGZ), na primjenu kojih upućuje odredbe Zakona o nač inu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91). Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine i da obveza davatelja uzdržavanja podrazumijeva primjerice obvezu osiguranja prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba, snošenje troška režija i pogreba primatelja uzdržavanja, a što je u konkretnom slučaju i inkorporirano u odredbe čl. II – i čl.IV predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 8. kolovoza 2001. iako su ugovorne stranke znale da primateljica uzdržavanja sadržaj ugovorenog uzdržavanja ne iziskuje. Sama tužena je iskazala da pod pretpostavkom da su odnosi majke i brata i njegove obitelji bili u redu, da ne bi došlo do sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. U okolnostima u kojima je UK sa svojom obitelji živio u istom stanu kao i da je pok. Majka ishodila i presudu radi njihovog iseljenja kod istog prvostupanjskog suda broj P-1635/05 od 26. veljače 2007. i po ocjeni ovoga suda je za zaključiti da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen sa namjerom da se pok. UK onemogući u nasljeđivanju svoje sada pok. majke, a koja utvrđenja ni tužena tijekom trajanja prvostupanjskog postupka nije dovela u dvojbu, To više što i sama ističe da uzdržavanje pok. majci nije pružala, jer ga isti nije niti trebala, već je istu posjećivala i razgovarala sa njom, što je majka zapravo željela.

9.3. Polazeći dakle od sadržaja odredbe čl. 53. stav.1. i 2. ZOO/91 prema kojoj ugovor sklopljen uz nedopuštenu pobudu nema pravni učinak, za zaključiti je da takav ugovor nije ni nastao, da je nepostojeći, stoga ne može biti ništetan. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za njihov nastanak jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Suprotno tome kod ugovora koji je kasnije utvrđen ništetnim, su u formalno-pravnom smislu bile ispunjene propisane pretpostavke za njegovo sklapanje, no koje su kasnije anulirane jer je utvrđeno da je ugovor protivan Ustavu, moralu ili prisilnom propisu. Dakle za razliku od ništetnih ugovora koji su nastali i tek kasnije utvrđeni ništetnim, nepostojeći ugovor nikada ni je niti nastao (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka npr. Rev-2357/2015-2 od 2.2.2016., Rev-2757/2016-2 od 27.8.2019.).

10. Obzirom na izneseno valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužene preinačiti toč.I izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrđen ništetnim (pozivom na odredbu čl.373.toč.3.ZPP), a djelomičnim odbijanjem njezine žalbe potvrditi toč.I izreke u dijelu kojem je utvrđeno da je navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bez pravnog učinka (pozivom na odredbu čl.368.stav.1.ZPP). Potvrditi je valjalo i toč.II izreke koju tužena u žalbi sadržajno niti ne osporava a koja je posljedica utvrđenja iz potvrđenog dijela toč.I izreke.

11. Osnovana je žalba tužene u odnosu na odluku o troškovima postupka obzirom da je ista uspjela u cijelosti sa protutužbom radi iseljenja tužitelja (toč.II izreke prvostupanjske presude broj P-2332/2024 od 20. rujna 2024. koja je potvrđena ovosudnom presudom broj Gž-1614/2024-2 od 19. veljače 2025.), a koju je činjenicu prvostupanjski sud u potpunosti zanemario.

11.1. Stoga je tuženoj valjalo priznati nagradu za zastupanje po odvjetniku sukladno Tbr.7/2 alineja 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – „Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25) u vidu jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 625,00 Eur sa uključenom naknadom po Tbr. 46 Tarife , sve sa zateznom kamatom po odredbi čl.151.stav.3. i 4. ZPP od dana donošenja ovosudnog rješenja do isplate.

11.2. Tuženoj nije priznat trošak žalbenog postupka preispitivanja ranije presude prvostupanjskog suda broj P-2332/2024 od 20. rujna 2024. (nagrade za sastav odgovora na žalbu tužiteljice i plaćene pristojbe na odgovor) jer je ocjena ovoga suda da sadržaj odgovora nije bio od značaja za odluku o žalbi tužitelja pa je o zatraženom trošku tužene odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP. Također tuženoj nije dosuđen zatraženi izdatak s osnova pristojbe na protutužbu jer iz sadržaja spisa proizlazi da ista nije ni plaćena niti je prvostupanjski sud tuženu pozvao na platež iste ( istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-158/2021-2 od 27. veljače 2024., Rev-450/2024-2 od 9. travnja 2024.).

12. Sukladno odredbi čl. 166. stav. 2. ZPP valjalo je odluku o troškovima postupka (u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev) utemeljiti na odredbi čl. 154. stav. 5. ZPP. Naime, zbog dijela tužbenog zahtjeva sa kojim tužitelji nisu uspjeli u predmetnom sporu (zahtjev za utvrđenje ništetnosti) po ocjeni ovoga suda nisu nastali posebni troškovi zbog čega je tuženu valjalo obvezati na naknadu im cjelokupnih troškova postupka. Tome valja pridodati da je prvostupanjski sud očigledno tužiteljima priznao i nagradu za zastupanje povodom protutužbe tužene, no u odnosu na koji zahtjev tužitelji nisu uspjeli.

12.1. Tužiteljima je u pravilnoj primjeni materijalnog prava stoga valjalo priznati nagradu za sastav tužbe po Tbr.7/1 Tarife u iznosu od 625,00 Eur, zastupanje na osam ročišta (17.11.20., 20.1.21., 14.6.21., 17.3.21., 18.7.24., 11.7.25., 18.9.25 i 9.10.25.) po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 625,00 Eur, sastav podneska od 8.7.19. po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 625,00 Eur, te nagradu za pristup ročištu radi objave presude po Tbr. 9/3 Tarife u iznosu od 125,00 Eur, sve sa uključenom naknadom po Tbr . 46 Tarife. Uz to je tužiteljima priznat izdatak s osnova pristojbene obveze na tužbu u iznosu od 300,00 Eur, dakle sveukupno im je valjalo priznati s osnova troškova provedenog postupka iznos od 6.675,00 Eur.

12.2. Obzirom na prethodno izneseno valjalo je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužene preinačiti odluku o troškovima postupka, obvezati tužitelje da joj naknade trošak postupka povodom protutužbe u iznosu od 625,00 Eur sa zateznom kamatom, odbiti zahtjev tužitelja radi naknade im troškova postupka u iznosu od 1.137,50 Eur, a potvrditi odluku o troškovima postupka za iznos od 6.675,00 Eur sa zateznom kamatom.

13. Obzirom da je tužena sa žalbom uspjela u dijelu tužbenog zahtjeva zbog odbijanja kojeg nisu nastali posebni troškovi, a tek djelomično u odnosu na dio sporednog zahtjeva (odluke o troškovima postupka) to joj trošak žalbenog postupka nije dosuđen.

U Varaždinu 21. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec