REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1839/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Mirku Veleglavcu u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Tomislav Boljat odvjetnik u Šibeniku, Stjepana Radića 10, protiv tužene (ime u nominativu) Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupa je Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko – upravni odjel, Šibenik, Stjepana Radića 81, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 02. srpnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i zamjenika zakonskog zastupnika tužene GE zamjenika ŽDO Šibenik, na ročištu objave odluke dana 21. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik posebnih fizičkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na geodetskom snimku mjernika SE od 16. srpnja 2020. godine (dalje u tekstu: snimak), koji je snimak sastavni dio ove presude, prikazanih likovima omeđenih slovima A-B-C-D-A, površine 139,00 m2, te slovima E-F-G-H-I-J-E, površine 1331,00 m2.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao od svoje majke ĐE pok. Ć, a ista da je to pravo stekla od svoga supruga RE koji da je utuženo pravo stekao od svoga oca ĆE rođenog 1905. godine, a umrlog 1960. godine. Potonji pravni prednik tužitelja da je predmetno pravo stekao od svoga oca, tužiteljevog pradjeda HE rođenog u 19. stoljeću.

2. Dio sporne površine označene slovima A-B-C-D-A, površine 139,00,00 m2 na predmetnom geodetskom snimku da se nalazi u neposrednoj blizini obiteljske kuće tužitelja oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], danas tužitelju da služi za prikupljanje i odlaganje drva za ogrjev, a od davnina da je spomenutim pravnim prednicima tužitelja služila za odlaganje gnojiva za vinograd, na istoj da su prednici tužitelja posadili stabla bagrema i kostelja.

3. Drugi dio ovdje utužene površine na predmetnom snimku prikazan likom omeđenim slovima E-F-G-H-I-J-E, površine 1331,00 m2, narodnog naziva „Sadić“ u naravi da predstavlja maslinik s posađenih 30-etak maslina, ograđen je sa svih strana betinskim zidom koji da je izgrađen na mjestu nekada postojećeg suhozida, jednim dijelom navedena površina da je i danas ograđena starim kamenim suhozidom. Na potonje opisanoj površini pravni prednici tužitelja da su posadili stabla bajama koja da su i danas vidljiva, na dijelu iste površini sadio se krumpir i ostale

XIV P-1839/2020

povrtne kulture.

4. Čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], sastavnica koje da su ovdje sporne površine, da je u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu formalno upisana kao vlasništvo i posjed tužene, stvarno da su u kontinuiranom, mirnom i savjesnom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika preko 150 godina, dakle, u vremenu dovoljno dugom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

5. Slijedom iznesenog, ne popisujući parnični trošak, predložio je usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Tužena se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivila ovoj tužbi i tužbenom zahtjevu, predložila je odbiti isti, a nije popisivala parnični trošak.

7. Naglašavala je da iz činjeničnog obrazlaganja predmetne tužbe i supstrata po tužitelju predloženih i izvedenih dokaza ne proizlaze odlučne činjenice važne za usvajanje tužbenog zahtjeva. Za stjecanje prava vlasništva temeljem izvaredne dosjelosti spornih površina iste da su morale biti u neprekidnom posjedu tužiteljevih pravnih prednika 40 godina do dana 06. travnja 1941. godine, a o tome da se ne može zaključivati iz izvedenih dokaza.

8. U dokaznom postupku pročitana je obavijest ODO-a Šibenik s nadnevkom 28. kolovoza 2020. godine broj N-DO-161/20, pregledan je geodetski snimak mjernika SE od 16. srpnja 2020. godine, pročitana su rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u Šibeniku Ljiljanke Malenica doneseno u predmetu pod poslovnim brojem O-578/05, UPP/OS-147/05 iza smrti LE pok. G i O-645/20, UPP/OS-99/20 javnog bilježnika u [adresa] Mire Grbac doneseno iza smrti ĐE pok. Ć rođene S, pročitan je smrtni list Matičnog ureda Vodice klase 223-04/20-003/82, ur.broj: 2182-19-0105/1-20-1 od dana 10. lipnja 2020. godine za DE pok. HE, pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, pročitan je zapisnik očevida obavljenog dana 13. siječnja 2025. godine, pregledan je nalaz i mišljenje – skica vještaka mjernika ČE s nadnevkom 10. ožujka 2025. godine sa fotografijama sačinjenim prilikom vršenja očevida u prilogu, uključivo sa posjedovnim listom broj 1410 za K. O. [katastarska općina], saslušan je tužitelj kao stranka i svjedoci PE, AE, FE i ĆE.

8.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev pa je stoga isti ocijenjen osnovanim kao takav prihvaćen i

XIV P-1839/2020

zato je suđeno kao u izreci ove presude.

14. Naime, iako tužitelj činjeničnim obrazlaganjem predmetne tužbe ukazuje na stjecanje utuženog prava nasljeđivanjem svojih pravih prednika, oca RE Kendeša pok. G osnovom rješenja o nasljeđivanju koje je javni bilježnik u Šibeniku Ljiljanka Malenica donijela u predmetu pod poslovnim brojem O-578/05, UPP/OS-147/05 dana 23. rujna 2005. godine (listovi 9 i 10 spisa) i majke ĐE pok. Ć rođene S osnovom rješenja o nasljeđivanju koje je pod poslovnim brojem O-645/20, UPP/OS-99/20 donijela javni bilježnik u [adresa] Mira Grbac dana 10. srpnja 2020. godine (listovi 11 i 12 spisa), pregledom istih rješenja nije utvrđeno da bi tužitelj, bilo kao knjižno ili izvan knjižno vlasništvo stekao pravo vlasništva utuženih površina kao posebnih fizičkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Pače, nije bilo pisanih dokaza niti da su navedeni pravni prednici to pravo stekli nasljeđivanjem od tužiteljeva djeda po ocu DE pok. HE, rođenog 1905. godine umrlog **.**.1944. (Smrtni list od 10. lipnja 2020. godine na listu 13 spisa) ili tužiteljeva pradjeda HE, na što tužba također upućuje.

15. Međutim, uz obrazloženo je za navesti da okolnost što predmetne površine nisu bile dijelom ostavinske imovine pravnih prednika tužitelja (kako je navedeno u točki 14. obrazloženja) nije bila od značaja za donošenje presude u konkretnoj pravnoj stvari. Vlasništvo ovdje predmetnih površina, kao posebnih fizičkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], mogu se smatrati naknadno pronađenom (ostavinskom) imovinom, o njoj se može raspravljati i naknadno, pa i u ovoj parnici, posebice, jer je ovdje tužena, kao uknjižena ovlaštenica potonje navedene nekretnine, osporavala tužitelju, kao nesumnjivom nasljedniku ranije spomenutih pravnih prednika oca RE i majke ĐE (o tome citirana rješenja o nasljeđivanju) pravo na toj imovini, to sve sukladno odredbama članaka 234. i 224. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov. broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), kakav zaključak snaži i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1541/1996 od dana 26. travnja 2000. godine.

16. Uz obrazloženo je važno naglasiti da i tužitelj uz pravni osnov prijenosa vlasništva spornih površina nasljeđivanjem ukazuje i na dugogodišnji (tužba tvrdi preko 150 godina) posjed utuženih površina čime implicira i moguće stjecanje dosjelošću, čime u bitnom ukazuje i na stjecanje utuženih prava (izvanrednom) dosjelošću.

17. Nedvojbeno je da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa koji su doneseni prije dana 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, koja je bila uknjižena kao državno vlasništvo (ili uknjižena i kao općenarodna imovina), kakva nesporno i jeste predmetna nekretnina (u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], danas je vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], uknjiženo za cijelo na imenu ovdje tužene Republike Hrvatske, a u posjedovnom listu 1410 iste K.O. tako je upisan i posjed navedene nekretnine), izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja iste nekretnine do

XIV P-1839/2020

dana 06. travnja 1941. godine.

18. Po ocijeni ovog prvostupanjskog suda, a utvrđujući odlučne činjenice o utuženim pravima tužitelja vrhu posebnih fizičkih dijelova predmetne nekretnine, iz supstrata izvedenih dokaza, nije se mogla nedvojbeno utvrditi činjenica četrdesetogodišnjeg posjedovanja pravnih prednika tužitelja prije dana 06. travnja 1946. godine (važna za stjecanje vlasništva državnog erara izvanrednom dosjelošću), ali je bez sumnje utvrđeno da su posjednici utužene nekretnine, dokazano bar od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bili pravni prednici tužitelja, otac istog LE, rođen dana **.**.1930. i majka ĐE, rođena **.**.1931. umrla **.**.2020., kakav su zaključak o posjedovanju krijepili na utuženoj nekretnini zatečeni artefakti, dio urednih i starih ogradnih suhozidova, te kameno betonski zidovi kao preostale međe veće sporne površine, koji su ukazivali na granice posjeda iste površine, na toj površini ranije su bila postojeća stabla bajama (danas tragovi), sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća na mjestu istih posađena su stabla maslina (tridesetak stabala), konačno, izneseno okrijepljeno je suglasnim i životno uvjerljivim iskazima u postupku saslušanih svjedoka, koji su kao važni za utvrđivanje činjenice posjeda spornih površina, u cijelosti po ovom sudu prihvaćeni, posebice navodi svjedokinje AE koja je na područje naselja Grabovci došla živjeti trenutkom udaje 1971. godine te se sjećala ranije postojećih stabala bajama na većoj utuženoj površini, a tako i svjedoci PE i FE koji je kazivao da je posljednje veće stablo bajame otpiljeno prije nekoliko godina, ali i manjeg vrta na istoj površini u kojem je baka tužitelja Đ (supruga 1944. godine umrlog tužiteljevog djeda ĆE) sadila i sijala povrtlarske kulture, pače svjedokinja AE prisjećala se i da je obitelj tužitelja na onoj manjoj, ovdje spornoj površini, u opisanom razdoblju imala đubrenjak (gnojište, bunjište) za stajski gnoj (tako i tužitelj u stranačkom iskazu) na kojoj površini su i očevidom dana 13. siječnja 2025. godine zatečena dva stabla kostelje.

19. Neovisno o utvrđenju glede stjecanja izvanrednom dosjelošću iznesenom u točki 18. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je pored propisa citiranih u točki 17. ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije dana 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, a u konkretnom slučaju predmetna nekretnina (nesporno) jeste kako je ranije obrazloženo, treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredbi istog Zakona.

20. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 19. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP

- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile društveno vlasništvo (općenarodna imovina) za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjeda proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine

XIV P-1839/2020

stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su dana 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

21. Nastavno iznesenom u točkama 19. i 20. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.

22. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, u kojoj sud nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva utuženih dijelova predmetnih nekretnina (članak 186. stavak 3. ZPP-a), dakle, vrhu kojih je traženje tužitelja (osnovom nasljeđivanja pravnih prednika i izvanredne dosjelosti), osporavala tužena kao upisana vlasnica predmetne nekretnine, od značaja je bilo utvrđenje (iskazi u postupku saslušanih svjedoka, očevidom zatečeni artefakti na spornim površina), da su pravni prednici tužitelja, konačno i sam tužitelj, nedvojbeno savjesno posjedovali predmetne površine, na granice kojeg posjeda ukazuju dobro izvedeni ogradni kameni suhozidovi i kameno betonski zidovi, to tako bar od 1971. godine, dakle, opisani posjed ranije navedenih pravnih prednika tužitelja trajao je najmanje u razdoblju od dvadeset osam godina do dana 17. studenog 1999. godine (kada je prestao važiti izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP), tek je za pretpostaviti i znatno duže (s obzirom na vrijeme rođenja i smrti tužiteljeva djeda DE pok. HE i aktivitet tužiteljeve bake R), ali za nedvojbeni zaključak o takvom vremenu posjedovanja dokaza nije bilo.

23. Susljedno navedenom valja navesti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira (tako i po pravilima ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima), a dokaza za bitno drugačiji zaključak u konkretnoj pravnoj stvari nije bilo, niti je tužena nudila iste za drugačiji zaključak o savjesnosti pravnih prednika tužitelja, dok ukupnost upisa vlasništva i posjeda predmetne čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji je u suprotnosti sa utvrđenim stvarnim stanjem vrhu spornih površina, ne otklanja, po ocijeni ovog suda, to posebice i zbog činjenice da utužena nekretnina ima površinu od 2.825.331,00 m2 (u naravi obuhvaća cijelo naselje Čista Velika), savjesnost posjeda tužitelja i njegovih

XIV P-1839/2020

pravnih prednika.

24. Sve obrazloženo impliciralo je utvrđenje ovog suda da je tužitelj, uključivo sa vremenom posjedovanja svojih pravnih prednika, u svakom slučaju istekom dvadesetogodišnjeg roka , sukladno odredbama stavka 3. članka 159. ZVDSP-a i po samom zakonu dosjelošću stekao vlasništvo posebnih fizičkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na geodetskom snimku mjernika SE od dana 16. srpnja 2020. godine prikazanih likovima omeđenih slovima A-B-C-D-A, površine 139,00 m2, te slovima E-F-G-H-I-J-E, površine 1331,00 m2 (list 4 spisa), tako razvidnih i na skici vještaka mjernika H s nadnevkom od 10. ožujka 2025. godine (list 39 spisa), pa je postavljeni tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim, kao takav prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

25. Kako stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 21. rujna 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana objave ili prijema pisanog otpravka iste ovisno o urednosti poziva na ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.