Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-729/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj tužiteljice RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicama Ireni Zustović i Ingrid Zustović Baletić, odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Labinu, protiv tuženika PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice REP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Deanu Velendriću, odvjetniku u Pazinu, radi iseljenja i isplate, te po protutužbi tuženika PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice REP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužiteljice RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade nužnih i korisnih troškova, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu od 6. ožujka 2026. poslovni broj: Ps-6/2020-75, u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja RE i ZE odbija se kao neosnovana dok se žalba tuženika PE i tuženice REP djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: Ps-6/2020-75 od 6. ožujka 2026.:

- djelomično potvrđuje i djelomično preinačava točka I. izreke i sudi:

Nalaže se tuženicima CE i AEP iseliti iz kuće na adresi [adresa] sagrađene na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastarskom operatu upisana kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to iz stana u prizemlju stambene zgrade koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, kupatila u površini od 140 m2 kao te da isti slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužiteljima kao i konobu koja se nalazi u prizemlju zgrade u roku 15 dana nakon što tužiteljica RE i tužitelj ZE s osnova nužnih i korisnih troškova isplate tuženiku PE iznos od po 9.428,96,28 EUR svaki te tuženici AEP iznos od po 6.561,14 EUR svaki sve sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , dakle iznose dosuđene tuženicima s osnove nužnih i korisnih troškova ovom presudom

- potvrđuje u točki II. izreke kojom je naloženo tuženicima da zajedno sa svojom obitelji tužiteljima predaju u posjed garažu sagrađenu na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastarskom operatu upisanoj kao k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], prvu u nizu g ledano sa ceste, u roku 15 dana

- preinačuje u točki III. izreke u dijelu kojim su tuženici obvezani isplatiti tužiteljima svakom u ½ dijela iznos od 37.774,71 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dana dospijeća do isplate i po stopi pobliže određenim u toj točki izreke te daljnji iznos od 635,51 EUR mjesečno koji dospijeva svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec i to za daljnji period počev od 1. veljače 2026. pa nadalje sve do iseljenja i sve sa zakonskom kamatom od 1.- og u mjesecu za tekući mjesec te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja

- potvrđuje u točki V. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici RE isplatiti tuženiku PE iznos od 7.547,43 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate, u dijelu kojom je tuženik PE odbijen sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na taj iznos od 6. svibnja 2021. do 5. ožujka 2026. i dijelu kojim je tuženik PE odbijen sa zahtjevom da da mu tužiteljica RE isplati iznos od 1.028,84 EUR sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2021. do isplate

- preinačuje u preostalom odbijajućem dijelu točke V. izreke za iznos od 1.880,95 EUR te se nalaže tužiteljici RE isplatiti tuženiku PE daljnji iznos od 1.880,95 EUR sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- potvrđuje u točki VI. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju ZE isplatiti tuženiku PE iznos od 7.547,43 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate, u dijelu kojom je tuženik PE odbijen sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na taj iznos od 6. svibnja 2021. do 5. ožujka 2026. i dijelu kojim je tuženik PE odbijen sa zahtjevom da mu tužitelj ZE isplati iznos od 1.028,84 EUR sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2021. do isplate.

- preinačuje u preostalom odbijajućem dijelu točke V. izreke za iznos od 1.880,95 EUR te se nalaže tužitelju ZE isplatiti tuženiku PE daljnji iznos od 1.880,95 EUR sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana

- potvrđuje u točki VII. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici RE isplatiti tuženici AEP iznos od 5.244,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate, u dijelu kojom je tuženica PEP odbijena sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na taj iznos od 6. svibnja 2021. do 5. ožujka 2026. i dijelu kojim je tuženica PEP odbijena sa zahtjevom da joj tužiteljica RE isplati iznos od 705,97 EUR sa zateznom kamatom od

6. svibnja 2021. do isplate

- preinačuje u preostalom odbijajućem dijelu točke VII. izreke za iznos od 1.307,10 EUR te se nalaže tužiteljici RE isplatiti tuženici AEP daljnji iznos od 1.307,10 EUR sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana

- potvrđuje u točki VIII. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju GE isplatiti tuženici AEP iznos od 5.244,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate, u dijelu kojom je tuženica PEP odbijena sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na taj iznos od 6. svibnja 2021. do 5. ožujka 2026. i dijelu kojim je tuženica PEP odbijena sa zahtjevom da joj tužitelj ZE isplati iznos od 705,97 EUR sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2021. do isplate

- preinačuje u preostalom odbijajućem dijelu točke VIII. izreke za iznos od 1.307,10 EUR te se nalaže tužitelju ZE isplatiti tuženici AEP daljnji iznos od 1.307,10 EUR sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja RE i ZE i tuženika PE i REP te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: Ps-6/2020-75 od 6. ožujka 2026. pod točkom III. i IV. izreke.

II. Nalaže se tužiteljima RE i ZE u roku 15 dana naknaditi tuženicima PE i AEP troškove žalbenog postupka u iznosu od 859,37 EUR dok se u preostalom dijelu za iznos od 2.186,60 EUR zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbija kao neosnovan .

III. Presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: Ps-6/2020-75 od 6. ožujka 2026. u nepobijanoj točki IV. izreke presude te u nepobijanim točkama I. i II. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom u dijelu kojim je odlučeno presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženima - protutužiteljima da zajedno sa svojoj obitelji isele iz kuće na adresi [adresa] sagrađene na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastarskom operatu upisana kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to iz stana u prizemlju stambene zgrade koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, kupatila u površini od 140 m2 kao te da isti slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužiteljima kao i konobu koja se nalazi u prizemlju zgrade, u roku od 15 dana, ali nakon što u istom roku od 15 dana 1. tužiteljica – protutuženica naknadi 1. tuženiku – protutužitelju iznos od 7.547,43 eura, te 2. tuženoj – protutužiteljici iznos od 5.244,83 eura, te nakon što 2. tužitelj – protutuženik naknadi 1. tuženiku – protutužitelju iznos od 7.547,43 eura, te 2. tuženoj – protutužiteljici iznos od 5.244,83 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na te iznose teče od 6. ožujka 2026. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženima – protutužiteljima da zajedno sa svojom obitelji tužiteljima - protutuženima predaju u posjed garažu sagrađenu na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastarskom operatu upisanoj kao k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], prvu u nizu gledano sa ceste, u roku 15 dana.

III. Tuženi - protutužitelji su solidarno dužni isplatiti tužiteljima - protutuženicima RE i AE, svakom u ½ dijela, iznos od 37.774,71 eura (trideset sedam tisuća sedamsto sedamdeset četiri eura i sedamdeset jedan cent) na ime naknade za korištenje stambenog prostora u prizemlju zgrade na adresi [adresa] koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te naknadu za korištenje pomoćnih prostora konobe i garaže sagrađene na istoj nekretnini, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedini mjesečni iznos kako slijedi:

- na iznos od 426,42 eura počev od 01.05.2020. pa do isplate

- na iznos od 426,42 eura počev od 01.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 426,42 eura počev od 01.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 426,42 eura počev od 01.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 426,42 eura počev od 01.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 426,42 eura počev od 01.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 426,42 eura počev od 01.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 426,42 eura počev od 01.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 426,42 eura počev od 01.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.05.2021. pa do isplate

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.06.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.07.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.08.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.09.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 461,50 eura počev od 01.01.2022. pa do isplate,

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.02.2022. pa do isplate,

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.03.2022. pa do isplate,

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.04.2022. pa do isplate,

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.05.2022. pa do isplate,

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.06.2022. pa do isplate

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.07.2022. pa do isplate

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.08.2022. pa do isplate

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.09.2022. pa do isplate

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.10.2022. pa do isplate

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.11.2022. pa do isplate

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.12.2022. pa do isplate

- na iznos od 518,48 eura počev od 01.01.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.02.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.03.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.04.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.05.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.06.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.07.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.08.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.09.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.10.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.11.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.12.2023. pa do isplate

- na iznos od 577,08 eura počev od 01.01.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.02.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.03.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.04.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.05.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.06.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.07.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.08.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.09.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.10.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.11.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.12.2024. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.01.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.02.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.03.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.04.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.05.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.06.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.07.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.08.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.09.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.10.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.11.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.12.2025. pa do isplate

- na iznos od 635,51 eura počev od 01.01.2026. pa do isplate,

te plaćati daljnji iznos od 635,51 eura mjesečno koji dospijeva svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec i to za daljnji period počev 01.02.2026. pa nadalje sve do iseljenja, a sve uvećano za kamatu koja teče počev od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate 01-og u mjesecu za tekući mjesec, po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika za solidarnu isplatu iznosa od 1.279,26 eura (tisuću dvjesto sedamdeset devet eura i dvadeset šest centi) na ime naknade za korištenje stambenog prostora u prizemlju zgrade na adresi [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te naknade za korištenje pomoćnih prostora konobe i garaže sagrađene na istoj nekretnini, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos kako slijedi:

- na iznos od 426,42 eura od 1.2.2020. pa do isplate

- na iznos od 426,42 eura od 1.3.2020. pa do isplate

- na iznos od 426,42 eura od 1.4.2020. pa do isplate

V. Nalaže se 1-tužiteljici protutuženici RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1.-tuženiku -protutužitelju PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.547,43 eura (sedam tisuća petsto četrdeset sedam eura i četrdeset tri centa), zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos zatezne kamate za razdoblje od 6. svibnja 2021. do 5 ožujka 2026., te za iznos od 2.909.79 eura (dvije tisuće devetsto devet eura i sedamdeset devet centi) s pripadajućom zateznom kamatom, odbija protutužbeni zahtjev 1. tuženika – protutužitelja kao neosnovan.

VI. Nalaže se 2-tužitelju protutuženiku AE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1.-tuženiku -protutužitelju PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.547,43 eura (sedam tisuća petsto četrdeset sedam eura i četrdeset tri centa), zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos zatezne kamate za razdoblje od 6. svibnja 2021. do 5 ožujka 2026., te za iznos od 2.909.79 eura (dvije tisuće devesto devet eura i sedamdeset devet centi) s pripadajućom zateznom kamatom, odbija protutužbeni zahtjev 1. tuženika – protutužitelja kao neosnovan.

VII. Nalaže se 1-tužiteljici protutuženici RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 2.-tuženici -protutužiteljici AEP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.244,83 eura (pet tisuća dvjesto četrdeset četiri eura i osamdeset tri centa), zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos zatezne kamate za razdoblje od 6. svibnja 2021. do 5 ožujka 2026., te za iznos od 2.013.07 eura (dvije tisuće trinaest eura i sedam centi) s pripadajućom zateznom kamatom, odbija protutužbeni zahtjev 2. tuženice – protutužiteljice kao neosnovan.

VIII. Nalaže se 2-tužitelju protutuženiku AE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 2.-tuženici -protutužiteljici AEP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.244,83 eura (pet tisuća dvjesto četrdeset četiri eura i osamdeset tri centa), zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06. ožujka 2026. do isplate., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos zatezne kamate za razdoblje od 6. svibnja 2021. do 5 ožujka 2026., te za iznos od 2.013.07 eura (dvije tisuće trinaest eura i sedam centi) s pripadajućom zateznom kamatom, odbija protutužbeni zahtjev 2. tuženice – protutužiteljice kao neosnovan."

1.1. Rješenjem prvostupanjske odluke riješeno je:

" I. Dopuštaju se preinake tužbenog zahtjeva tužitelja - protutuženika od 13.3.2023. i 2.5.2025.

II. Utvrđuje se da je tužba tužitelja - protutužitelja povučena u dijelu u kojem tužitelji potražuju naknadu za korištenje stambenog prostora, garaže i konobe za razdoblje od 1.5.2017. pa do 1.2.2020.

III. Odbacuje se prigovor tužitelja – protutuženika radi prebijanja kao nedopušten.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Navedenu prvostupanjsku presudu i rješenje pravovremenom žalbom pobijaju tužitelji u točki I. izreke presude u dijelu kojim je uvjetovano iseljenje tuženika iz kuće u suvlasništvu tužitelja isplatom tuženiku PE iznosa od 7.547,43 EUR te isplatom tuženici AEP iznosa od 5.244,83 EUR svakom od njih te u točkama V., VI., VII. i VIII. izreke dok rješenje prvostupanjske odluke pobijaju u točki III. i odluci o troškovima u točki IV. izreke. Predlažu drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu i presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobijaju i tuženici i to u točkama I., II., III., V., VI., VII. i VIII. izreke presude i to u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu te u točki IV. izreke rješenja, a sve zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjena materijalnog prava (odluka o troškovima nije žalbeni razlog), dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP). Predlažu drugostupanjskom sudu preinačiti presudu na način da odbije tužbene zahtjeve tužitelja iz točke I., II. i III. izreke kao neosnovane u cijelosti te prihvati njihove protutužbene zahtjeve u cijelosti i naloži tužiteljima naknaditi tuženicima troškove postupka uključujući i troškove žalbe odnosno, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Parnične stranke nisu odgovorile na žalbu protivne stranke.

5. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Prema članku 365. stavku 1. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom pa kako parnične stranke ne pobijaju prvostupanjsku presudu i rješenje pod točkom IV. izreke presude i pod točkom I. i II. izreke rješenja, to su presuda i rješenje u tim dijelovima neizmijenjeni.

7. Odredbom članka 365. stavkom 2. ZPP propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i rješenja primjenom naprijed citirane odredbe članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da donošenjem istih nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio po tuženicima isticanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP naloživši tuženicima u točki I. izreke presude iseliti iz predmetnog stana u prizemlju kuće tužitelja i konobe sa obitelji i predati taj stana i konobu u posjed tužiteljima u roku 15 dana nakon što im tužitelji u roku 15 dana isplate nužne i korisne troškove i to svaki tužitelj tuženiku PE po 7.547,43 EUR, a tuženici AEP po 5.244,83 EUR. Naime, u točki V., VI. VII. i VIII. izreke djelomično je usvojen protužbeni zahtjev tuženika za isplatu nužnih i korisnih troškova te je usvojen i njihov prigovor retencije sukladno članku 72. stavku 1. tuženika Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) kojim je određeno da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina. Stoga izreka točke I. pobijane presude nije nedopuštena niti nerazumljiva kako to tvrde tuženici niti su osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima tvrde da prvostupanjski sud nije pod mogao pod točkom I. utvrditi obvezu plaćanja kao uvjet za predaju u posjed nekretnine .

10. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 288.a stavka 6. ZPP na koju upućuju tužitelji navodima da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njihov prigovor prijeboja te izvršiti prijeboj potraživanja tužitelja s potraživanjem tuženika radi nepotrebnog vođenja ovršnog postupka te obvezati tuženike na isplatu razlike tužiteljima budući je njihova tražbina veća od tražbine tuženika. Naime člankom 288.a stavkom 6. ZPP propisano je da se prigovor radi prebijanja može istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Tužitelji su prigovor prijeboja istakli nakon zaključenja prethodnog postupka zbog čega prvostupanjski sud odbacivši prigovor prijeboja nije pogrešno primijenio naprijed citiranu zakonsku odredbu . Opravdanje za postupanje protivno toj zakonskoj odredbi ne može biti u izbjegavanju eventualnih troškova ovršnog postupka. Tužitelji, ukoliko imaju dospjelu novčanu tražbinu prema tuženicima, uvijek imaju mogućnost istaknuti građanskopravni prijeboj (kompenzaciju) sukladno članku 56. ZOO kojim je propisano da dužnik može svoj dug prebiti s tražbinom koju ima prema vjerovniku koji mu zahtijeva ispunjenje. Građanskopravni prijeboj (kompenzacija) je način prestanka obveze izjavom jedne strane drugoj strani da svoju tražbinu prebija s njegovom tražbinom te je ujedno nedvojbeno najjednostavniji i najugodniji način ispunjenja obveze.

11. Predmet postupka zahtjev je tužitelja da se tuženici sa obitelji isele iz nekretnine u njihovom vlasništvu, u naravi prizemnog stana kuće površine 140 m2, konobe i garaže sagrađenim na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zahtjev za isplatu naknade za korištenje navedenog stana i garaže za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 1. siječnja 2026. u ukupnom iznosu od 37.774,71 EUR te protužbeni zahtjev tuženika za naknadu nužnih i korisnih troškova koje su imali za vrijeme posjedovanja predmetnog stana i to tuženik FE u iznosu od 10.457,22 EUR od svakog tužitelja, a tuženica PEP u iznosu od 7.275,90 EUR od svakog tužitelja sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2021. do isplate. Tuženici su istakli prigovor prava zadržanja temeljeći to pravo na članku 164. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – Ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV), a do trenutka kad im tužitelji ne naknade nužne i korisne troškove u zahtijevanom iznosu.

12. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu bile sporne kao i onih utvrđenih provedenim dokazom čitanjem pisanih isprava i dopisa, fotografija, provedenog dokaza građevinskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka ŠE, ME, ŽE, VE, EE, ČE, BE, IE, ĐE, KE, ZEP, TE, CEP, saslušanjem oba tužitelja i tuženice, uvidom u spis Općinskog suda u Puli-Pola broj K-209/2017 te saslušanjem stalnog sudskog vještaka, prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

- da su tužitelji suvlasnici kuće na adresi [adresa] koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja kuća se sastoji od dva stana i to jednog stana u prizemlju i jednog stana na katu te se u prizemlju nalazi još i konoba i tri garaže od kojih prvu koriste tuženici

- da su tuženici u posjedu stana u prizemlju u koji su uselili nakon vjenčanja 2001. godine uz suglasnost i potporu tužitelja koji su roditelji tuženiku FE time da je tuženik i prije toga boravio u prizemnom stanu dok mu je tužiteljica kuhala, prala i pospremala dok su u posjedu konobe posljednjih 15-tak godina

- da u vrijeme useljenja tuženika većina prostorija u prizemnom stanu nije bila završena već je bio u većem dijelu u roh-bau fazi, da je samo u kuhinji i WC-u bila fina instalacija vode i struje, prostor je bilo potrebno fino ožbukati i fino postaviti instalaciju vode i struje te je bila postavljena vanjska drvena stolarija

- da su tuženici nakon vjenčanja 2001. vršili radove i ulagali u stan u prizemlju kako bi prostor priveli namjeni odnosno stanovanju te da su navedene radove vršili uz suglasnost tužitelja

- da tužitelji nakon 2000. u stanu u prizemlju kuće nisu financirali radove sa podovima, postavljanjem gipsanih ploča i pregrada, radove na izgradnji kupatila, radove na plafonu, postavljanju tepisona i laminata, postavljanju balkonskih vrata, obloge stepenica (popločavanje), oblaganja potpornog zida, zatvaranja verande, pregrađivanje terase, zatvaranja verande i postavljanje PVC stolarije

- da je otac tuženice REP vršio vodoinstalaterske radove u stanu u prizemlju

- da je tuženik PE vršio radove na fasadi oko 2010. u razini prizemlja i da je postavio kulir

- da su odnosi između stranaka dulje vrijeme teško poremećeni, ne komuniciraju te je tuženik PE presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. K-209/2017-38 proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 počinjenih na štetu svoje majke RE te mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku posl.br. Kž-437/2023-4 od 7. prosinca 2023.

- da su dopisom od 7. siječnja 2020., a kojeg su tuženici zaprimili 13. siječnja 2020., tužitelji pozvali tuženike da im predaju u posjed stan u prizemlju, slobodan od osoba i stvari, kao i konobu i garažu, najkasnije do 1. travnja 2020., po kojem zahtjevu tuženici nisu postupili

- da tuženici nisu nikada plaćali tužiteljima nikakvu novčanu naknadu za korištenje nekretnine, prizemnog stana, konobe i garaže kod ceste

- da je fasada na kući tužitelja renovirana prije vjenčanja tuženika oko 1998., te su fasadu financirali tužitelji, a tuženik je tada izvodio radove na fasadi pomažući ocu

- da su stranke na uviđaju na licu mjesta održanom 7. prosinca 2023. učinile nespornim izgled i stanje prizemnog stana prije nego što su tuženici započeli s radovima oko 2000.; da su struja i voda u konobi bili postavljeni od prije 2000.; da je tužitelj izradio trotoar oko kuće, a da su tuženici popločili dio od vanjskog zida zgrade do drugog kraja zgrade gdje se nalazi konoba; da je WC preko puta kuhinje u stanu onakav kakvog ga je izradio tužitelj, te da su tuženici stavili vrata i kameni prag, te dovukli instalacije vode do WC-a, a struje nema; da je tuženik 2010. vršio radove na fasadi u visini prizemnog stana, te da je popločavao pločicama stepenice za konobu, kao i da je postavljen kulir; da su tužitelji betonirali i izradili stepenište u konobu sa pregradnim zidom i nadstrešnicom, a da su tuženici stepenice popločili, ofarbali zid, nadstrešnicu i stavili inox rukohvat, te da su tuženici popločili dio od vanjskog zida zgrade do drugog kraja zgrade gdje se nalazi konoba i da su tuženici na pješčanu podlogu postavili tlakavce dok da na garaži nisu vršeni radovi

- da je provedenim dokazom vještačenjem na koji nalaz i mišljenje u konačnici stranke nisu imale primjedbe utvrđena vrijednost nužnih i korisnih troškova u iznosu od 28.373,00 EUR bez uključenog PDV odnosno 35.466,24 EUR s uključenim PDV-om

- da je radove na fasadi kompletne kuće izvodio tužitelj ZE jer je nabavio materijal i financirao cjelokupne radove, a da se pomaganje tuženika ocu ne može podvesti pod nužne i korisne troškove koje je izveo tuženik zbog čega su ti radovi u iznosu od 2.788,50 EUR umanjeni za, po sudskom vještaku utvrđene nužne i korisne troškove, i zbog čega vrijednost ukupnih nužnih i korisnih troškova tuženika iznosi 25.584,50 EUR bez PDV

- da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da se za predmetni stan u prizemlju s garažom i konobom mogla ostvariti najamnina u razdoblju od 1. siječnja 2020. do ožujka 2025. u iznosu od 33.334,38 EUR odnosno za 2020. u iznosu od 461,50 EUR mjesečno, za 2021. u iznosu od 518,48 EUR, za 2023. u iznosu od 577,08 EUR, za 2024. u iznosu od 635,51 EUR i za 2025. u iznosu od 635,51 EUR.

13. Polazeći od predmeta spora i naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji podnijeli vlasničku tužbu u skladu s odredbama članka 161. i članka 162. ZV te da su dokazali da su suvlasnici predmetne nekretnine, garaže i konobe i da su tuženici u posjedu njihove nekretnine zbog čega su ostvarene pretpostavke propisane tim odredbama za zahtijevanu vlasničku zaštitu, odnosno za usvajanje zahtjeva tužitelja da im tuženici predaju u posjed stan u prizemlju, konobu i garažu. Nastavno zaključuje da su tuženici u razdoblju od 2000. do 31. ožujka 2020. predmetni stan u prizemlju kuće, konobu i garažu u suvlasništvu tužitelja posjedovali kao pošteni posjednici budući su ih tužitelji pozvali da do 1. travnja 2020. isele iz tog dijela njihove nekretnine, dok su nakon toga datuma postali nepošteni posjednici u smislu članka 165. stavka 1. ZV prema kojem nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a da tuženici i nadalje i nakon tog datuma drže u posjedu sporni dio nekretnine. Stoga primjenom navedenih zakonskih odredbi prvostupanjski sud nalaže tuženicima da sporni dio nekretnine predaju u posjed tužiteljima te da im za razdoblje od 1. travnja 2020. s dospijećem 1. svibnja 2020. pa do kraja 2025. s dospijećem 1. siječnja 2026. s osnova korištenja njihove nekretnine isplate ukupni iznos od 37.774,71 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose naknade koristi do isplate od 1-og u mjesecu za prethodni mjesec smatrajući da mjesečna naknada dospijeva zadnjeg dana u tekućem mjesecu. Posljedično navedenim zaključcima odbija tužitelje sa zahtjevom za naknadu koristi za zahtijevano razdoblje do 1. travnja 2020. u iznosu od 1.279,36 EUR.

14. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud rukovodio se odredbom članka 164. stavkom 2. ZV prema kojem ukoliko vlasnik zahtijeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni pa kako su tuženici koristili sporni dio nekretnine po odobrenju tužitelja kao pošteni posjednici imaju pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova i to u ukupnom iznosu od 25.584,50 EUR što predstavlja ukupni iznos nužnih i korisnih troškova utvrđenih provedenim dokazom vještačenjem od 28.373,00 EUR bez PDV-a umanjenih sa 2.788,50 EUR koji iznos se odnosi na izradu fasade tijekom 1998. od čega tuženiku PE pripada 59% tog iznosa, a tuženici AEP 41% zbog čega i obvezuje tužitelje da tuženiku PE svaki od njih isplati iznos od 7.547,43 EUR, a tuženici AEP svaki od njih iznos od 5.244,83 EUR.

15. Ocijenivši prigovor zadržanja tuženika osnovanim u smislu članka 164. stavka 2. ZV prvostupanjski sud je obvezao tuženike iseliti iz predmetne nekretnine tužitelja u roku 15 dana nakon što im tužitelji isplate dosuđene nužne i korisne troškove.

16. Prigovore tuženika da tužitelji ne mogu potraživati naknadu za korištenje nekretnine za vrijeme dok se koriste pravom zadržanja prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što su tuženici postali nepošteni posjednici 1. travnja 2020. pri tome se pozivajući na sadržaj odredbe članka 75. ZOO iz koje zaključuje da ne upućuje na to da pravo zadržanja uključuje i nenaplatno korištenje zadržane stvari od strane vjerovnika, pri tome se pozivajući na odluku Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-1603/2016-2 od 14. rujna 2016. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-4063/2019-2 od 29. ožujka 2022.

17. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tuženici smatraju da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da se fasada obnavljala u dva navrata što u cijelosti propušta i navesti, dok u odnosu na prvu obnovu svoju vjeru poklanja iskazu tužitelja iako je sukladno iskazu tuženice i logici stvari, a jer je tuženik soboslikar po struci, navedenu obnovu fasade u oba navrata obavljao tuženik , a ne tužitelj. Neosnovanim ocjenjuje razloge zbog kojih prvostupanjski sud od visine utvrđenih nužni i korisnih troškova odbija PDV.

18. Ovaj sud pravilnim prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se radovi na fasadi 1998. ne mogu pripisati tuženicima poglavito imajući u vidu da su u to vrijeme tužitelji sa tuženikom PE živjeli u zajedničkom obiteljskom domaćinstvu dok je tuženica počela posjedovati i koristiti sporni dio nekretnine tužitelja tek nakon vjenčanja sa tuženim 2001. Zbog toga utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik samo pomagao tužiteljima u izvođenju radova na fasadi pri čemu se takav rad ne može smatrati njegovim ulaganjem u nekretninu ovaj sud ocjenjuje logičnim i životnim te pravilnost takvog utvrđenja tuženici nisu doveli u sumnju naprijed iznesenim žalbenim navodima.

19. Međutim, ovaj sud ocjenjuje pogrešnom prosudbom prvostupanjskog suda da utvrđeni nužni i korisni troškovi ne sadrže PDV. Naime, nužni troškovi su izdaci koji su bili prijeko potrebni za očuvanje nekretnine i njen opstanak dok su korisni troškovi izdaci koji povećavaju vrijednost nekretnine ili olakšavaju njezinu upotrebu, ali nisu nužni za njezin opstanak. Ti izdaci nedvojbeno podrazumijevaju potrebni materijal i radove pri čemu kod utvrđenja visine nužnih i korisnih troškova nema razlike da li je pojedine radove tuženik osobno obavljao ili ih plaćao drugim osobama, pa imajući u vidu da je obveza plaćanja PDV-a propisana i za građevinski materijal i za uslugu u vidu obavljanog rada te da se prema članku 164. stavku 6. ZV troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju prema cijenama kad ih se naknađuje, to po ocjeni ovog suda nužni i korisni troškovi uključuju i obračunati porez na dodanu vrijednost. Iz navedenih razloga ukupni nužni i korisni troškovi iznose 31.960,61 EUR (35.446,24 EUR umanjeno za 3.485,63 EUR, a što predstavlja iznos od 2.788,50 EUR uvećan za PDV od 25% za koji iznos pravilno prvostupanjski sud nije tuženicima priznao kao troškove ulaganja).

20. Imajući u vidu raspodjelu nužnih i korisnih troškova po samim tuženicima na način da tuženiku PE pripada 59%, a tuženici AEP 41%, to proizlazi da svaki od tužitelja s tog osnova treba tuženiku PE isplatiti iznos od 9.428,38 EUR, a tuženici 6.551,93 EUR pa je u tom smislu na temelju članka 368. i članka 373. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u točkama V., VI., VII. i VIII. izreke u odbijajućem dijelu na način da je svakom od tužitelja naloženo da tuženiku PE pored dosuđenog iznosa od 7.547,43 EUR isplati daljnji iznos od 1.880,95 EUR, a potvrđena u dijelu u kojem je tuženik PE odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.028,84 EUR od svakog tužitelja te u dijelu kojim je svakom od tužitelja naloženo da tuženici AEP pored dosuđenog iznosa od 5.244,83 EUR isplati daljnji iznos od 1.307,10 EUR, a potvrđena u dijelu u kojem je tuženica REP odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 705,97 EUR od svakog tužitelja, a kako je sve to pobliže navedeno u izreci ove presude.

21. Pobijajući pravilnost primijenjenog materijalnog prava tuženici osnovano ističu u žalbi da su zbog korištenja prava zadržanja i nakon 1. travnja 2020. pošteni posjednici.

22. U ovoj pravnoj stvari mjerodavna je već prethodno citirana odredba čl. 164. st. 2. ZV kojom je propisano da ako vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

23. Prema odredbi čl. 72. st. 1. ZOO vjerovnik dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Dakle, radi se o pravu zadržanja ili retencije, a kada se radi o tome da vlasnik potražuje stvar kao što to tužitelji traže u ovom postupku, a s druge strane posjednici – tuženici potražuju naknadu troškova ulaganja onda se primjenjuju odredbe ZV kao lex specialis u odnosu na odredbe čl. 72. ZOO pri čemu se napominje da u takvoj situaciji odredbe članka 72. do članka 75. ZOO supsidijarno nadopunjuju odredbe ZV o pravnom položaju poštenog posjednika koji potražuje naknadu za nužne i korisne troškove.

24. Tijekom prvostupanjskog postupka, a niti sada u žalbenom postupku nije sporno da su tuženici u posjed prijepornih nekretnina tužitelja ušli po dopuštenju tužitelja te da su sporna ulaganja vršili u vremenu od useljenja nakon što su sklopili brak 2001. pa sve do 2020. kada su ih tužitelji pozvali da isele i predaju im posjed stan u prizemlju, konobu i garažu. Stoga su po pravnom shvaćanju ovoga suda tuženici u smislu članka 18. stavka 3. ZV (prema kojem je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada), bili pošteni posjednici jer su u posjed nekretnine ušli te ju koristili po dopuštenju tužitelja. Zbog ulaganja za koja je u postupku utvrđeno da su nužni i korisni troškovi učinjeni u razdoblju kada su bili pošteni posjednici spornog dijela nekretnine, tuženicima pripadaju sva prava koja pripadaju poštenom posjedniku sukladno odredbi članka 164. stavka 2. ZV pa tako i pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje su imali, te stvar zadržati dok im oni ne budu naknađeni.

25. Kako dakle tuženici svoje pravo retencije temelje na izvršenim ulaganjima u nekretninu u vlasništvu tužitelja dok su bili pošteni posjednici, pripada im pravo zadržanja na predmetnom dijelu nekretnine za koji tužitelji traže predaju u posjed, sve dok im ne budu naknađeni troškovi ulaganja u tu nekretninu pa stoga tuženici kao ovlaštenici prava zadržanja (retencije) dijela nekretnine koju posjeduju imaju pravo nenaplatno posjedovati taj dio nekretnine tužitelja sve dok im tražbina s osnova njihovog ulaganja u vidu nužnih i korisnih troškova ne bude ispunjena.

26. Naprijed izneseno pravno shvaćanje identično je pravnom shvaćanju ovog suda izraženog u presudi posl.broj: Gž-1146/2025-2 od 2. travnja 2026. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetim u odluci Rev-966/2025-2 od 7. listopada 2025., ali i protivno pravnom shvaćanju koje je ovaj sud izrazio u odluci posl. broj: Gž-1603/2016- 2 od 14. rujna 2016. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-4063/2019- 2 od 29. ožujka 2022. na koje se poziva sud prvog stupnja.

27. Iz navedenih razloga ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženike da tužiteljima za korištenje njihovog dijela nekretnine u razdoblju od 1. travnja 2020. kao dana s kojim su pozvani iseliti i predati posjed prijeporni dio nekretnine pa sve do kraja 2025., dakle za vrijeme kada koriste pravo zadržanja, naknade koristi koje su imali korištenjem njihove nekretnine u ukupnom iznosu od 37.774,71 EUR pa nadalje od 1. siječnja 2026. u iznosima od po 635,51 EUR mjesečno pogrešno ih smatrajući nepoštenim posjednicima u tom razdoblju.

28. Posljedično naprijed navedenom valjalo je prihvatiti žalbu tuženika i na temelju članka 373. ZPP preinačiti točku III. izreke prvostupanjske presude te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

29. Iako uvodno navode da pobijaju točku II. izreke prvostupanjske presude kojom im je naloženo predati u posjed garažu sagrađenu na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] tuženici sadržajem žalbe ne iznose nikakve konkretne razloge zbog kojih pobijaju prvostupanjsku presudu i u tom dijelu, pa tako ne osporavaju ni utvrđenje prvostupanjskog suda koji je ocijenio da stoga što tuženici nisu izvršili nikakva ulaganja u spornu garažu ne mogu osnovano isticati pravo zadržanja u odnosu na nju, to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 161. i članka 162. ZV prvostupanjski sud naložio tuženicima da predmetnu garažu predaju u posjed tužiteljima.

30. Tužitelji i tuženici pobijaju odluku o troškovima postupka smatrajući da nije bilo osnove za odrediti da svaki snosi svoje troškove postupka budući smatraju da je njihov uspjeh veći od uspjeha protivne stranke.

31. Međutim, i bez obzira na djelomično preinačenje prvostupanjske presude ovaj sud ocjenjuje da su parnične stranke podjednako uspjele u sporu budući su tužitelji uspjeli s tužbenim zahtjevom za predaju u posjed, a tuženici sa zahtjevom za isplatu nužnih i korisnih troškova u pretežitom dijelu i djelomično sa prigovorom retencije te je u takvim okolnostima opravdano primjenom članka 154. stavka 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

32. Budući su tuženici djelomično uspjeli sa žalbom i to u odnosu na visinu dosuđenih nužnih i korisnih troškova te u odnosu na zahtjev za isplatu naknade za korištenje spornog dijela nekretnine tužitelja dok je njihova žalba u odnosu na točke I. i II. izreke u kojima je naložena predaja predmetnog dijela nekretnina u posjed tužiteljima to im odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP pripada polovina zahtijevanih troškova koji se sastoje od izdataka za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – presuda Visokog upravnog suda RH – dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje više tužitelja iznos od 125,00 EUR sukladno Tbr. 40. stavka 1. Tarife i PDV u iznosu od 343,75 EUR primjenom Tbr. 46. Tarife ili ukupno 1.718,75 EUR. Tuženicima nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,22 EUR budući istu nisu platili niti su pozvani na plaćanje iste pa im taj trošak nije ni nastao. Iz navedenih razloga tužitelji su obvezani tuženicima isplatiti trošak žalbe u iznosu od 859,37 EUR (1.718,75 x ½) dok su s preostalim zahtjevom za naknadu troškova žalbe odbijeni.

33. Obzirom da prvostupanjska presuda i rješenje nisu pobijani u točki IV. izreke presude te u točkama I. i II. izreke rješenja to iste nisu bile predmetom žalbenog postupka te u tom dijelu prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Varaždinu 21. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer