Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ob-82/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice mlt. ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice mlt. ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve na adresi: [adresa], koju zastupa punomoćnica Vjekoslava Herceg, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije na adresama: [adresa] i [adresa]. 82, [adresa], SR Njemačka - sada nepoznatog boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici UH, dipl.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi uzdržavanja mlt. djece, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P Ob- 366/2022-44 od 17. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P Ob-366/2022-44 od 17. lipnja 2026. u točki II. izreke.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P Ob- 366/2022-44 od 17. lipnja 2026. u točki I. izreke i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke naloženo tuženiku da tužiteljicama na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 31. listopada 2022. plati: mlt. KH iznos od ukupno 10.213,02 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate , mlt. ĐH iznos od ukupno 8.679,42 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate i mlt. ZH iznos od ukupno 10.213,02 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da na ime zakonskog uzdržavanja plaća za mlt. KH iznos od 189,13 EUR mjesečno, za mlt. BH iznos od 160,73 EUR mjesečno i za mlt. ZH iznos od 189,13 EUR mjesečno, počevši od 1. studenog 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na način da dospjele obroka plati odjednom, a dospijevajuće do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju kašnjenja plaćanja sa zateznom kamatom na svaki dospjeli neplaćeni mjesečni iznos, uplatom na račun majke tužiteljica VH.
2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik putem posebne skrbnice zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, dalje: ObZ -a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbaci tužbu, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljice su osporile žalbene navode tuženika, navodeći da su mjesečni iznosi uzdržavanja određeni na temelju važeće Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te su predložile odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika djelomično je neosnovana, a djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da im tuženik kao roditelj koji s njima ne stanuje i nije plaćao uzdržavanje plati naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 31. listopada 2022., a od 1. studenog 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti da doprinosi za njihovo uzdržavanje i to za mlt. ZH i mlt. KH iznose od po 189,13 EUR mjesečno, te za mlt. BH iznos od 160,73 EUR mjesečno.
6. Prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:
- da je tuženik otac tužiteljica, koje su rođene i to mlt. ZH **.**.2012., mlt. KH **.**.2015. i mlt. BH **.**.2017.
- da je tuženik s majkom tužiteljica živio u izvanbračnoj zajednici do 2018., kada su se tužiteljice s majkom vratile u Republiku Hrvatsku, dok je tuženik ostao živjeti i raditi u SR Njemačkoj, no od tada s njim nemaju nikakav kontakt , niti tuženik doprinosi za njihovo uzdržavanje
- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob- 1108/2020-34 od 28. srpnja 2022. određeno da će majka VH ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na djecu mlt. KH, mlt. BH i mlt. ZH, te će samostalno zastupati djecu u bitnim osobnim pravima
- da su policijski službenici (dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Brodsko-posavske od 11. siječnja 2026.) vršeći terensku provjeru VH zatekli na adresi prebivališta zajedno s djecom ĐH, ZH i ČH
- da nije poznato sadašnje boravište tuženika, niti njegove osobne i imovinske prilike
- da je zbog nedostupnosti tuženika i to radi zastupanja njegovih prava i interesa u ovom postupku, istome imenovana posebna skrbnica
- da iz iskaza majke tužiteljica VH proizlazi da živi s tužiteljicama koje su zdrava djeca školske dobi, te djecom K i Đ iz kasnijih veza u iznajmljenom stanu, da obitelj od prihoda ostvaruje dječji doplatak i socijalne naknade, da tuženik ne ostvaruje osobne odnose s tužiteljicama, štoviše nikada se nije javio niti raspitivao za njih, te ne doprinosi za njihovo uzdržavanje, uglavnom za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice (koja je prestala otprilike godinu dana nakon rođenja ĐH) od 2015. do 2018. da su živjeli u [adresa], tuženik je bio zaposlen na poslovima čišćenja i za iste prema njezinim saznanjima primao 1.000,00 EUR mjesečno, a koliko joj je poznato isti nema nikakvih zdravstvenih problema, te iz prvog braka ima jedno dijete u dobi od 14 godina s kojim živi.
7. Na temelju navedenih činjenica, poglavito sudske odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi, neovisno o okolnosti da o tome ne postoji druga odluka suda, prvostupanjski sud utvrđuje da je majka tužiteljica roditelj s kojim tužiteljice žive, na adresi: [adresa]. Nadalje, utvrđuje da je tuženik radno sposobna osoba, koji je ostvarivao prihode iz radnog odnosa, dok podaci o sadašnjem zaposlenju i drugim osobama koje bi morao uzdržavati nisu dostupni, no i u situaciji da tuženik ne ostvaruje prihod, isto ga ne oslobađa obveze uzdržavanja mlt. djece. Stoga pozivajući se na odredbe čl. 289. st. 1., čl. 311., čl. 313. i čl. 314. ObZ-a, te čl. 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/93, 20/97) prema kojem su roditelji unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti dužni osigurati životne uvjete nužne za djetetov razvoj, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje naknade za uskraćeno uzdržavanje, kao i tužbeni zahtjev za plaćanje zakonskog uzdržavanja od podnošenja tužbe pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, ističući da su dosuđeni iznosi ispod zakonom propisanog minimuma, obzirom na okolnost da osobne i imovinske prilike tuženika nije bilo moguće utvrdit i, te da se u konkretnom slučaju radi o troje djece koju je tuženik u obvezi uzdržavati.
8. U žalbi posebna skrbnica tuženika navodi da se razlozi pobijane odluke ne mogu ispitati i to prvenstveno u odnosu na dosuđene naknade za uskraćeno uzdržavanje, jer nije jasno od kojih iznosa se iste sastoje, koje visine i prema kojim kriterijima su ti iznosi izračunati. Također, ni zatezne kamate koje teku na iznose naknada za uskraćeno uzdržavanje ne mogu se izračunati, obzirom da odluka o tome nije donesena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima , niti je jasno navedeno za koji period i po kojoj stopi kamata teče. Nadalje, ističe da je obveza tuženika da plaća zatezne kamate na iznose naknada za uskraćeno uzdržavanje od dana podnošenja tužbe nezakonita te ne odgovara činjenicama iz spisa, obzirom da zahtjev za uskraćeno uzdržavanje nije podnesen kada i tužba za zakonsko uzdržavanje, već u studenom 2023., čime je tuženik stavljen u nepovoljniji položaj spram odredaba ObZ- a i važeće sudske prakse. Također, ističe da se zanemarivanjem čl. 474. st. 2. ObZ-a stvara pravna nesigurnost budući da ne postoji odluka da mlt. djeca stanuju s majkom , koja nije provela obvezni postupak savjetovanja pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, a koji je potreban prilikom donošenja odluke s kim će mlt. djeca stanovati. Zaključno, navodi da odluke javnopravnih tijela na koje se tužiteljice i prvostupanjski sud pozivaju, ne mogu zamijeniti sudsku odluku kojom se odlučuje o stanovanju djece s roditeljem.
9. Na žalbu tuženika protiv odluke o zakonskom uzdržavanju
9.1. Protivno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda glede odluke o plaćanju zakonskog uzdržavanja za tužiteljice mlt. ZH i mlt. KH u iznosima od po 189,13 EUR mjesečno, te za mlt. BH u iznosu od po 160,73 EUR mjesečno, počevši od 1. studenog 2022. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi, a niti neka druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a. Naime, pobijana presuda u tom je dijelu jasna, razumljiva i neproturječna, te je moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.
9.2. Također, u odnosu na odluku o doprinosu tuženika uzdržavanju tužiteljica od 1. studenog 2022. pa nadalje, prvostupanjski sud je ispitao okolnosti relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke o zahtjevima tužiteljica, te je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.
10. Prije svega, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima i u žalbi osporava postojanje pretpostavki za njegovu obvezu uzdržavanja tužiteljica pozivom na činjenicu da ne postoji posebna sudska odluka kojom bi bilo određeno da tužiteljice stanuju s majkom. Naime, za postojanje obveze roditelja koji ne stanuje s djetetom na plaćanje uzdržavanja nije nužno da prethodno postoji pravomoćna odluka kojom je formalno uređeno s kojim će roditeljem dijete stanovati, već je odlučna činjenice s kojim roditeljem dijete stvarno stanuje.
10.1. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-1108/2020-34 od 28. srpnja 2022., prema kojem majka tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. KH, mlt. BH i mlt. ZH, kao i na temelju iskaza majke tužiteljica te drugih podataka u spisu (rezultata terenske provjere i sl.), utvrdio da tužiteljice žive s majkom. Navedeno činjenično utvrđenje tuženik nikakvim konkretnim razlozima ne dovodi u pitanje, već prigovor temelji isključivo na tome što ne postoji posebna odluka kojom bi bilo odlučeno o stanovanju djece. Pri tome nije osnovano njegovo pozivanje na odredbu čl. 474. st. 2. ObZ-a kojom je uređeno procesno pitanje zastupanja djeteta u postupku radi uzdržavanja, odnosno propisano je da dijete u takvom postupku zastupa roditelj s kojim dijete stanuje, dok nije kao pretpostavka za zastupanje propisano postojanje prethodne sudske odluke o stanovanju djeteta.
10.2. Također, okolnost što majka tužiteljica nije provela postupak obveznog savjetovanja radi donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati ne utječe na postojanje zakonske obveze tuženika na uzdržavanje. Naime, obveza roditelja da uzdržava maloljetno dijete proizlazi neposredno iz zakona, pri čemu su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi te dužnosti, te je dužan plaćati minimalne ukupne materijalne potrebe djeteta, makar bio nezaposlen i bez bilo kakvih prihoda ili imovine. Ovo iz razloga što temeljno načelo uzdržavanja djeteta zahtijeva od roditelja obveznika da uloži svu svoju radnu sposobnost i snagu kako bi mogao ostvariti dovoljno prihoda radi uzdržavanja svoga djeteta (čl. 288. st. 1. ObZ-a). Stoga se eventualni propusti u postupku uređenja roditeljske skrbi i stanovanja djece ne mogu odraziti na samo postojanje obveze tuženika da pridonosi uzdržavanju tužiteljica, osobito imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da tužiteljice faktično žive s majkom, dok tuženik s njima ne ostvaruje osobne odnose niti je doprinosio njihovu uzdržavanju.
11. Niti ostali žalbeni navodi tuženika kojima pobija odluku o budućem zakonskom uzdržavanju tužiteljica, nisu osnovani. Naime, točno je da boravište tuženika nije poznato, kao niti njegove sadašnje osobne i imovinske prilike, no radi se o osobi sada staroj 41 godinu, koja je prema tvrdnji majke tužiteljica radno sposobna, a koju tvrdnju posebna skrbnica tuženika ničime konkretnim nije osporila, niti je na tu okolnost predlagala dokaze. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik kao roditelj koji ne stanuje s tužiteljicama ima zakonsku obvezu pridonositi njihovu uzdržavanju, te je vodeći računa o zakonskim kriterijima koji uređuju potrebe djeteta i mogućnosti roditelja, pravilno odredio visinu mjesečnog doprinosa tuženika uzdržavanju tužiteljica. Naime, prvostupanjski sud je imao u vidu dob tužiteljica, činjenicu da se radi o troje djece, te okolnost da podaci o sadašnjim prihodima i imovini tuženika nisu dostupni, pa je tužiteljicama dosudio zatražene iznose koji su u okviru odnosno ispod zakonom propisanih minimalnih iznosa uzdržavanja, u skladu s odredbom čl. 314. st. 3. ObZ-a, budući da je tuženik obveznik uzdržavanja više djece, koja okolnost opravdava utvrđivanje potreba tužiteljica u iznosu nižem od zakonskog minimuma.
12. Iz navedenih razloga, žalbu tuženika protiv odluke o plaćanju zakonskog uzdržavanja za tužiteljice mlt. ZH i mlt. KH u iznosima od po 189,13 EUR mjesečno, te za mlt. BH u iznosu od po 160,73 EUR mjesečno, počevši od 1. studenog 2022. pa dok za to budu postojal i zakonski uvjeti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi točku II. izreke prvostupanjske presude.
13. Na žalbu tuženika protiv odluke o uskraćenom uzdržavanju
13.1. Osnovano tuženik u žalbi ističe da se pobijana presuda u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljica za plaćanje naknade za uskraćeno uzdržavanje ne može ispitati, jer iz njezinih razloga nije moguće utvrditi na koji način i temeljem kojih kriterija je prvostupanjski sud izračunao pojedinačne iznose dosuđene tužiteljicama.
13.2. Pri tome ovaj sud nalazi da ako se dosuđeni ukupni iznosi naknada za uskraćeno uzdržavanje podijele s brojem mjeseci na koje se odnose (54), proizlazi da prosječni mjesečni iznosi uskraćenog uzdržavanja odgovaraju iznosima budućeg uzdržavanja dosuđenim tužiteljicama, međutim, iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno zbog čega bi se iznos uzdržavanja utvrđen za kasnije razdoblje mogao primijeniti i na cijelo prethodno razdoblje, odnosno zašto bi takvi iznosi uskraćenog uzdržavanja bili primjereni te bi predstavljali potrebe svake od tužiteljica tijekom čitavog razdoblja od svibnja 2018. do listopada 2022., budući da su tužiteljice u tom razdoblju bile različite dobi, te su se njihove potrebe za uzdržavanjem nužno mijenjale obzirom na uzrast i razvoj, te općepoznati rast cijena roba i usluga, a time i troškova života.
14. Prema odredbi čl. 289. st. 1. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, i to u visini koja se može odrediti prema čl. 314. ObZ-a.
14.1. Stoga je za odluku o zahtjevu za plaćanje naknade za uskraćeno uzdržavanje bilo potrebno utvrditi, odnosno u obrazloženju jasno navesti koji iznos uzdržavanja je za svaku pojedinu tužiteljicu bio mjerodavan za svaki mjesec utuženog razdoblja, prema dobi djeteta, njegovim potrebama i drugim okolnostima odlučnim za određivanje visine uzdržavanja, te na koji način su tako utvrđeni mjesečni iznosi doveli do ukupno dosuđenih iznosa - tužiteljicama mlt. ZH i mlt. KH iznosa od po 10.213,02 EUR, te tužiteljici mlt. ĐH iznosa od 8.679,42 EUR.
15. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud navodi samo ukupni iznos naknade za uskraćeno uzdržavanje dosuđen pojedinoj tužiteljici, bez navođenja mjesečnih iznosa koji su uzeti u obračun, razdoblja za koja su pojedini iznosi obračunati, kao i kriterija na temelju kojih su ti iznosi određeni. Iz obrazloženja pobijane presude stoga nije moguće provjeriti ni pravilnost samog obračuna niti njegovu usklađenost s odredbom čl. 289. st. 2. u vezi čl. 314. ObZ-a.
16. Navedeni nedostaci predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik, jer pobijana presuda u dijelu kojim je odlučeno o naknadama za uskraćeno uzdržavanje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama nisu jasni i ne omogućavaju ispitivanje pravilnosti takve odluke. Stoga je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti pobijanu presudu u točki I. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te utvrditi sve činjenice o kojima ovisi odluka o zahtjevu tužiteljica za plaćanje naknade za uskraćeno uzdržavanje, poglavito za svaku tužiteljicu zasebno utvrditi mjesečne iznose uzdržavanja koji su bili uskraćeni, imajući pri tome u vidu dob djeteta, njegove potrebe, te mogućnosti tuženika i druge zakonom propisane kriterije, nakon čega će iz tako utvrđenih mjesečnih iznosa izvesti ukupan iznos naknade za svaku tužiteljicu, uz jasan i provjerljiv obračun . Novu odluku kojom će ponovno odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužiteljica za plaćanje naknade za uskraćeno uzdržavanje, prvostupanjski sud je dužan obrazložiti jasnim, valjanim i određeni razlozima, kako bi se ista mogla ispitati po eventualnoj žalbi.
Varaždin, 21. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Ledinšćak-Babić
