Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž Ovr-128/2024-2

 


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-128/2024-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. d.o.o. za usluge savjetovanja, Z., OIB ..., zastupan po M. P., odvjetnik u OD Ž. i P., Z., protiv ovršenika Općina S., S., OIB ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj Ovr-2267/2023-9 od 1. prosinca 2023., 29. travnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj  Ovr-2267/2023-9 od 1. prosinca 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, radi naplate novčane tražbine i troška ovrhe, a na temelju ovršne isprave, određena je predložena ovrha na nekretninama ovršenika pobliže specificiranim u obrascu uz prijedlog za ovrhu, sve k.o. Sućuraj, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali ovršenik zbog svih razloga koje predviđa odredba iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP ). Predlaže da se pobijano rješenje preinači, a prijedlog za ovrhu odbije.

 

3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu predložio da se ista odbije.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmetno rješenje o ovrsi, obzirom da je ovrha određena temeljem ovršne isprave i u skladu s njom, doneseno je temeljem odredbe čl. 23. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 155/23, dalje: OZ).

 

6. Ovršnu ispravu u ovom postupku predstavlja presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj -2578/2017 od 6.5.2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-245/2015 od 16.3.2017., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.

 

7. Činjenicu da je tražbina već prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka Ugovorom o ustupu potraživanja od 11. ožujka 2021. (sa prvobitnog vjerovnika ) prešla na njega, ovrhovoditelj je dokazao ovjerovljenom privatnom (stranom javnobilježničkom) ispravom.

 

8. Također, iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj, u skladu s odredbom članka 82. stavak 1. OZ-a, uz predmetni prijedlog sudu podnio zemljišnoknjižni izvadak kao dokaz da je u zemljišnoj knjizi, na predmetnoj nekretnini, kao vlasnik upisan upravo ovršenik.

 

9. Ovršenik u žalbi ističe prigovor iz članka 80.b stavka 2. i 3. OZ-a jer da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja jer su prijedlogom za ovrhu obuhvaćene sve nekretnine koje su upisane na općinu Sućuraj osim nekretnina koje je prenositelj potraživanja bio kupio od Općine i koje su dovoljne da se ovrhovoditelj namiri. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da na ovrhovoditelja nije na valjan način prenesena tražbina. Smatra da ispravu o prijenosu tražbine nije potpisala osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno, da to nije ispitano budući je ista sklopljena u Norveškoj.

 

10. Žalitelju je za odgovoriti da žalba nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj dokazao da je ovlašten voditi ovu ovrhu radi naplate tražbine iz citirane ovršne isprave. Naime, Ugovoru o ustupu potraživanja od 11. ožujka 2021. predstavlja  javnobilježničku ispravu izdane u inozemstvu koja ima iste pravne učinke kao i domaća javnobilježnička isprava i  sud, u strogo formalnom postupku kakav je ovršni,  nije ovlašten ispitivati njezinu materijalnu zakonitost.

 

11. Nadalje, ovršenik je jedinica lokalne samouprave pa u konkretnom slučaju ovrhe na nekretnini ne dolazi do primjene odredbe čl. 80.b OZ-a jer zaštitu djelatnosti ovršenika - pravne osobe pruža odredba čl. 76. OZ-a.

 

12.  Žalbeni navod da ovršno rješenje nije usklađeno sa ovršnom ispravom, kako u dijelu glavnice, dospijeća tako i kamata, sadržajno predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a o kojem je nadležan odlučivati prvostupanjski sud i uputiti ovršenika u parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe. 

 

13. Pravilna je i odluka o trošku postupka pa kako je prvostupanjski sud valjano primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje, a nisu ostvareni ni oni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,  pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i riješiti kao u izreci.

 

U Splitu 29. travnja 2024.

 

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu