Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-5218/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PV, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC), u povodu prigovora na obavezni prekršajni nalog Grada Rijeke, Upravnog odjela za komunalni sustav i promet, Odsjek za prometno redarstvo klasa: 211-07/25-02/4061, urbroj: 2170-1-07-04-25-3 od 28. listopada 2025., podnesenog sudu 15. prosinca 2025. godine, nakon provedenog žurnog postupka, na temelju članka 244. stavka 1. i članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), dana 21. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik PV, sin P i Č, rođ. **.**.1999. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno kažnjavan, kazneno nekažnjavan, protiv kojeg su u tijeku drugi prekršajni postupci, a nisu u tijeku kazneni postupci

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)

kriv je

što

kao vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] u danom roku od petnaest (15) dana odnosno od dana uručenja 18. rujna 2025. do dana 05. listopada 2025. po dostavljenom Zahtjevu za dostavu podataka klasa: 211-01/25-02/4061, urbroj: 2170- 1-07-04-25-2, nije dostavio Odsjeku za prometno redarstvo tražene vjerodostojne podatke o identitetu osobe koja je u vrijeme počinjenja prekršaja dana 25. srpnja 2025. u 20:55 sati upravljala vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], na ulici Jadranski trg u blizini kućnog broja 1/A

dakle, kao vlasnik vozila nije u roku od 15 (petnaest) dana dao vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja,

čime je počinio prekršaj iz članka 229. stavak 3. i 7. ZSPC,

pa mu se na temelju članka 229. stavka 7. ZSPC

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šesto šezdeset eura i nula centi).

Na temelju članka 33. stavka 11. PZ-a okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca od dostave presude.

Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenik se upozorava da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. PZ okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura i nula centi) u roku od 1 (jednog) mjeseca od dostave presude.

Obrazloženje

1. Grad Rijeka, Upravni odjel za komunalni sustav i promet, Odsjek za prometno redarstvo dostavio je sudu predmet u povodu pravovremenog i dopuštenog prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga klasa: 211-01/25-02/4061, urbroj: 2170-1-07-04- 25-3 od 28. listopada 2025. kojim je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci te mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.

1.1. Obavezni prekršajni nalog stavljen je izvan snage te je proveden žurni postupak.

2. Okrivljenik nije pristupio na ročište dana 13. srpnja 2026. godine te je opravdao izostanak poslovnim obvezama. Okrivljenik nije dostavio pisanu obranu u smislu članka 167. PZ-a. Prigovor od 10. studenog 2025. koji je okrivljenik podnio sudu ne predstavlja pisanu obranu u smislu navedene odredbe jer je podnesen radi pobijanja obaveznog prekršajnog naloga, a ne kao izjava o obrani za potrebe glavne rasprave. Ipak, sud je sadržaj prigovora uzeo u razmatranje u korist okrivljenika, pri čemu se, kako će biti obrazloženo u nastavku, nijedan navod iz prigovora nije pokazao osnovanim.

2.1. U dokaznom postupku pročitana je obavijest o počinjenom prekršaju sa dostavnicom (list 8 spisa), obrazac o dostavi podataka o vozaču (list 9 spisa), izvješće o počinjenom prekršaju (list 10 spisa). Pročitani su podaci Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajnu evidenciju za okrivljenog od 13. srpnja 2026. (list 13-14 spisa).

2.2. Iz Obavijesti o počinjenom prekršaju (list 8-9 spisa) slijedi da se okrivljenik poziva dostaviti podatke o vozaču njegova vozila registarske oznake [registarska oznaka] kojim je počinjen prometni prekršaj dana 25. srpnja 2025. u 20:55 sati na ulici Jadranski trg u blizini kućnog broja 1/A u Rijeci. Dostavljena obavijest sadrži upozorenje na posljedice propuštanja postupanja po zahtjevu.

2.3. Iz dostavnice (list 8 spisa) slijedi da je Obavijest dostavljena dana 18. rujna 2025. godine, a potpisana je sa " PV". Okrivljenik u prigovoru osporava urednost te dostave navodeći da mu zahtjev nije bio osobno uručen, a da poštar u prethodna tri mjeseca nije dolazio na adresu te da je majka zahtjev primila bez prethodnog pokušaja osobne dostave.

2.4. Iz podataka Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajnu evidenciju za okrivljenog od 13. srpnja 2026. (list 13-14 spisa) utvrđuje se da je okrivljenik prekršajno kažnjavan za prekršaje iz ZSPC-a i to dva puta upravo za prekršaj iz čl. 229. st. 7. ZSPC-a.

3. Iz članka 229. stavka 3. ZSPC-a slijedi da je vlasnik vozila dužan na zahtjev ovlaštenog tijela dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.

4. Na temelju izvedenih dokaza sud smatra utvrđenim da je okrivljeniku kao vlasniku vozila dana 18. rujna 2025. godine dostavljena Obavijest iz članka 229. stavka 3. ZSPC-a od strane tužitelja i da okrivljenik nije dostavio vjerodostojan podatak o osobi koja je dana 25. srpnja 2025. u 20:55 sati na ulici Jadranski trg u blizini kućnog broja 1/A u Rijeci upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka], niti u zakonom propisanom roku niti naknadno.

4.1. Okrivljenik je kriv za prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba i vlasnik vozila bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, a na to je izričito i bio upozoren u obavijesti koja mu je dostavljena.

5. Sud je razmatrao navode iz prigovora okrivljenika od 10. studenog 2025. koje je okrivljenik iznio tijelu koje je izdalo obavezni prekršajni nalog, te su isti razmatrani kao navodi koji bi mogli upućivati na osnovanost obrane, iako ne predstavljaju pisanu obranu u smislu članka 167. stavka 6. PZ-a. Nijedan od navedenih navoda nije osnovan iz sljedećih razloga.

5.1. Okrivljenik je u prigovoru tvrdio da dostava zahtjeva nije bila uredna jer je zahtjev bez prethodnog pokušaja osobne dostave i bez ostavljanja pisane obavijesti predan članici kućanstva, te da okrivljenik za zahtjev nije znao jer poštar tri mjeseca nije dolazio na adresu. Ovaj navod nije osnovan. Iz dostavnice (list 8 spisa) slijedi da je Obavijest preuzela punoljetna osoba na adresi okrivljenikova prebivališta koja se potpisala sa " PV", a okrivljenik ni u prigovoru ni na ročištu nije predložio niti jedan dokaz kojim bi osporio navedenu činjenicu dostave. Sama tvrdnja bez dokazne podloge ne može biti dostatna za zaključak o neurednosti dostave. Osim toga, okrivljenik u prigovoru izrijekom navodi da je 3. studenog 2025. uplatio pola iznosa kazni za nepropisno parkiranje, što upućuje na to da je bio svjestan da su u tijeku postupci vezani uz predmetno vozilo. Obavijest u smislu članka 229. stavka 3. ZSPC- a sadrži upozorenje na posljedice propuštanja, a okrivljenik je bio dužan, kao vlasnik registriranog vozila, s dužnom pažnjom pratiti korespondenciju vezanu uz to vozilo. Spisu ne prileži niti jedan dokaz da dostava nije provedena sukladno članku 146. stavku 4. i 7. PZ-a tj. da dostavljač nije najprije pokušao uručiti pismeno okrivljeniku osobno, a budući da ga nije zatekao, ostavio je pisanu obavijest radi ponovnog dolaska. Sukladno navedenim odredbama, ako ni tada okrivljenik nije bio zatečen, dostavljač je pismeno mogao uručio majci kao punoljetnoj članici kućanstva, čime je dostava postala pravovaljana. Okolnost je li majka okrivljeniku naknadno predala primljeno pismeno nije od pravnog značaja za ocjenu urednosti dostave. Okrivljenik ni u prigovoru ni na ročištu nije predložio niti jedan dokaz kojim bi osporio sadržaj dostavnice ili opisani redoslijed dostavnih radnji, sama puka tvrdnja bez dokazne podloge ne može biti dostatna za zaključak o neurednosti dostave.

5.2. Okrivljenik je u prigovoru naveo da je uplatio polovicu iznosa kazni za nepropisno parkiranje (430,00 eura) vjerujući da je time riješio sve obveze, te da nije bio svjestan zasebne obveze dostave podataka o vozaču. Ovaj navod nije osnovan kao razlog za oslobađanje od odgovornosti. Nepoznavanje zakona ne oslobađa od odgovornosti. Obveza dostave podataka o vozaču iz članka 229. stavka 3. ZSPC-a je zakonska obveza vlasnika vozila koja nastaje primitkom obavijesti, a ne plaćanjem temeljnog prometnog prekršaja. Uplaćeni iznos odnosio se na zasebne prekršajne naloge za nepropisno parkiranje i nije imao nikakav utjecaj na tijek roka iz članka 229. stavka 3. ZSPC-a.

5.3. Okrivljenik je u prigovoru istaknuo nerazmjer između iznosa kazne za temeljni prometni prekršaj (ukupno 430,00 eura) i kazne za propuštanje dostave podataka o vozaču (660,00 eura po nalogu). Ovaj navod nije osnovan kao razlog za ukidanje naloga. Visina novčane kazne za prekršaj iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a zakonski je određena i sud je nije ovlašten mijenjati. Navedena okolnost razmatrana je kao moguća olakotna okolnost pri odmjeravanju kazne, o čemu će biti riječi u nastavku.

5.4. Okrivljenik je u prigovoru naveo da se svih deset naloga odnosi na iste okolnosti te da je izdavanje zasebnih naloga na isti datum nelogično i nerazmjerno. Ovaj navod nije osnovan. Svaki nalog odnosi se na poseban prometni prekršaj počinjen na poseban datum i poseban rok za dostavu podataka koji je protekao, pri čemu svaki takav propust samostalno ostvaruje biće prekršaja iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a.

6. Odabirući mjeru kazne sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

6.1. Odabirući mjeru kazne, sud je cijenio otegotne i olakotne okolnosti na sljedeći način.

6.1.1. Sud nije utvrdio niti jednu olakotnu okolnost u smislu članka 36. stavka 2. PZ-a. Okrivljenik nije pristupio na ročište te nije predložio izvođenje dokaza. Na okrivljeniku je teret dokazivanja okolnosti koje idu u njegovu korist, a sam navod u prigovoru, bez ikakve dokazne podloge, ne može se smatrati dostatnim za utvrđivanje naročito olakotnih okolnosti u smislu članka 37. stavka 2. PZ-a. U odnosu na imovinsku situaciju, budući da okrivljenik nije dostavio nikakve dokaze o svom imovinskom stanju, sud nije imao osnove za primjenu nižeg iznosa kazne nego što je propisani minimum. Izrečena novčana kazna od 660,00 eura odgovara zakonom propisanom minimumu iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a, što samo po sebi predstavlja primjenu najpovoljnijeg raspona za okrivljenika.

6.1.2. Sud je kao otegotnu okolnost utvrdio da je okrivljenik prekršajno kažnjavan za prekršaje iz ZSPC-a, i to dva puta upravo za isti prekršaj iz čl. 229. st. 7. ZSPC-a, tj. njegovo ponašanje pokazuje upornost u činjenju istovrsnog prekršaja.

6.2. Sud smatra da se upravo izrečenom kaznom u zakonom propisanom minimumu može postići svrha kažnjavanja. Pritom valja istaknuti da utvrđena otegotna okolnost, tj. ranija kažnjavanost okrivljenika za prekršaje iz ZSPC-a, sama po sebi ne nalaže odmak od zakonskog minimuma u okolnostima kada okrivljenik nije imao ranijeg iskustva s ovom specifičnom vrstom obveze te kada nije utvrđena namjera izbjegavanja odgovornosti. Svrha kažnjavanja, koja između ostalog uključuje odvraćanje počinitelja od daljnjeg činjenja prekršaja te izricanje društvenog prijekora zbog povrede javnog poretka, može se u konkretnim okolnostima ovog predmeta postići i kaznom u visini zakonskog minimuma. Tomu u prilog ide i činjenica da se okrivljenik suočava s više istovrsnih prekršajnih postupaka koji su svi rezultat iste pasivnosti u kratkom vremenskom razdoblju, pri čemu ukupni teret sankcija u svim tim postupcima sam po sebi ostvaruje odvraćajuću svrhu kažnjavanja, dok bi odmak od zakonskog minimuma u svakom pojedinom predmetu bio nerazmjeran težini konkretnog prekršaja. Zakonski minimum od 660,00 eura i sam je po sebi višestruko viši od iznosa temeljnog prometnog prekršaja, što zadovoljava zahtjev razmjernosti između povrede i sankcije. Ublažavanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma, sukladno članku 37. stavku 2. PZ-a, nije moguće jer nisu utvrđene naročite olakotne okolnosti.

6.3. Okrivljenik ima mogućnost platiti dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom čime će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

7. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka, a sastoji se od troška jednog ročišta pred Općinskim sudom u Rijeci.

8. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 21. rujna 2026. godine

Sutkinja

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude nije dopuštena žalba.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. okrivljenik PV, uz uplatnicu

3. u spis