Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj Povrv-49/2026.-18.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi isplate, bez prethodnog održavanja ročišta, 21. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara, Trg slobode 2, poslovni broj Ovrv-4928/2024 od 16. srpnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 87,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.

Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara, Trg slobode 2, poslovni broj Ovrv-4928/2024 od 16. srpnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 0,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 251,54 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, prethodno ovrhovoditelj, je u tužbi naveo da mu tuženik, prethodno ovršenik, duguje novčani iznos od 97,39 EUR s pripadajućom zateznom kamatom. Javni bilježnik je po prijedlogu ovrhovoditelja donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

2. Tuženik, prethodno ovršenik, osporio je predmetno rješenje o ovrsi navodeći da iz izvoda otvorenih stavaka dužnika nije razvidno o kojem se to točno računu radi. Pretpostavlja da se radi o naknadi za prijevremeni raskid ugovora, što je nepoštena odredba i na suprotnoj strani ovrhovoditelj nije dužan podmiriti ovršeniku bilo kakvu naknadu zbog njegove krivnje odnosno raskida ugovora od strane pružatelja usluge, što je suprotno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o elektroničkim komunikacijama.

2.1. Pružatelj usluge je obećao prosječnu brzinu interneta od minimalno 20 mbps (Download), što nikada nije isporučio. Brzina interneta nije bila ni približna obećanoj, veza je konstantno pucala te se internetom nije moglo služiti. Zato je ovršenik konstantno kontaktirao korisničku podršku, ali bezuspješno. Čak su i njegova djeca kontaktirala pružatelja usluga, ali usluga nije bila isporučena, što je primoralo ovršenika da raskine ugovorni odnos s pružateljem usluga.

2.2. Opći uvjeti poslovanja pružatelja usluge tipski su sastavljeni te ovršenik nije imao mogućnosti pregovarati oko pojedinih stavki, zbog čega su iste ugovorne odredbe ništetne i nepoštene. Opreza radi, istaknuo je prigovor zastare tražbine jer ne zna o kojem se točno računu radi.

3. Povodom prigovora tuženika, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u skladu s člankom 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

4. Podneskom od 24. rujna 2024. tužitelj je naveo da je temeljem ugovora o cesiji br. F3-08/2015 s društvom Hrvatski telekom d.d. Zagreb od 20. listopada 2015. i Aneksa br. 6 postao vlasnik predmetne tražbine. Prilikom ustupa je sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora, no sukladno zakonskim odredbama obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji.

4.1. Radi se o dugovanju tuženika po nepodmirenom računu za telekomunikacijske usluge temeljem pretplatničkog odnosa zaključenog s društvom Iskon Internet d.d., Zagreb, koje se u međuvremenu pripojilo društvu Hrvatski Telekom d.d. Zagreb. Račun se odnosi na 8. mjesec 2023. i to do 21. kolovoza 2023. na ime mjesečne pretplate na NET usluge u iznosu od 10,06 EUR + PDV te na ime naknade zbog prijevremenog raskida u iznosu od 67,70 EUR + PDV, sve temeljem zahtjeva za zasnivanje NET usluge koju je tuženik ugovorio s Iskon Internetom 29. travnja 2023.

4.2. Tužitelj smatra da osnovano potražuje naknadu zbog prijevremenog raskida jer je tuženik uslugu ugovorio uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca, no uslugu je koristio svega 3,5 mjeseci, odnosno od zasnivanja ugovora 29. travnja 2023. do raskida 21. kolovoza 2023. Tuženik je uz ugovaranje obveznog trajanja ugovora ostvario popust na aktivaciju u iznosu od 71,33 EUR (puna cijena 79,63 EUR, a tuženik ju je platio 8,30 EUR) i popust na mjesečnu pretplatu u iznosu od 6,65 EUR (puna cijena 25,20 EUR, a tuženik ju je platio 18,55 EUR). Zato je tuženiku osnovano naplaćena naknada zbog prijevremenog raskida u vidu označenog popusta u iznosu od 67,70 EUR + PDV jer je ista povoljnija za tuženika od plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora koji bi iznosio 380,27 EUR za preostalih 20,50 mjeseci. Iskon Internet nema zabilježene poteškoće ni pritužbe korisnika, a tuženik je tek po primitku računa nakon raskida ugovora i naplate penala, prigovorio na isti. Pogrešno je tuženik očekivao brzinu interneta od 30,40 mbp/s jer se Iskon Internet obvezao isporučiti uslugu Download brzina do 25 Mbit/s, Upload brzina do 3,5 Mbit/s, min 2,5 Mbit/s. U odnosu na priložene snimke zaslona, tužitelj iste smatra neprimjenjivima kao dokaz jer se iz istih ne može razaznati koja se usluga mjerila s tim da je u ugovoru s Iskon Internetom dana jasna uputa da se u slučaju eventualnog prigovora na isporučenu brzinu za provjeru koristi HAKOMetar, što tuženik nije učinio.

5. Tuženik je u odgovoru na podnesak tužitelja naveo da nije jasno kako je tužitelj došao do utuženog iznosa. Osim toga, tužitelj navodi da je preostalo razdoblje ugovorne obveze od 20,5 mjeseci, a u računu kojeg prilaže podnesku s pozivom na broj 888888-6064129-0000004 traži iznos od 13,66 EUR za razdoblje od 1. kolovoza 2023. do 21. kolovoza 2023., koji iznos nije polovica od iznosa akcijske cijene 18,55 EUR, niti polovica iznosa redovne cijene od 25,20 EUR. Zato tužitelj nije dokazao visinu svoje tražbine. Dostavio je i nove snimke zaslona brzine interneta, snimku zaslona karte i snimku zaslona Google karte. Iz istih je vidljivo da je brzina interneta mjerena na lokaciji [adresa], kada je uređaj spojen na modem pružatelja usluge te ista nije ni približna ugovorenoj te pružatelj usluga nije ispunio svoju ugovornu obvezu i nema pravo naplatiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora. U odnosu na mjerenje HAKOMetrom naveo je da je to još jedna stavka o kojoj nije mogao pregovarati prilikom zasnivanja ugovornog odnosa i to nije jedini ovlašteni alat za mjerenje brzine interneta. Tuženik je koristio aplikaciju "Speedtest by Ookla", a niti jednim važećim propisom u Republici Hrvatskoj nije nametnuta obveza korisniku usluge mjerenja brzine interneta putem spomenute aplikacije.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka dužnika, dokumentaciju na str. 21-25 spisa te 36-40 spisa i 101-108 spisa (snimke zaslona), u okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 od 20. listopada 2015. na str. 52-60 spisa, u Aneks br. 6 navedenom ugovoru na str. 61-65 spisa, u 97. dodatak okvirnom ugovoru sa specifikacijom tražbine, u zahtjev za uslugu na str. 71- 74 spisa, u sažetak ugovora za fiksne usluge Iskona na str. 75 -77 spisa, u račun na str. 78 spisa, u Opće uvjete korištenja Iskon Interneta d.d.

7. Sud je temeljem čl. 461. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu ZPP-a) u ovom pisanom postupku u sporu male vrijednosti donio presudu bez prethodnog održavanja ročišta jer se, s obzirom na okolnosti slučaja, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Stranke u tužbi i odgovoru na tužbu, osim pismenih dokaza, nisu predlagale nikakve personalne dokaze te je donošenje ove presude i u skladu s načelom ekonomičnosti postupka. Podatke od sljednika Iskon Interneta d.d. po prijedlogu tužitelja na okolnost isporučene brzine interneta, prijavljenih poteškoća i evidentiranih prigovora tuženika nije bilo moguće pribaviti, a tuženik nije dokazao da se pismeno obraćao s prigovorima tužitelju odnosno tužiteljevom predniku.

7.1. Prema čl. 461. a st. 6. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Prema st. 7. istoga članka tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave.

7.2. Ovaj sud je već donio presudu u ovom predmetu poslovni broj Povrv-106/2024-5 od 31. listopada 2024., kojom je djelomično održao na snazi predmetni platni nalog u odnosu na tražbinu u iznosu od 10,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (što je postalo pravomoćno), a ukinuo isti platni nalog za iznos od 87,33 EUR te je u tom dijelu kao i u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku odluku i u tom dijelu vratio predmet ovome sudu na ponovni postupak.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je o istom još ostalo za odlučiti ovom presudom, valjalo u pretežnom dijelu održati na snazi.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da se na utuženu tražbinu po osnovi naknade za prijevremeni raskid ugovora ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO- a) jer za isto zakonom nije određeni neki drugi rok zastare. Na temelju čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 24. lipnja 2024., to utuženi račun nije u zastari te je sud odbio prigovor zastare istaknut po tuženiku za ovaj dio tražbine. U odnosu na mjesečnu naknadu za razdoblje od 1. do 21. kolovoza 2023. koja je također sastavni dio računa, u primjeni je jednogodišnji zastarni rok po čl. 232. st. 1. točka 3. ZOO-a koji od dana dospijeća računa pa do podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku nije protekao.

10. Uvidom u okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3 -08/2015 od 20. listopada 2015. i Aneks 6. okvirnom ugovoru utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja i Hrvatskog telekoma d.d. te da su istim tužitelju ustupljene dospjele, a neplaćene tražbine koje ima prema svojim dužnicima pa tako i predmetna tražbina prema tuženiku, kao i sva zakonska prava nad dospjelim, a neplaćenim dugovanjima. Slijedom ugovora o cesiji, tužitelj je temeljem članka 84. st. 1. i čl. 360. ZOO -a i temeljem preuzetih ugovornih obveza ovlašten, između ostalog, zahtijevati ispunjenje obveze tuženika.

10.1. Iz provedenog dokaznog postupka i zahtjeva za uslugom utvrđeno je da je tuženik izabrao uslugu od Iskon Interneta d.d. za 18,55 EUR mjesečno, uz ugovornu obvezu na 24 mjeseca, uz popust od 6,65 EUR mjesečno na redovnu cijenu usluge koja iznosi 25,20 EUR mjesečno, uz jednokratnu naknadu uz ugovornu obvezu 24 mjeseca uz popust u iznosu od 71,33 EUR, za uključenje internet usluge 8,30 EUR. Ugovoren je neograničeni fiksni Internet uz Download brzinu do 25 Mbit/s, min. 18 Mbit/s, Upload brzina do 3,5 Mbit/s, min. 2,5 Mbit/s na lokaciji [adresa]. Sklapanje ugovora je dogovoreno na daljinu.

10.2. Uvidom u račun broj 8/2023 utvrđeno je da isti glasi na 97,39 EUR i uključuje naknadu za NET za razdoblje od 1. kolovoza do 21. kolovoza 2023. u iznosu od 10,06 EUR (13,66 EUR – popust od 3,60 EUR), jednokratnu naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 67,70 EUR, uz zateznu kamatu od 0,19 EUR, što ukupno iznosi 77,76 EUR, a PDV na taj iznos jest 19,44 EUR, što daje iznos od 97,39 EUR.

11. Prema čl. 18. st. 5. Općih uvjeta korištenja Iskon Interneta d.d. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) ako je pretplatnički ugovor sklopljen na određeno razdoblje obveznog trajanja ugovora sukladno st. 2. ovog članka, a pretplatnik tijekom razdoblja obveznog trajanja ugovora jednostrano raskine ugovor ili ako krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora , pretplatnik će biti dužan platiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta i pogodnosti na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika sukladno Cjeniku Iskona.

11.1. Iz zahtjeva za uslugu Iskon Interneta vidljiva je ugovorena akcijska cijena naknade od 18,55 EUR mjesečno u koju je uključen PDV.

11.2. Ovaj pretplatnički odnos između stranaka zasnovan je uz određene pogodnosti za tuženika kao korisnika usluga. Iz činjeničnih navoda tužbe i onih iznesenih tijekom postupka proizlazi da tužitelj traži isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora po čl. 18. Općih uvjeta.

12. Sud je ocjenjivao je li takva ugovorna odredba ništetna u smislu čl. 296. st. 1. ZOO- a i je li u suprotnosti s čl. 53. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22, 59/23, u daljnjem tekstu: ZZP) jer se radi o potrošačkom ugovoru sa unaprijed formuliranom odredbom, sastavljenom od strane tužitelja, o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo, koju je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Prema zaključku zauzetom na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016. u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera, pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Prema zaključku zauzetom na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016., u slučajevima kada iz činjeničnih navoda stranaka to ne proizlazi i kada nema izričite izjave stranaka u odnosu na ništetnost neke odredbe Općih uvjeta, sud mora po službenoj dužnosti (u slučaju kada su priloženi Opći uvjeti) utvrditi jesu li odredbe Općih uvjeta ništetne.

14. Pravna narav ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika je pretplatnički ugovor koji ima obilježja tipskog ugovora iz čl. 295. ZOO-a, time da je ugovor sklopljen prema unaprijed formuliranom sadržaju obrasca tužitelja na temelju njegovih Općih uvjeta. Zbog toga postoji presumpcija da se o ugovornoj odredbi, kojom je tuženik u slučaju raskida ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora njegovom krivnjom, dužan podmiriti i mjesečne naknade za razdoblje nakon raskinutog pretplatničkog odnosa, nije pojedinačno pregovaralo.

14.1. Tužitelj tvrdi da se naknada zbog prijevremenog raskida odnosi na ostvareni popust prilikom aktivacije usluge jer je ista povoljnija za tuženika od plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

14.2. U odnosu na naknadu za prijevremeni raskid treba reći da bi odredba Općih uvjeta koja potrošača obvezuje da do kraja razdoblja obveznog trajanja ugovora plaća preostale mjesečne naknade za ugovorenu uslugu, iako je ugovor raskinut, doista bila nepoštena, a time i ništetna. No, predmetna tražbina se sastoji od popusta na usluge. Prema čl. 145. st. 13. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 75/22 – u daljnjem tekstu: ZEK), pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku, ali se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz st. 8. ZEK. U tom smislu i Opći uvjeti propisuju da je u slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, krajnji korisnik obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

14.3. Identičnu odredbu kao u naprijed navedenim citiranim odredbama zakona sadrži i čl. 18. st. 5. Općih uvjeta kojim je određeno da, ako ugovor tijekom obveznog trajanja bude raskinut od strane tužitelja krivnjom krajnjeg korisnika, da je korisnik obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, a temeljem koje odredbe tužitelj i zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 87,33 EUR zbog raskida pretplatničkog odnosa krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka obveznog trajanja ugovorne obveze. Ova odredba Općih uvjeta prethodnog vjerovnika tužitelja ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 53. i 54. ZZP jer da bi neka ugovorna odredba bila nepoštena u smislu čl. 53. navedenog zakona moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta i to da takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, s tim da se prema st. 2. navedenog članka smatra da se o nekoj odredbi nije pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Kako je takva odredba ugovora bila dio unaprijed formuliranih odredbi trgovca (zahtjev i Opći uvjeti), to se za istu odredbu smatra da se o istoj nije pregovaralo.

14.4. No, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, između ostalog, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, isti bio ograničen u ostvarivanju svog prava, samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade (tako i u Rev-765/2024-2 od 2. srpnja 2024., Rev-1337/2024-2 od 12. studenoga 2024.). Pritom je odlučno utvrditi je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je potrošač ostvario uzimajući u obzir prava i pogodnosti koje je potrošač ostvario uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa, a koje je koristio u razdoblju do prijevremenog raskida ugovora.

14.5. Prema tome, stranke su prilikom sklapanja ugovora ugovorile da će tuženik kao korisnik usluge biti u obvezi platiti i jednokratnu naknadu za slučaj po njemu skrivljenog otkaza ugovora prije isteka vremena obveznog trajanja ugovora.

15. Preispitujući odnos navodne nepoštenosti sporne odredbe i iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga kvantitativno, te bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade) utvrđeno je da se spornom ugovornom odredbom ne uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da je za potrošača povoljnije isplatiti naknadu u visini popusta kojeg je potrošač ostvario za prijevremeni raskid u odnosu na naknadu u visini popusta kojeg je potrošač ostvario uzimajući u obzir prava i pogodnosti koje je potrošač ostvario uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa, a koje je koristio u razdoblju do prijevremenog raskida ugovora.

15.1. Odredbe Općih uvjeta tužitelja u spornom dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid u visini popusta kojeg je potrošač ostvario za kupljene proizvode i usluge, nisu nepoštene jer njima u konkretnom slučaju nije uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača.

15.2. Naime, tuženik je pod povoljnijim uvjetima s obzirom na to da je sklopljenim ugovorom s obveznim trajanjem od 24 mjeseca tuženik kupio usluge tužitelja po povoljnijim uvjetima jer je te usluge izabrao u opciji prema kojoj ga kupuje po sniženoj cijeni od tržišne uz opciju obveznog trajanja ugovora.

16. Zato se ne može smatrati da bi plaćanjem utuženog iznosa tuženik bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tužitelja, niti je tužitelj u tom pogledu postupao suprotno člancima 4., 6. i 7. ZOO-a. Prema tome, jedna od dvije kumulativne pretpostavke za nepoštenost ugovorne odredbe u smislu čl. 53. ZZP nije ispunjena u konkretnom slučaju

16.1. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993. - dalje: Direktiva) implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 78/12), te se navodi u čl. 3. t. 1. ZZP -a. Zahtjev Direktive i ZZP prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena te sadržaj odredbe čl. 18. Općih uvjeta, načelno, ne uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama potrošača proizašlima iz ugovora niti je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri.

16.2. U odnosu na dostavljene snimke zaslona brzine interneta, valja reći da je postupak prigovora u vezi s pružanjem usluga i njihovoj kvaliteti ugovoren u čl. 14. Općih uvjeta, a tuženik nije dokazao da je svoje primjedbe kakvoći usluga dostavljao pismeno tužitelju prije raskida ugovora, u kojem slučaju bi tužitelj bio dužan provesti postupak utvrđivanja utemeljenosti prigovora, čime bi postojala i mogućnost da do raskida ugovora uopće ne dođe. Zato se ne može smatrati dokazanim da je do raskida ugovora došlo krivnjom tužitelja.

17. Iz zahtjeva za uslugu utvrđeno je da popust na aktivaciju usluge iznosi 71,33 EUR te da je puna cijena aktivacije bila 79,63 EUR, a tuženik ju je platio 8,30 EUR. Također je popust na mjesečnu pretplatu iznosio 6,65 EUR jer je puna cijena bila 25,20 EUR, a tuženik ju je plaćao 18,55 EUR. Zato je naknada zbog prijevremenog raskida u vidu označenog popusta iznosila 84,63 EUR (67,70 EUR + PDV) i ista je povoljnija za tuženika od plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora koja bi za preostalih 20,50 mjeseci iznosila više računajući broj mjeseci pomnožen s 18,55 EUR. Prema tome, naknada zbog prijevremenog raskida sastoji se od popusta na aktivaciju u iznosu od 71,33 EUR, uvećano za popust na mjesečnu uslugu pretplate u iznosu od 13,30 EUR što predstavlja popust za 2 mjeseca korištenja usluge, ukupno 84,63 EUR.

17.1. Preostali iznos do 87,33 EUR (2,7 EUR) odnosi se na iznos PDV-a na već pravomoćno dosuđeni iznos od 10,06 EUR (2,51 EUR), ali i na 0,19 EUR zatezne kamate.

17.2. Iznos od 2,51 EUR jest opravdani trošak, no iznos od 0,19 EUR nije dokazan nikakvim obračunom, niti je bilo moguće utvrditi na koji iznos i po kojoj stopi je isti izračunat. Po priloženom računu isti se iznos odnosi na zateznu kamatu. Također, po čl. 31. st. 2. ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu i to tek ako je glavnica plaćena, što u konkretnom slučaju nije.

18. Iz navedenih razloga pobijani platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi održan je na snazi i za daljnji iznos od 87,14 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. rujna 2023. pa do isplate, a ukinut je za iznos od 0,19 EUR te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, sve u skladu s čl. 451. st. 3. ZPP-a.

18.1. Dospijeće ovog dijela tražbine označeno je s danom 15. rujna 2023. pa do isplate te je od prvog sljedećeg dana zatražena zakonska zatezna kamata, što je u cijelosti unutar dospijeća označenog na računu i u skladu s Općim uvjetima.

18.2. Tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate na ovaj dosuđeni iznos sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

19. Kako je rješenjem suda u ovom predmetu stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to se o cjelokupnim troškovima ovog postupka za koji se ima smatrati da je započeo podnošenjem zahtjeva za izdavanjem platnog naloga sukladno čl. 164. st. 4. ZPP-a odlučuje tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom te ni zatezna kamata na odmjereni trošak javnog bilježnika ne bi mogla teći prije donošenja odluke o tim troškovima.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a jer je tužitelj uspio u parnici u pretežnom dijelu, a zbog neznatnog odbijajućeg dijela nisu nastali posebni troškovi. Visina troškova zastupanja tužitelja odmjerena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/2025).

20.1. Tužitelju pripada javnobilježničke naknade u iznosu od 25,00 EUR temeljem Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 9/21, 18/22, 154/22).

1 0

20.2. Pripada mu i trošak jednokratne nagrade za cjelokupni postupak u iznosu od 50 bodova po tbr. 7/9, kao i trošak sastava žalbe po tbr. 10/3 – 30 bodova, što ukupno iznosi 80 bodova, a računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, isti trošak iznosi 160,00 EUR. PDV na taj iznos jest 40,00 EUR, što ukupno iznosi 200,00 EUR na ime zastupanja.

21.3. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na presudu i na žalbu u iznosu od po 13,27 EUR.

21.4. Zato ukupno dosuđeni iznos troškova postupka tužitelju iznosi 251,54 EUR , uključujući i javnobilježnički trošak i sudske pristojbe.

22. Tuženik nije uspio u parnici pa mu ne pripada ni naknada troškova postupka.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 21. rujna 2026.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu.

Dostaviti:

1. Odvj. Sonja Šoštar, Samobor

2. CH, [adresa]