Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, M. Gupca 22

Poslovni broj Povrv-124/2026.-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji toga suda Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja Dundovo d.o.o. iz Raba, Trg Municipium Arba A.D.X.A.C.2, OIB: 08484457911, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvanraspravo, u pisanom postupku u sporu male vrijednosti, 21. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42,79 EUR."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi, ranije prijedlogu za ovrhu, naveo da prema tuženiku ima dospjelu novčanu tražbinu u iznosu od 255,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih mjesečnih obroka pa do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, ranije prigovoru protiv rješenja o ovrsi, istaknuo da je po primitku prijedloga za ovrhu dug u cijelost plaćen, kao i troškovi odvjetnika te je dostavio potvrde o uplatama.

3. Kako je protiv navedenog rješenja tuženik pravovremeno podnio prigovor, rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno članku 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/117, 131/20, 114/22 i 6/24).

4.1. Sud je temeljem čl. 461. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu ZPP-a) u ovom pisanom postupku u sporu male vrijednosti donio presudu bez prethodnog održavanja ročišta jer se, s obzirom na okolnosti slučaja, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Stranke u tužbi i odgovoru na tužbu, osim pismenih dokaza, nisu predlagale nikakve personalne dokaze te su sporna samo pravna pitanja te je donošenje ove presude i u skladu s načelom ekonomičnosti postupka.

4.2. Prema čl. 461. a st. 6. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Prema st. 7. istoga članka tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

5. Tužitelj je podneskom od 21. siječnja 2025. naveo da povlači tužbu u odnosu na podmirenu glavnicu, kao i trošak ovršnog postupka, jer su isti plaćeni, no ustraje kod tužbenog zahtjeva u odnosu na iznos zateznih kamata u odnosu na dospjelu glavnicu .

Nije predložio održavanje usmene rasprave.

5.1. Tuženik se na podnesak tužitelja očitovao na način da je ponovio navode iz prigovora smatrajući da je daljnji postupak trebao biti obustavljen. Zatražio je troškove u iznosu od 70,00 EUR jer je postupak trebao biti obustavljen.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u potvrde o uplatama i u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja.

7. Temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je pravomoćnom presudom ranijeg poslovnog broja Povrv-1/2025-5 od 30. siječnja 2025. ukinuo predmetni platni nalog, a za povučeni dio glavnice i ovršni trošak utvrdio da je tužba povučena. U preostalom dijelu zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za zakonskom zateznom kamatom u apsolutnom iznosu na plaćenu glavnicu, sud je odbio tužbeni zahtjev, no povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu. Drugostupanjski sud je ukazao da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika (procesne) zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu za razdoblje nakon dana dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana kada je tuženik podmirio glavnicu (4. studenoga 2024.), dok mu to pravo za naredno razdoblje do 4. prosinca 2024. ne pripada, sve u smislu čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a da tuženik nije osporio tužiteljev obračun zateznih kamata.

7.1. Nesporno je da je tuženik doista sa zakašnjenjem platio spornu glavnicu (tek 4. studenoga 2024.) te bi nedvojbeno bio dužan na sporne plaćene iznose tuženiku platiti i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pojedinih iznosa glavnice pa do isplate (4. studenoga 2024.) u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Zatezne kamate se osamostaljuju nakon podmirenja glavne novčane tražbine.

7.2. No, tužitelj u podnesku od 21. siječnja 2025. kao i u žalbi protiv presude činjenično iznosi da zakonska zatezna kamata obračunata na iznos plaćene glavnice na dan 4. prosinca 2024. iznosi 42,79 EUR i precizira tužbeni zahtjev na taj iznos, čime je izabrao tražiti isplatu kamate u apsolutnom iznosu. Ovdje se ističe da iz takvih činjeničnih navoda tužitelja proizlazi da bi se iznos od 42,79 EUR odnosio na zatezne kamate obračunate na iznos glavnice od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do dana 4. prosinca 2024. (dakle, mjesec dana nakon dana plaćanja spornog duga). Tuženik doista nije osporio takve navode tužitelja, iako dokaz o visini tog zahtjeva tužitelj nije priložio.

7.3. No, tuženik je dug platio 4. studenoga 2024., a ne 4. prosinca 2024.

7.4. Ako zakonska zatezna kamata na plaćeni iznos glavnice, obračunata do dana 4. prosinca 2024. (do mjesec dana nakon dana plaćanja duga), iznosi 42,79 EUR tada do dana plaćanja – 4. studenoga 2024., ista može iznositi samo manje od 42,79 EUR. Koliko manje bi iznosila kamata u apsolutnom iznosu do 4. studenoga 2024. tužitelj nije dokazao. Zato je sud u skladu s pravilima o teretu dokazivanja i čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a ovaj dio zahtjeva tužitelja odbio kao neosnovan.

7.5. Temeljem čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, 69/26, u daljnjem tekstu: ZOO) na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

7.6. Zahtjev za isplatom neisplaćenih kamata u apsolutnom iznosu postavljen je tek podneskom od 21. siječnja 2025. te bi tužitelju eventualno od tog dana pripadala procesna kamata na apsolutno izraženi iznos kamate (kamata na kamatu) u smislu čl. 31. st. 2. ZOO-a. No, tužitelj tijekom postupka nije izrijekom postavio zahtjev za isplatom procesne kamate na apsolutno izraženi iznos zatezne kamate pa mu sud istu nije ni mogao dosuditi.

8. Tužitelj nije specificirao troškovnikom daljnji parnični trošak te mu isti nije ni dosuđen.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 21. rujna 2026.

Sutkinja

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

Dostaviti:

1. Odvj. Zoran Vukić, Rijeka

2. ŠĆ, [adresa]