Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak

Ovr-176/2024-7

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Jasni Dumbović, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja VIDAR j.o.o., OIB 24822382802, Sisak, Lađarska ulica 28D, protiv ovršenika SAVIA SISAK d.o.o., OIB 5528846738, Sisak, Mihanovićeva obala 33, kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac odvjetnik iz Požege, radi proglašenja prijenosa i pljenidbe nedopuštenim, 12. kolovoza 2026.

z a k lj u č i o  j e

I. Upućuje se ovršenik SAVIA SISAK d.o.o., OIB 5528846738, Sisak, Mihanovićeva obala 33, da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona, te o pokretanju parnice obavijesti ovaj sud. Ako to učini nakon isteka ovog roka snositi će time prouzročene troškove.

II. Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine ovrhovoditelja.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, žalbu i prijedlog za obustavu ovrhe. U prijedlogu navodi da je dana 8. ožujaka 2024. zaprimio obavijest Financijske agencije, RC Zagreb, Podružnica Sisak (u daljnjem tekstu: Agencija) o zaprimanju osnove za plaćanje iz članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, (zadužnica Ov-15498/07) kojom je po odredbi članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) zatražena naplata novčane tražbine u iznosu od 33.337,30 eura, po računima ovršenika, a ista je evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. Ovršenik ovim putem podnose prijedlog radi donošenja rješenja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a (članak 210. stavak 1. i 2.OZ). Ovršenik i ovrhovoditelj nisu nikada bili u obvezno pravnom odnosu temeljem kojeg bi ovrhovoditelj mogao steći bilo kakvu tražbinu prema ovršeniku. Pravni posao temeljem kojeg je ovršenik izdao zadužnicu ali ne ovrhovoditelju već tada svom istinitom vjerovniku J&T Banci d.d. je Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3246/07 od 2. srpnja 2007. sklopljen s pravnim prednikom J&T banke d.d., Varaždin. Ovrhovoditelj po tom ugovoru nije jamac niti ugovorna strana a niti je naknadno pravnim poslom na njega prešla tražbina iz ugovora o kreditu prema ovršeniku ili njegovim jamcima. Ovrhovoditelj je naime sa ovršenikovom vjerovnikom J&T bankom d.d., dana 16. veljače 2023, sklopio Ugovor o pristupanju dugu, predviđen člankom 101. ZOO. Ovršenik prama članku 101. ZOO, nije stranka ugovora o pristupu niti je imao saznanja o njegovom zaključenju. Po tom ugovoru, opet bez saznanja ovršenika, ovrhovoditelj je dana 31. ožujka 2023. platio banci i to prije dospijeća preostalu tada nedospjelu tražbinu po kreditu iznosom od 53.181,48 eura. Kako ovršenik nije bio obavješten o namjeri plaćanja niti od banke niti od pristupatelja, ovdje ovrhovoditelj, iako ona nije dospjela nije imao prilike usprotiviti se plaćanju. Iz potvrde koju je Banka izdala ovrhovoditelju po plaćanju nedospjele tražbine u svojstvu pristupatelja dugu, vidljivo je da je banka nezakonito predala ovrhovoditelju sve instrumente osiguranja plaćanja, uključujući i spornu zadužnicu. Njenim nezakonitim stjecanjem i zlouporabom ovrhovoditelj je pokrenuo prije ovog postupka postupak naplate iznosa od 53.446,93 eura (dakle iznosa plaćenog po ugovoru o pristupu) koja ovrha je u cijelosti provedena naplatom duga, koji postupak se vodi pod brojem Ovr-354/2023. pred naslovljenim sudom. Stoga čak i da je ovlašten temeljem predmetne zadužnice koja je izdana J&T Banci radi osiguranja naplate kredita a ne ovrhovoditelju, budući je dug u cijelosti isplaćen, tražbina je prestala pa je ostvaren ovaj žalbeni razlog. Prema odredbi članka 101. ZOO, ugovorom o pristupanju dugu treći stupa u obvezu prema vjerovniku obvezujući se da će mu ispuniti tražbinu prema dužniku. No pristupanjem dugu i njegovim ispunjenim ne stupa u nikakav pravni odnos sa dužnikom, ovdje ovršenikom, niti na njega kao pristupatelja prelazi tražbina banke iz ugovora o kreditu. Slijedom toga banka je nezakonito predala spornu zadužnicu ovrhovoditelju koji ju je zloupotrijebio pokretanjem prisilne naplate nepostojeće tražbine. Ugovorom o pristupanju dugu pristupatelj ovdje ovrhovoditelj, samo stupa u obvezu prema vjerovniku uz dužnika ali na njega ispunjenjem ne prelaze vjerovnikova prava prema izvornom dužniku, kao što je to slučaj i izričito propisano primjerice kod prijenosa tražbine cesijom (članak 80. do 89. ZOO) pa stoga ne dolazi niti do zakonske niti tzv. ugovorne subrogacije vjerovnikove tražbine na pristupatelja. Kada je u pitanju institut pristupa dugu ne dolazi do promjene subjekata ugovornog odnosa na način da umjesto jedne ugovorne strane bilo na strani dužnika ili vjerovnika stupa druga ugovorna stana u kom slučaju bi došlo do prijenosa prava i obveze iz ugovornog odnosa na novog subjekta. Da kod pristupanja dugu ne dolazi do zakonske subrogacije činjenicom zaključenja ugovora o pristupu ili ispunjenjem duga od strane pristupatelja i da pristupatelj ne stječe nikakvo pravo regresa prema dužniku jasno proizlazi iz pravnog stajališta izraženog primjerice u odluci VTSRH Zagreb Pž-1425/2020 od 12. listopada 2021. Slijedom iznesenog ovrhovoditelj nije aktivno legitiman na pokretnije ovog postupka jer je spornu zadužnicu pribavio protuzakonito, čime je ostvaren žalbeni razlog predviđen člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ. Posebno se dodaje da je Trgovački sud u Zagrebu na prijedlog ovršenika donio privremenu mjeru kojom je zabranio ovrhovoditelju pokretanje postupka prema zadužnicama koje je pribavio na nezakonit način od J&T banke, uključujući i zadužnicu u ovom predmetu. Slijedom navedenog ovršenik predlaže da sud rješenjem proglasi pljenidbu i prijenos po predmetnoj ovršnoj ispravi nedopuštenim temeljem članka članaka 55. stavak 2. OZ, budući činjenice koje se iznose u prigovoru proizlaze iz ovjerovljene Potvrde J&T Banke (način i osnov stjecanja zadužnice) i bez upućivanja ovršenika u parnicu, te da u istom rješenju naloži ovrhovoditelju naknaditi troškove ovog prigovara prema specifikaciji sadržanoj u samom prigovoru. Opreza radi predlaže se ovrhovoditelja uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog ovih žalbenih razloga.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju.

3. Ovrhovoditelj u očitovanju navodi da je točno je dana 6. ožujka 2024. pred FINA Sisak podnesen zahtjev za izravnu naplatu iznosa od 33.337,39 eura temeljem zadužnice OV-15498/07 od 3. srpnja 2007., a o čemu je ovršenik Savia Sisak d.o.o. obaviješten dana 8. ožujka 2024., te je ovršenik dana 15. ožujka 2024. pred Općinskim sudom u Sisku podnio prigovor ovršenika po članku 210. u vezi sa člankom 50. i 53. OZ. Ovršenik na navedenom prigovoru od 15. ožujka 2024., elektronski potpisan u 9:44:01 sati, nije naznačio broj predmeta, a sa čime nije ni raspolagao u trenutku podnošenja prigovora. Istovremeno, ovršenik je istog dana 15. ožujka 2024., elektronski potpisano u 10:20:11 sati, podnio prigovor (zapravo dopunu ranijeg Prigovora), uz koji je priložio Rješenje TSZ broj 37/2024 od 13. ožujka 2024. o privremenoj mjeri kojom se VIDAR j.d.o.o. zabranjuje raspolaganje zadužnicama ovršenika, pa tako i zadužnicom OV-15498/07 od 3. srpnja 2007. temeljem koje je i podnesen Zahtjev za izravnu naplatu u iznosu od 33.337,39 eura. Ovršenik je navedeni prigovor označio: "Na broj Ovr-114/2024". I tu nastaje greška u brojevima spisa na način da je spis kod Vas dobio broj: Ovr-176/2024, a što tada nismo znali, jer nismo službeno od Suda pozvani na davanje odgovora, te smo svoj odgovor neposredno predali u pisarnici suda dana 19. ožujka 2024. pod pogrešnim brojem Ovr- 114/2024, a zbog čega ga vjerojatno uopće niste ni dobili. Također su dana 20. i 23. listopada 2025., opet djelomično na pogrešan broj Ovr-114/2024, sudu dostavili obavijest o donesenoj presudi VTS RH broj Pž-4427/2024 od 24. rujna 2025. Navedenom Presudom VTS RH br. Pž-4427/2024 od 24.09.2025. ukinuta je Presuda TSZ broj P-369/2024 od 4. listopada 2024., a na kojoj se temeljilo Rješenje TSZ-a broj Ovr-37/2024 od 13. ožujka 2024. o privremenoj mjeri na koju se pozvao ovršenik u svom prigovoru (dopuni) od 15. ožujka 2024. Kao posljedica navedene Presude VTS RH broj Pž-4427/2024 od 24. rujna 2025. doneseno je novo Rješenje TSZ broj Ovr- 37/2024 od 21. listopada 2025. kojim je ukinuta privremena mjera određena rješenjem broj Ovr-37/2024 od 13. ožujka 2024. i obustavljen postupak osiguranja privremenom mjerom određena rješenjem Ovr-37/2024 od 13. ožujka 2024. Istovremeno je TSZ donio Rješenje broj Ovr-142/2025 od 14. studenog 2025. o odbijanju prijedloga predlagatelja Savia Sisak d.o.o. za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine "zabrane VIDAR j.d.o.o. raspolaganja zadužnicama pa spornom zadužnicom broj OV-15498/07 od 3. srpnja 2007.), a što je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem VTS RH broj Pž-5116/2025 od 25.veljače 2026. Također je Savia Sisak d.o.o. svojim pismenim podneskom od 31. svibnja 2023. u predmetu Ovr-184/2023 pred Općinskim sudom u Sisku pismeno priznao svoja dugovanja prema Vidar j.d.o.o. Sisak u iznosu od najmanje 476.000,00 eura glavnice bez zateznih kamata (koje su u ovom trenutku veće od 150.000,00 eura). Dakle, iz svih iznesenih činjenica proizlazi da je VIDAR j.d.o.o. zakoniti imalac navedenih zadužnica, da je Savia Sisak d.o.o. dužna prema Vidar j.d.o.o najmanje cca 600.000,00 eura (glavnica + zatezna kamata) i da su sve, pa i napadana, ovrha provedene zakonito i ispravno. I na kraju, TSZ je dana 5. svibnja 2026. donio rješenje o otvaranju stečajnog postupka protiv Savia Sisak d.o.o. (vidljivo na e-oglasnoj ploči TSZ pod stavkom "stečajevi" pozivom na Savia Sisak d.o.o.). Prema odredbama Stečajnog zakona i ZPP svi postupci koji se vode za ili protiv stečajnog dužnika se otvaranjem stečajnog postupka prekidaju. Predlaže da u predmetu Ovr-176/2024 odredi prekid postupka u skladu sa odredbama SZ i ZPP.

4. Odredba članka 210. OZ-a propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. tog zakona, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim (stavak 1.). Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (stavak 2.).

5. Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a propisuje ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točaka 9-11. tog zakona, sud će dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud će donijeti zaključak da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu (stavak 3). Okolnost da je protivnik osiguranja upućen u parnicu ili da ju je pokrenuo ne sprečava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja (stavak 6.).

6. U ovom slučaju ovršenik je izjavio žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ.

7. Slijedom navedenog sud je ovršenika uputio u parnicu zbog razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a, te je odlučeno kao u izreci ovog zaključka, na temelju odredbe članka 52. stavak 3. i stavak 6. OZ-a.

U Sisku 12. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jasna Dumbović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključka nije dopuštena žalba.

Dostavna naredba:

1. Ovrhovoditelj VIDAR j.o.o., Sisak, Lađarska ulica 28D

2. Pun. ovršenika Željko Damjanac odvjetnik iz Požege