Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-340/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnom postupku predlagatelja osiguranja SIM TVORNICA PVC I ALU STOLARIJE d.o.o., Osijek, Ulica sv. Ane 1, OIB 55531410537, zastupanog po direktoru DB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, protiv protivnici osiguranja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2059/2026-3 od 3. lipnja 2026, 21. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba protivnice osiguranja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2059/2026-3 od 3. lipnja 2026.

II. Odbija se zahtjev protivnice osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Usvaja se prijedlog predlagatelja osiguranja SIM TVORNICA PVC I ALU STOLARIJE d.o.o., Osijek, Ulica sv. Ane 1, OIB 55531410537, te se radi osiguranja nenovčane tražbine određuje privremena mjera kojom se Financijskoj agenciji (FINA) zabranjuje daljnje provođenje prisilne naplate na temelju bjanko zadužnica izdanih od predlagatelja osiguranja, i to bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića iz Osijeka, dana 29.01.2026. g., pod brojem ovjere OV 1103/2026, s upisanim iznosom od 20.000,00 EUR, zatim bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića iz Osijeka, dana 29.01.2026. g., pod brojem ovjere OV-1102/2026, s upisanim iznosom od 10.000,00 EUR, te bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, dana 08.03.2019.g., pod brojem ovjere OV-737/2019, s upisanim iznosom od 100.000,00 kn (13.272,28 EUR), od-nosno zabranjuje se daljnji prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa predlagatelja osiguranja u korist protivnika osiguranja VB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku u kojem je određeno trajanje ove privremene mjere.

II. Zabranjuje se protivniku osiguranja naplata po bjanko zadužnicama iz točke I. ovog rješenja i poduzimanje bilo kakvih daljnjih radnji radi prisilne naplate bjanko zadužnica iz točke I. ovog rješenja.

III. Privremena mjera ima učinak rješenja o ovrsi.

IV. Zabrana iz točke I. ovog rješenja smatra se provedenom s danom dostave ovog rješenja Financijskoj agenciji (FINI), a zabrana iz točke II. smatra se provedenom s danom dostave ovog rješenja protivniku osiguranja. V. Određuje se rok od 15 dana od dana dostave ovog rješenja predlagatelju osiguranja, u kojemu je predlagatelj dužan podnijeti tužbu radi opravdanja ove privremene mjere. VI. Ova privremena mjera stupa na snagu s danom donošenja, a traje do proteka roka od 15 dana od pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji će predlagatelj osiguranja pokrenuti tužbom iz točke V. ovog rješenja.

VII. Nalaže se protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja trošak ovog postupka osiguranja u iznosu od 1.489,59 eura (tisuću četiristo osamdeset devet eura i pedeset devet centi), u roku od 8 (osam) dana po pravomoćnosti."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija protivnica osiguranja zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

2.1. U žalbi protivnica osiguranja posebno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da rješenje prvostupanjskog suda ima nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, jer je izreka rješenja nerazumljiva te da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Osim toga, protivnica osiguranja žalbenim navodima upire i na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 7. st. 2. i 4. i čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 6/24 – dalje OZ), jer da prvostupanjski sud nije održao ročište, odnosno nije saslušao protivnicu osiguranja i MB pa da se iz tog razloga nije mogla očitovati na navode protivne stranke niti su se mogla pravilno razjasniti sva pitanja koja su bila i mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Nadalje, protivnica osiguranja ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer smatra da u konkretnom slučaju nisu bili kumulativno ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere.

3. Predlagatelj osiguranja je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode protivnice osiguranja te predložio drugostupanjskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, žalbene navode protivnice osiguranja, kao i navode predlagatelja osiguranja iz odgovora na žalbu te postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno navodima žaliteljice, nije počinjena ni bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je izreka prvostupanjskog rješenja razumljiva, nije proturječna sama sebi ili razlozima rješenja, rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, tako da se može ispitati.

6.1. Naime, neosnovano žaliteljica osporava da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i da nije vidljivo kakva se tražbina predlagatelja osiguranja osigurava privremenom mjerom, jer se u izreci jasno navodi da se usvaja prijedlog predlagatelja osiguranja "radi osiguranja nenovčane tražbine", a koja je nenovčana tražbina dostatno obrazložena, kako u prijedlogu, tako i u obrazloženju pobijanog rješenja. I po stavu ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a što proizlazi iz prijedloga za osiguranje i priložene dokumentacije uz prijedlog, da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj tražbini zabrane prisilne naplate po zadužnicama.

7. Točno je da je prvostupanjski sud o prijedlogu za određivanje privremene mjere odlučio bez očitovanja protivnika osiguranja i bez održanog ročišta, ali time nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 7. st. 2. i 4. i čl. 21. OZ-a, na koje upire žaliteljica.

7.1. Ovo stoga što se radi o hitnom postupku (čl. 13. st. 1. OZ-a), u kojem je prvostupanjski sud ocijenio da obzirom na sadržaj prijedloga za određivanje privremene mjere, kao i uvidom u dokumentaciju priloženu uz prijedlog, nije bilo svrhovito održavanje ročišta, budući da je bilo dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke u konkretnom slučaju, a kako je to prvostupanjski sud valjano obrazložio pod toč. 12. obrazloženja pobijanog rješenja. Naime, odredbama OZ-a kojima se regulira institut privremenih mjera nije propisana obveza suda dostavljati protivniku osiguranja prijedlog na odgovor, niti obveza održavanja ročišta, već sud u postupku osiguranja postupa temeljem podnesaka i drugih pismena (čl. 7. st. 1. OZ-a), dok se ročište održava kada to zakon određuje ili kad sud smatra da je održavanje ročišta svrhovito (čl. 7. st. 2. OZ-a). U konkretnom slučaju obveza održavanja ročišta nije propisana zakonom, niti je prvostupanjski sud smatrao da je održavanje ročišta svrhovito, pri čemu je sud osobito imao u vidu načelo hitnosti propisano OZ-om i načelo ekonomičnosti propisano ZPP-om.

7.2. Za napomenuti je da će protivnica osiguranja imati mogućnost očitovati se o činjenicama i predložiti dokaze radi utvrđenja tih činjenica u parničnom postupku koji je pokrenut pred istim prvostupanjskim sudom i vodi se pod poslovnim brojem P- 1028/2026.

8. U odnosu na žalbene navode protivnice osiguranja da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra vjerojatnim da su kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, valja odgovoriti da upravo suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja pod toč. 5. – 11.

8.1. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnom svoju nenovčanu tražbinu zabrane naplate po zadužnicama, jer iz prijedloga za određivanje privremene mjere i materijalne dokumentacije priložene uz isti, a u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid i na temelju koje je donio pobijano rješenje, proizlazi da je u vremenskom periodu od 30. travnja 2026. od 23,00 sati do 1. svibnja 2026. do 17,45 sati iz kruga predlagatelja osiguranja otuđeno više pokretnina i razna poslovna dokumentacija, među kojom i bjanko zadužnice, a o čemu je obaviještena nadležna policijska postaja te Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku. Protivnica osiguranja VB stekla je predmetne zadužnice temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog sa MB **.**.2026., koji je istoga dana ovjeren po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka. MB je izvanredno otkazan ugovor o radu odlukom predlagatelja osiguranja od 14. svibnja 2026. (odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na l. 27-28 spisa), a iz Odluke o otkazu je razvidno da je isti, između ostalog, gore navedenim Ugovorom o cesiji raspolagao bjanko zadužnicama društva, čije je otuđenje iz poslovnih prostorija predlagatelja osiguranja prijavljeno policiji.

8.2. Dakle, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je sporan način na koji je protivnica osiguranja došla u posjed predmetnih zadužnica, za koje postoji mogućnost da su pribavljene počinjenjem kaznenog djela otuđenjem istih iz poslovnih prostorija predlagatelja osiguranja od strane MB, bivšeg supruga protivnice osiguranja, protiv kojeg je podnesena kaznena prijava. Kako nije postojala valjana pravna osnova za stjecanje navedenih zadužnica po protivnici osiguranja, prvostupanjski sud zaključuje da stoga postoji i vjerojatnost da tražbina u vezi s kojom su zadužnice dostavljene na naplatu Financijskoj agenciji nije ni nastala.

8.3. Prema podacima spisa, i po stavu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere. Ovo stoga što postoji vjerojatnost, osim naprijed navedenog, a kako to predlagatelj navodi u prijedlogu i što je potkrijepljeno dokumentacijom u spisu, da bi bez određivanja privremene mjere predlagatelju osiguranja nastala teško nadoknadiva šteta, jer bi naplatom nepostojeće tražbine bila onemogućeno ili znatno otežano obavljanje gospodarske djelatnosti, kao i isplata plaća, poreza i doprinosa zaposlenicima, obveza prema vjerovnicima i Poreznoj upravi i dr. te bi u konačnici moguće nastala šteta i otvaranjem stečajnog postupka nad predlagateljem.

8.4. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine iz čl. 346. OZ-a u vezi sa čl. 341. st. 1. OZ-a, a koji zaključak prvostupanjskog suda žaliteljica neosnovano osporava.

9. Suprotno navodima žaliteljice, pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava odlučujući o prijedlogu predlagatelja.

9.1. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

9.2. Nadalje, prema odredbi čl. 347. st. 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja i taksativno su navedene mjere za postizanje svrhe osiguranja nenovčanih tražbina, između ostalog, u toč. 6. zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina.

10. Dakle, kako bitnim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost odluke prvostupanjskog suda, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu, dok ostale žalbene navode, koji nisu relevantni za odlučivanje, ovaj sud nije posebno razmatrao.

11. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 21. rujna 2026.

Sutkinja

Tatjana Varžić