REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-783/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa službena osoba VVI, radi invalidske mirovine, 21. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/25-02/03388240894, URBROJ: 341-99-05/3- 25-1192 od 27. lipnja 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi KLASA: UP/I 141-02/24-01/03388240894, URBROJ: 341- 17-05/3-24-6942 od 14. veljače 2025.

III. Tužitelju VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], hrvatskom ratnom vojnom invalidu i hrvatskom branitelju – dragovoljcu, se priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog dijelom kao posljedica 30% bolesti nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 70% bolesti izvan tih okolnosti, počevši od 15. siječnja 2025.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Požegi da u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 656,25 eura (slovima: šest stotina pedeset šest eura i dvadeset pet centi) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/25- 02/03388240894, URBROJ: 341-99-05/3-25-1192 od 27. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] KLASA: UP/I 141-02/24-01/03388240894, URBROJ: 341-17-05/3-24- 6942 od 14. veljače 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine priznaje i dalje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti pravo na invalidsku mirovinu, u istim omjerima uzroka invalidnosti, odnosno 20% posljedica bolesti nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% posljedica bolesti nastale izvan tih okolnosti. Tužitelju je i dalje ostala u isplati invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, kao povoljnije mirovinsko primanje.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje budući da je ranije, kao profesionalnu nesposobnost imao priznato 50% posljedice vezano uz rat, a sad je to samo 20%, te da mu je posljedično iznos mirovine smanjen. Poziva se na medicinske nalaze od 2022. do 2025. za koje tvrdi da dokazuju pogoršanje u dijagnozi te da nalaz vještaka nije točan jer je vidljivo pojačanje prepisane terapije. Nadalje, tvrdi da Povjerenstvo za reviziju ocjena radne sposobnosti nije u obvezi pridržavati se ocjene o utvrđenom statusu HRVI, a što su zanemarili. Tvrdi da ga je trebalo osobno pregledati te iznosi općenito navode o povredi njegovih zakonskih i ustavnih prava. Zaključno, predlaže Sudu kako je potrebno provesti sudsko vještačenje po vještaku, specijalisti psihijatru.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbene navode te navodi da su stručna tijela medicinskog vještačenja oba stupnja, na temelju neposrednog pregleda tužitelja u prvostupanjskom postupku, uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, suglasna u danoj ocjeni da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja od utjecaja na omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti te je i dalje isti uzrok, 20% bolest u vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolest koja nije s tim u svezi. Navodi da je postupak u cijelosti proveden u skladu s odredbama članka 123. do 130. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) i Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17., 56/18. i 16/22., dalje: Uredba), te članka 53. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR). Protivi se dokaznom prijedlogu za ponovnim medicinskim vještačenjem te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je rješenjem od 1. kolovoza 2026. usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku, specijalisti psihijatru te je u skladu s zadatkom određenom sudskom vještaku rješenjem poslovni broj: Us I- 783/2025-7 od 4. prosinca 2025. Sudu dostavljen nalaz i mišljenje **.**.2026. prim. dr. SV, dr. med.

5. Iz opširnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka (str. 23 do 33 spisa) zaključno proizlazi da je tužitelj bio sudionik Domovinskog rata od rujna 1991. do početka 1993. kao pripadnik 106. brigade u Osijeku, a živio je u [adresa]. Tijekom rata imao je psihotraumatskih iskustava na prvim crtama bojišnice, a vojsku je napustio početkom 1993. nakon rođenja djeteta. Vratio se na posao, ali je od 1997. zbog pojave psihičkih smetnji u psihijatrijskom liječenju. Ispočetka je kod njega bila postavljena dijagnoza poremećaja ličnosti, a kasnije PTSP-a, poremećaja ličnosti i paničnih ataka. Posljednjih godina pridružena je i dijagnoza trajnih promjena u osobnosti vezanih uz kronični PTSP. Dobio je HRVI 20% na osnovu PTSP-a uzrokovanog ratnom psihotraumom 2021. za stalno. Umirovljen je 2009., radilo se tada o profesionalnoj nesposobnosti za rad te je procijenjeno da su njegove zdravstvene smetnje zbog kojih je umirovljen 50% uzrokovane ratom, a 50% civilnim zdravstvenim tegobama. Dana 10. lipnja 2025. vijeće viših vještaka u sastavu liječnik medicine (ne vidi se koje specijalnosti) i socijalni radnik utvrdili su kod tužitelja potpuni gubitak radne sposobnosti, ali sada s omjerom 20% uzrokovano ratnim okolnostima (budući da ima V 20%), a 80% civilnim okolnostima. U odnosu na ovakvu ocjenu, da je 20% radne nesposobnosti uzrokovano ratnim okolnostima, a 80% civilnim, vještak ponavlja svoj stav iz prijašnjih vještačenja da je ovakav pristup pogrešan jer tih 20% Vja se ne odnosi samo na radnu sposobnost, nego puno šire zahvaća sveukupno funkcioniranje neke osobe — oštećenje organizma (Lista oštećenja organizma, prilog VI u Uredbi o metodologiji vještačenja za HRVI). Ističe da slučaj profesionalnog vozača koji nije imao znatnijih zdravstvenih smetnji osim PTSP-a koji po prirodi stvari (same kliničke slike i potrebe uzimanja psihofarmaka što je nespojivo s poslom profesionalnog vozača) čini 100% radne nesposobnosti za vozača, a također mu je procijenjeno samo 20% udjela u invalidnosti s osnova PTSP-a. S druge strane, u konkretnom slučaju, tužitelj u ovom predmetu je po zanimanju bravar te u ovom slučaju simptomi PTSP-a ne bi trebali u potpunosti doprinositi radnoj nesposobnosti, međutim, kako je o vlastitim navodima tužitelj radio u normi, to su svakako njegovo liječenje PTSP-a i potreba uzimanja psihofarmaka utjecali znatnije na njegovu radnu sposobnost, ali svakako je vrlo značajan doprinos i drugih stanja, prvenstveno disfunkcije lokomotornog sustava o čemu bi se prvenstveno trebali izjasniti ortopedi, fizijatri i specijalist medicine rada. Vještak navodi da ukoliko ipak mora dati ocjenu po ovakvom modelu, da može konstatirati, imajući u vidu priloženu medicinsku dokumentaciju, kliničke opise i terapiju te pregled tužitelja u okviru ovog vještačenja, da je kod tužitelja došlo do određenog pogoršania psihičkog stanja u čemu udjela imaju i tipični simptomi PTSP-a, ali i simptomi paničnog poremećaja. Ovdje je potrebno napomenuti da je stav spomenutih vijeća viših vještaka iz lipnja 2025. da je pogoršanje psihičkog stanja tužitelja povezano sa simptomima depresije, a koji se ne mogu povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu potpuno pogrešno - kao prvo, kod tužitelja nije nikada postavljena dijagnoza depresije sui generis pa niti anksiozno depresivnog poremećaja, a kao drugo, simptomi depresije su dio kliničke slike posttraumatskog stresnog poremećaja, a posebno trajnih promjena ličnosti nakon PTSP-a. Vremenom dolazi do sinergističkih učinaka primarnih simptoma poremećaja ličnosti sa simptomima trajnih promjena ličnosti vezanih za kronični PTSP. Međutim, zaključuje kako samu ocjenu koliko psihijatrijski poremećaji koji se povezuju sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu sudjeluju u njegovoj općoj radnoj nesposobnosti može dati samo liječnik specijalist medicine rada uvažavajući sveukupni zdravstveni status osobe, tj. sve komorbiditete, njegovo zanimanje, dob i zahtjeve radnog mjesta, ali to je svakako više od 20%.

6. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći da na temelju stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presude poslovni broj: Usž-1485/19-2 od 22. prosinca 2020., Usž-4342/20-2 od 31. kolovoza 2021., Usž- 406/20-2 od 4. ožujka 2020., Usž-353/2024-4 od 23. svibnja 2024. i Usž-2750/2023-2 od 29. kolovoza 2024.), imajući u vidu izričaj odredbe članka 15. stavka 1. ranijeg Zakona, prema kojoj pravo na invalidsku mirovinu može ostvariti samo V iz Domovinskog rata, a isto je propisano i odredom članka 30. ZOHBDR-a, predmet ocjene kod gubitka radne sposobnosti mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno posljedično povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren status HRVI-a iz Domovinskog rata. Navodi da budući da je tužitelju utvrđen status Va isključivo po osnovi bolesti-PTSP-a, ne i po osnovi drugih psihičkih bolesti, tuženik smatra da nema osnove da se utvrdi kako su druge bolesti, također nastale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno da se poveća omjer uzroka invalidnosti u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tuženik je priložio i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 561-01/22-09/598, URBROJ: 426- 5-1/27-25-19 od 24. travnja 2025. iz kojeg proizlazi da je zaključak sudskog vještaka da je potrebno vještačenje specijaliste medicine rada pogrešan jer ovaj predmet je predmet iz kruga psihijatrijske struke, a predsjednik vijeća je psihijatar. Ponavlja da isključivo bolest kojom je priznati V (PTSP) se može razmatrati u kumulacionom razmjeru, a sva nadležna tijela vještačenja nisu povezala osnovni poremećaj osobnosti i depresiju sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

7. Tužitelj se podneskom od 20. veljače 2026. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći da je suglasan sa vještakom, ali da je potrebno da isti odredi konkretan omjer uzroka, s obzirom na utvrđeno pogoršanje zdravstvenog stanja.

8. Sudski vještak se s obzirom na primjedbe stranaka očitovao 4. ožujka 2026., navodeći da tužitelj inzistira da se vještak izjasni o postotku pogoršanja simptoma PTSP-a i utjecaju tog pogoršanja u postotku na kumulacionu ocjenu. Na taj zahtjev je odgovorio da se pogoršanje simptoma PTSP-a i trajnih promjena ličnosti vezanih za PTSP može cijeniti kao HRVI 30% umjesto 20%, međutim da nije u stanju odgovoriti koliko ovaj (pogoršani) poremećaj participira u sveukupnoj općoj radnoj nesposobnosti budući da i dalje smatra da takvu ocjenu treba donijeti liječnik specijalist medicine rada. Navodi da je potrebno procijeniti posebno doprinose svih bolesti i poremećaja koji sudjeluju u općem gubitku njegove radne sposobnosti uvažavajući zahtjeve radnog mjesta. U odnosu na tvrdnje vijeća viših vještaka koji i dalje tvrde po svom da je ispravan stav povezivanje visine ocjene Va i kumulacionog omjera u gubitku radne sposobnosti, je odgovorio da 20 ili 30% ili 40% V (uzrokovanog ratnom psihotraumom) može biti odgovorno za 100% gubitka i to opće radne sposobnosti. Ponavlja da je koncept Va širi od pojma radne sposobnosti i ne bi se smjelo koristiti ga na taj način u procjeni doprinosa Va redukciji radne sposobnosti. Smatram da V predstavlja umanjenje životnih aktivnosti i sposobnosti (uključujući i redukciju radne sposobnosti) u odnosu na prosječnu zdravu osobu sličnih obilježja.

9. Tužitelj je u podnesku od 6. svibnja 2026., prihvatio takvu ocjenu vještaka, dok se tuženik očitovao 12. svibnja 2026. pozivajući se na pribavljeno očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, KLASA: 561- 01/24-09/895, URBROJ: 426-5-1/27-26-13 od 7. svibnja 2026. koje je dostavio u prilogu, a prema kojem je vještačenje sudskog vještaka prihvatljivo. Ali, napominje da sudski vještak nije utvrdio datum s kojim je nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja u smislu odredbe članka 128. ZOMO-a, a koji je od utjecaja na određivanje invalidske mirovine prema drugačijem omjeru uzroka nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti. S obzirom na navedena očitovanja, tuženik je predložio da Sud donese odluku bez rasprave u skladu s odredbom članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS).

10. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudskog vještaka, a radi izričitog traženja tužitelja, te s obzirom na neutvrđeni datum po vještaku od kojeg bi tužitelju trebalo priznati traženo pravo s promijenjenim uzrokom, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 14. rujna 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. ZUS- a, u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tuženika i sudskog vještaka.

10.1. Sudski vještak je na raspravi ostao kod nalaza i mišljenja te dopune istog od 5. svibnja 2026. U vezi datuma od kada je nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja od utjecaja na omjer uzroka potpune radne nesposobnosti je naveo da se može prihvatiti 15. siječanj 2025. kao datum provođenja prvostupanjskog vještačenja.

10.2. Tužitelj je ostao pri svim dotadašnjim navodima te je predložio Sudu priznati mu pravo na invalidsku mirovinu radi potpunog gubitka radne sposobnosti s omjerom uzroka od 30% u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i 70% sa uzrokom izvan tog sudjelovanja na način i sa uzrocima kako je to utvrdio sudski vještak, a od 15. siječnja 2025. (omaškom navedeno svibanj). Zatražio je i naknadu troška postupka na ime uplaćenog predujma za vještačenje i prema računu sudskog vještaka od 656,25 eura, a razliku od 56,25 eura će platiti naknadno.

10.3. Opunomoćenica tuženika je predložila Sudu postupiti prema podnesku tuženika od 12. svibnja 2026.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 6. svibnja 2024.

12.1. Nadalje, razvidno je da je tužitelju je rješenjem Područne službe u Požegi, broj spisa 20062 od 28. svibnja 2009., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 04. ožujka 2009. dijelom uzrokovanu 50% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 50% bolešću izvan tih okolnosti. Potom mu je rješenjem Područnog ureda u Požegi broj 20062, od 08. rujna 2022., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti dijelom uzrokovanog kao posljedica bolesti 20% nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80% nastala izvan tih okolnosti, počevši od 16. svibnja 2022. Nesporno je i da je tužitelju ostala u isplati invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad dijelom uzrokovana 50% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 50% bolešću izvan tih okolnosti

13. Sporno u predmetnom postupku je je li kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja pri čemu je nesporno postojanje potpune radne nesposobnosti već je sporan omjer uzroka pri čemu tužitelj tvrdi da je u većoj mjeri na istu utjecaj psihičkih oboljenja povezanih uz sudjelovanje u Domovinskom ratu od onog utvrđenog osporavanim rješenjima.

14. Člankom 39. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavak 4. istoga članka propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, dok stavak 5. istoga članka propisuje da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

15. Osporavano prvostupanjsko rješenje od 1. svibnja 2025. je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Osijeku, Izdvojeno mjesto rada Požega, evidencijski broj vještačenja 1181909 od 15. siječnja 2025. kojim je utvrđeno da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, s istim omjerima uzroka invalidnosti 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 80% bolest izvan tih okolnosti, a kontrolni pregled nije potreban.

16. Istome je prethodio nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, broj evidencije 1135079 od 28. listopada 2024. kojim je dana ocjena da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali s uzrokom 40% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolest izvan tih okolnosti, a koje prilikom revizije nadležno Povjerenstvo nije prihvatilo. To stoga što Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja nalazom i mišljenjem KLASA: 141-02/09-01/1425 URBROJ: 522-4/4-24-8 od 23. prosinca 2024. nije bilo suglasno s omjerom uzroka, te je uzrok i dalje ocijenjen kao: 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u svezi s člankom 30 ZOHBDR-a 80% bolest koja nije predmet ocjene u skladu s odredbama članka 30. ZOHBDR-a. U manjem je omjeru psihička bolest (ratni PTSP) kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

17. U žalbenom postupku je u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1258214 od 10. lipnja 2025. prema kojem u bitnome proizlazi da se prema nalazima ambulantnih psihijatrijskih kontrola od 13. studenog 2018. i 25. travnja 2019. navodi oscilirajuće psihičko stanje, uz dominaciju simptomatologije iz kruga PTSP-a, u smislu izbjegavajućeg ponašanja, repeticija ratnih traumatskih događaja, poteškoća usnivanja i prosnivanja, napadaja panike u sklopu anksioznodepersivnog SY. Preporuča se i nadalje redovito uzimanje propisane psihofarmakoterapije: venlafaksin a 75 mg 1, promazin a 25 mg 2,2,0 drag., promazin a 1 00 mg 0,0, 1 drag, diazepam a 10 mg 1/2, 1/2, 1 tbl. + p.p., te kontrole psihijatra. Vijeće naglašava da tužitelj ima psihičke poteškoće od 1997., te je kod ocjena radne sposobnosti 2009. uvažen isključivo PTSP kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu dok alkoholizam, te %

depresija nisu povezane. Kumulativni razmjer od 50 prema tadašnjem ZOPHBDR-u je 50% bolest u svezi istog (PTSP) te isto potvrđuje i Povjerenstvo pri MHB od 15. svibnja 2009. Iz psihijatrijskih intervencija se razabire bitnost osnovnog nezrelog poremećaja osobnosti te manjkava kritičnost. Radi opsežnih degenerativnih promjena lokomotornog aparata poglavito kralježničkog stupa povremeno provodi procedure fizikalne terapije. Nalazi se stanje po operativnom liječenju rupture Achilove tetive. U koncepciji žalbenih navoda se navodi bitnost razmatranja jasno povećane doze psihofarmaka što je znak da je psihičko stanje u pogoršanju. No isto je u pogoršanju radi depresivne simptomatologije koja nije povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Vijeće viših vještaka naglašava da se razmjerni dio kumulativnog uzroka isključivo cijeni radi psihičkih poteškoća koje su primate za ostvarenje HRVI-a a to je kod tužitelja PTSP. Gradacija oštećenja za PTSP je od 20% do 40%, a tužitelj ima ostvaren HRVI po T 238 b 20%, stalno. Stoga Vijeće viših vještaka potvrđuje usaglašeni nalaz vijeća vještaka o kumulativnom razmjeru nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, 20% bolest u svezi ZOHBDR (PTSP) i 80% bolest bez sveze (Anksiozno depresivni SY, Primarni poremećaj osobnosti, Sy WS et CIB chr, Artralgia- obostrana gonartroza, stanje po operaciji ahilove tetive).

18. S obzirom na prethodno opisano činjenično stanje i navedene zakonske odredbe, te ocjenu sudskog vještaka koju su stranke u odnosu na omjer uzroka nastalog potpunog gubitka radne sposobnosti prihvatile, proizlazi da je ista uzrokovana bolešću u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu 30% (PTSP), a 70% bolešću koja nije u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu (Anksiozno depresivni SY, Primarni poremećaj osobnosti, Sy WS et CIB chr, Artralgia-obostrana gonartroza, stanje po operaciji ahilove tetive).

18.1. Pri tome je tužitelj jasno i izričito u podnescima tijekom spora prihvatio utvrđeni omjer uzroka, dok tuženik nije izričito priznao tužbeni zahtjev, niti u očitovanjima niti na ročištu pred ovim Sudom već se pozvao na ocjenu Vijeća viših vještaka vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, KLASA: 561- 01/24-09/895, URBROJ: 426-5-1/27-26-13 od 7. svibnja 2026., prema kojem je vještačenje sudskog vještaka ocijenjeno prihvatljivim, a koja ocjena je dana nakon dopunskog očitovanja vještaka u vezi omjera uzroka invalidnosti od 4. ožujka 2026. Slijedom navedenoga, a radi suglasno prihvaćane ocjene vještaka po obje stranke i prihvatljivog obrazloženja sudskog vještaka, Sud je takvu ocjenu prihvatio valjanom.

19. U odnosu na jedino sporni datum priznavanja predmetnog prava, člankom 128. stavkom 1. ZOMO-a, propisano je da kada se rješava o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe, kao dan nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja uzima se dan kada je na temelju pregleda područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje dano mišljenje u smislu članka 125. stavka 2. ovoga Zakona ili mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz članka 125. stavka 4. ovoga Zakona.

19.1. Budući da je sudski vještak na raspravi pred ovim Sudom kao datum od kada se tužitelju može priznati invalidska mirovina s izmijenjenim omjerom uzroka invalidnosti, naveo 15. siječanj 2025., kao datum prvostupanjskog vještačenja, a što je u skladu s propisanim člankom 128. stavkom 1. ZOMO-a, te da stranke na ročištu nisu imale primjedbe na tako određeni datum, Sud je isti prihvatio pravilnim.

20. Dakle, uzrok potpune radne nesposobnosti tužitelja je utvrđen u ovom sporu u drugačijem omjeru od onoga utvrđenog tijekom upravnog postupka, pa je Sud osporavana rješenja ocijenio nezakonitima. Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud poništio pobijane odluke (točke I. i II. izreke) i sam riješio stvar te priznao tužitelju traženo pravo u skladu s člankom 39. stavkom 4. ZOMO-a i relevantnim odredbama ZOHBDR-a. Pri tome je 15. siječnja 2025. kao datum nastanka potpune radne nesposobnosti s promijenjenim omjerom uzroka iste određen u skladu s člankom 6. stavkom 8. Uredbe i člankom 128. stavkom 1. ZOMO-a, kako je to utvrdio i sudski vještak na ročištu pred ovim Sudom.

21. Slijedom navedenoga riješeno je kao u točki III. izreke presude te je naloženo prvostupanjskom tijelu odrediti iznos mirovine i početak isplate (točka IV. izreke).

22. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troška upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, te budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu troška sudskog vještačenja u iznosu od 656,25 eura.

22.1. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

U Osijeku 21. rujna 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku