Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Prekršajni odjel
Zrinsko-frankopanska 9
Poslovni broj: Pp-1346/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Maji Moharić, uz sudjelovanje Elene Štrok, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljenika RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o. za reciklažu, trgovinu i proizvodnju, kao pravne osobe i 2. okrivljenika ČM, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zastupani po branitelju Bojanu Bacingeru iz Čakovca, zbog prekršaja iz čl.167 st.1 toč.19 i st.2 Zakona o gospodarenju otpadom (NN br.84/21 i 142/23), povodom prigovora 1. i 2. okrivljenika na prekršajni nalog tužitelja RH, Državnog inspektorata pod brojem klasa: 351-01/25-04/263 ur. broj: 443-02-04-14-23-25-8 od 02.07.2025., u smislu čl.183 Prekršajnog zakona, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti 1. i 2. okrivljenika i branitelja 16. rujna 2026., dana 21. rujna 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
1. okrivljenik: RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o. za reciklažu, trgovinu i proizvodnju, sa sjedištem u [adresa], OIB 19463608307, ovlašteni predstavnik je ČM, rođen **.**.1990., OIB [osobni identifikacijski broj], adresa prebivališta [adresa], direktor 1. okrivljene pravne osobe, prekršajno nekažnjavana - kao pravna osoba,
2. okrivljenik: ČM, sin ĐM i Č, **.**.1990. u [adresa], adresa prebivališta [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac dvoje djece, po narodnosti Đ, SSS, po zanimanju rudarski tehničar, zaposlen u pravnoj osobi, prima plaću, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi postupak protiv njega po vlastitom kazivanju – kao odgovorna osoba u pravnoj osobi
k r i v i s u
I. što su kao 1. i 2. okrivljeni u svojstvu pravne osobe dana 26. lipnja 2025. u 07,30 sati na lokaciji gospodarenja otpadom – skladište i pogon za obradu neopasnog otpada, [adresa], 40000 Čakovec, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uskladištili 16991,89 tona neopasnog otpada što je znatno veće od količine neopasnog otpada koje je dopušteno držati na lokaciji gospodarenja otpadom sukladno Elaboratu gospodarenja otpadom od 01.09.2023. kao sastavnom dijelu Dozvole za gospodarenje otpadom KLASA: UP/I-351-04/23-03/4; URBROJ: 2109-09-5/01-23-0 od 01. prosinca 2023. godine. Viši inspektor zaštite okoliša, Ispostave u Čakovcu, Područnog ureda Varaždin, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, obavio je po službenoj dužnosti inspekcijski nadzor dana 26. lipnja 2025. u trgovačkom društvu RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o. za reciklažu, trgovinu i proizvodnju, sa sjedištem u [adresa], 40000 Čakovec, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], OIB: 19463608307 o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 351-01/25-04/263, URBROJ:443-02-04-14/23-25-02 od 26. lipnja 2025. godine. ČM kao direktor zastupa trgovačko društvo RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o. pojedinačno i samostalno. Trgovačko društvo RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o., [adresa], 40000 Čakovec za lokaciji gospodarenja otpadom - skladište i pogon za obradu neopasnog otpada, [adresa], 40000 Čakovec, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] posjeduje važeću Dozvolu za gospodarenje otpadom KLASA: UP/I-351-04/23-03/4; URBROJ: 2109-09-5/01-23-10 od 01. prosinca 2023. godine. Tijekom inspekcijskog nadzora uvidom u e-ONTO (elektronički registar s mrežnom aplikacijom kojim se evidentiraju tokovi otpada na teritoriju Republike Hrvatske) iz članka 25. Zakona o gospodarenje otpadom (Narodne novine broj 84/2021) utvrđeno je da je trgovačko društvo RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o., Pre1oge 27, 1vanovec, 40000 Čakovec dana 26. 1ipnja 2025. godine u 7:30 sati na predmetnoj lokaciji gospodarenja otpadom - skladište i pogon za obradu neopasnog otpada, [adresa], 40000 Čakovec, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] imalo ukupno uskladišteno 16991.89 tona neopasnog otpada, što je znatno veće od ukupne količine svih vrsta neopasnog otpada koju je dopušteno držati na lokaciji gospodarenja otpadom i koja iznosi 5000 tona, sukladno Elaboratu gospodarenja otpadom od 01.09.2023. godine kao sastavnom dijelu Dozvole za gospodarenje otpadom KLASA: UP/1-351-04/23-03/4; URBROJ: 2109-09-5/01-23-10 od 01. prosinca 2023. godine. Postupanje trgovačkog društva RECIKLAŽA MIŠIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za reciklažu, trgovinu i proizvodnju, sa sjedištem u [adresa], 40000 Čakovec. OIB: 19463608307 dana 26. lipnja 2025. godine u 07:30 sati na lokaciji gospodarenja otpadom — skladište i pogon za obradu neopasnog otpada, [adresa]. 40000 Čakovec, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] je u suprotnosti s člankom 30. stavka 6. Zakona budući da trgovačko društvo RECIKLAŽA MIŠIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za reciklažu, trgovinu i proizvodnju, sa sjedištem u [adresa], 40000 Čakovec, OIB:19463608307 nije radilo u skladu s dozvolom za gospodarenje otpadom KLASA: UP/I-351-04/23-03/4; URBROJ: 2109-09-5/01-23-10 od 01. prosinca 2023. godine.
II. 1. i 2. okrivljenici su time počinili prekršaj iz čl.30 st.6 Zakona o gospodarenju otpadom (NN br.84/21 i 142/23), kažnjiv po odredbama čl.167 st.1 toč.19 i st.2 istog Zakona,
pa im se radi toga na osnovi istih propisa, primjenom čl.37 st.3 Prekršajnog zakona
i z r i č e
III. NOVČANA KAZNA i to:
1. okrivljeniku u iznosu od 2100,00 (dvije tisuće sto) eura,
2. okrivljeniku u iznosu od 900,00 (devetsto) eura.
Temeljem čl.33 st.10 Prekršajnog zakona, 1. i 2. okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152 st.3 Prekršajnog zakona, ukoliko 1. i 2. okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV. Temeljem čl.139 st.3, u svezi čl.138 st.2 Prekršajnog zakona, 1. i 2. okrivljenici su dužni u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti presude, platiti i trošak ovog postupka, u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura) svaki od 1. i 2. okrivljenika.
Obrazloženje
1. Tužitelj RH, Državni inspektorat pod brojem klasa: 351-01/25-04/263 ur. broj: 443-02-04-14-23-25-8 od 02.07.2025., izdala je prekršajni nalog protiv 1. okrivljenika RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o. za reciklažu, trgovinu i proizvodnju, kao pravne osobe i 2. okrivljenika ČM, zbog prekršaja navedenog u izreci presude, na koji su 1. i 2. okrivljenici putem braniteljice pravovremeno podnijeli prigovor zbog čega je isti stavljen izvan snage i proveden je postupak.
2. Početkom postupka u pisanoj obrani, 2. okrivljenik, ujedno i jedina ovlaštena osoba za zastupanje 1. okrivljene pravne osobe u pravnom prometu, u cijelosti je osporavao činjenične i pravne navode optužnog akta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naveo je da je tijekom nadzora 26. lipnja 2025. materijal na lokaciji [adresa] nije imao obilježja otpada u smislu čl.4. toč.1. Zakona o gospodarenju otpadom, već je bio u završnoj fazi obrade u postupku R5 - oporabe građevinskog otpada, uz provjeru i certificiranje sukladno kriterijima Pravilnika o ukidanju statusa otpada, a isti je materijal, kasnije službeno upisan u Očevidnik ukidanja statusa otpada pod brojem USO-183 temeljem rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije od 08. srpnja 2025., a i u vrijeme nadzora je ispunjavao sve tehničke i okolišne uvjete za prestanak statusa otpada. Slijedom toga, inspekcijski nalaz o „uskladištenju 16.991,89 tona neopasnog otpada iznad dopuštene količine“ ne odgovara stvarnom stanju, jer je riječ o recikliranom materijalu koji nije podlijegao kvantitativnom ograničenju propisanom Dozvolom, zbog čega ne postoji protupravnost ili krivnja okrivljenika. Stoga činjenično stanje nije omogućilo donošenje zakonite i pravilne odluke o postojanju prekršaja. Nadzor 26. lipnja 2025. proveden je isključivo uvidom u administrativne evidencije, ponajprije u elektronički sustav e-ONTO, bez ikakvog fizičkog utvrđivanja stvarnog volumena, mase, sastava i statusa materijala koji se nalazio na lokaciji gospodarenja otpadom. Nije provedeno mjerenje, vaganje, uzorkovanje niti laboratorijske analize koje bi mogle potvrditi radi li se doista o otpadu, u kojem stadiju postupka oporabe se materijal nalazi i kolika mu je stvarna količina. Količina od 16.991,89 tona rezultat je administrativnoih podatka iz e-ONTO sustava, koji bilježi prijave i odjave otpada u različitim fazama gospodarenja, uključujući materijale koji su već obrađeni, pripremljeni za daljnju uporabu ili za koje je u tijeku postupak ukidanja statusa otpada, što je protivno odredbi čl.229. st.1. toč.3. Prekršajnog zakona, prema kojoj tijelo koje izdaje prekršajni nalog mora pouzdano utvrditi sve okolnosti važne za donošenje odluke. Inspekcija nije razlikovala otpad u početnoj fazi zaprimanja od recikliranog agregata koji je već prošao mehaničku obradu, prosijavanje i certificiranje u okviru postupka R5 – recikliranja građevinskog otpada. Izostanak te distinkcije doveo je do pogrešnog zaključka, a time i pogrešne pravne kvalifikacije. Članak 30. stavak 6. Zakona o gospodarenju otpadom propisuje da osoba koja je ishodila dozvolu mora postupati u skladu s njezinim uvjetima, ali ta se norma ne može tumačiti na način da se svako privremeno povećanje količine materijala na lokaciji automatski smatra povredom dozvole. Dozvola izdana društvu RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o. odnosi se na obradu neopasnog otpada postupkom R5, pri čemu se dopušta privremeno skladištenje i obrada u okviru procesa recikliranja. Količinsko ograničenje iz elaborata gospodarenja otpadom odnosi se isključivo na količinu otpada koji se istodobno nalazi na lokaciji, dok se na reciklirane materijale koji su izgubili status otpada to ograničenje ne primjenjuje. U trenutku nadzora društvo je provodilo završnu fazu ispitivanja i certificiranja materijala u svrhu ukidanja statusa otpada, o čemu je inspekcija bila uredno obaviještena. Već dvanaest dana kasnije, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije donijelo je rješenje KLASA: UP/I-351-04/24-11/139, URBROJ: 517-04-2-1-25-7 od 08. srpnja 2025., kojim je isti materijal službeno upisan u Očevidnik ukidanja statusa otpada pod brojem USO-183 kao „reciklirani agregat 0/45 mm“. U navedenom rješenju Ministarstvo je izričito utvrdilo da materijal ispunjava zahtjeve norme HRN EN 13242:2008, da posjeduje CE oznaku te da njegova uporaba ne može imati štetne učinke na okoliš ili zdravlje ljudi. To rješenje, iako doneseno nekoliko dana nakon nadzora, potvrđuje da je već u vrijeme nadzora materijal objektivno ispunjavao kriterije propisane čl.45. Zakona o gospodarenju otpadom i čl.3. Pravilnika o ukidanju statusa otpada (NN 55/2023), te da nije više imao svojstvo otpada. U istom razdoblju Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije izdalo je i dodatna rješenja kojima je 1. okrivljenoj pravnoj osobi priznato pravo na upis još dvaju recikliranih proizvoda u Očevidnik ukidanja statusa otpada, što dodatno potvrđuje kontinuitet zakonitog postupanja društva i činjenicu da se na lokaciji u vrijeme inspekcijskog nadzora obavljala redovita, tehnički kontrolirana i certificirana djelatnost obrade neopasnog otpada u skladu s propisima. Naime, Ministarstvo je dana 07. srpnja 2025. godine, pod KLASA: UP/I-351-04/24-11/137, URBROJ: 517-04-2-1-25-8, donijelo rješenje kojim se proizvod „reciklirani agregat (drobljeni miješani materijal) 0/45 mm“ upisuje u Očevidnik ukidanja statusa otpada pod rednim brojem USO-179. U obrazloženju tog rješenja Ministarstvo navodi da navedeni proizvod nastaje u postupku oporabe R5 iz otpada ključnih brojeva 17 01 02 (opeka), 17 01 03 (crijep/pločice i keramika), 17 01 07 (mješavine betona, opeke, crijepa/pločica i keramike koji nisu navedeni pod 17 01 06) te 17 09 04 (mješavine građevinskih otpadaka i otpada od rušenja objekata koji nisu navedeni pod 17 09 01, 17 09 02 i 17 09 03). Ovim rješenjem Ministarstvo potvrđuje da se u redovitom poslovanju društva Reciklaža Mišić d.o.o. sustavno proizvode reciklirani građevinski materijali koji ispunjavaju propisane norme i uvjete iz Pravilnika o ukidanju statusa otpada te se, kao takvi, smatraju proizvodima, a ne otpadom. Navedeno rješenje izdano je samo nekoliko dana nakon nadzora i odnosi se na istovrsne aktivnosti i lokaciju koje su bile predmet inspekcijskog nadzora, što još jednom potvrđuje da se u trenutku nadzora obavljala zakonita djelatnost oporabe, a ne nezakonito skladištenje otpada. Dodatno, Ministarstvo je dana 15. srpnja 2025. godine, pod KLASA: UP/I-351-04/24-11/138, URBROJ: 517-04-2-1-25-7, donijelo još jedno rješenje kojim se proizvod „agregat za nasipavanje 0/63 mm“ upisuje u Očevidnik ukidanja statusa otpada pod rednim brojem USO-184. Iz obrazloženja proizlazi da se predmetni proizvod dobiva postupkom oporabe R5 iz otpada ključnih brojeva 01 04 13 (otpad od rezanja i piljenja kamena koji nije naveden pod 01 04 07) i 17 05 04 (zemlja i kamenje koji nisu navedeni pod 17 05 03). Ovim rješenjem Ministarstvo je potvrdilo da i ovaj materijal, koji se proizvodi na istoj lokaciji – Reciklažno dvorište Mišić, [adresa] – ispunjava sve kriterije propisane Zakonom o gospodarenju otpadom i Pravilnikom o ukidanju statusa otpada, te da se njegova uporaba može smatrati sigurnom za okoliš i zdravlje ljudi. Ova rješenja (USO-179 i USO-184), zajedno s rješenjem USO-183 od 8. srpnja 2025., čine jedinstven i nedvojben dokaz da je društvo RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o. već u vrijeme inspekcijskog nadzora bilo u uznapredovalom postupku certificiranja i priznavanja statusa proizvoda za više vrsta recikliranih agregata, koji se svi proizvode istim tehnološkim postupkom R5 i pod nadzorom ovlaštenih laboratorija. S obzirom na to da su sva tri rješenja izdana unutar razdoblja od samo tjedan dana nakon nadzora, jasno je da su kriteriji za ukidanje statusa otpada bili već ispunjeni u trenutku kad je inspekcija obavila nadzor. Time se potvrđuje da količina materijala zatečena na lokaciji nije imala pravni status otpada, nego status recikliranih proizvoda, a inspekcijski zaključak o „uskladištenju otpada iznad dopuštene količine“ zasnovan je na pogrešnoj i zastarjeloj percepciji stvarnog činjeničnog stanja. Sva navedena rješenja Ministarstva, koja su sada pravomoćna, imaju izravan dokazni značaj jer potvrđuju da se radilo o zakonitoj gospodarskoj aktivnosti u skladu s nacionalnim i europskim propisima o kružnom gospodarstvu, te da su svi materijali proizvedeni i skladišteni na lokaciji Reciklaža Mišić već tada imali obilježja proizvoda, a ne otpada. Time se dodatno i konačno isključuje postojanje objektivnog elementa prekršaja iz članka 30. stavka 6. Zakona o gospodarenju otpadom. Pravna posljedica navedenog je jasna ukoliko materijal u trenutku nadzora nije imao status otpada, nije moglo doći do povrede članka 30. stavka 6. Zakona o gospodarenju otpadom, budući da se ta odredba odnosi isključivo na postupanje s otpadom protivno uvjetima iz dozvole. Time izostaje objektivni element prekršaja iz čl.167. st.1. toč.19. istog Zakona, jer se prekršaj može počiniti samo ako postoji radnja gospodarenja otpadom u suprotnosti s dozvolom. Inspekcija je dakle primijenila materijalno pravo na situaciju na koju se ono ne može odnositi. Čak i ako bi se hipotetski prihvatilo da se dio materijala još mogao smatrati otpadom, u predmetu nema dokaza da je njegovo zadržavanje na lokaciji moglo prouzročiti štetne posljedice ili da je postojala stvarna opasnost za okoliš. Radi se o inertnom građevinskom materijalu (drobljeni asfalt), koji ne sadrži opasne tvari, ne podliježe kemijskim reakcijama i ne ispušta plinove ni tekućine. Nije utvrđeno nikakvo prekoračenje graničnih vrijednosti emisija, nikakav utjecaj na tlo, zrak ili vode, niti je inspekcija naložila hitne mjere sanacije. To jasno pokazuje da je navodno prekoračenje imalo isključivo formalni karakter, bez ikakve stvarne društvene opasnosti. Ovakvo postupanje Državnog inspektorata predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava i odstupanje od ustaljene upravne i prekršajne prakse prema kojoj se prekršaj ne može temeljiti na podacima iz evidencijskih sustava ako oni nisu potvrđeni u stvarnom nadzoru. Nadalje, i u samom rješenju Ministarstva koje je uslijedilo neposredno nakon nadzora potvrđuje se da se postupak ukidanja statusa otpada odnosio upravo na predmetni materijal, što znači da je u vrijeme inspekcije bio u prijelaznoj fazi - formalno još evidentiran u e-ONTO sustavu, ali faktično već u statusu proizvoda. Upis u Očevidnik u takvim slučajevima ima deklaratorni, a ne konstitutivni učinak, jer se status otpada ukida onog trenutka kada su ispunjeni svi propisani tehnički i okolišni kriteriji, a ne tek izdavanjem rješenja. Prema tome, prekršajni nalog počiva na neadekvatno utvrđenim činjenicama i pogrešnom tumačenju zakona. Nije dokazano da se na lokaciji nalazila količina otpada veća od dopuštene, niti da je postupanje okrivljenika bilo protivno uvjetima iz dozvole. Umjesto stvarnog utvrđivanja činjeničnog stanja, inspekcija je administrativni podatak iz e-ONTO-a protumačila kao dokaz o počinjenju prekršaja, što je pravno i činjenično neutemeljeno. Okrivljenik, s druge strane, raspolaže važećom dozvolom za gospodarenje otpadom i urednom dokumentacijom koja potvrđuje da je postupak oporabe provodio zakonito i transparentno, u stalnom kontaktu s Ministarstvom zaštite okoliša i drugim nadležnim tijelima. Inspekcija nije utvrdila nikakvu štetu, nikakav rizik ni ikakvu neregularnost osim same brojke iz evidencije. Sve to nedvojbeno upućuje na zaključak da prekršaj nije dokazan, a pravna kvalifikacija izrečena u nalogu ne može opstati. U predmetnom slučaju nije ostvareno niti jedno od zakonskih obilježja prekršaja iz članka 30. stavka 6. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, br. 84/21 i 142/23). Nalog Državnog inspektorata zasniva se na pogrešnom tumačenju činjeničnog stanja, jer materijal koji je zatečen na lokaciji [adresa] u vrijeme nadzora nije imao pravni status otpada, već proizvoda, a time ni radnja okrivljenika nije mogla predstavljati postupanje protivno dozvoli za gospodarenje otpadom. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije donijelo je u razdoblju od 7. do 15. srpnja 2025. godine tri zasebna rješenja – USO-179, USO-183 i USO-184, kojima se društvu RECIKLAŽA MIŠIĆ d.o.o. priznaje pravo upisa proizvoda „reciklirani agregat (drobljeni miješani materijal) 0/45 mm“, „reciklirani agregat 0/45 mm“ i „agregat za nasipavanje 0/63 mm“ u Očevidnik ukidanja statusa otpada. U svim rješenjima Ministarstvo izričito utvrđuje da navedeni proizvodi nastaju u postupku oporabe R5 iz građevinskog otpada, da posjeduju CE oznaku sukladno normi HRN EN 13242:2008, te da njihova uporaba ne može imati štetne učinke na okoliš ili zdravlje ljudi. Ta rješenja jasno dokazuju da su kriteriji za prestanak statusa otpada bili ispunjeni već u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora, a sam upis u Očevidnik predstavlja samo formalnu potvrdu tog činjeničnog stanja. Sukladno članku 45. Zakona o gospodarenju otpadom i članku 3. Pravilnika o ukidanju statusa otpada (NN 55/2023), status otpada prestaje u trenutku kad materijal ispunjava propisane tehničke, okolišne i kvalitativne uvjete, a ne tek danom donošenja rješenja Ministarstva. U tom smislu, rješenja Ministarstva imaju deklaratorni, a ne konstitutivni učinak. Dakle, već u trenutku inspekcijskog nadzora materijal je objektivno imao obilježja proizvoda i nije mogao biti obuhvaćen režimom gospodarenja otpadom niti ograničenjima iz Dozvole za gospodarenje otpadom koja se odnose isključivo na otpad. Prema tome, inspekcijski nalaz o „uskladištenju 16.991,89 tona otpada iznad dopuštene količine“ temelji se na pogrešnoj pretpostavci o statusu tog materijala. Nadalje, ne postoji objektivni element prekršaja. Članak 30. stavak 6. Zakona o gospodarenju otpadom propisuje obvezu da se s otpadom postupa u skladu s uvjetima iz dozvole, međutim u konkretnom slučaju nije dokazano da je na lokaciji bilo pohranjeno više otpada od dopuštenog niti da je bilo kakva radnja bila u suprotnosti s dozvolom. Činjenica da je inspekcija koristila isključivo podatke iz e-ONTO sustava, bez fizičkog vaganja, uzorkovanja ili inspekcijskog zapisnika o stvarnom stanju materijala, pokazuje da činjenično stanje nije utvrđeno na način koji zadovoljava standard iz članka 229. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona. Sustav e-ONTO ima informativnu funkciju praćenja tokova otpada i proizvoda, ali nije dokaz o faktično prisutnoj količini niti o njezinu statusu. Nije dokazano ni da bi eventualna količina prelazila dopuštene kapacitete za obradu otpada, budući da se kvantitativna ograničenja iz Dozvole odnose isključivo na otpad, a ne na reciklirane materijale koji su izgubili taj status. Osim toga, u spisu predmeta ne postoji dokaz da je postupanje okrivljenika uzrokovalo ikakvu štetu ili rizik za okoliš, što je temeljni kriterij pri ocjeni društvene opasnosti prekršaja. Materijali na lokaciji bili su inertni građevinski agregati koji ne podliježu razgradnji, ne ispuštaju opasne tvari i ne stvaraju rizike po zdravlje ljudi ili okoliš. Čak i da je inspekcija utvrdila manji administrativni propust u evidenciji, takvo ponašanje ne ispunjava ni osnovne pretpostavke prekršajne odgovornosti jer izostaje protupravnost kao nužan element prekršaja. S druge strane, ne postoji ni subjektivni element prekršaja. Okrivljenici su tijekom cijelog razdoblja postupali u dobroj vjeri, temeljem važeće Dozvole za gospodarenje otpadom, u suradnji s Ministarstvom i uz poštivanje svih zakonskih obveza. Zahtjev za ukidanje statusa otpada bio je uredno podnesen još 28. studenoga 2024., a u trenutku nadzora postupak je bio u završnoj fazi. Sama činjenica da su Ministarstvo i ovlašteni laboratoriji već imali u obradi uzorke predmetnog materijala jasno isključuje svaku namjeru za povredu propisa ili prikrivanje stvarnog stanja. Okrivljenici su postupali savjesno, nastojeći dokazati da materijal ispunjava propisane standarde i može se plasirati kao proizvod, što je Ministarstvo kasnije i potvrdilo. Prema članku 18. Prekršajnog zakona, prekršaj postoji samo ako je djelo počinjeno s namjerom ili iz nehaja, a ovdje je jasno da takvih elemenata nema. Konačno, i kada bi se hipotetski smatralo da je došlo do formalnog odstupanja od uvjeta dozvole, prekršaj bi bio beznačajan u smislu članka 38. Prekršajnog zakona, jer nije prouzročen nikakav negativan učinak, nije nastupila šteta, niti postoji društvena opasnost. Kazne izrečene u nalogu – 15.000 eura za pravnu osobu i 7.500 eura za odgovornu osobu – očito su nerazmjerne stvarnim okolnostima i svrsi kažnjavanja. Prema članku 36. istog Zakona, svrha kažnjavanja jest sprječavanje budućih prekršaja, a ne sankcioniranje formalnih administrativnih odstupanja bez štetnih posljedica. Slijedom svega navedenog, prekršajni nalog Državnog inspektorata počiva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, nepotpuno utvrđenim činjenicama i nerazmjernoj kaznenoj mjeri. Okrivljenici su postupali zakonito, u skladu s izdanim dozvolama, u suradnji s nadležnim tijelima i u postupku koji je završio potvrdom da materijal nema status otpada. Stoga se predlaže da sud, temeljem članka 229. stavka 1. točke 3. i članka 236. Prekršajnog zakona, provede dokazni postupak i donese odluku kojom se prekršajni nalog ukida, a postupak protiv okrivljenika obustavlja. Načelo razmjernosti, koje je jedno od temeljnih načela prekršajnog prava, propisano je člankom 7. i člankom 36. Prekršajnog zakona te se odražava kroz obvezu tijela koje izriče kaznu da vodi računa o težini prekršaja, stupnju odgovornosti počinitelja, opasnosti djela za društvo te svrsi kažnjavanja. U konkretnom slučaju, inspekcijsko tijelo je potpuno zanemarilo ta načela, izrekavši okrivljenicima novčane kazne u ukupnom iznosu od 22.500,00 eura, iako je iz svih dostupnih činjenica razvidno da nije nastala nikakva šteta, da nije postojala opasnost za okoliš, te da su okrivljenici surađivali s nadležnim tijelima i postupali u skladu s izdanim dozvolama. Takvo postupanje inspekcijskog tijela pokazuje nepoštivanje svrhe prekršajnog sankcioniranja, koja prema članku 36. Prekršajnog zakona ima isključivo preventivni karakter i usmjerena je na sprječavanje budućih povreda propisa, a ne na kažnjavanje formalnih i neštetnih radnji. Prekršajna sankcija mora biti razmjerna ne samo pravnoj kvalifikaciji djela, već i njegovim stvarnim učincima. Ovdje ti učinci izostaju. Dakle, i ako bi se pretpostavilo da je došlo do formalnog odstupanja u pogledu evidentiranja količina, takvo postupanje nema nikakve štetne posljedice i ne zahtijeva represivnu reakciju u vidu novčane kazne. U praksi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (npr. Pž-3985/2019, Pž-228/2020) dosljedno se primjenjuje stajalište da kazna mora biti razmjerna težini povrede i da se blaže mjere primjenjuju kada nema konkretne opasnosti ni štetnih posljedica. Okrivljenici su nadalje pravne osobe koje redovito posluju u skladu s propisima, uredno vode evidencije, posjeduju valjane dozvole i prvi su put predmet inspekcijskog postupka ove vrste. Sudska praksa i doktrina prepoznaju takve okolnosti kao značajne olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. U kombinaciji s činjenicom da je postupanje bilo u skladu s duhom propisa o kružnom gospodarstvu i recikliranju, a ne suprotno njemu, izricanje visoke novčane kazne ne bi imalo nikakav edukativni ni preventivni učinak, nego bi predstavljalo nesrazmjerno i neustavno zadiranje u imovinska prava okrivljenika. Nadalje, primjena načela razmjernosti mora biti usklađena i s člankom 16. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem svako ograničenje prava mora biti razmjerno prirodi potrebe zbog koje je propisano. U ovom slučaju, potreba za sankcioniranjem nije postojala, jer nije bilo stvarne povrede pravnog poretka ni interesa koji se štite Zakonom o gospodarenju otpadom. Sankcioniranje činjenično nepostojećeg prekršaja samo zato što inspekcijsko tijelo nije pravilno interpretiralo status materijala, bilo bi u suprotnosti s načelom zakonitosti i svrhom propisa. Zbog svega navedenog, kazne izrečene prekršajnim nalogom nisu razmjerne ni počinjenju ni težini djela, već su očito pretjerane s obzirom na okolnosti slučaja. Sud, prilikom odlučivanja, treba primijeniti načelo razmjernosti i svrhe kažnjavanja te, imajući u vidu članke 36. i 38. Prekršajnog zakona, ublažiti sankciju do mjere opomene ili u cijelosti osloboditi okrivljenike odgovornosti, budući da nije ostvarena ni društvena opasnost ni svrha kažnjavanja. Na temelju svega izloženog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni činjenični ni pravni elementi prekršaja iz članka 30. stavka 6. Zakona o gospodarenju otpadom, niti postoji krivnja okrivljenika u smislu članka 18. Prekršajnog zakona. Činjenično stanje nije bilo pravilno i potpuno utvrđeno, a inspekcijski nalaz počiva isključivo na administrativnom podatku iz e-ONTO sustava bez fizičke provjere na terenu. Materijal koji je bio zatečen na lokaciji nije imao status otpada, već je predstavljao reciklirani agregat koji je ispunjavao sve propisane kriterije za prestanak statusa otpada, što je neposredno nakon nadzora potvrđeno trima pravomoćnim rješenjima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (USO-179, USO-183 i USO-184. S obzirom da u konkretnom slučaju nema štete, nema opasnosti, a postoji dokaz da je djelatnost okrivljenika bila zakonita i korisna za okoliš, jer se radi o recikliranju i ponovnoj uporabi građevinskog materijala, kazna od 15.000 eura za pravnu osobu i 7.500 eura za odgovornu osobu očito je nerazmjerna svrsi kažnjavanja i predstavlja povredu načela razmjernosti iz čl.7. Prekršajnog zakona. Stoga okrivljenici predlažu obustavi prekršajni postupak ili primijeni načelo razmjernosti te okrivljenike oslobodi od odgovornosti ili izrekne samo opomenu uz napomenu da je svrha zakona postignuta već samim utvrđivanjem činjenica u ovom postupku. Naknadno je 2. okrivljenik u cijelosti priznao navode optužnog prijedloga, te molio Sud da okolnosti uslijed kojih je došlo do prekršaja koje je naveo u pisanoj obrani uzme u obzir prilikom odlučivanja. Nadalje istakao je da je inspektor u kontroli izvršenja njegovog rješenja kojim im je naložio da se količina otpada na predmetnoj lokaciji smanji na onu količinu koja im je dozvoljena dozvolom za gospodarenje otpadom utvrdio da su to i učinili, a navedeno nisu mogli učiniti ranije, jer nisu imali ukinuti status. Do sada nisu bili kažnjavani, izrazili su iskreno žaljenje zbog počinjenja prekršaja.
3. Tužitelj je dana 01. listopada 2025. Sudu dostavio očitovanje u kojem je naveo da je činjeničnim stanjem 26. lipnja 2026. tijekom nadzora utvrđeno ponašanje okrivljenika protivno čl.30. st. 6. Zakona o gospodarenju otpadom (NN br.84/21). Navedeno ponašanje okrivljenika može se podvesti pod biće prekršaja iz čl.167. st.1. toč.19. Zakona o gospodarenju otpadom (NN br.84/21) za pravnu osobu i čl.167. st. 2. istog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi. U nadzoru je utvrđeno da 1. okrivljenik za lokaciju gospodarenja otpadom - skladište i pogon za obradu neopasnog otpada, [adresa], 40000 [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] posjeduje važeću Dozvolu za gospodarenje otpadom KLASA: UP/I-351-04/23-03/4; URBROJ: 2109-09-5/01-23-10 od 01. prosinca 2023. godine. Člankom 30. stavka 1. točka 3. Zakona o gospodarenju otpadom (NN br.84/21) propisano je da se Dozvolom za gospodarenje otpadom određuju vrste i količine otpada sukladno Katalogu otpada. Člankom 30. stavka 6. istog Zakona propisano je da je osoba koja je ishodila dozvolu za gospodarenje otpadom obavezna raditi u skladu s dozvolom za gospodarenje otpadom. Člankom 31. istog Zakona propisano je da je Elaborat gospodarenja otpadom skup međusobno usklađenih dokumenata i nacrta kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za obavljanje postupaka gospodarenja otpadom s pripadajućim tehnološkim procesima, opisom izvođenja tehnoloških procesa kao funkcionalno tehnološke cjeline materijalnog toka otpad na lokaciji gospodarenja otpadom. Elaborat gospodarenja otpadom je sastavni dio dozvole za gospodarenje otpadom koji mora biti izrađen u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona. Člankom 25. stavka 3. Pravilnika o gospodarenju otpadom (NN br.106/2022 i 138/2024) propisano je da se Elaborat izrađuje na obrascu propisanom Dodatkom VI. ovog Pravilnika u pisanom i digitalnom obliku te sadrži medu ostalim i popis postupaka gospodarenja otpadom, kapacitete, vrste i količine otpada. Tijekom nadzora uvidom u e-ONTO (elektronički registar s mrežnom aplikacijom kojim se evidentiraju tokovi otpada na teritoriju Republike Hrvatske) iz članka 25. Zakona o gospodarenju otpadom (NN br.84/21) utvrđeno je da je 1.okrivljenik na predmetnoj lokaciji gospodarenja otpadom - skladište i pogon za obradu neopasnog otpada, [adresa], 40000 [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] imalo ukupno uskladišteno 16991.89 tona neopasnog otpada, što je znatno veće od ukupne količine svih vrsta neopasnog otpada koju je dopušteno držati na lokaciji gospodarenja otpadom i koja iznosi 5000 tona sukladno Elaboratu gospodarenja otpadom od 01.09.2023. godine kao sastavnom dijelu Dozvole za gospodarenje otpadom KLASA: UP/I-351-04/23-03/4; URBROJ: 2109-09-5/01-23-10 od 01. prosinca 2023. godine. Člankom 25. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 84/2021) propisano je da je e-ONTO elektronički registar s mrežnom aplikacijom kojim se evidentiraju tokovi otpada na teritoriju Republike Hrvatske, a sadrži i sustav kontrole kvalitete te sljedivost otpada. Obveznik vođenja e-ONTO je osoba koja preuzima otpad u posjed, te je dužna voditi e-ONTO za neopasni i opasni otpad koji preuzima u posjed. Radi osiguranja sljedivosti toka otpada, obveznik vođenja e-ONTO mora evidentirati u e-ONTO proizvodnju, predaju, preuzimanje, skladištenje, prijevoz i obradu otpada, količine, vrste, porijeklo i odredište otpada te količinu proizvoda i materijala nastalih pripremom za ponovnu uporabu, recikliranjem ili drugim postupkom oporabe. Obveznik vođenja e-ONTO dužan je voditi e-ONTO ažurno, točno i potpuno odnosno unositi podatke u e-ONTO odmah nakon svake nastale promjene stanja. Obveznik vođenja e-ONTO odgovara za podatke koje je unio u e-ONTO. Člankom 44. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 84/2021) propisano je da se određenom otpadu može ukinuti status otpada ako je upisan u Očevidnik ukidnja statusa otpada. Zahtjev za upis u Očevidnik ukidanje statusa otpada podnosi se nadležnom Ministarstvu. Člankom 45. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 84/2021) propisani su uvjeti za ukidanje statusa otpada Pravilnikom o ukidanju statusa otpada (NN 55/2023) propisano je u Dodatku I - Posebni kriteriji za ukidanje statusa otpada, Dio 3. Posebni kriteriji za ukidanje statusa otpada za reciklirani agregat i materijale za nasipavanje, stavka C. Kriteriji kvalitete kojima mora udovoljavati reciklirani agregat i materijal za nasipavanje nakon provedenog postupka oporabe otpada, točka 7. da se oporabljenom otpadu određene količine od kojeg je nastao reciklirani agregat ili materijal za nasipavanje koji je upisan u Očevidnik za ukidanje statusa otpada ukida status otpada u trenutku prodaje drugoj osobi ili u trenutku korištenja ako ga koristi ista osoba koja je i oporabila taj otpad.
4. U postupku je pročitan je prigovor 1. i 2. okrivljenika od 10.07.2025., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 26.06.2025. od str.16 do 32 spisa, izvadak iz sudskog registra od 16.08.2026. iz kojeg je vidljivo da je 2. okrivljenik jedina ovlaštena osoba za zastupanje 1. okrivljene pravne osobe u pravnom prometu uz prokurista ĐM, pisana obrana od 21.10.2025. s prilozima od str. 46 do 82 spisa, očitovanje tužitelja od 17.02.2026., te izvadci iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 21.07.2025. i 16.09.2026., iz kojih je vidljivo da 1. i 2. okrivljenici nisu kažnjavani. Sud je donio rješenje i odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka višeg inspektora zaštite okoliša UM, koji je utvrđivao činjenice glede prekršaja, jer su 1. i 2. okrivljenici priznali počinjenje prekršaja, uz navođenje okolnosti uslijed kojih je došlo do predmetnog prekršaja.
5. Nakon provedenog postupka, na temelju priznanja 1. i 2. okrivljenika, te u postupku pročitane dokumentacije, Sud je odlučio kao u izreci, iz razloga što je u djelu 1. i 2. okrivljenika utvrdio ostvarenje obilježja terećenog prekršaja, zbog čega ih je proglasio krivima i kaznio.
6. Naime, 1. i 2. okrivljenici su priznali počinjenje terećenog prekršajnog djela, ali su navodili okolnosti uslijed kojih je došlo do njegovog počinjenja, koje međutim ne isključuju njihovu odgovornost, ali su cijenjene prilikom odmjeravanja kazne,
7. Slijedom navedenog, u postupku je temeljem priznanja 1. i 2. okrivljenika utvrđena točnost činjeničnih navoda predmetnog optužnog prijedloga, te je zaključeno da su 1. i 2. okrivljenici na način opisan u izreci ove presude, povrijedili materijalnu odredbu čl.30 st.6 Zakona o gospodarenju otpadom koja određuje da je osoba koja je ishodila dozvolu za gospodarenje otpadom obvezna raditi u skladu s dozvolom za gospodarenje otpadom.
8. Odredbom čl.167 st.1 toč.19 Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da će se za prekršaj kazniti pravna osoba koja je ishodila dozvolu za gospodarenje otpadom i nije radila u skladu s dozvolom za gospodarenje otpadom (članak 30. stavak 6.), novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 200.000,00 kuna dok je u st. 2. citiranog članka propisano da će se za radnju iz stavka 1. toga članka kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu 10.000,00 do 100.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
9. Prilikom odlučivanja o kazni 1. i 2. okrivljenicima, uzete su u obzir težine prekršaja, kao olakotne okolnosti iskreno priznanje prekršaja, ranija nekažnjavanost 1. i 2. okrivljenika, okolnosti koje su 1. i 2. okrivljenici navodili u obrani posebno činjenica da su naknadno svoje poslovanje uskladili s dozvolom za gospodarenje otpadom dok otegotne okolnosti nisu utvrđene, zbog čega je Sud primjenom čl.37 st.3 Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljenicima izrekao novčane kazne ispod najniže propisanih kazni za terećeni prekršaj, smatrajući da se opravdano može očekivati da 1. i 2. okrivljenici ubuduće neće činiti ovakav ili sličan prekršaj.
10. Izreka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl.139 st.3, u svezi čl.138 st.2 t.3 Prekršajnog zakona, te su troškovi postupka odmjereni u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), svakom od 1. i 2. okrivljenika.
U Čakovcu, 21. rujna 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Elena Štrok
Maja Moharić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude okrivljenici i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 (osam) dana, nakon primitka presude, žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.
Dostavna naredba:
1. 1. i 2. okrivljenicima,
2. Branitelju,
3. Tužitelju,
4. Za spis,
5. Za izvršenje.
