REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2787/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OZ, vl. "Kablarić auto", Velika Gorica, Podotočje Gornje 302, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv EUROHERC osiguranje d.d. [adresa], OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., [adresa], radi isplate 66,60 eur, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, dana 18. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ŽZ vl. „KABLARIĆ AUTO” iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 66,60 EUR (slovima: šezdeset šest eura i šezdeset centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 24. svibnja 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ŽZ vl. „KABLARIĆ AUTO” iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka, u iznosu od 139,12 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ŽZ vl. „KABLARIĆ AUTO” iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka, u iznosu od 14,13 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 9. prosinca 2025 podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 66,60 eur, te predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 14. travnja 2025. nastala šteta na vozilu, marke i tipa TESLA MODEL 3, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika STK-TEH d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 69463159045, da je štetni događaj prijavljan tuženiku čiji su djelatnici dana 16. travnja 2025. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili Zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 250509360259/1, da je tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, time da je tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

3. Tužitelj dalje u tužbi navodi da je tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja, da je izvršen popravak, odnosno vraćanje u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke i za svoju Uslugu ispostavio račun, br. 71/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.010,48 eur je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku, time da je polovicu PDV -a po računu popravka u visini od 101,05 eur na račun tužitelja isplatio oštećenik, i to dana 24. rujna 2025, da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 842,83 eur, time da razliku od 66,60 eur po računu koji tuženik nije platio, navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju tuženik priznaje, time da tužitelj smatra da je razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora, te da tužitelj u ovom postupku potražuje naplatu navedenog iznosa.

4. Obzirom na navedeno, tužitelj smatra da je plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete.

5. Tužitelj dalje navodi da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila, te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 21. svibnja 2025. Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 66,60 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, te kao dokaz dostavio Ugovor o ustupanju od dana 21. svibnja 2025., kao i notifikacija od dana 21. svibnja 2025. i potvrdu o njenom slanju.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika, osporio nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i da tužitelj ne navodi niti dostavlja relevantnih podataka i dokaza o prometnoj nezgodi na koju se poziva, ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze štetnom događaju, o vozilu štetnika niti o osiguranju tog vozila kod tuženika, nije naveo podatke o vozilu štetnika niti je dostavio dokaze o osiguranju tog vozila kod tuženika, nije opisao na koji način je došlo do štetnog događaja niti je opisao u čemu se sastoji krivnja vozača vozila štetnika, nije dostavio dokaze iz kojih bi to bilo razvidno niti je na tu okolnos t predložio adekvatne dokaze., te predložio da da sud bez održavanja ročišta donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev kao nedokazan.

7. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik navodi da osporava cijenu sata kao previsoko odmjerenu budući da na području gdje oštećenik prebiva, cijena sata rada (lakirera i limara) je znatno niža nego li to tužitelj obračunava, te osporio cijenu sata tužitelja.

8. Isto tako, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

9. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporio Službeni cjenik radionice tužitelja obzirom da ga je tužitelj izdao sam sebi, kao i da tužitelj nije ničim dokazao daje račun sačinjen u skladu sa smjernicama Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

10. U očitovanju od dana 15. siječnja 2026. tužitelj je u cijelosti osporio navode tužitelja, te naveo da da je ustupitelj (oštećenik) STK-TEH d.o.o. ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju, odnosno da je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. Zakona o obveznim odnosima.

11. U odnosu na osporavanje pasivne legitimacije na strani tuženika tužitelj je naveo da je tuženik, u odnosu na štetni događaj od dana 14. travnja 2025. sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, a što proizlazi iz izvida štete br. 250509360259/1, te isplatio nesporni iznos štete potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete.

12. Isto tako, tužitelj je u svom očitovanju naveo da je obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 3,70 sata, a što u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete br. 250509360259/1 te računu popravka br. 71/VP/1, time da je uz očitovanje tužitelj dostavio dokumentaciju za koju smatra da potvrđuje njegove navode, odnosno račune i dokaze o plaćanju iz kojih je razvidno da u istovrsnim slučajevima tuženik priznaje i isplaćuje cijenu radnog sata u visini od čak 46,00 EUR / sat uvećano za pripadajući PDV, dok istovremeno tužitelju priznaje cijenu radnog sata u visini od 24,00 EUR / sat uvećano za pripadajući PDV.

13. U postupku izvođenja dokaza sud je, u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to kopiju računa popravka tužitelja, br. 71/VP/1 (list 9-10 spisa), kopiju Izvida štete tuženika, broj: 250509360259/1 (list 11 spisa), kopiju ponuđenog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od dana 09. svibnja 2025. (list 12 spisa), kopiju Žalbe oštećenog, u kojoj je izražena nesuglasnost s dostavljenim sporazumom tuženika (list 13 spisa) , kopiju potvrde o uplati polovice PDV-a od dana 24. rujna 2025. (list 14 spisa), kopiju potvrde o uplati tuženika tužitelju od dana 30. rujna 2025. (list 15 spisa), kopiju službenog Cjenik radionice tužitelja (list 16 spisa), kopiju Ugovora o ustupanju od dana 21. svibnja 2025. (list 17-18 spisa), kopiju Notifikacije od dana 21. svibnja 2025. i potvrda o njenom slanju (list 19 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-914/2024-2 od 18. Ožujka 2024. (list 21-26 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (list 27- 34 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-387/2024-2 od 06. veljače 2024. (list 35-39 spisa), kopiju Smjernice HANFE dostavljana putem e-mail komunikacije od dana 03. srpnja 2015. (list 40-41 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH, posl. broj: Rev-818/11-2 od 04. Lipnja 2014. (list 42-45 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (list 46-50 spisa), kopiju smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020. (list 51-54 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-3749/12-3 od 30.07.2015. (list 55-60 spisa), kopije usprednih računa dostavljene po tuženiku (list 71-73 spisa).

14. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 16. travnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 250509360259/1, ( list 11 spisa ). Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju (list 14-15 spisa), međutim, tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

15. Oštećenik je mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, jednake kvalitete kao i servis u kojem je izvršio popravak, ali za bitno manji iznos od onoga koji je u konačnici podmirio, a na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku. Tuženik je više puta obavijestio oštećenika na njegova prava, ali i obveze te ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima u kojem bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravka, no oštećenik je navedeno u potpunosti ignorirao. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. ZOO -a.

16. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. br. 71/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.010,48 eur (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 101,05 EUR na račun tužitelja isplatio oštećenik, i to dana 24. rujna 2025, da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 842,83 EUR, time da razliku od 66,60 EUR po računu koji tuženik nije platio, time da tuženik opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta.

17. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 66,60 eur.

18. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

19. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. U predmetnom slučaju, tuženik je predložio sudu da donese presudu bez održavanja ročišta, a tužitelj nije zatražio održavanje ročišta iako je predložio izvođenje dokaza.

20. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP -a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

21. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP -a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

22. Rješenjem od 17. prosinca 2025. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

23. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

24. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od tužitelja i to saslušanje tužitelja, saslušanje zakonskog zastupnika oštećenika, izvođenje dokaza Prometno- tehničkim vještačenjem na okolnost cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, predloženo po tužitelju i kao i izvođenje dokaza prometno i/ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera kao i u odnosu na cijene iskazane u usporednim računima, predloženo po tuženiku imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave budući da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka, a što inače čini u redovnim postupcima, raspravnim rješenjima na pripremnom ročištu odnosno na glavnoj raspravi.

25. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (u predmetnom slučaju 09. prosinca 2025.).

26. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka/tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno - tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana.

27. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

28. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

29. Iz isprava u spisu sud utvrđuje da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 16. travnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili Zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 250509360259/1, da je tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju. Uvidom u Izvid štete sud utvrđuje da oštećenik STK-TEH d.o.o., [adresa], OIB: 69463159045, da se radi o osobnom vozilu, Marka i tip: TESLA MODEL 3, Broj šasije: [broj šasije] godina proizvodnje 2021, datum prve registracije: 15.09.2021. što je podudarno navodima iz historijata tužbe pa se osporavanje štetnog događaja od strane tuženika ukazuje u potpunosti neosnovanim.

30. Iz SPORAZUM O IZVANSUDSKOJ NAGODBI od dana 09. svibnja 2025., a u svezi štetnog događaja od dana 14.04,2025. prozilazi da je se tuženik obvezao na ime cjelokupne naknade štete isplatiti Oštećenoj Osobi iznos naknade od 1842,83 Eur, time da je navedeno (rn-50% pdv - veća cijena rada u iznosu 66,60 eur), oštećenik je suglasan da se navedeni iznos naknade štete plati na rn izvođača radova , time da je oštećeni dostavio svoje očitovanje na ponudu, nazvan ŽALBA u kojem izražava svoju nesuglasnost s dostavljenim Sporazumom i traži da se isplata po računu za popravka 71/VP/l, za punu cijena rada, na račun servisa Kablarić auto.

31. Tuženik ne spori ni da je utvrdio osnovanost predmetne štete te je potom isplatio po obrazloženoj ponudi iznos od 101,05 eur dana 24. rujna 2025, odnosno sveukupno 842,83 eur, time da razliku od 66,60 EUR po računu koji tuženik nije platio , obzirom da je iznos računa 1.010,48 eur, a u njemu je navedeno autolimarski rad, mjera sat, 3,70 sati po cijeni od 40,00 eur, odnosno 148,00 eur.

32. Iz kopije službenog Cjenika radionice tužitelja (list 16 spisa) od dana 02. siječnja 2024. proizlazi da je cijena autolimarskog rada 50.00 eur 40,00 eur+ porez).

33. Sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Tome valja dodati da visina štete sukladno izvidu štete tužen ika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

34. Odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen.

35. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi.

36. Uvidom u čl. 2. Ugovora o ustupu tražbine svibnja 2025. (list 17-18 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se ustupa novčana tražbina u ukupnom iznosu od 1.010,48 eur, po računu popravka štete br. 71/VP/1, po računu koja je predmet ustupa. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku, time da je tužitelj dostavio kopiju Notifikacije od dana 21. svibnja 2025. godine i potvrda o njenom slanju (list 19 spisa), iz čega je vidljivo da je tuženik obaviješten o postojanju ugovora.

37. Prvenstveno se ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

38. Iz predmetnog računa proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete.

39. Valja nadodati da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, slobodno djeluju na tržištu, pa ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a oštećenik je slobodan popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

40. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., odnosno kopije smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020. (list 51-54 spisa), koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

41. Sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO -a). Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP-a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 eur, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

42. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO -a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

43. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (24. svibnja 2025.) pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tom plaćanje dijela iznosa nema utjecaja na tijek zatezne kamate

44. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23)., a vrijednost predmeta spora je 66,50 eur.

45. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, tužitelju pripadaju i troškovi parničnog postupka koji padaju na teret tuženika u cijelosti, time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredba o tarifi sudskih pristojbi koja je stupila na snagu 1. lipnja 2026.), te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe - jednokratna nagrada sukladno OTbr. 7.9. 50b x 2,00 EUR 100,00 eur, uvećano za iznos 25% PDV-a 25,00 eur, 125,00 te trošak sudske pristojbe sudska pristojba 14,12 eur, (na tužbu 6,64 eur plaćena dana 9. prosinca 2025. i pristojba na presudu 7.50 eur), odnosno sveukupno 139,12 eur, time da je tuženik dužan platiti navedeni iznos s kamatom od od 21. rujna 2025. odnosno dana donošenja odluke, primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

46. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 6,64 eur do zatraženog iznosa od 13,26 eur (za iznos od 6,63 eur) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama dana 9. prosinca 2025, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

47. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 7,50 eur (jedna polovina od iznosa pristojbe od 15,00 eur) obzirom da je tužitelj u sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude).

48. Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu 14,13 eur (6,63 eur + 7,50 eur) slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

U Zagrebu, 18. rujna 2026.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. OZ, vl. "Kablarić auto", Velika Gorica, Podotočje Gornje 302, OIB: [osobni identifikacijski broj] po odvjetniku Ivanu Županu uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. EUROHERC osiguranje d.d. [adresa], OIB: 22694857747 po odvjetniku Denisu Laucu