REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-608/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐGV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po generalnom punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, na temelju generalne punomoći Su-143/2025, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 23. veljače 2026., poslovni broj: P-4978/2025-9, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2026. poslovni broj: P-4978/2025-9 u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tuženika sa nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 5302296893 sklopljenog između tužitelja i tuženika, od 16.10.2008., sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu, a koja glasi: “6. NAKNADA: - za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita, a naknada za prijevremeni povrat kredita sukladno točki 19. Općih uvjeta.”

II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], OIB: 87939104217 da tužiteljici DGV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 929,06 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 06.11.2008. do isplate, od 6. studenog 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici DGV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 735,66 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 25.10.2017. do isplate, od 25. listopada 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana

V. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici DGV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 849,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za isplatu troškova parničnog postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu, pobijajući je u cijelosti zbog žalbenih navoda iz članka 353. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

2.1. U žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.ZPP-a, jer presuda nema dostatne razloge o odlučnim činjenicama niti je sud valjano ocijenio provedene dokaze.

2.2. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu i administraciju kredita, te naknadi za prijevremenu otplatu nepoštene i ništetne u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i 125/07– dalje: ZZP), tvrdeći da su te odredbe jasne, razumljive i uočljive, te da tužitelj nije dokazao da se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti da su, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu.

2.3. Smatra pogrešnim i utvrđenje da je riječ o formularnom ugovoru na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, ističući da je tužiteljica svojom voljom prihvatila i potpisala ugovor.

2.4. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita poziva se na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 – dalje: ZOO), te navodi da takva naknada nije bila zabranjena i da prijevremena otplata banci uzrokuje gubitak očekivanih kamatnih prihoda i ročnu neusklađenost imovine i obveza, koja je zabranjena i sankcionirana prema Zakonu o kreditnim institucijama.

2.5. Osporava i odluku o prigovoru zastare, smatrajući da je trebalo primijeniti trogodišnji zastarni rok iz članka 226. ZOO-a, kao i odluku o troškovima postupka, jer smatra da vrijednost predmeta spora iznosi 929,06 EUR i da su tužitelju troškovi odmjereni prema previsokoj vrijednosti predmeta spora.

2.6. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka, uključujući trošak žalbe, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao postojanje povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje tvrdnjom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da se zbog toga ne može ispitati.

6.1. Suprotno tim žalbenim navodima, izreka pobijane presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a prvostupanjski sud je o svim činjenicama odlučnim za odluku dao jasne i dostatne razloge, koji nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio koje su činjenice među strankama nesporne, koje su sporne, izveo predložene dokaze te ih ocijenio pojedinačno i u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. ZPP-a, zbog čega se pravilnost pobijane presude može ispitati.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da se o spornim odredbama članka 6. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo.

9. Među strankama nije sporno da su 16. listopada 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 5302296893 za iznos od 700.000,00 kn, namijenjen kupnji stana, kojim je člankom 6. ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1% od iznosa odobrenog kredita, te naknada za prijevremeni povrat kredita prema točki 19. Općih uvjeta.

10. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da joj je kredit bio potreban za stambeno zbrinjavanje nje i obitelji, da nekretnina kupljena kreditom nije korištena u poslovne svrhe, te da nije vlasnica obrta ni član trgovačkog društva. Utvrdio je i da tužiteljica nije mogla pregovarati o naknadi za obradu kredita, dok o naknadi za prijevremenu otplatu prilikom sklapanja ugovora nije bilo govora. Njezin iskaz sud je ocijenio vjerodostojnim, a tuženik ga drugim dokazima nije doveo u sumnju.

10.1. Takvu ocjenu dokaza prihvaća i ovaj sud.

11. Neosnovano tuženik smatra da je na tužiteljici bio teret dokazivanja da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Prema članku 96. stavku 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i 125/07 – dalje: ZZP), ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim naknadama, njihovoj visini, svrsi i načinu određivanja.

12. Stoga nije osnovano ni žalbeno pozivanje na članak 219. ZPP-a.

13. Na drugačiji zaključak ne utječe okolnost da je tužiteljica potpisala ugovor i parafirala njegove stranice. Prihvaćanje i potpisivanje unaprijed formuliranog ugovora ne znači samo po sebi da je potrošaču bila pružena mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njegovim pojedinim odredbama.

14. Nisu odlučni ni žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje da se pojedini ugovori o kreditu međusobno razlikuju prema iznosu kredita, kamatnoj stopi, roku otplate i drugim ugovorenim parametrima. Mogućnost ugovaranja pojedinih bitnih elemenata konkretnog kreditnog odnosa ne dokazuje da se pojedinačno pregovaralo upravo o odredbama čija je nepoštenost predmet ovog postupka.

15. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Prema članku 96. stavku 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je prema članku 102. stavku 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17. Neosnovano tuženik smatra da se sporne odredbe ne mogu podvrgnuti kontroli nepoštenosti zato što su jasne i razumljive.

18. Prvostupanjski sud je upravo za odredbu o naknadi za obradu kredita utvrdio da je transparentna jer je tužiteljica na temelju ugovorenih 1% mogla utvrditi njezinu visinu, ali je pravilno zaključio da sama transparentnost ugovorne odredbe ne znači da je ona ujedno poštena. Nasuprot tome, odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ne sadrži niti jedan parametar na temelju kojeg bi tužiteljica mogla utvrditi visinu naknade, već samo upućuje na točku 19. Općih uvjeta kreditora.

19. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu nisu bitne činidbe ugovora o kreditu u smislu članka 99. ZZP- a, pa nisu izuzete od kontrole nepoštenosti.

20. Pri ocjeni njihove nepoštenosti pravilno je primijenjen članak 96. stavak 1. u vezi s člankom 98. ZZP-a, uzimajući u obzir narav ugovora, okolnosti koje su postojale u vrijeme njegova sklapanja i ostale ugovorne odredbe.

21. Odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), kao ni tada važeći Zakon o bankama („Narodne novine“, broj 84/02 i 141/06), nisu propisivale obvezu korisnika kredita na plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita. Okolnost da ugovaranje takve naknade nije bilo izrijekom zabranjeno ne znači da takva ugovorna odredba ne može biti podvrgnuta kontroli nepoštenosti prema odredbama ZZP-a.

22. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir i članak 74. stavak 1. ZZP- a, prema kojem ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke o troškovima koji se naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora i pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. U predmetnom ugovoru nije sadržan konkretan opis troškova ili usluga koje tuženik naplaćuje spornim naknadama, a tuženik nije dokazao da visina tih naknada odgovara stvarno pruženim uslugama odnosno nastalim troškovima.

23. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su sporne odredbe, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, protivno načelu savjesnosti i poštenja prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača te da su nepoštene i ništetne u smislu članka 96. stavka 1. i članka 102. stavka 1. ZZP-a.

24. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na Zakon o kreditnim institucijama i na tvrdnju da prijevremena otplata kredita dovodi do ročne neusklađenosti imovine i obveza banke i gubitka očekivanih kamatnih prihoda. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 16. listopada 2008., kada je na snazi bio Zakon o bankama („Narodne novine“, broj 84/02 i 141/06). Osim toga, tuženik nije dokazao da mu je prijevremenom otplatom predmetnog kredita nastala konkretna šteta niti da naplaćena naknada odgovara takvoj šteti.

25. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da pitanje eventualne štete tuženika iz članka 1024. ZOO-a nije odlučno za ovaj spor, jer predmet postupka nije zahtjev tuženika za naknadu štete zbog prijevremene otplate kredita, već ocjena nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe na temelju koje je tužiteljici naplaćena naknada, te povrat onoga što je na temelju takve odredbe plaćeno.

26. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2020., Su IV-308/2020, prema kojem ugovorna odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita može biti utvrđena ništetnom ako se o toj odredbi nije pregovaralo.

27. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO-a obvezao tuženika vratiti tužiteljici ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredaba, odnosno iznos od 929,06 EUR naplaćen na ime naknade za obradu kredita i iznos od 735,66 EUR naplaćen na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, s pripadajućim zateznim kamatama.

28. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik smatra da je na predmetno potraživanje trebalo primijeniti trogodišnji zastarni rok iz članka 226. ZOO-a.

29. Predmetni zahtjevi nisu zahtjevi za isplatu povremenih davanja, već restitucijski zahtjevi koji su posljedica ništetnosti ugovornih odredaba.

30. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., Su-IV-47/2020-2, prema kojem zastarni rok restitucijskog zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena ili na drugi način ustanovljena. Budući da je ništetnost spornih ugovornih odredaba utvrđena tek u ovom postupku, potraživanje tužiteljice nije zastarjelo.

31. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima postupka tvrdnjom da vrijednost predmeta spora iznosi 929,06 EUR i da tužiteljici za pojedine poduzete radnje pripada nagrada od 75 bodova.

32. Vrijednost predmeta spora predstavlja zbroj dvaju novčanih zahtjeva tužiteljice, i to iznosa od 929,06 EUR s osnove naknade za obradu kredita i iznosa od 735,66 EUR s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita, odnosno ukupno 1.664,72 EUR.

33. Deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe, koji predstavlja pravnu osnovu zahtjeva za povrat iznosa plaćenih na temelju te odredbe, ne uračunava se zasebno u vrijednost predmeta spora.

34. Prema Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25), za vrijednost predmeta spora od 1.327,01 EUR do 13.272,00 EUR pripada nagrada od 100 bodova. Budući da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 1.664,72 EUR, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici priznao po 100 bodova za sastav tužbe, obrazloženi podnesak i zastupanje na ročištu, odnosno ukupno 300 bodova, pa su žalbeni navodi tuženika i u tom dijelu neosnovani.

35. Slijedom svega navedenog, budući nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

36. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio, primjenom članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 18. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak