REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-719/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Meri Prar, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 8. svibnja 2026., poslovni broj: P-3084/2023-32, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice ... [adresa] djelomično se odbija kao neosnovna, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu od 8. svibnja 2026., poslovni broj: P-3084/2023-32:

a) potvrđuje pod točkom II., III. i IV. izreke u cijelosti, te pod točkom I. izreke u dijelu u kojem se utvrđuje da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe članka 7. Ugovora o [broj kredita] solemniziranog po javnom bilježniku Miri Rubić dana 29. prosinca 2005. pod brojem OU-672/05, a kojim člankom su stranke ugovorile da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospjeća, a prema otplatnom planu, te Ugovor u dijelu kojim je ugovorena ulazna naknada;

b) preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 2. Ugovora o [broj kredita], solemniziranog po javnom bilježniku Miri Rubić 29. prosinca 2005. pod brojem OU-672/05, u dijelu kojim je ugovoreno da se tužiteljici odobrava kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 18.852,76 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, a tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl. 2. Ugovor o [broj kredita] solemniziran po JB Miri Rubić dana 29.12.2005 pod brojem OU-672/05, zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno da se tužitelju odobrava kredit na iznos kunske protuvrijednosti 18.852,76 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, čl. 7. Ugovora stranke ugovorile da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, te Ugovor u dijelu kojim je ugovorena ulazna naknada.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati iznos od 1.100,88 EUR zajedno sa zateznom kamatom u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje po stopi određenoj sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata na iznos od:

- 4,27 EUR teče od 31.10.08. pa do isplate,

- 7,04 EUR teče od 31.12.08. pa do isplate,

- 9,04 EUR teče od 31.01.09. pa do isplate,

- 9,94 EUR teče od 28.02.09. pa do isplate,

- 7,56 EUR teče od 31.03.09. pa do isplate,

- 8,04 EUR teče od 30.04.09. pa do isplate,

- 4,19 EUR teče od 31.05.09. pa do isplate,

- 1,35 EUR teče od 30.06.09. pa do isplate,

- 2,10 EUR teče od 31.07.09. pa do isplate,

- 3,60 EUR teče od 31.08.09. pa do isplate,

- 3,47 EUR teče od 30.09.09. pa do isplate,

- 1,96 EUR teče od 31.10.09. pa do isplate,

- 4,80 EUR teče od 30.11.09. pa do isplate,

- 7,07 EUR teče od 31.12.09. pa do isplate,

- 10,31 EUR teče od 31.01.10. pa do isplate,

- 9,57 EUR teče od 28.02.10. pa do isplate,

- 13,96 EUR teče od 31.03.10. pa do isplate,

- 13,13 EUR teče od 30.04.10. pa do isplate,

- 14,75 EUR teče od 31.05.10. pa do isplate,

- 28,82 EUR teče od 30.06.10. pa do isplate,

- 25,93 EUR teče od 31.07.10. pa do isplate,

- 34,77 EUR teče od 31.08.10. pa do isplate,

- 31,72 EUR teče od 30.09.10. pa do isplate,

- 26,80 EUR teče od 31.10.10. pa do isplate,

- 37,17 EUR teče od 30.11.10. pa do isplate,

- 50,37 EUR teče od 31.12.10. pa do isplate,

- 41,03 EUR teče od 31.01.11. pa do isplate,

- 44,30 EUR teče od 28.02.11. pa do isplate,

- 40,13 EUR teče od 31.03.11. pa do isplate,

- 40,88 EUR teče od 30.04.11. pa do isplate,

- 58,57 EUR teče od 31.05.11. pa do isplate,

- 60,30 EUR teče od 30.06.11. pa do isplate,

-75,01 EUR teče od 31.07.11. pa do isplate,

- 67,43 EUR teče od 31.08.11. pa do isplate,

- 59,12 EUR teče od 30.09.11. pa do isplate,

- 58,23 EUR teče od 31.10.11. pa do isplate,

- 57,59 EUR teče od 30.11.11. pa do isplate,

- 61,55 EUR teče od 31.12.11. pa do isplate,

- 65,01 EUR teče od 31.01.12. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati iznos od 356,01 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 04. siječnja 2006, pa do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje po stopi određenoj sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.650,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 2.650,00 eura, a do zatraženog iznosa od 2.775,00 eura."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07

– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/2023 dalje: ZPP).

2.1. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, odnosno postoje proturječnosti između razloga presude i sadržaja provedenih dokaza. Tvrdi da sud nije odgovorio na njezine navode da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne i razumljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo, te da nisu dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

2.2. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da se o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, ističući da je tužiteljica, nakon upoznavanja s mogućnostima i rizicima različitih valuta, samostalno odabrala kredit vezan uz CHF, a poziva se i na činjenicu da je predmetni ugovor solemniziran. Smatra da sud nije mogao ispitivati poštenost ugovornih odredaba ako su one bile jasne, lako razumljive i uočljive, te ako se o njima pojedinačno pregovaralo.

2.3. U odnosu na činjenično stanje tuženica osporava i utvrđenje ništetnosti članka 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 18.852,76 CHF, navodeći da se utvrđenja iz kolektivnog postupka ne odnose na tu ugovornu odredbu, te da tužitelj nije iznio, ni dokazao druge činjenice iz kojih bi proizlazila njezina ništetnost, pozivajući se pritom na članak 7. stavak 1., članka 219. stavak 1. i članak 299. stavak 1. ZPP-a.

2.4. Nadalje, osporava pravilnost nalaza i mišljenja financijskog vještaka na kojem je sud utemeljio odluku o visini tražbine. Ističe da su u izračun razlike nastale primjenom valutne klauzule uključeni i učinci promjenjive kamatne stope, iako tužitelj zahtijeva isplatu isključivo s osnove valutne klauzule. Navodi da je na takav način izračuna pravodobno prigovorila, te da iz iskaza vještaka proizlazi da je prilikom izračuna korišten cjelokupni naplaćeni anuitet, koji obuhvaća glavnicu i kamatu. Stoga smatra da nije pouzdano utvrđen iznos koji se odnosi isključivo na promjenu tečaja CHF, a sud nije odgovorio ni na istaknuti prigovor zastare potraživanja koje bi proizlazilo iz promjenjive kamatne stope.

2.5. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženica nalazi u primjeni odredaba Zakona o zaštiti potrošača, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da iz odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite neposredno proizlazi ništetnost spornih odredaba konkretnog ugovora, bez utvrđivanja okolnosti pojedinačnog ugovornog odnosa. Poziva se na članke 96. stavak 1. i 99. Zakona o zaštiti potrošača te na članak 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), ističući da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje nepoštenosti spornih ugovornih odredaba.

2.6. Tuženica pobija i odluku o troškovima postupka, smatrajući da je, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti, o troškovima trebalo odlučiti sukladno uspjehu stranaka u sporu.

2.7. Slijedom navedenoga predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži trošak sastava žalbe.

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe predlaže da se žalba odbije i da se prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženica.

5.1. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka joj je razumljiva i ne proturječi razlozima presude, a prvostupanjski sud iznio je dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama. Okolnost da tuženica ne prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda ne predstavlja navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, posebice u odnosu na nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka, te njegova pisanog i usmenog očitovanja proizlazi da je kao osnovicu za izračun koristio stvarno naplaćeni anuitet, a tečajnu razliku utvrdio usporedbom njegove kunske protuvrijednosti prema tečaju CHF važećem na dan dospijeća s protuvrijednošću istog anuiteta prema tečaju CHF važećem na dan korištenja kredita. Stoga činjenica da se visina anuiteta tijekom otplate mijenjala i zbog promjene kamatne stope ne znači da je vještak obračunao i razliku nastalu po toj osnovi, već je na stvarno naplaćeni anuitet obračunao isključivo učinak promjene tečaja CHF.

7.1. Vještak se o prigovoru tuženika izričito očitovao i pisano i prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. ožujka 2026., pojasnivši da bi korištenjem početnog anuiteta umjesto stvarno naplaćenog anuiteta dio tečajne razlike ostao izvan obračuna. Stoga žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, kojeg je prvostupanjski sud osnovano prihvatio kao stručnog i obrazloženog.

7.2. Slijedom toga, neosnovan je i s tim povezan žalbeni navod da dosuđeni iznos od 1.100,88 EUR sadrži i potraživanje s osnove promjenjive kamatne stope, pa time ni prigovor zastare istaknut u odnosu na takvo potraživanje nije od utjecaja na pravilnost odluke o restitucijskom zahtjevu s osnove ništetne valutne klauzule.

8. U odnosu na primjenu materijalnog prava, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, nepoštena i ništetna.

8.1. Naime, u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno je utvrđeno da su banke, među kojima i tuženica, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe kojima je glavnica vezana uz valutu švicarski franak, a da potrošače prije i u vrijeme sklapanja ugovora nisu u cijelosti informirale o svim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

8.2. Takva utvrđenja obvezuju sud u pojedinačnom postupku u kojem se potrošač na njih poziva u smislu članka 502.c ZPP-a. Tuženica u ovom postupku nije dokazala postojanje okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljicom o spornoj odredbi pojedinačno pregovarala, niti da joj je prije sklapanja ugovora pružila informacije na temelju kojih je mogla sagledati ekonomske posljedice i rizike vezivanja svoje obveze uz CHF.

8.3. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je odredba članka 7. Ugovora nepoštena i ništetna u smislu članka 81. stavka 1. i članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

9. Posljedično utvrđenoj ništetnosti navedene ugovorne odredbe, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika vratiti tužiteljici iznos od 1.100,88 EUR, koji prema nalazu i mišljenju vještaka predstavlja razliku između iznosa anuiteta plaćenih primjenom tečaja CHF važećeg na dan dospijeća pojedinog anuiteta i iznosa koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF važeći na dan korištenja kredita.

10. Na pravne posljedice ništetnosti predmetne ugovorne odredbe primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 28. prosinca 2005. Prema članku 104. stavku 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, dok iz članka 210. ZOO-a proizlazi obveza vraćanja onoga što je bez pravne osnove prešlo u imovinu druge osobe.

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dužan tužiteljici vratiti iznose koje je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe članka 7. Ugovora, pa žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost odluke sadržane u točki II. izreke pobijane presude.

12. Pravilna je i odluka sadržana u točki III. izreke kojom je tuženik obvezan vratiti tužiteljici iznos od 356,01 EUR naplaćen na ime ulazne naknade. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te je iznio dostatne razloge zbog kojih je ocijenio da ona, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a žalbenim navodima takav zaključak nije doveden u sumnju.

13. Međutim, osnovano tuženica žalbom osporava odluku prvostupanjskog suda u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se tužiteljici odobrava kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 18.852,76 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

14. Tom ugovornom odredbom uređena je obveza tuženice kao kreditora da tužiteljici isplati odobreni iznos kredita, a ne obveza tužiteljice da kredit vraća uz primjenu promjenjivog tečaja CHF. Stoga se pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača, koja se odnose na nepoštenost ugovorne odredbe kojom je obveza vraćanja kredita vezana uz CHF, ne mogu protegnuti i na navedeni dio članka 2. Ugovora.

15. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-528/2026-2, prema kojem odredba kojom se uređuje obveza banke da kredit isplati u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa CHF prema tečaju na dan korištenja kredita nije odredba kojom se uređuje obveza potrošača na vraćanje kredita uz valutnu klauzulu te nije obuhvaćena pravnim učincima odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača.

16. Kako u ovom postupku nisu utvrđene druge okolnosti koje bi same za sebe opravdavale zaključak o nepoštenosti i ništetnosti tog dijela članka 2. Ugovora, u tom je dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

17. Stoga je primjenom članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti točku I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se tužiteljici odobrava kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 18.852,76 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18. U preostalom dijelu točke I. izreke te u točkama II. i III. izreke žalba tuženika je neosnovana, pa je u tom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke. Iako je tuženica u žalbenom postupku uspjela u odnosu na dio deklaratornog zahtjeva iz točke I. izreke, riječ je o razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi postupka, dok je tužiteljica u cijelosti uspjela s kondemnatornim zahtjevima koji proizlaze iz utvrđene ništetnosti preostalih ugovornih odredaba. Stoga su ispunjene pretpostavke iz članka 154. stavka 5. ZPP-a da tuženica tužiteljici naknadi cjelokupan potreban trošak parničnog postupka, pa je žalbu i u odnosu na odluku o troškovima valjalo odbiti kao neosnovanu.

20. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe jer je sa žalbom uspjela samo u neznatnom dijelu, i to u odnosu na dio deklaratornog zahtjeva, dok u odnosu na kondemnatorne zahtjeve nije uspjela, primjenom članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a.

21. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 18. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak