REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-110/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja VG ČISTOĆA d.o.o., Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 45, OIB: 23915011506, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Kos & Partneri odvjetničkom društvu j.t.d. u Zagrebu protiv tuženika DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja usmene rasprave, 18. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja VG ČISTOĆA d.o.o. za održavanje ročišta za usmenu raspravu i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Velikoj Gorici Marka Jurline poslovni broj Ovrv-4417/2024, UPP/OS-Ovrv-752/2024 od 30. kolovoza 2024. kojim je naloženo tuženiku DŽ isplatiti tužitelju VG ČISTOĆA d.o.o. iznos od 82,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 10,15 EUR od 21. rujna 2023.,

- na iznos od 10,15 EUR od 21. listopada 2023.,

- na iznos od 10,36 EUR od 21. studenog 2023.,

- na iznos od 10,36 EUR od 21. prosinca 2023.,

- na iznos od 10,33 EUR od 23. siječnja 2024.,

- na iznos od 10,24 EUR od 21. veljače 2024.,

- na iznos od 10,42 EUR od 21. ožujka 2024.,

- na iznos od 10,21 EUR od 21. travnja 2024.,

sve do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku DŽ naknaditi tužitelju VG ČISTOĆA d.o.o. trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 163,27 EUR (stošezdesettri eura i dvadesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj VG Čistoća d.o.o. za održavanje čistoće podnio je 12. lipnja 2024. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika DŽ radi isplate iznosa od 82,22

EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 10,15 EUR od 21. rujna 2023.,

- na iznos od 10,15 EUR od 21. listopada 2023.,

- na iznos od 10,36 EUR od 21. studenog 2023.,

- na iznos od 10,36 EUR od 21. prosinca 2023.,

- na iznos od 10,33 EUR od 23. siječnja 2024.,

- na iznos od 10,24 EUR od 21. veljače 2024.,

- na iznos od 10,42 EUR od 21. ožujka 2024.,

- na iznos od 10,21 EUR od 21. travnja 2024.,

sve do isplate te naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate . Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javni bilježnik u [adresa] Marko Jurlina donio je 30. kolovoza 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4417/2024, UPP/OS- Ovrv-752/2024.

2. Tuženik je na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je naveo da ističe prigovor pasivne legitimacije jer nije proizvođač niti prethodni posjednik otpada budući nije vlasnik stana na adresi u [adresa].

3. Povodom prigovora tuženika ovaj sud je rješenjem od 1. travnja 2025. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4417/2024, UPP/OS-Ovrv- 752/2024 od 30. kolovoza 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u roku određenom rješenjem suda od 1. travnja 2025. sukladno odredbi čl. 461. a st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) još naveo da navode tuženika osporava, da se njegova tražbina odnosi na uslugu prikupljanja i odvoza otpada od tuženika na adresi u [adresa] na kojoj tuženik dugi niz godina koristi stan, za razdoblje od kolovoza 2023. do ožujka 2024. te da je tuženiku izdao račune za ovo potraživanje koje tuženik nije platio. Nije izričito predložio održavanje usmene rasprave, no kako je predložio da sud (po potrebi) sasluša svjedoke i provede vještačenje sud smatra da je time predložio održavanje usmene rasprave u smislu odredaba čl. 461. a st. 7. ZPP-a. Primjenom, međutim, odredaba čl. 461.a st. 4. ZPP- a sud nije prema prijedlogu tužitelja održao usmenu raspravu obzirom je stava da se obzirom na okolnosti slučaja, a koje će biti niže obrazložene, pravično vođenje postupka osiguralo i bez održavanja ročišta pa je riješeno kao u izreci dok primjenom odredaba čl. 220. st. 2. ZPP-a u dokaznom postupku nije prema prijedlogu tužitelja saslušao svjedoke i proveo vještačenje jer je činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju sadržaja dostavljenih isprava.

5. Tuženik u roku određenom rješenjem suda od 1. travnja 2025. sukladno odredbi čl. 461. a st. 7. ZPP-a, a koje je zaprimio 17. listopada 2025., nije naveo činjenice niti predložio izvođenje dokaza, a nije niti predložio održavanje usmene rasprave dok sud njegove navode iz podnesaka zaprimljenih nakon isteka ovog prekluzivnog roka primjenom odredaba čl. 461. a st. 9. i 10. ZPP-a pri donošenju ove odluke nije uzeo u obzir uvažavajući i da tuženik sudu nije niti naveo niti ičim dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao navesti prije.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 6 spisa), presliku Odluke sa prilozima (list 61 do 70 spisa), preslike računa (list 71 do 77, 86 do 88 spisa) i presliku presude (list 79 do 85 spisa) pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Slijedom sadržaja Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja na kojem tužitelj temelji prijedlog za ovrhu, sada tužbu, ovaj je sud utvrdio da tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu cijene pružene usluge odvoza komunalnog otpada za stan na adresi u [adresa] u razdoblju od kolovoza 2023. do ožujka 2024., a slijedom navoda tuženika nalazi da je među strankama sporno je li tuženik obvezan tužitelju cijenu ove usluge platiti obzirom, kako navodi , nije vlasnik ovog stana.

8. Primjenom odredaba čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21 i 142/23) te njemu prethodnog Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/2021) kojima je propisana obveza vlasnika, korisnika kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na njega i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarnog korisnika nekretnine platiti cijenu komunalne usluge skupljanja i odvoza otpada njenom isporučitelju stav je ovog suda da među strankama sporna činjenica je li tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetnog stana nije od važnosti za utvrđenje postojanja njegove obveze plaćanja utužene cijene obzirom ista postoji i u odnosu na tuženika kao stvarnog korisnika predmetnog stana, a tuženik činjenicu da je u utuženom razdoblju predmetni stan koristio nije uopće osporio.

9. Uzimajući ipak u obzir i da iz sadržaja isprava koje je sudu dostavio tužitelj nedvojbeno proizlazi da je tuženiku sudskom presudom upravo kao vlasniku predmetnog stana naloženo tužitelju platiti cijenu ove usluge u odnosu na isti, a za ranije vremensko razdoblje dok tuženik nije naveo da je njegovo vlasništvo ovog stana na koji način upravo u odnosu na ovdje predmetno vremensko razdoblje prestalo, sud je navod tuženika da nije vlasnik predmetnog stana ocijenio neuvjerljivim.

10. Slijedom navedenog, a uvažavajući i da iz sadržaja isprava koje je sudu dostavio tužitelj proizlazi da tužitelj tuženika u svojim evidencijama ima zavedenog kao kupca predmetne usluge (bilo vlasnika bilo korisnika) u odnosu na taj stan (pod šifrom 52856), ovaj sud je prigovor tuženika njegovoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na utuženo potraživanje bilo kao vlasniku ili stvarnom korisniku predmetnog stana ocijenio paušalnim, nedokazanim i stoga neosnovanim.

11. U odnosu na navod tuženika da nije "proizvođač niti prethodni posjednik otpada" u odnosu na predmetni stan valja još reći da je odredbama čl. 70. i 71. važećih Zakona o gospodarenju otpadom propisano da obveza plaćanja cijene predmetne javne usluge ne postoji za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi pri čemu je takva nekretnina ona koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva, a to se trajno nekorištenje utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine te dokazuje temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije. Kako tuženik u ovom postupku, kako je već navedeno, nije niti naveo da predmetni stan u utuženom razdoblju nije koristio pa tako niti da se isti u smislu navedenih zakonskih odredaba trajno ne koristi, a niti da su ispunjene druge prethodno navedene zakonom propisane pretpostavke izostanka obveze vlasnika odnosno korisnika nekretnine da u odnosu na nju plaća cijenu ovdje predmetne usluge , sud je i ovaj navod tuženika ocijenio nedokazanim i neosnovanim.

12. Konačno valja reći i da citiranje tuženika sudske odluke kojom je odbijeno kao neosnovano potraživanje ovdje tužitelja da mu tuženik za razdoblje ranije od ovdje predmetnog plati cijenu iste usluge, a stoga što je prema ocjeni tog suda nije obračunao prema odredbama tada važećeg (a ne i u ovdje predmetnom razdoblju) Zakona o održivom gospodarenju otpadom, na prethodnu utvrđenu obvezu tuženika u ovom predmetu ne utječe kao niti njegovo citiranje sudske odluke kojom je odbijeno kao neosnovano potraživanje drugog tužitelja (HEP Toplinarstvo) da mu tuženik plati cijenu njegove usluge u odnosu na ovdje predmetni stan jer taj tužitelj u tom postupku nije sudu dokazao da je tuženik tijekom 2019. bio vlasnik i korisnik tog stana obzirom ocjena dokaza u drugom sudskom postupku ovaj sud ne veže.

13. Slijedom svega navedenog, a primjenom prethodno spomenutih odredaba Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21 i 142/23) te njemu prethodnog Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/2021) sud je utvrdio da je tuženik obvezan tužitelju platiti utuženi novčani iznos kao cijenu njegove usluge za koju tuženik u ovom postupku nije osporio da je izvršena, a koja je prema ocjeni ovog suda obračunata sukladno odredbama u utuženom razdoblju važeće Odluke o cjeniku iste koju je tužitelj dostavio u spis (list 61 do 70 spisa) uvažavajući i da tuženik nije osporio niti pravilnost tog obračuna prema korištenim podacima o broju članova njegovog kućanstva i broju posuda za otpad.

14. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim te je primjenom odredaba čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

15. Tužitelju je primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, obzirom je u odnosu na glavni zahtjev u cijelosti uspio u ovom sporu, priznat kao potreban i dosuđen trošak ovršnog postupka i to trošak javnobilježničke nagrade koja sukladno važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22, 154/22) iznosi 25,00 EUR kao i trošak parničnog postupka i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) iznosi jednokratnu nagradu od 50 bodova (tbr. 7/9) što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 125,00 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR pa tako ukupno ovršni i parnični trošak od 163,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i Zaključkom br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 18. rujna 2026.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP - a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju VG Čistoća d.o.o. po punomoćniku

2. Tuženiku DŽ