Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-382/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića predsjednika vijeća, Jasmine Štrucelj i Blaženke Lugar Vladić, članova vijeća, uz sudjelovanje Karoline Sestrić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog JF, 2. optuženog GF i 3. optuženog AF, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. u svezi članka 51. i 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015 i 101/2017 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama 2. optuženog GF, Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, 1. optuženog JF i 3. optuženog AF , protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj K-442/2019 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i djelomično žalba 1. optuženog JF u odluci o uračunavanju vremena provedenog u istražnom zatvoru na način da se 1. optuženom JF u kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen prvostupanjskom presudom zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11, na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. rujna 2019. do 20. rujna 2019.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba 1. optuženog JF te žalbe 2. optuženog GF i 3. optuženog AF u cijelosti te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-442/2019 od 17. ožujka 2023. na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 - dalje: ZKP) 1. optuženi JF, 2. optuženi GF i 3. optuženi AF proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11, zbog čega je 1. optuženi JF na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci, 2. optuženi GF na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet (9) mjeseci i 3. optuženi AF na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet (9) mjeseci. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP, oštećenici Konzum plus d.o.o. Zagreb i Kaufland Hrvatska k.d. Zagreb, se sa imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuju u parnicu, dok je 3. optuženik AF na ime imovinskopravnog zahtjeva dužan platiti oštećeniku "Mobil Media" iznos od 383,43 eura (2.889,00 kuna). Na temelju članka 148. stavak 6. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP, 2. optuženi GF i 3. optuženi AF u cijelosti se oslobađaju snošenja troškova kaznenog postupka, dok je 1. optuženi JF dužan platiti paušalni trošak postupka u iznosu od 50,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je uložilo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 6. ZKP, te predlaže da se u odnosu na 1. optuženog JF pobijana presuda preinači.

3. Protiv ove presude žalbu je uložio 1. optuženi JF po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te predlaže da se preinači prvostupanjsku presudu na način da se 1. optuženom JF u izrečenu kaznu zatvora uračuna vrijeme provedeno u istražnom zatvoru te da mu se izrekne uvjetna osuda. Predlaže da se na sjednicu drugostupanjskog vijeća pozove branitelj.

4. Protiv ove presude žalbu je uložio 2. optuženi GF po braniteljici Mandi Juraga, odvjetnici u Tisnom, zbog odluke o kazni, te predlaže da nadležni Županijski sud uzme u obzir sve olakotne okolnosti na strani 2. optuženika te da preinači pobijanu presudu na način da prema 2. optuženiku izrekne blažu kaznenopravnu sankciju od one izrečene pobijanom presudom.

5. Protiv ove presude žalbu je podnio 3. optuženi AF, te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te mu izrekne blažu kaznu.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje.

8. Postupajući po zahtjevu 1. optuženog JF na temelju članka 475. stavak 1. ZKP o sjednici vijeća izvješteni su Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, 1. optuženik i njegov branitelj.

9. Sjednica vijeća održana je sukladno odredbi članka 476. stavak 2. ZKP, u odsutnosti uredno obavještenih stranaka u javnom dijelu sjednice.

10. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, žalba 1. optuženog JF je djelomično osnovana, dok žalbe 2. optuženog GF i 3. optuženog AF nisu osnovane.

11. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon na štetu 1. optuženog JF jer mu u izreci prvostupanjske presude u izrečenu kaznu zatvora nije na temelju članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. U tom dijelu su osnovani i navodi žalbe 1. optuženog JF koji također ističe da mu u izrečenu kaznu zatvora nije uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. Naime, protiv 1. optuženog JF je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir- 264/2019 od 8. kolovoza 2019. određen istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP. 1. optuženi JF je uhićen i zaprimljen u Zatvor u Šibeniku 18. rujna 2019., a kako to proizlazi iz obavijesti Zatvora u Šibeniku od 18. rujna 2019. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-264/2019 od 20. rujna 2019. 1. optuženom JF je ukinut istražni zatvor te je naloženo da se ima odmah pustiti na slobodu. Kako je prvostupanjski sud propustio uračunati 1. optuženom JF vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru to je prihvaćena žalba državnog odvjetnika u cijelosti te žalba 1. optuženog JF djelomično, preinačena je prvostupanjska presuda te je 1. optuženom JF u kaznu zatvora od deset mjeseci na koju je osuđen prvostupanjskom presudom uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

12. 1.optuženi JF je protiv prvostupanjske presude uložio žalbu kako zbog povrede Kaznenog zakona, tako i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Međutim, kako je 1. optuženi JF pred prvostupanjskim sudom izjavio da se smatra krivim za sva kaznena djela to takva njegova izjava isključuje mogućnost preispitivanja pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u žalbenom postupku jer prema članku 464. stavak 7. ZKP žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju je izjasnio da se smatra krivim osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude, a što ovdje nije slučaj.

12.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio i 3. optuženi AF ne navodeći žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke suda o kazni. 3. optuženi AF je na raspravi izjavio da se smatra krivim u odnosu na kazneno djelo navedeno pod točkom 4. optužnice, dok se djelomično smatra krivim za kazneno djelo opisano pod točkom 3. optužnice. Stoga ni ovaj optuženik obzirom na njegovu izjavu da se smatra krivim za kazneno djelo opisano pod točkom 4. optužnice u odnosu na to kazneno djelo prema članku 464. stavak 7. ZKP ne može osporavati utvrđeno činjenično stanje. Pored toga, prvostupanjski sud je u odnosu na 3. optuženog AF za sva kaznena djela pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te stoga žalbeni navodi tog optuženika takva utvrđenja prvostupanjskog suda ne dovode u pitanje.

13. Sva trojica optuženika podnijeli su žalbe i zbog odluke suda o kazni. Tako 1. optuženi JF u žalbi navodi da prvostupanjski sud u odnosu na njega nije u dovoljnoj mjeri cijenio priznanje i izraženo kajanje kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela. I 2. optuženi GF navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegovo priznanje i izraženu samokritičnost te činjenicu da je počinjenje kaznenog djela bilo motivirano zadovoljenjem osnovnih životnih potreba. I 3. optuženi AF u žalbi predlaže da mu sud izrečenu kaznu zatvora zamijeni radom na slobodi ili uvjetnom osudom.

14. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

15. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni svoj trojici optuženika cijenio priznanje i izraženo žaljenje kao i sam protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Kao otegotnu okolnost kod 1. optuženog JF, 2. optuženog GF i 3. optuženog AF prvostupanjski sud je cijenio njihovu dosadašnju višestruku kaznenu osuđivanost upravo zbog istovrsnih kaznenih djela. Tako je 1. optuženi JF u tri navrata osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine, a kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim počinio je tijekom roka kušnje iz ranije osude. I 2. optuženi GF je do sada u više navrata osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine te su mu izricane i uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora. I 3. optuženi AF je do sada u tri navrata osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine, a upravo kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim počinio je tijekom roka kušnje iz ranije presude.

15.1. Ovaj drugostupanjski sud cijeneći navode prvostupanjskog suda u vezi izbora vrste i mjere kazne kao i navode sve trojice optuženika istaknute u žalbi u odnosu na izrečenu im kaznu zatvora nalazi da je prvostupanjski sud 1. optuženom JF, 2. optuženom GF i 3. optuženom AF pravilno cijenio kako olakotne tako i otegotne okolnosti koje je utvrdio. Tako je 1. optuženog JF ispravno osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci za kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim. Ispravno je prvostupanjski sud 2. optuženog GF, a cijeneći sve utvrđene olakotne okolnosti, ali i raniju višestruku kaznenu osuđivanost kao otegotnu okolnost osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. I u odnosu na 3. optuženog AF prvostupanjski sud je pravilno, a cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti odmjerio kaznu te ga ispravno osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Naime, upravo navedene kazne zatvora na koje su osuđeni sva trojica optuženika primjerene su kako težini počinjenog kaznenog djela, tako i svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja o kazni te će se istima dostatno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali isto tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Upravo izrečenom kaznom zatvora za 1. optuženog JF u trajanju od deset mjeseci, a za 2. optuženog GF i 3. optuženog AF devet mjeseci kazne zatvora za svakoga, ostvarit će se svrha kažnjavanja kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije. Suprotno žalbenim navodima 1. optuženog JF i 2. optuženog GF izrečene kazne zatvora nisu previsoko određene obzirom na njihovu raniju višestruku kaznenu osuđivanost. Naime, upravo zbog ranije kaznene osuđivanost za ista odnosno istovrsna kaznena djela u odnosu na svu trojicu optuženika nema uvjeta za blaže kažnjavanje.

15.2. Ističe se da su 1. optuženi JF, 2. optuženi GF i 3. optuženi AF proglašeni krivima za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11 odnosno za produljeno kazneno djelo krađe. Prema članku 52. stavak 5. KZ/11 za produljeno kazneno djelo može se izreći kazna za polovicu veća od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo, a koja kazna ne smije prijeći gornju mjeru propisanu za tu vrstu kazne. Svo trojici optuženika zapravo su izrečene kazne bliže zakonskom minimumu zapriječene kazne za kaznena djela za koja su proglašeni krivima.

16. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. ZKP nisu utvrđene povrede kaznenog postupka, niti je utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a na koje povrede vijeće pazi po službenoj dužnosti te je stoga na temelju članka 482. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu 18. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Klapšić