Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4210/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ani Gradišek kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Patrica Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, koga zastupa punomoćnik Kruno Knežević odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-857/2025-10 od 31. ožujka 2026., ispravljene rješenjem istog suda posl.br. P-857/2025-12 od 14. travnja 2026., dana 18. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o trošku sadržano u toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P- 857/2025-10 od 31. ožujka 2026., ispravljene rješenjem istog suda posl.br. P- 857/2025-12 od 14. travnja 2026. za iznos od 829,64 Eur.

II. Preinačava se rješenje o trošku sadržano u toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-857/25 od 31. ožujka 2026., ispravljene rješenjem istog suda posl.br. P-857/2025-12 od 14. travnja 2026. i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu 250,00 Eur.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 334,34 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvosutpanjskom presudom, suđeno je:

"I Utvrđuje se ništavim i bez pravnog učinka dio odredbe kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 23. c) Ugovora o [broj kredita] od **.**.2005., potvrđenom od javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod posl. br. OU-1042/2005 dana 30. lipnja 2005.godine, sklopljenom između tužitelja VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473, kao kreditora i VVF, MBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa], kao sudužnika.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. platiti tužitelju VV 827,73 eur s zateznim kamatama od 18. siječnja 2012. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka od 879,64 eur s zateznim kamatama od 31. ožujka 2026. godine do isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

Ista presuda ispravljena je rješenjem prvostupanjskog suda u dijelu pod toč. II. izreke, tako da umjesto iznosa troška od 879,64 Eur, ima stajati 1.079,64 Eur.

2. Presudu pobija tuženik u dijelu pod toč. II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, utvrditi da vrijednost predmeta spora iznosi 827,73 Eur, te sukladno tome donijeti odluku o troškovima postupka, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. U donošenju pobijane odluke o trošku, nije počinjena ni jedna od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak sastava tužbe, te trošak pristup na ročište dana 24. travnja 2025., 19. rujna 2025. i 16. veljače 2026. temeljem Tbr. 7 i 9 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022-dalje OT).

6. Međutim, osnovano navodi žalitelj kako je sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.330,22 Eur, kako je to naveo tužitelj u tužbi.

7. Naime, u situaciji kada je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu, a koji zahtjev ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti ugovorne odredbe ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, u kojem je smjeru tužitelj postavio deklaratorni zahtjev, takvi se zahtjevi ne mogu smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu članka 37. stavka 1. ZPP, već se radi o situaciji iz članka 187. stavka 3. ZPP. U tom slučaju, deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne može se uzeti u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu. U ovom predmetu tužbeni zahtjev za isplatu predstavlja iznos od 827,73 Eur i pravilnom je primjenom materijalnog prava, trošak postupka koji tužitelju pripada temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, trebalo odmjeriti upravo prema toj vrijednosti predmeta spora. Kad deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu - isplatu, takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva na činidbu - isplatu.

8. S obzirom da je u pobijanoj presudi vrijednost predmeta spora utvrđena protivno izraženom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako u odlukama ovog suda broj Rev- 1264/2007 od 29. listopada 2008., Revr-758/2007 od 16. siječnja 2008., Rev- 688/2000-2 od 7. siječnja 2004., Rev-374 / 2013- 3 od 6. prosinca 2017.), to je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka.

9. S tim u vezi, za svaki radnju tužitelju je valjalo priznati 75 bodova, što prema važećoj OT iznosi 150 ,00 Eur, pa je tako tužitelju za četiri radnje valjalo priznati ukupno 600,00 Eur. Ovom iznosu je valjalo dodati trošak PDV, te mu je tako priznat troška od 750,00 Eur . Ovom iznosu je valjalo dodati iznos od 25.55 Eur koji iznos se odnosi na pristojbu na tužbu i iznos od 53,09 Eur koji iznos se odnosi na pristojbu na presudu. Tužitelju je tako valjalo priznati trošak u iznosu od 829,64 Eur.

10. S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka za iznos od 250,00 Eur i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

11. Kako je tuženik uspio sa svojom žalbom, valjalo mu je priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od 334,34 Eur (225,00 Eur za sastav žalbe, 56,25 Eur s osnova PDV, te 53,09 Eur za pristojbu na žalbu).

U Zagrebu, 18. rujna 2026.

Sudac

Ana Gradišek