Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2078/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Zagreb, Masarykova 7, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7221/2024-10 od 29. siječnja 2026., dana 18. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7221/2024-10 od 29. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 325,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2026. do isplate.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7221/2024-10 od 29. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 307,79 eura zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2026. do isplate.

III. Uvažava se djelomično žalba tuženika, preinačava se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7221/2024-10 od 29. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 307,79 eura do iznosa od 933,96 eura (za iznos od 626,17 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2026. do isplate, te se u tom dijelu rješava :

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 626,17 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2026. do isplate.

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 34,30 eura.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 91,40 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu po MasterCard kartici broj: 1470/03 sklopljenog između tužiteljice CČ i tuženika Zagrebačke banke d.d. koja glasi: "Članak 2. stavak 2. Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor " (točka I. izreke). Također, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 53,09 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2003. do isplate, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 933,96 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2026. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki II. izreke presude u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 325,00 eura žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje preinačiti.

3. Žalbu protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki II. izreke presude u dosuđujućem dijelu i u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen podnio je i tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže rješenje o troškovima postupka preinačiti.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. U žalbenom stadiju postupka sporna je odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke koju osporavaju i tužitelj i tuženik. Tužitelj istu osporava zbog nedosuđivanja troškova poreza na dodanu vrijednost i troškova zastupanja na ročištu na kojem se presuda objavljuje i uručuje, Tuženik, s druge strane, osporava dosuđujući dio o troškovima postupka ističući u istoj da je sud troškove postupka dosudio prema pogrešnoj vrijednosti predmeta spora.

6. I žalbeni navodi tuženika i žalbeni navodi tužitelja su osnovani. Osnovani su tako žalbeni navodi tuženika koji se odnose na vrijednost predmeta spora. Prije svega osnovano tuženik ističe da je postupanje suda prvog stupnja protivno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP. Naime, u konkretnom slučaju, tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od ukupno 2.053,09 eura i to na način da je vrijednost tužbenog zahtjeva za utvrđenje naznačio u iznosu od 2.000,00 eura, dok je vrijednost tužbenog zahtjeva za isplatu naznačio u iznosu od 53,09 eura. Naznačenoj vrijednosti predmeta spora već je u odgovoru na tužbu prigovorio tuženik ističući da je vrijednost predmeta spora previsoko naznačena te da ista treba odgovarati kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva. Međutim, iako je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora, sud prvog stupnja nije postupio sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP koja propisuje da će sud, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

7. Međutim, neovisno o navedenom nepostupanju suda prvog stupnja po odredbi čl. 40. st. 3. ZPP, sud prvog stupnja je troškove postupka dosudio prema pogrešnoj vrijednosti predmeta spora. Naime, iako u presudi sud prvog stupnja nije naveo prema kojoj je to točno vrijednosti predmeta spora dosuđivao troškove, iz obrazloženja pobijane presude može se zaključiti da je sud prvog stupnja troškove parničnog postupka dosudio prema vrijednosti predmeta spora od 2.053,09 eura kojeg je tužiteljica naznačila u tužbi. Međutim, i takvo postupanje suda prvog stupnja je pogrešno.

8. Tužiteljica je naime, u tužbi istaknula jedan deklaratorni (nenovčani) i jedan kondemnatorni (novčani) tužbeni zahtjev. Međutim, prihvaćanje deklaratornog tužbenog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva. U slučaju kada je u tužbi istaknut deklaratorni zahtjev (deklaratorni preambul) kojem je svrha rješavanje prethodnog pitanja vezanog uz zahtjev za činidbu koji je istaknut u istoj tužbi, tada se pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost tužbenog zahtjeva na činidbu, a ne i ona zahtjeva za utvrđenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-688/00 od 7. siječnja 2004. Izbor odluka 1/2004-251, Revr-31/02 od 9. svibnja 2002. Izbor odluka 2/2002-156, Revr-475/08 od 27. listopada 2008., Rev-349/2020 od 7. prosinca 2021., Rev-1927/2017 od 18. siječnja 2022. i dr., a identično pravno shvaćanje zauzeto je i u zaključku broj Su-Iv-100/2026 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026.). Stoga je u konkretnom slučaju troškove postupka valjalo dosuditi prema vrijednosti predmeta spora od 53,09 eura, a ne prema vrijednosti predmeta spora od 2.053,09 eura kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud.

9. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja odlučivao o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka koji, sukladno čl. 106.a st. 5. i 6. ZPP, nije podnijet u elektroničkom obliku i nema pravni učinak potrebno je navesti da tužiteljica zahtjev za naknadom troškova nije postavila u obliku podneska iz čl. 106.a st. 1. ZPP, već na ročištu s time da je radi ekonomičnosti, s obzirom da je zahtjev mogla staviti na zapisnik, isti priložila pisano na ročištu. U takvom slučaju ne radi se podnesku iz čl. 106.a st. 1. ZPP za koji podnesak bi se posljedično dosuđivao trošak sastava istog i koji bi se sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP trebao podnositi u elektroničkom obliku, već o zahtjevu za naknadom troškova koji je podnijet na ročištu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja odlučivao o zahtjevu za naknadom troškova koji sud nije trebao uzeti u obzir.

10. Također, neosnovani su i žalbeni navodi tuženik da trošak sastava podneska od 30. siječnja 2025. nije nužan za vođenje parnice. Naime, navedenim obrazloženim podneskom tužiteljica se očitovala na navode iz tuženikova odgovora na tužbu kojim je tuženik djelomično osporio osnovu tužiteljičina tužbenog zahtjeva, te iznio svoja pravna shvaćanja o predmetu spora. Kako je tuženik odgovor na tužbu podnio pisano, i tužiteljica ima pravo da se, sukladno odredbi čl. 14. ZPP na jednak način tj. pisano, očituje na njegove navode. Stoga trošak sastava podneska od 30. siječnja 2025. kojim se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, imajući pritom u vidu i sadržaj istog, predstavlja trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na dosuđivanje troškova postupka zastupanja na ročištima održanim 7. srpnja 2025. i 12. siječnja 2026.. Naime, na navedenim ročištima se raspravljalo o glavnoj stvari, pa je za zastupanja na istima sud prvog stupnja pravilno tužiteljici o dosudio troškove primjenom 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23, 107/25 - dalje: OT). Pritom je potrebno i napomenuti i da se u slučaju ako je u zapisniku s održanog ročišta navedeno da tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, da se smatra radi o ročištu na kojem se raspravlja o glavnoj stvari pa punomoćnik ima pravo na trošak za to ročište primjenom Tbr. 9.1. OT, a ne primjenom Tbr. 9.2. OT (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023. i Rev-855/2021 od 5. ožujka 2024.).

12. S druge strane, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na nedosuđivanje troškova zastupanja na ročištu na kojem se presuda objavljuje. Naime, trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. To iz razloga što je pravo na naknadu tog troška izravno povezano sa pravom na pristup sudu zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu od kada stranci počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Dakle, navedeni trošak je nužan za vođenje parničnog postupka tako da je tuženik dužan i taj trošak nadoknaditi tužiteljici (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-580/2005 od 14. prosinca 2007., Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023., Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023., Rev-528/2025 od 17. rujna 2025. i dr.). Osnovani su i žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na nedosuđivanje troškova poreza na dodanu vrijednost. Naime, navedeni troškovi sukladno čl. 155. st. 1. ZPP i Tbr. 46. OT predstavljaju troškove koji su potrebni za vođenje parnice tako da je sud pogrešno postupio kada navedene troškove nije dosudio tužiteljici.

13. Dakle, imajući u vidu ranije navedeno i vrijednost predmeta spora od 53,09 eura, tužiteljici je, sukladno odredbama OT, Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23 – dalje: ZSP) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23 – dalje: TSP), valjalo dosuditi trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1. OT), trošak sastava podneska od 30. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1. OT), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 7. srpnja 2025. i 12. siječnja 2026. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr. 9.1. OT) za svako ročište, trošak zastupanja na ročištu na kojem se presuda objavljuje održanom dana 29. siječnja 2026. u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9.3. OT), trošak poreza na dodanu vrijednost od 25 % koji je obračunat na troškove zastupanja od 225,00 eura, a iznosi 56,25 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura (Tbr. 1.1. TSP), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura (Tbr. 2.1. TSP), što ukupno iznosi 307,79 eura.

14. Troškovi tužiteljice iznose dakle, 307,79 eura, a ne 933,96 eura kako je to utvrdio sud prvog stupnja, pa je odluka suda o troškovima postupka pravilna u dijelu u kojem je tuženiku, temeljem čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 307,79 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijano rješenje o troškovima sadržano u presudi u tom dijelu potvrditi.

15. Također, iako su žalbeni navodi tužiteljice osnovani, njezina žalba je u konačnici neosnovana jer tužiteljica ima pravo da joj se troškovi nadoknade u iznosu koji je manji od onog dosuđenog prvostupanjskom presudom. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP i žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje o troškovima sadržano u presudi potvrditi u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 325,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2026. do isplate.

16. S druge strane, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 307,79 eura do iznosa od 933,96 eura (za iznos od 626,17 eura), te u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

17. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, tuženiku su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, a sukladno odredbama ZSP, TSP I OT, priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 19,91 eura (Tbr. 3. st. 2. i 4. TSP u svezi s čl. 24. st. 4. ZSP), troška sastava žalbe u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 10.4. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 6,25 eura (Tbr. 46. OT), sveukupno iznosi 51,16 eura. Međutim, kako je tuženik u omjeru od 67,05 % uspio s žalbom (626,17 eura u odnosu na ožaljenih 933,96 eura), valjalo mu je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 34,30 eura (67,05 % od priznatih 51,16 eura).

18. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. rujna 2026.

Sudac:

Robert Jambor