Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1142/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], Zavrtnica 9 i to 1. -tužitelja PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.-tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.-tužiteljice JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4.-tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5.-tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6.-tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. -tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 i 8. -tužiteljice VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po upravitelju Gradsko stambeno komunalnom gospodarstvu d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526 i punomoćnici Dori Hažeković Žuži, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-7679/2018-20 od 27. listopada 2023., dana 18. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-7679/2018-20 od 27. listopada 2023. u toč. I., II. i toč. IV. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljima 1.073,50 kn/142,48 ur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. II. Izreke je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima trošak postupka od 1.762,48 kn/233,92 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. III. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od 1.559,04 kn/206,92 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. IV. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.
2. Protiv pobijane odluke u toč. I.,II. i toč. IV. izreke tuženica je izjavila žalbu kojom ističe sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu odluku te traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.
5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka, na koje sukladno članku 365. stavak 2. ZPP -a, pazi po službenoj dužnosti.
6. Žalbene navode kojima tuženica ističe povredu čl. 210. ZPP ovaj sud nije ispitivao jer se radi o relativno bitnoj povredi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP- a, zbog koje se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 142,48 eura na ime pričuve za stambeni prostor u [adresa], na adresi [adresa], površine 38 m2, za razdoblje od veljače 2016. do travnja 2017. uključujući i travanj 2017.
8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da su Odluku suvlasnika o prihvaćanju programa upravljanja od 10. rujna 2004. potpisali suvlasnici s utvrđenim suvlasničkim dijelovima od 51,66%;
- da je predmetnom Odlukom prihvaćen međuvlasnički ugovor te je kao predstavnika suvlasnika izabran SA, a za upravitelja GSKG d.o.o.,
- da je Međuvlasničkim ugovorom od 30. lipnja 2005. upravljanje zgradom povjereno GSKG d.o.o., kojim je predviđeno da je predstavnik suvlasnika SA ovlašten sklopiti ugovor s upraviteljem o upravljanju zgradom, odnosno GSKG-om d.o.o.,
- da je predstavnik suvlasnika SA **.**.2005. sklopio Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa] sa GSKG-om d.o.o. za zgradu na adresi [adresa],
- da je tuženica bila suvlasnica stana u razdoblju na koje je odnosi utuženo razdoblje, a otuđila ga je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji **.**.2018. PA, čije vlasništvo je uknjiženo 29. rujna 2017.,
- da je tuženica u utuženom razdoblju bila suvlasnica predmetnog stana u omjeru 18/144, a da je površina istog 38 m2,
- da iz Odluke suvlasnika od 4. lipnja 2010. proizlazi da su suvlasnici prihvatili godišnji program upravljanja zgradom te da mjesečni doprinos iznosi 2,00 kn/m2 (list 33-34 spisa),
- da je djelomično podmiren račun za veljaču 2016. i siječanj 2017.,
- da ih dostavljenih dokaza ne proizlazi da je tražbina za utuženo potraživanje podmirena.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je primjenom čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu (“Narodne novine” 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) zaključio da je GSKG d.o.o. bio ovlašten u ime i za račun suvlasnika podnijeti prijedlog za ovrhu u ovom predmetu, zatim primjenom čl. 380. st. 1. i st. 4. ZV-a da je tuženica pasivno legitimirana u ovom postupku, a primjenom čl. 70. i čl. 370. ZV-a da je tuženica kao solidarni dužnik dužna podmiriti cjelokupni iznos neplaćene pričuve, a ne samo iznos koji ogovara suvlasničkom dijelu od 18/144.
10. Žalbene navode tuženice kojima prigovara da je pogrešno utvrđeno da je GSKG d.o.o. ovlašten za zastupanje tužitelja jer je Ugovor o upravljanju zgradom od 15. srpnja 2005. (potpisan od RA) ništetan jer Međuvlasnički sporazum temeljem kojeg je SA izabran kao predstavnik stanara potpisan samo od jednog suvlasnika TA, ovaj sud nije ispitivao jer predstavlja prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojih razloga nije dopušteno pobijati presudu u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP).
10.1. S time da tuženici valja napomenuti, ovlaštenje za potpisivanje Međuvlasničkog ugovora kojim je SA izabran kao predstavnik stanara, se temelj na Odluci o upravljanju zgradom od 10. rujna 2004. s popisom suvlasnika i utvrđenim suvlasničkim omjerima, a koju Odluku su potpisali suvlasnici sa suvlasničkim omjerima od 51,66%.
11. Nadalje, žalbeni navodi da je tuženica podmirila utuženo potraživanje uplatom od 18. travnja 2017., ovaj sud nije ispitivao jer se radi o prigovorima pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio uvidom u spis javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić da se podmireno potraživanje odnosilo na drugi ovršni postupak i razdoblje od svibnja 2014. do siječnja 2016. (točka 29. obrazloženja pobijane presude).
12. Žalbeni navodi da pogrešno prvostupanjski sud nije primijenio čl. 38. st. 2. ZV-a koja određuje da se troškovi i tereti dijele između svih suvlasnik razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, odnosno da je tuženica kao suvlasnik 18/144 dijela nekretnine bila dužna platiti zajedničku pričuvu u omjeru od 1,25% su neosnovani.
13. Naime, kao što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a razvidno je iz dostavljene zemljišnoknjižnih izvadaka i dokumentacije, tuženica nije bila upisana kao suvlasnik zgrade u omjeru 1,25%, već kao suvlasnica predmetnog stana. Navedeno ima za posljedicu da se primjenjuje odredba čl. 70. st. 1. ZV-a prema kojoj suvlasnici posebnog dijela nekretnine nastupaju prema trećim osobama i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine kao jedna osoba, a prava i dužnosti u svezi s vlasništvom posebnog dijela nekretnine izvršavaju solidarno.
14. Kako je obveza suvlasnika stana (tuženice) u pogledu isplate zajedničke pričuve solidarna, tužitelj ima pravo na temelju odredbe članka 43. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 25/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO) zahtijevati isplatu zajedničke pričuve od bilo kojeg suvlasnika stana u cijelosti. Pri čemu je visina pričuve prema godišnjem planu programa upravljanja zgradom određena umnoškom 2,00 kn po kvadraturi stana. Kako je nesporno da je tuženica u utuženom razdoblju bila suvlasnica stana od 38 m2, to je bila dužna plaćati iznos mjesečne pričuve obračunat prema umnošku kvadrature stana i 0,26 eur/2,00 kn, a to je 10,09 eur/76 kn.
15. Stoga, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev.
16. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovi, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini, prema čl. 155. st. 1. ZPP-a, a tuženica istu određeno i ne osporava.
17. Slijedom svega navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. rujna 2026.
Sudac:
Josip Grubišić
