Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pn-145/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika IMPERIJAL JUČER DANAS SUTRA j.d.o.o., Zagreb, Ilica 5, OIB: 17271262971, zastupanog po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IMPERIJAL JUČER DANAS SUTRA j.d.o.o., Zagreb, Ilica 5, OIB: 17271262971 isplatiti tužitelju IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 500,00 (petsto eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 11. svibnja 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja preko dosuđenih 500,00 eura pa do zatraženih 1.990,84 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 588,84 eura (petsto osamdeset osam eura i osamdeset četiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 588,84 eura pa do zatraženih 3.281,59 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovome sudu 11. svibnja 2020. navodi da je tuženik kao novinski nakladnik koji objavljuje programske sadržaje putem lista "Imperijal", 13. veljače 2020., u izdanju broj 4, u članku koji se nalazi na stranici 58.-63., naziva " JE u registru birača prijavila je socijalističku katnicu u Rijeci dok se u Britaniji vodi kao I i domaćica sa švicarskom adresom", dva puta, na stranici 60. i 61. naveo da je tužitelj djelatnik UDBA-e te ucjenjivač pa tako da se na stranici

60. navodi kao: "...bivši djelatnik riječke Udbe SE...", a na stranici 61.: "...bivši Udbaš, SE koji je na kraju prokazan kao ucjenjivač." Tužitelj dalje navodi kako se prije zvao SE pa da se navedeno odnosi na njega, a da je isto neistinito i neutemeljeno, uslijed čega da je zatražio i ispravak tih navoda koje je tuženik u listu "Imperijal" u izdanju broj 6, od 12. ožujka 2020., ispravio, objavivši tužiteljevo reagiranje. Ističući kako su tekstovi objavljeni u listu "Imperijal" zaštićeni autorskim pravima, tužitelj predlaže naložiti tuženiku dostavu navedena dva broja istog lista te nadalje navodi da su iznošenjem neistinitih i netočnih tvrdnji da je tužitelj bivši djelatnik UDBA-e i ucjenjivač, tužitelju povrijeđena prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast te pravo na duševno zdravlje. Tužitelju da je grubim omalovažavanjem njegove ličnosti i povezivanjem s radom u UDBA-i koja je još i u prošlom sistemu imala negativnu konotaciju, a ostala je i danas u kolektivnoj svijesti kao takva, nanesena neimovinska šteta. Za nazivanje tužitelja djelatnikom UDBA-e te ucjenjivačem, tužitelj da je saznao od trećih osoba, a za opisano karakteriziranje tužitelja da je saznao mnogo širi krug ljudi te da je više osoba tužitelju ukazalo na navedeno, zbog čega svega da se tužitelj osjećao povrijeđeno, bio neraspoložen za susrete s ljudima koji su mislili da je bivši član UDBA-e i ucjenjivač, zbog čega svega da se osjećao depresivno i ljuto, poglavito stoga što su navedene povrede počinjene putem medija dostupnog širem krugu ljudi. Zbog objavljenih navoda, tužitelj da je uvidio da pojedini ljudi više ne žele s njime komunicirati i da okreću od njega glavu pa temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, u vezi s odredbom članka 21. Zakona o medijima potražuje od tuženika novčani iznos od 15.000,00 HRK / 1.990,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od podnošenja tužbe pa do isplate te s troškovima ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbu tužitelja kako glede osnova, tako i visine, navodeći da na strani tužitelja ne egzistira pravna osnova izvanugovorne odgovornosti za neimovinsku štetu, propisanu odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik dalje navodi kako, iako se tužitelj u pravnom prometu do listopada 2003. koristio imenom SE, tužitelj nije osoba iz predmetnog teksta kojeg tužitelj navodi u tužbi te kako tužitelj tužbom ne dokazuje tu bitnu i odlučnu činjenicu. Pozivajući se na slobodu izražavanja kao konvencijsku i ustavnu kategoriju te ljudsko pravo i temeljnu slobodu, sadržanu i u članku 38. Ustava Republike Hrvatske, tužitelj navodi kako je sadržaj slobode izražavanja misli proširen člankom 3. Zakona o medijima pa citirajući istu odredbu, dalje navodi kako je Europski sud za ljudska prava u predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1976. izrazio stajalište na koji način sud tumači pravo na slobodu izražavanja i njezinu ulogu u demokratskom društvu, dodatno pritom citirajući stav izražen u navedenom predmetu. Navodeći kako ime " SE" nije baština tužitelja koja uživa zaštitu, budući da i druge osobe nose isto ime, tuženik dalje ističe da je u demokratskim državama temeljni kriterij utvrđivanja granice slobode izražavanja misli prema pravu na zaštitu privatnosti, opravdani interes javnosti, pri čemu da se u svakom konkretnom slučaju u kojem postoji opravdani interes javnosti da bude upoznata s osobnim ili obiteljskim životom pojedinca, sloboda izražavanja smatra važnijom od prava na zaštitu privatnosti pa se povreda iste u tom slučaju smatra dopuštenom. Navedeno da proizlazi iz odredbe članka 8. Zakona o medijima, a da je pitanje u vezi osobnog i stvarnog identiteta samog tužitelja sporno budući da se svaki pojedinac u društvu kao osoba u jednom vremenu, nužno treba i nesporno mora biti identificiran sa navodima u tekstu i da kao takva uživa zaštitu osobnog identiteta koji bude upravo takav i prepoznatljiv svakom. Rečenice koje tužitelj navodi u tužbi da nisu ničim prispodobive tužitelju da bi bilo koji čitatelj utvrdio da je tužiteljev identitet odnosno njegova individualna karakteristika ili osobina po kojoj je tužitelj prepoznatljiv ili znan u društvu, a predmetna pravna stvar da počiva na utvrđenju prepoznatljivosti identiteta tužitelja s navedenim rečenicama. Navodeći da u spornom tekstu nitko ne može identificirati tužitelja, tuženik zaključno navodi da su za identificiranje osobe potrebni detaljniji podaci iz osobnih prilika života ili osobe ili fotografija lica, a da je dopustivši i prihvativši objaviti reagiranje tužitelja, pokazao snažnu spremnost i poruku da svakom pojedincu dopusti reagiranje na svojim stranicama u medijskom prostoru, koju gestu tuženika da tužitelj nije ispravno protumačio. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Podneskom od 10. ožujka 2021. (list 33-34 spisa), tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, navodeći kako je tuženikovo osporavanje da bi tužitelj bio osoba iz njegovog lista, imena SE, koji je kasnije promijenio ime u IE, potpuno neutemeljeno i ničime dokazano. Promjenu imena iz SE u IE, tužitelj da je dokazao dostavom u spis rješenja državne uprave o promjeni imena. Tuženik da zaboravlja da je sloboda mišljenja i izražavanja ograničena slobodama drugih osoba, a da šokantne činjenice o drugim osobama može iznositi pod uvjetom da su one istinite. Tuženik da je kao nakladnik lista trebao provjeriti istinitost navoda koji su objavljeni o tužitelju i u tom slučaju da tužitelju ne bi nanio štetu iznošenjem neistinitih tvrdnji o njemu. Tužitelj zaključno navodi kako je tuženik u svom listu broj 6, od 12. ožujka 2020., objavio tužiteljevo reagiranje na prethodno objavljene, neistinite tvrdnje o njemu, kao i članak o tome zašto je tužitelj promijenio ime i prezime pa da očito tuženik to ne bi bio učinio da je smatrao da se ne radi o tužitelju.

4. Podneskom od 03. listopada 2023. (list 65 spisa), tuženik je naveo kako je došao do saznanja da se tužitelj osobno, svojim likom te prikazujući svoju glavu u krupnom planu, dao snimati i pristao na snimanje u kameru ekranizacije pod nazivom "Tajna Udbaškog ubojstva", dokumentarnog filma u serijalima, objavljenog i javno dostupnog na mediju "Youtube" od 2019., odnosno prethodno podnošenju ovopredmetne tužbe, koji ima preko 185.000 pregleda. Citirajući navode tužitelja iz predmetnog dokumentarnog filma te dostavljajući fotografiju osobe koja se pojavljuje u predmetnom filmu, a koju da je glas voditelja dokumentarnog filma naveo da bi se radilo o tužitelju, tuženik dalje navodi kako je za isti saznao prilikom pripreme za ročište u ovom postupku.

5. Podneskom od 12. listopada 2023. (list 70-71 spisa), tužitelj se očitovao na navode tuženika iz podneska opisanog u točki 4. obrazloženja ove odluke, navodeći da je istim podneskom predloženi dokaz, predložen izvan zakonom propisanog roka. Navodeći da bi tuženik za ekskulpaciju od objavljenih navoda o tužitelju morao dokazati da je tužitelj bivši djelatnik UDBA-e i da je bio ucjenjivač, tužitelj navodi da tuženik to nije u tijeku postupka učinio niti da to može učiniti pregledom dokumentarnog filma kojeg navodi. Tužitelj da je radio u Općinskom javnom tužilaštvu u Rijeci te da je u dokumentarnom filmu na koji se tuženik poziva, samo dao svoje viđenje događaja, bez da bi bilo on, bilo tko drugi, rekao da je tužitelj bio djelatnik UDBA-e. Nadalje, tužitelj da u predmetnom dokumentarnom filmu za FE kaže: "onaj udbaš", a da netko tko je bio pripadnik UDBA-e, ne bi za kolegu govorio na takav način, što i ostali sugovornici u filmu nisu činili, a koji jesu radili za UDBA-u.

6. Radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u tijeku dokaznog postupka, a sukladno prijedlozima stranaka iznesenima u tužbi i odgovorima na tužbu, te tijekom postupka, u ovoj pravnoj stvari proveo dokaze čitanjem spisu priležeće materijalne dokumentacije i to: dopisa tužitelja upućenog vršiteljici dužnosti glavnog urednika tuženika, s preslikom poštanske potvrde o slanju (list 5-6 spisa), Rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za opću upravu, KLASA: UP/I- 222-02/03-1/164, URBROJ: 2170-79-02-03-7, od 10. rujna 2003. (list 7-8 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. veljače 2020. (list 9 spisa), članka tuženika, objavljenog u listu "Imperijal", izdanju 4., od 13. veljače 2020., na stranici 58.-63., naziva " JE u registru birača prijavila je socijalističku katnicu u Rijeci dok se u Britaniji vodi kao I i domaćica sa švicarskom adresom" (list 28 spisa), tuženikove objave tužiteljevog reagiranja (list 72 spisa). Nadalje, proveden je dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka IEĐ (list 53- 56 spisa) i NE (list 129-132 spisa) te saslušanjem tužitelja i tuženika kao stranaka (list 110-113 spisa).

6.1. Ukazuje se kako dokazi saslušanjem svjedoka ŠE, ĐE, ĆE i HE, nisu provedeni, jer tužitelj, koji je i predložio provođenje navedenih dokaza, jest od istih odustao na ročištu održanom 28. svibnja 2026. Iz istog razloga nije proveden dokaz pribave izvatka iz kaznene evidencije za tužitelja te pribave potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnim mjestima tužitelja.

6.2. Sud je odbio provođenje po tužitelju predloženog dokaza psihijatrijskim vještačenjem, pribavom zdravstvenog kartona tužitelja i pribavom od Primorsko- goranske županije cjelokupnog spisa predmeta promjene tužiteljevog prezimena, cijeneći iste dokazne prijedloge suvišnima, budući je prema stavu ovoga suda, provedenim dokaznim postupkom činjenično stanje ovosudnog predmeta u dovoljnoj mjeri razjašnjeno i utvrđeno, za donošenje odluke. U smislu navedenog, sud je cijenio navode tužitelja istaknute na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, kako smatra da bi odluku u postupku bilo moguće donijeti slobodnom sudačkom ocjenom, bez provođenja dokaza pribave zdravstvenog kartona tužitelja i psihijatrijskog vještačenja.

7. Sukladno odredbi članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), sud prilikom donošenja ovopredmetne odluke nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika podneskom od 03. listopada 2023. (list 65-66 spisa), kao i istim podneskom predloženi dokaz prikaza videa s internetske platforme "Youtube", budući da su isti dokazni prijedlozi dostavljeni protivno odredbi članka 299. stavka 1. i 2. ZPP-a, pri čemu tuženik nije prezentirao, a niti dokazao okolnosti koje bi ukazivale na to da bez svoje krivnje navedenu dokumentaciju nije mogao dostaviti, odnosno istaknuti predmetni dokazni prijedlog, prije zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 08. lipnja 2021.). Štoviše, sam tuženik u predmetnom podnesku navodi da je predmetni video, na koji se u navedenom podnesku poziva i predlaže provesti dokaz uvidom u isti, objavljen i javno dostupan od 2019.

8. Cijeneći sve provedene dokaze, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Uvidom u Rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za opću upravu, KLASA: UP/I-222-02/03-1/164, URBROJ: 2170-79-02-03-7, od 10. rujna 2003. (list 7-8 spisa), utvrđeno je da je istim SE, rođenom **.**.1949. u [adresa], Republika Slovenija, odobrena promjena osobnog imena u IE.

10. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. veljače 2020. (list 9 spisa), razvidno je da je tužitelj radio kod poslodavca Brodokomerc poljopromet, zatim Brodokomerc RO prehrambeno industrijski kombinat, Županijskog državnog odvjetništva Rijeka te Auto-Hrvatska d.o.o.

11. Iz članka objavljenog u listu "Imperijal", kojega je tuženik nakladnik, u izdanju 4., od 13. veljače 2020., na stranici 58. -63., naziva " JE u registru birača prijavila je socijalističku katnicu u Rijeci dok se u Britaniji vodi kao I i domaćica sa švicarskom adresom" (list 28 spisa), razvidno je da je na stranici 60. navedeno: "...bivši djelatnik riječke Udbe SE...", a na stranici 61.: "...bivši Udbaš, SE koji je na kraju prokazan kao ucjenjivač."

12. Uvidom u tuženikovu objavu tužiteljevog reagiranja (list 72 spisa), utvrđeno je da je tuženik objavio tužiteljevo reagiranje na članak opisan u prethodnoj točki obrazloženja ove odluke, istovremeno, na istom listu objavljujući i fotografiju naslovnice lista „Imperijal“ iz 1997., kao i fotografiju tužitelja preuzetu s „Facebook“ stranice tužitelja, uz popratni članak naslova: „ IE objašnjava zašto je promijenio ime i prezime“.

13. Svjedokinja IEĐ, saslušana u tijeku postupka (list 53- 56 spisa) u svojstvu glavnog urednika portala Imperijal, navela je da joj je predmetni članak poznat, da se radilo o članku na više stranica i da se u istom članku tužitelj ničim ne spominje te da po njoj uopće nije naveden, kao i da članak nema nikakve poveznice s tužiteljem. Svjedokinja je dalje istaknula da je kao glavni urednik odgovorna za otpremu članka, u što da spadaju naslovi, odabir slika i slično, dok autori odgovaraju za sadržaj članka te da ona nije niti dužna, niti objektivno može pročitati svaki članak, za sadržaj kojega ne odgovara. Uvidom u predmetni članak, svjedokinja je istaknula kako je točno da autor istog članka nije naveden te kako ne može kompetentno odgovoriti na pitanje tko je autor istog članka. Svjedokinja je dalje navela da je moguće da se ime SE u spornom članku pojavilo na način da su se te informacije povukle iz baze podataka koje su dostupne na internetu, to tim više što se on spominje kao nekadašnji Imeprijalov sugovornik, ističući pritom nepostojanje nikakvog pravnog sljedništva između spornog članka i tog nekadašnjeg Imperijala. Svjedokinja je dalje navela da se ne sjeća objave ispravka kojeg je zatražio tužitelj, ali da je opće načelo tuženika da ukoliko je zahtjev za objavom ispravka usklađen sa Zakonom o medijima, da se ispravak objavljuje, a da tužiteljev zahtjev za ispravak nije dobila ona, niti je donosila odluku o njegovoj objavi. Svjedokinja da je tek po primitku tužbe shvatila da tužitelj tuži za osobu SE i da je 2003. promijenio ime, a da iskustveno može reći da osobu SE nitko ne bi povezivao s osobom tužitelja. Svjedokinja je zaključno navela kako je konkretni časopis u kojem je sporni članak objavljen, mogao biti dostupan relativno malom broju ljudi obzirom na općeniti pad interesa ljudi za tiskanim izdanjima, a da sam članak nije izazvao neki interes javnosti uopće.

13.1. Punomoćnik tužitelja istaknuo je primjedbu na iskaz svjedokinje u smislu tendencioznosti istog ka umanjenju odgovornosti tuženika, ističući kako je svjedokinja osobno zainteresirana za ishod spora obzirom je ista po vlastitoj izjavi bračni drug zakonskog zastupnika tuženika.

14. Svjedokinja NE, sestra tužitelja, saslušana u tijeku postupka (list 129-132 spisa), navela je kako ne zna detalje predmetnog novinskog članka i kako ne čita predmetne novine te kako predmetni članak nije osobno vidjela, već da zna samo ono što joj je tužitelj rekao, a to je da su ga u članku proglasili "udbašem". Svjedokinja je navela da je tužitelj vezano za taj članak bio jako uznemiren, a da je prije imao ime SE i da ga je promijenio nakon očeve smrti, koja se dogodila 2003., ali da ne zna kada točno. Navodeći kako se s tužiteljem sporadično čuje, svjedokinja je istaknula kako ju je tužitelj u vezi predmetnog članka intenzivno zvao i to uglavnom u večernjim satima, negdje 2019., 2020. ili 2021., te da joj je rekao da ga je netko po Korzu pratio, htio napasti, ali da se u zadnji čas izmaknuo, kao i da su ga drugi kontaktirali u vezi predmetnog članka te mu i prijetili. Svjedokinja je istaknula kako tužitelj nema veze s UDBA-om, a da je za televizijsku emisiju vezanu za ubojstvo ČE čula od tužitelja i drugih poznanika, ali da je nije gledala. Svjedokinji nije poznato da se prodavao CD s filmom o UDBA-i, u kojem da je sudjelovao i tužitelj, niti joj je poznato da je takav film bio dostupan i još je dostupan na platformi "Youtube". Svjedokinja je zaključno navela kako ne zna koristi li tužitelj danas u komunikaciji svoje ranije ime, te da prema njenim saznanjima nije bio oženjen i nema djece, a da je tužitelj završio pravni fakultet, jednu godinu radio u tužilaštvu i kada je došao trenutak polaganja pravosudnog ispita, da se "spetljao" sa KE, kasnijeg prezimena JE i odustao od polaganja pravosudnog ispita.

15. Tužitelj IE, saslušan kao stranka u postupku (list 110-113 spisa), naveo je da je tuženik objavom predmetnog članka, odnosno navoda o njemu, izrekao laž, za koju da je morao znati da objavljuje laž. Navodeći kako ništa što je u predmetnom članku o njemu navedeno, nije istina, niti da je bio u Savezu komunista niti da je ikada bio zaljubljen u dotičnu gospođu, tužitelj je naveo kako je njegovo prethodno ime bilo SE te kako je njegovo sadašnje ime, ono koje mu je majka htjela nadjenuti, a prezime, djevojačko prezime majke te kako je isto promijenio u travnju 2004., moguće i 2003., da se ne sjeća točno. Od donošenja rješenja priležećeg spisu na listu 7-8 spisa, za koje je tužitelj po predočenju potvrdio da je ono kojim je promijenio ime, tužitelj je istaknuo da se u pravnom prometu služi svojim sadašnjim, promijenjenim imenom. Tužitelj je dalje naveo kako se ne sjeća kako je bio nominiran u predmetnom članku tuženika, ali kako misli da je bio naveden s oba imena te kako misli da je svojedobno tražio ispravak netočnog navoda od tuženika, koji ispravak da je i objavljen. Ističući da je cijela predmetna situacija psihički negativno utjecala na njega, tim više što godinama boluje od povratnog depresivnog poremećaja, tužitelj je naveo kako je zaključio da se članak odnosi na njega, obzirom na sadržaj cijelog članka i u istom navedene činjenice, a i da su ga poznanici radi tog članka zadirkivali. Tužitelj je istaknuo kako on nije pratio predmetni časopis, već da su mu drugi, i to više osoba, rekli za predmetni članak, a da je moguće da je prije objave predmetnog članka javno istupao na temu UDBA-e sa svojim sadašnjim imenom. Tužitelj je potvrdio kako je sudjelovao u snimanju dokumentarne emisije o udbaškom ubojstvu, ali da u konačnici pola toga što je objavljeno nije istina, a da ne zna je li taj dokumentarni film bio objavljen na HRT-u i Youtubeu, ali da je bio prodavan na kioscima. U predmetnom dokumentarnom filmu, tužitelj da se spominje sa svojim sadašnjim imenom, a u istom da je komentirao ubojstvo ČE postupanje riječke UDBA-e, a oni koji su ga obavijestili o predmetnom članku da su ga prepoznali po njegovom ranijem imenu po kojem ga poznaju od djetinjstva i to više po njegovom sadašnjem imenu. Tužitelj je istaknuo da jedino kako je on povezan sa UDBA-om jest to što zna da je glavna igračica u ČE ubojstvu, bila JE. Tužitelj je dalje naveo da je protiv DE pred ovim sudom također vodio postupak i to iz istih razloga zbog kojih se i ovosudni postupak vodi, a da ostale medije koji su navodili da je JE ljubavnik i slično, nije tužio iz razloga što je ovopredmetni članak izašao nakon dugo vremena nakon što su takvi navodi o njemu u javnosti bili rečeni. Tužitelj da je bio upoznat da su ga prije predmetnog članka mediji povezivali s UDBA- om, navodeći pritom oba njegova imena.

15.1. Punomoćnik tuženika istaknuo je primjedbu na iskaz tužitelja u dijelu u kojem je tužitelj naveo da se predmetni članak odnosi na njega te u dijelu u kojem je tužitelj naveo da se u predmetnom članku spominje njegovo ime IE, kao i u dijelu u kojem je tužitelj naveo da bi se u predmetnom članku korišteno ime SE, odnosilo na njega.

16. RE, direktor tuženika, saslušan u svojstvu stranke u postupku (list 110-113 spisa), naveo je kako on ne piše tekstove te kako predmetni članak nije autorizirao, a da isti nije posvećen niti tužitelju niti osobi imena SE, koje ime da se spominje samo u jednoj rečenici u članku. Napominjući kako je ime SE i u drugim medijima bila spominjano u kontekstu da bi se radilo o ljubavniku JE, direktor tuženika jest istaknuo kako podcast gospodina DE nema nikakve veze s tuženikom te kako je ime SE u Imperijalu spomenuto još 1997. kada je isti davao intervju. Navodeći kako je SE pseudonim, ali da ne zna čiji, niti da to ime može povezati s konkretnom fizičkom osobom, direktor tuženika je naveo da zna samo da je SE osoba koja je sve ono tvrdila o JE, a njemu da je ime SE poznato samo s papira. Direktor tuženika dalje je naveo da tuženik postupa u skladu sa Zakonom o medijima na način da u slučaju reagiranja osobe koja se u nekom članku spominje, objavljuje to reagiranje, što da predstavlja ustaljenu praksu tuženika, ali da pritom ne zna da li bi tuženik objavljivao reagiranje nekoga tko se ne spominje u tuženikovom članku. Dalje navodi kako ne zna kako izgleda objava tuženika s reagiranjem tužitelja na predmetni članak, a sadržaj na listu 72 spisa da nema veze s predmetnim člankom, već da se radi o tekstu iz 1997. Zaključno je naveo da tuženik nikada ni na koji način nije htio pisati o tužitelju, kako tuženik nema veze s DE, a kako fotografija naslovnice na listu 72 spisa nema veze s tužiteljem.

16.1. Punomoćnik tužitelja istaknuo je primjedbu na iskaz tuženika u cijelosti, navodeći kako je isti usmjeren k otklanjanju odgovornosti s tuženika, vezano za objavljeni članak, ističući pritom primjedbu na dio u kojem tuženik navodi da se predmetni članak ne bi odnosio na tužitelja jer da iz objavljenog reagiranja tužitelja, kojem je priložena fotografija naslovnice tuženika iz 1997.proizlazi da se odnosi na tužitelja, kao i u dijelu u kojem tuženik navodi da bi objavio reagiranje bilo koje osobe.

17. Mjerodavno pravo za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, sadržano je u odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO), prema kojoj je, onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da se predmnijeva obična nepažnja. Obzirom da tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, primjenjuje se i odredba članka 1100. stavka 1. ZOO-a, koja predviđa da će u slučaju povrede prava osobnosti, sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.

17.1. Osim navedenog, odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04., 84/11., 81/13., 114/22., 27/26. – dalje: ZM), propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji, bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Pritom je odredbom članka 21. ZM-a, propisano da je nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu, dužan istu naknaditi izuzev u slučajevima propisanima istim zakonom, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako odredbama ZM- a nije drugačije određeno. Nadalje, stavkom 4. istog članka propisani su slučajevi odgovornosti nakladnika za štetu pa je tako točkom 3. istog stavka istog članka propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, dok je točkom 6. istog stavka propisano oslobođenje nakladnika od odgovornosti ako je informacija kojom je šteta učinjena, proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Stavkom 6. istog članka propisano je pritom da postojanje pretpostavki za štetu dokazuje tužitelj, a postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti iz stavka 4., tuženik.

17.2. Odredbom članka 22. ZM-a propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, a da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno propisima obveznog prava, ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika, kada ispravak nije moguć, dok je odredbom članka 23. ZM-a propisano da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je ista šteta prouzročena.

18. Obzirom da među strankama nije sporno da se tužitelj putem punomoćnika obratio tuženiku radi objave ispravka spornih informacija, sukladno citiranim odredbama ZM-a, što je utvrđeno i uvidom u dopis tužitelja upućen vršiteljici dužnosti glavnog urednika tuženika, s preslikom poštanske potvrde o slanju (list 5-6 spisa), kao i da je tuženik objavio tužiteljevo reagiranje na sporni članak, kako je navedeno u točki 12. obrazloženja ove odluke, to se u konkretnom slučaju postavlja pitanje osnovanosti tužiteljeva zahtjeva za naknadu štete. Odnosno, sporno je u ovom postupku ispunjenje svih zakonom predviđenih pretpostavki kako bi se tuženika obvezalo na naknadu štete tužitelju, odnosno postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetne radnje, štete, uzročne veze i protupravnosti, kao i eventualnog postojanja pretpostavki za oslobođenje tuženika kao nakladnika od odgovornosti za štetu, a temeljem odredbi citiranih u točki 17.1. obrazloženja ove odluke.

18.1. Pritom je tužitelj ovu tužbu podnio pravodobno, u roku određenim odredbom članka 23. ZM-a. Navedeno obzirom je predmetno izdanje lista „Imperijal“ izašlo 13. veljače 2020., kada je tužitelj najranije mogao saznati za objavu spornih navoda o njemu, dok je tužba u ovosudnom postupku podnesena 12. svibnja 2020., dakle prije isteka roka od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

19. U odnosu na štetnu radnju, ističe se kako se radi o objavi članka u listu "Imperijal", kojega je tuženik nakladnik (koju okolnost nakladništva tuženik niti ne spori), i to u izdanju 4., od 13. veljače 2020., na stranici 58. -63., naziva "" JE u registru birača prijavila je socijalističku katnicu u Rijeci dok se u Britaniji vodi kao I i domaćica sa švicarskom adresom", u kojemu se na stranici 60. navodi: "...bivši djelatnik riječke Udbe SE...", a na stranici 61.: "...bivši Udbaš, SE koji je na kraju prokazan kao ucjenjivač."

19.1. Opisana objava prema stavu ovog suda doista predstavlja štetnu radnju kojom može biti prouzročena šteta. Naime, UDBA je bila tajna policija za vrijeme bivše Jugoslavije, koja je nastala 1946. preustrojem OZNA-e u vojnu obavještajnu službu KOS i civilnu UDBA-u. Navedena organizacija služila je i kao sredstvo zastrašivanja i terora protiv disidenata te kritičara režima, a glavna zadaća joj je bila praćenje i prisluškivanje osoba koje su predstavljale prijetnju za tadašnji režim, bilo u inozemstvu ili tuzemstvu. U narodu se UDBA dovodi u vezu s ubojstvima i to mahom disidenata, odnosno emigranata iz bivše Jugoslavije, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, koji su Jugoslaviji bili ozbiljna prijetnja. Iznoseći vrijednosni stav o čijem članstvu, odnosno djelatnosti u UDBA-i, u ovom slučaju u odnosu na tuženika, a uzimajući u obzir izrazito negativan kontekst koji u narodu prati navedena organizacija, te iznoseći i vrijednosni stav da bi koja osoba bila prokazana kao ucjenjivač, pri čemu tuženik nije dokazao istinitost takvih vrijednosnih stavova o tuženiku, predstavljaju tužitelja u negativnom kontekstu, nastojeći ga prikazati kao osobu koja je u okviru organizacije kao poviše navedene sudjelovala u brojnim potencijalno nezakonitim, a svakako nemoralnim radnjama. U smislu navedenoga, navodi tuženika da je tužitelj prethodno sudjelovao u dokumentarnom filmu o radu UDBA-e, ne presumiraju aktivno članstvo tuženika u istoj organizaciji, niti da je tuženik bio dijelom iste, a svakako ne presumiraju da bi tužitelj bio ucjenjivač. Također, ovaj sud drži oportunim za istaknuti kako, neovisno o istinitosti spornih navoda, način na koji su isti istaknuti u okviru predmetnog članka, ukazuje kako predmetni članak i navodi iz istog, nisu imali za cilj samo informiranje javnosti, već je iz izričaja predmetne objave, odnosno navoda o tužitelju, razvidno da je cilj istih bio baciti negativno svjetlo na tužitelja.

19.2. Dakle, objava spornog teksta u listu koji se izdaje na nacionalnoj razini, prema stavu ovog suda predstavlja štetnu radnju koja je mogla prouzročiti štetu ugledu tužitelja i povrijediti njegovo pravo osobnosti.

20. Nastavno, a u pogledu subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, odnosno postojanja štetnika - osobe odgovorne za štetu i oštećenika - osobe koja je štetu pretrpjela, ovaj sud je stava kako se iz spornih navoda nedvojbeno može zaključiti, odnosno kako se iz istih može nedvojbeno identificirati upravo tužitelj. Naime, među strankama nije sporna okolnost tužiteljeve promjene imena, izvršene 2003., sukladno navedenom u točki 9. obrazloženja ove odluke i to na način da je tužiteljevo ime dotada glasilo SE, a nakon promjene, IE. Iako se sadašnje ime tužitelja izrijekom ne spominje u predmetnom članku, odnosno spornim navodima predmetnog članka, iz konteksta predmetnog članka i u istome iznesenih, činjenica, odnosno vrijednosnih sudova, proizlazi kako se navodi glede osobe imena SE, odnose upravo na tužitelja. Naime, tuženik u iskazu navodi da su osobu imena SE i drugi mediji povezivali sa JE, pri čemu ističe kako ne može osobu imena SE identificirati kao fizičku osobu. Ovaj je sud takve navode tuženika, a i svjedokinje IEĐ, cijenio nevjerodostojnima. Naime, sve da su drugi mediji osobu SE spominjali u kontekstu u kojem je isti naveden u predmetnom članku, odnosno i da su informacije o istome u predmetom članku povučene iz baze podataka dostupne na internetu, kako to svjedokinja IEĐ navodi, ovaj sud smatra kako se tuženik ne može valjano pozvati na svoja uvjerenja o istinitosti navoda koje je prenio u predmetnom članku o tužitelju, budući da isti nije u tijeku postupka dokazao da je poduzeo potrebne radnje s ciljem provjere spornih navoda o tužitelju. Pritom se opetovano ukazuje kako tužiteljevo ranije (i/ili kasnije) istupanje u medijima na temu UDBA-e, ne presumira tužiteljevo članstvo u istoj organizaciji, kakve vrijednosne sudove o tužitelju je tuženik trebao provjeriti. Tim više obzirom na svojstvo tuženika kao medija te imajući u vidu da sloboda izražavanja medija nije apsolutna. Naime, odredbom članka 10. točke 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. – dalje: Konvencija), propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, a odredba kojeg članka ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnost radija ili televizije te kinematografsku djelatnost. Točkom 2. navedenog članka propisano je kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti te može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti, javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Međutim, sloboda izražavanja koja se jamči medijima, u kontekstu prava na davanje informacija, ne smije ugrožavati ili bitno ograničavati drugo pravo, a to je pravo čovjeka na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, dok se tužitelju spornim navodima predmetnog članka, imputira protupravno ponašanje. Pritom tuženik nije dokazao da je poduzeo minimum mjera koje je kao nakladnik bio dužan i ovlašten poduzeti u smislu odredaba ZM-a, odnosno nije dokazao pretpostavke koje bi ga u smislu odredbe članka 21. stavka 4. točke 3. i 6. ZM-a, oslobodile od odgovornosti u konkretnom slučaju.

20.1. U smislu identifikacije tužitelja kao oštećenika, ovaj sud drži oportunim istaknuti kako je sam tuženik objavio upravo tužiteljevo reagiranje na navedeni članak, koje reagiranje je tužitelj tuženiku dostavio koristeći sadašnje ime, a objavom kojeg reagiranja je tuženik zapravo posredno označio upravo tužitelja kao osobu nominiranu u spornim navodima imenom SE. Pritom ovaj sud navode tuženika i svjedokinje IEĐ, kojima iskazuju da tuženik objavljuje reagiranje bilo koje osobe na bilo koji članak, smatra nelogičnim i krajnje neživotnim. Navedeno osobito u kontekstu okolnosti nedvojbeno utvrđenih uvidom u tuženikovu objavu tužiteljeva reagiranja, da je zajedno s tužiteljevim reagiranjem, tuženik objavio tužiteljevu fotografiju, preuzetu s „Facebook“ profila tužitelja, koji nosi sadašnje ime tužitelja – IE, kao i popratni članak te fotografiju naslovnice lista „Imperijal“ iz 1997., u kojem izdanju je tužitelj dao intervju. Objaviti takvo reagiranje tužitelja, smatrajući ga pritom samo zainteresiranim čitateljem, bilo bi krajnje neživotno i nelogično, tim više što direktor tuženika u svom stranačkom iskazu nije pružio informaciju o kojoj osobi imena SE se u kontekstu spornih navoda predmetnog članka, radi, ako se ne bi radilo o tužitelju. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir i okolnost da je tuženik u svome stranačkom iskazu naveo da tuženik u slučaju reagiranja osobe koja se u nekom članku spominje, to reagiranje objavljuje, a što potvrđuje stav ovoga suda kako ne bi bilo niti životno niti logično da tuženik objavljuje tuženikovo reagiranje (uz popratni sadržaj, poviše naveden), ako se sporni navodi predmetnog članka ne bi odnosili upravo na tužitelja.

20.2. Dakle, prema stavu ovog suda, postoji nedvojbena poveznica, odnosno mogućnost identifikacije tužitelja u osobi SE koja se navodi u spornim dijelovima predmetnog članka, pri čemu tuženik nije sporio okolnost da je upravo on poduzeo opisanu štetnu radnju, odnosno u svojstvu nakladnika za istu bio odgovoran.

21. Glede pretpostavke postojanja štete objave spornih dijelova predmetnog članka, za istaknuti je kako tužitelj tvrdi da je istom radnjom za njega nastala neimovinska šteta povrede prava osobnosti. Tužitelj u svom iskazu navodi da je cijela situacija oko objave predmetnog članka, odnosno spornih dijelova istog, psihički negativno na njega utjecala, osobito iz razloga što boluje od povratnog depresivnog poremećaja, a da su ga poznanici radi spornih navoda zadirkivali te da su u istom članku prepoznali njegovo ranije ime. Opisano svojim iskazom potvrđuje i svjedokinja NE, tužiteljeva sestra, koja je iskazivala o tužiteljevoj uznemirenosti glede spornih navoda predmetnog članka, uslijed kojih ju je tužitelj intenzivno telefonski kontaktirao i pričao joj. Sud je poklonio vjeru iskazu predmetne svjedokinje, držeći da ista, iako je tužiteljeva sestra, nije zainteresirana za ishod predmetnog postupka, budući je i sama navela kako se s tužiteljem tek sporadično čuje, a obzirom da su navodi iste u skladu s utvrđenjima ovog suda, proizašlima iz činjenica utvrđenih u tijeku postupka.

21.1. Dakle, sporni navodi predmetnog članka ostavili su na tužitelju posljedice koje su utjecale na njega i njegov socijalni život. Sudu se isto ukazuje životnim i logičnim budući da nikome ne bi bilo svejedno da ga se u tiskanom listu proziva kao člana UDBA-e i dovodi u negativan kontekst. Potpuno je razumljivo i prihvatljivo da osobu uznemire takve objave i komentari koji uslijede, a koji imaju za cilj omalovažavanje ugleda te osobe. Stoga se zaključuje da je kao posljedicu spornih navoda predmetnog članka, tužitelj doista pretrpio štetu budući da je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti.

22. U pogledu uzročnosti između predmetne štetne radnje i štete koju je tužitelj pretrpio, ukazuje se na iskaz samog tužitelja i svjedokinje NE, iz kojih proizlazi da je kao odgovor na sporne navode iz predmetnog članka, došlo do narušavanja duševnog mira tužitelja i dovođenja u situaciju da se mora opravdavati poznanicima koji su ga radi istih navoda zadirkivali.

23. Obzirom na utvrđenje postojanja štetne radnje, štetnika i oštećenika, štete te uzročne veze između štetne radnje i štete, a da tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki koje bi ga u smislu odredbe članka 21. stavka 4. točke 3. i 6. ZM-a, oslobodile od odgovornosti u konkretnom slučaju, to je utvrđeno da su ispunjene sve pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadu štete koja je spornim navodima o tužitelju nastala samom tužitelju. Pritom je ovaj sud stava da je tuženik postupao htijući uzrok, ali ne želeći nastupanje posljedica, odnosno olako držeći da njegova radnja neće ostaviti posljedice.

24. Već citiranom odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a, predviđeno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi novčanu naknadu, ali ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. U tom pogledu, sud je stava kako su ispunjene pretpostavke za dosuđivanje pravične novčane naknade.

24.1. Tuženik je o tužitelju objavio tvrdnju koja, obzirom na neprovjerenost iste, predstavlja vrijednosni stav tuženika. Sve to učinjeno je u negativnom kontekstu u odnosu na tužitelja, i to objavom u listu koji se tiska na nacionalnoj razini, i na istoj i raspačava, čime su sporni navodi učinjeni dostupnima većem broju ljudi.

24.2. Tužitelj je zbog objave tuženika bio izložen negativnim kritikama i zadrikivanju, što je sve dovelo do njegovog uznemiravanja i utjecanja na njegov društveni život. Zbog spornih navoda, tužitelj je učestalo kontaktirao svoju sestru i opetovano joj pričao o istoj situaciji. Činjenica je da posljedice koje je tužitelj trpio nisu bile dugotrajne i nisu bile osobito teške, međutim, iste su postojale te su tužitelja u određenom vremenskom periodu morile i remetile uobičajeni životni ritam.

24.3. Potrebno je pritom uzeti u obzir i način počinjenja predmetne povrede prava osobnosti tužitelja, koja je učinjena javnom objavom u tiskanom mediju, dostupnom većem broju ljudi, a što sve upućuje da okolnosti slučaja opravdavaju određivanje pravične novčane naknade tužitelju kao oblik popravljanja nanesene mu štete.

25. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade sud je cijenio sljedeće okolnosti:

- da je tužitelj bio izložen zadirkivanju manjeg broja ljudi, njegovih poznanika,

- da je tužitelj bio uznemiren,

- da posljedice za tužitelja nisu bile trajnije naravi

- da je tuženik objavio tužiteljevo reagiranje.

25.1. Dakle, činjenica je da su za tužitelja nastale posljedice koje su utjecale na njegov život, čime mu je povrijeđeno pravo osobnosti, ali u minimalnoj mjeri. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir da je odredbom članka 22. ZM-a propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade, a da je tuženik prethodno iniciranju ovosudnog postupka objavio tužiteljevo reagiranje na predmetne navode, u cijelosti.

25.2. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je ocijenio da bi iznosom od 500,00 eura bila u potpunosti zadovoljena tužiteljeva satisfakcija za pretrpljenu povredu prava osobnosti. Ne radi se o velikom novčanom iznosu, ali ga ovaj sud ocjenjuje pravičnim obzirom na nastupile posljedice.

26. Na dosuđeni iznos naknade štete, tužitelju pripada i pravo na zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Pritom je tužitelj zatezne kamate potraživao od dana podnošenja predmetne tužbe, a stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 8. ZOO-a.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove odluke.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, s tim da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

28.1. Tužitelj je u odnosu na osnovu zahtjeva uspio 100%, a u odnosu na visinu 25,12%, stoga se njegov uspjeh može izraziti sa 125,12%/2, odnosno 62,56%. Tuženikov uspjeh u odnosu na osnovu zahtjeva je 0%, a u odnosu na visinu 74,88%, drugim riječima, 74,88%/2 iznosi 37,44%. Tužitelj je, dakle, u većoj mjeri uspio pa se od njegovog uspjeha od 62,56% oduzima tuženikov uspjeh od 37,44%, a što iznosi 25,12%. Stoga se trošak postupka priznaje tužitelju do visine njegovog uspjeha u postotku od 25,12%, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka neosnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

28.2. Tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. - dalje: Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023., sukladno Tarifnom broju 52. točki 3. Tarife prema kojoj sud ili drugo tijelo kada odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife, tada je i trošak zastupanja tužitelja po kvalificiranom punomoćniku obračunat sukladno odredbama iste Tarife, neovisno o trenutku poduzimanja pojedine radnje za koju se trošak traži, pri čemu vrijednost jednog boda po Tarifnom broju 54. Tarife, iznosi 2,00 eura.

28.3. Trošak tužitelja, obračunat sukladno njegovom uspjehu u sporu od 25,12% i visini tužbenog zahtjeva od 1.990,84 eura, a prema postavljenom zahtjevu tužitelja, sastoji se od: sastava tužbe, sukladno Tarifnom broju 7. toči 1. Tarife, u iznosu od 50,24 eura, sastava dopisa od 10. ožujka 2020. tuženiku, sukladno Tarifnom broju 8. točki 3. Tarife, u iznosu od 25,12 eura, podneska od: 24. veljače 2021., 01. srpnja 2025., sukladno Tarifnom broju 8. točki 4. Tarife, u iznosu od 12,56 eura za svaki podnesak, sastava podneska od 10. ožujka 2021., 12. listopada 2023., sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife, u iznosu od 50,24 eura za svaki podnesak, zastupanja na ročištu: 08. lipnja 2021., 22. svibnja 2023., 20. studenog 2025., 28. svibnja 2026., sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife, u iznosu od 50,24 eura za svako ročište, zastupanja na ročištu 04. listopada 2023., sukladno Tarifnom broju 9. točki 2. Tarife, u iznosu od 25,12 eura, zastupanja na ročištu 02. srpnja 2025., sukladno Tarifnom broju 9. točki 5. Tarife, u iznosu od 12,56 eura, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 109,90 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 4,17 eura te sudske pristojbe za presudu u iznosu od 35,17 eura, prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 50/26.), a sukladno tužiteljevom uspjehu u sporu od 25,12%, koji trošak je u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, bio potreban za vođenje parnice.

28.4. Tužitelju temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

28.5. Paricijski rok određen je u skladu sa člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, od 15 dana.

28.6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude te je tužitelju na ime ukupnih troškova ovog postupka dosuđen novčani iznos od ukupno 588,84 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

29. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenih 588,84 eura pa do zatraženih 3.281,59 eura, odnosno zatraženi trošak: sastava podneska od 01. lipnja 2020., sastava podneska od 24. veljače 2021. preko iznosa od 12,56 eura pa do zatraženih 50,00 eura, sastava podneska od 01. lipnja 2021., zastupanja na ročištu 21. studenog 2022., zastupanja na ročištu 04. listopada 2023 preko iznosa od 25,12 eura pa do zatraženih 200,00 eura, sastava podneska od 01. srpnja 2025. preko iznosa od 12,56 eura pa do zatraženih 50,00 eura, zastupanja na ročištu 02. srpnja 2025. preko iznosa od 12,56 eura pa do zatraženih 200,00 eura te trošak sastava troškovnika, sve s pripadajućim pripadajućim poreznom na dodanu vrijednost i zakonskim zateznim kamatama i sukladno tužiteljevom uspjehu u sporu.

29.1. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 01. lipnja 2020. budući je tužitelj istim podneskom dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe za tužbu, koji podnesak u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, nije bio nužan za vođenje ovosudnog postupka. Iz istog razloga tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 01. lipnja 2021., tim više što je predmetnim podneskom tužitelj predložio daljnje dokaze, u vidu saslušanja svjedoka, koje okolnosti je tužitelj mogao iznijeti i usmenim očitovanjem na održanom pripremnom ročištu. Također, tužitelju nije priznata niti nagrada za sastav podneska kojim je specificirao zahtjev za naknadu troškova postupka, a budući isti, sukladno prethodno navedenom, nije bio u smislu članka 155. ZPP-a, nužan za vođenje postupka, obzirom na mogućnost tužitelja za usmenim očitovanjem o istom na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava.

29.2. Tužitelju nadalje nije priznat trošak sastava podneska od 24. veljače 2021. i od 01. srpnja 2025. po Tarifnom broju 8. točki 3. Tarife, već po Tarifnom broju 8. točki 4. Tarife, u visini od 25% nagrade iz Tarifnog broja 7. točke 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova, a sukladno tužiteljevom uspjehu u sporu, odnosno u iznosu od 12,56 eura, sve budući da se u smislu Tarifnog broja 8. točke 3. Tarife, ne radi o obrazloženim podnescima.

29.3. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 21. studenog 2022. obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, a sam tužitelj, odnosno punomoćnik tužitelja, na isto nije pristupio.

29.4. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 04. listopada 2023. po Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife, u zatraženom iznosu od 200,00 eura s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, već sukladno Tarifnom broju 9. točki 2. Tarife budući da se na istom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, nakon čega je isto i odgođeno, i to u visini od 50% nagrade iz Tarifnog broja 7. točke 1., 4., 7. i 8., odnosno, sukladno uspjehu tužitelja u sporu, u iznosu od 25,12 eura.

29.5. Nadalje, tužitelju nije priznat niti trošak za zastupanje na ročištu 02. srpnja 2025. po Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife, odnosno u zatraženom iznosu od 200,00 eura, obzirom se na istom ročištu nisu izvodili dokazi, niti se raspravljalo o glavnoj stvari, te nije sklopljena sudska nagodba, već tužitelju nagrada za zastupanje na navedenom ročištu pripada po Tarifnom broju 9. točki 5. Tarife, odnosno 25% nagrade iz Tarifnog broja 7. točke 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, a prema uspjehu tužitelja u sporu.

29.6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude te je zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u dijelu koji prelazi dosuđeni iznos troškova postupka od 588,84 eura pa do zatraženih 3.281,59 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 18. rujna 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- tuženiku po punomoćniku