REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-751/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ..., [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tužen ika HL, [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužen ice DL, Kapela, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, od 23. travnja 2026., poslovni broj: P-484/2025-7, 18. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja ..., [adresa], odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, od 23. travnja 2026., poslovni broj: P- 484/2025-7, u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.
II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.-Tuženi HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni su tužitelju ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 188,40 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na iznos:
- 6,85 eura počev od 22.09.2020.godine,
- 6,06 eura počev od 21.10.2020.godine,
- 6,06 eura počev od 21.11.2020.godine,
- 6,06 eura počev od 21.05.2021.godine,
- 5,27 eura počev od 22.06.2021.godine,
- 5,27 eura počev od 21.07.2021.godine,
- 5,27 eura počev od 21.08.2021.godine,
- 5,27 eura počev od 21.09.2021.godine,
- 5,27 eura počev od 21.10.2021.godine,
- 5,27 eura počev od 23.11.2021.godine,
- 5,27 eura počev od 21.12.2021.godine,
- 5,27 eura počev od 21.01.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 22.02.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 22.03.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 21.04.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 21.05.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 21.06.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 21.07.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 23.08.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 21.09.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 21.10.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 22.11.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 21.12.2022.godine,
- 5,27 eura počev od 21.01.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 21.02.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 21.03.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 21.04.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 23.05.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 21.06.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 21.07.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 22.08.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 21.09.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 21.10.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 21.11.2023.godine,
- 5,27 eura počev od 21.12.2023.godine,
do isplate, u roku od 15 dana."
II. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.“
2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I izreke tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazujući na povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP). Odluku o trošku pod točkom II izreke žalbom ne osporava.
2.1. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio jednogodišnji zastarni rok iz članka 232. ZOO-a, premda je tužbeni zahtjev postavljen po osnovi stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO -a, na koji se primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, te da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama i pretpostavkama stjecanja bez osnove.
2.2. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sudske pristojbu na žalbu u iznosu od 26,54 eura.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U ovome postupku obzirom na vrijednost predmeta spora od 188,40 eura, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do 467.a ZPP-a. Na temelju članka 467. stavka 1. i 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuje se odredba članka 370. ZPP-a.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Međutim, pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je počinjena apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj osnovano ukazuje u žalbi, ali to nije razlog za ukidanje presude jer je te nedostatke moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku primjenom članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. i 3. ZPP -a. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev, iako ne prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u pogledu razloga zbog kojeg je tužbeni zahtjev odbijen.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 188,40 eura zbog stjecanja bez osnove.
7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio zbog zastare, primjenjujući odredbu članka 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; - dalje: ZOO). Takvo pravno shvaćanje nije pravilno.
8. Odredbom članka 232. stavka 1. točke 1. ZOO-a propisan je jednogodišnji zastarni rok za tražbinu naknade za održavanje čistoće kada je usluga obavljena za potrebe kućanstva.
8.1. Međutim, predmetna tražbina nije postavljena kao tražbina naknade za pruženu uslugu održavanja čistoće, već kao tražbina zbog stjecanja bez osnove, na temelju članka 1111. ZOO-a. Budući da za takvu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok, primjenjuje se opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok, slijedom čega pravilno u žalbi tužitelj ukazuje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti jednogodišnji zastarni rok iz članka 232. ZOO-a.
8.2. Međutim, navedena pogreška prvostupanjskog suda nije od utjecaja na pravilnost konačno donesene odluke, jer tužbeni zahtjev neovisno o pitanju zastare, nije osnovan iz razloga što tužitelj nije dokazao postojanje odlučne pretpostavke stjecanja bez osnove odnosno stjecanje koristi na strani tuženika. Dakle, iako prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama vezanim uz pretpostavke stjecanja bez osnove, navedeni nedostatak ne zahtijeva ukidanje pobijane presude.
9. Naime, iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev ne temelji na tražbini za isplatu cijene pružene komunalne usluge, već na tvrdnji da su se tuženici kao zakonski nasljednici pok. VL, bez osnove obogatili za vrijednost usluga odvoza komunalnog otpada, pozivajući se pritom izričito na odredbu članka 1111. ZOO-a.
10. Prema odredbi članka 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga , odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pri tome se stjecanjem koristi smatra i korist ostvarena izvršenom radnjom.
10.1. Za osnovanost zahtjeva po toj pravnoj osnovi potrebno je stoga dokazati postojanje odlučnih pretpostavki stjecanja bez osnove, među ostalim stjecanje koristi na strani tuženika, umanjenje na strani tužitelja, uzročnu vezu između tih dviju činjenica, te nepostojanje pravne osnove takvog stjecanja.
10.2. Kako su u konkretnom slučaju tuženici u odgovoru na tužbu osporili da su koristili predmetnu uslugu, time je navedena činjenica postala sporna, pa je na tužitelju sukladno odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP -a, bio teret dokazivanja odnosno tužitelj je trebao iznijeti činjenice i predložiti dokaze iz kojih bi proizlazilo da je upravo tuženicima pružena predmetna usluga , te da su oni time ostvarili korist čiju vrijednost tužitelj potražuje. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj, nakon što su tuženici u odgovoru na tužbu osporili korištenje predmetne usluge, nije predložio dokaze kojima bi dokazao da su tuženici koristili uslugu odvoza komunalnog otpada niti da su na temelju te usluge ostvarili korist u utuženom iznosu , dakle nije predložio dokaze kojima bi otklonio navedeni prigovor tuženika. Pri tome valja navesti i da činjenica da je tužitelj ispostavljao račune na ime pok. VL ne dokazuje da su tuženici kao njegovi nasljednici, osobno ostvarili korist od usluge na temelju koje tužitelj potražuje naknadu, a isto tako činjenica njihovog nasljednopravnog odnosa prema pok. VL sama za sebe ne predstavlja dokaz da su tuženici koristili predmetnu uslugu niti da je na njihovoj strani došlo do stjecanja koristi u smislu članka 1111. ZOO-a, kao i da na tuženicima nije bio teret dokazivanja činjenice da predmetnu uslugu nisu koristili, već da je nakon njihova izričitog osporavanja korištenja usluge, teret dokazivanja pozitivne činjenice da je usluga pružena upravo njima i da su njome ostvarili korist, bio na tužitelju, a što tužitelj nije dokazao.
11. Slijedom navedenog, iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 232. ZOO-a, pravilnom primjenom materijalnog prava, uz primjenu članka 1111. ZOO-a i pravila o teretu dokazivanja iz ZPP-a, ovaj sud je sukladno odredbi članka 373.a ZPP-a navedeni nedostatak obrazloženja prvostupanjskog suda otklonio vlastitim činjeničnim i pravnim zaključkom na temelju stanja spisa, pa budući da tužitelj navedene odlučne činjenice nije dokazao, nisu ostvarene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva po osnovi stjecanja bez osnove, valjalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu odnosno odbiti ga kao neosnovan.
12. Stoga je primjenom članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. i 3. ZPP -a, žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
13. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom.
14. Uzimajući u obzir naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 18. rujna 2026.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
