REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-387/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Lafteru, odvjetniku u Jastrebarskom protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, od 25. studenog 2024., poslovni broj: Pn-89/2021- 41, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika ... [adresa], odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, od 25. studenog 2024., poslovni broj: Pn-89/2021- 41, u pobijanoj točki I izreke.

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.193,45 eura sa zateznim kamata :

- na iznos od 3.865,91 eura od 29. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 327,54 eura od 25. studeni 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.031,55 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. studeni 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u dijelu zahtjeva za tijek zakonske zatezne kamate na iznos 327,54 eura za razdoblje od 29. rujna 2020. do 25. studeni 2024."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točki I izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 3.165,45 eura, a podredno da uvaži žalbu tuženika, ukine pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. U žalbi tuženik osporava dosuđeni iznos naknade na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti. Smatra da tužiteljici za navedene duševne bolove, uzimajući u obzir i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020., pripada naknada u maksimalnom iznosu od 750,00 eura te da je prvostupanjski sud dosudivši tužiteljici iznos od 1.500,00 eura po toj osnovi, pogrešno primijenio materijalno pravo.

2.2. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud vrijednost sata tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 6,60 eura te da takvu utvrđenu vrijednost obrazlaže na način da tvrdnje tužiteljice prenosi u obrazloženje presude, bez da je u odnosu na iste proveo bilo kakav dokaz. Tuženik smatra da je realna vrijednost jednog sata tuđe pomoći i njege 3,50 eura te da kriterij porasta plaća u Republici Hrvatskoj ne može biti odlučan jer je pružanje tuđe pomoći i njege od strane ukućana nenaplatan posao, zbog čega smatra da je i šteta po toj osnovi nenovčana.

2.3. Tuženik ističe da je iz navedenih razloga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), smatrajući da prvostupanjska presuda ima brojne nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni i dostatno obrazloženi te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. U postupku je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju od 20. siječnja 2020., kao putnica u osobnom automobilu ZG3288FB.

8. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina dosuđene naknade za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 5% te visina novčane naknade za tuđu pomoć i njegu, odnosno vrijednost jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 6,60 eura.

9. Prvostupanjski sud, nakon saslušanja tužiteljice te uvida u medicinsku dokumentaciju i provedenog medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima prof. Romanu Paviću, vještaku za kirurgiju i traumatologiju i dr. Željku Bončina, neurologu, utvrđuje da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila prijelom dijalize lijeve nadlaktične kosti s pomakom ulomaka i udarac u čeonu regiju glave te je zbog ovih ozljeda trpjela jake bolove koji su trajali 3 dana, srednje bolove u trajanju od 12 dana te slabe bolove još narednih 50 dana, zatim kratkotrajan primarni strah u trajanju od 2 sata, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao 2 dana, srednjeg intenziteta 19 dana i slabijeg intenziteta 35 dana. Ozljede koje je zadobila tužiteljica uzrokovale su naruženje srednjeg stupnja, povremeno vidljivo drugima, koje se očituje u vidu postoperativnog ožiljka u području lijeve nadlaktice, a kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u omjeru od 5%, u kojem omjeru će tužiteljica biti primorana ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Umanjenje životne aktivnosti najviše dolazi do izražaja prilikom obavljanja fizičkog rada. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno, a zatim još 30 dana po 1 sat dnevno. Pomoć joj je trebala u održavanju osobne higijene, odijevanju, kućnim poslovima i nabavljanju namirnica.

10. S obzirom da između stranaka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu, dosuđujući pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), ocijenio osnovanim dosudit naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.600,00 eura te pravilnom primjenom odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 593,00 eura. Kako je tuženik isplatio nespornih 2.999,53 eura za povredu prava osobnosti te iznos od 265,46 eura za imovinsku štetu, prvostupanjski sud je tužiteljici po oba osnova dosudio preostali ukupni iznos od 4.193,45 eura. Pri tome je prvostupanjski sud uzeo u obzir način na koji se trajne posljedice ispoljavaju i onemogućuju tužiteljicu u svakodnevnim životnim aktivnostima te brojnost i ozbiljnost zadobivenih ozljeda.

11. Suprotno žalbenim navodima, pri odlučivanju o povredi prava osobnosti, prvostupanjski sud je vodio računa o jačini i trajanju ozljedom izazvanih tjelesnih boli, duševnih boli i straha te cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom te je u dovoljnoj mjeri obrazložio kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu dosuđene novčane naknade. Tako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade zbog smanjenja životnih aktivnosti vodio računa da smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice najviše dolazi kod izražaja prilikom obavljanja fizičkog rada te da tužiteljica i danas osjeća nesigurnost pri korištenju ozlijeđene ruke. Također je prvostupanjski sud provedenim dokazima utvrdio da se tužiteljica tjelesnom težinom ne može osloniti na lijevi dlan i da se kod kuće zajedno s obitelji bavi uzgojem stoke te da ima kućne ljubimce.

12. Osim toga valja imati u vidu da je tužiteljica po zanimanju kuharica, da je u vrijeme prometne nezgode imala 47 godina, da je u prometnoj nezgodi zadobila tešku tjelesnu ozljedu s trajnim posljedicama, da je njezin rad uglavnom fizički i da će prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka upravo pri fizičkom radu morati ulagati pojačane napore. Navedene okolnosti, uz činjenicu da se trajne posljedice ozljede očituju u svakodnevnom životu tužiteljice, opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da primjerena novčana naknada za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti od 5% iznosi 1.500,00 eura.

13. Suprotno žalbenim navodima, Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne predstavljaju matematičku formulu za automatsko određivanje visine novčane naknade, već služe ujednačavanju sudske prakse, pri čemu je dužnost suda uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito težinu i prirodu povrede te voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada. Novčana naknada mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenu osobu.

14. S obzirom da se svakodnevnica tužiteljice sastoji od fizičkog rada, koji tužiteljica ne može obavljati kao prije ozljeđivanja i da svakodnevno mora ulagati pojačane napore da bi taj rad obavila, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici za ovu kvalifikatornu okolnost povrede prava osobnosti utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.500,00 eura.

15. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava visinu naknade za tuđu pomoć i njegu, valja prije svega istaknuti da se visina ove naknade, kada je riječ o pomoći i njezi koju oštećeniku pružaju nestručne osobe, ne utvrđuje nužno prema stvarno isplaćenom iznosu, već prema vrijednosti potrebne tuđe pomoći i njege, a pri tome kad visinu nije moguće egzaktno utvrditi, odnosno kad bi se mogla utvrditi samo uz nerazmjerne teškoće, sud je ovlašten istu odrediti prema slobodnoj ocjeni na temelju članka 223. stavka 1. ZPP-a.

16. Prvostupanjski sud je, odlučujući o visini naknade za tuđu pomoć i njegu, pravilno primijenio navedenu odredbu te je visinu sata tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 6,60 eura. Prvostupanjski sud pritom nije svoju odluku temeljio samo na tvrdnjama tužiteljice, kako to žalbom neosnovano tvrdi tuženik, već je pri određivanju sata tuđe pomoći uzeo u obzir objektivne gospodarske pokazatelje i to porast potrošačkih cijena, odnosno inflaciju, kao i rast prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj te je pravilno ocijenio da je vrijednost sata tuđe pomoći i njege u međuvremenu porasla te je primjenom slobodne ocjene istu utvrdio u iznosu od 6,60 eura. Slobodna ocjena nije matematički obračun i nije potrebno da sud pokaže formulu kojom je došao do iznosa, već je bitno da je prvostupanjski suda naveo relevantne okolnosti na temelju kojih je izvršio procjenu pripadajućeg iznosa jer mu upravo to i omogućuje slobodna sudačka ocjena.

17. Osim toga, ocjena prvostupanjskog suda ne može se dovesti u pitanje žalbenom tvrdnjom da bi vrijednost sata tuđe pomoći i njege trebala iznositi 3,50 eura, kada tuženik za takvu tvrdnju ne iznosi konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je upravo navedeni iznos odgovarajuća vrijednost sata tuđe pomoći i njege u vrijeme donošenja pobijane presude. Sama činjenica da se u ranijoj sudskoj praksi pojavljuje navedeni iznos satnice ne znači da je sud tim iznosom vezan, osobito imajući u vidu promjenu gospodarskih okolnosti i porast troškova života te rast satnice radnika.

18. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu naknade za tuđu pomoć i njegu nisu osnovani jer prvostupanjski sud pri određivanju njezine visine nije prekoračio ovlasti iz članka 223. stavka 1. ZPP-a, a svoju je ocjenu obrazložio okolnostima koje je uzeo u obzir pri određivanju vrijednosti sata tuđe pomoći i njege.

19. Odluka o troškovima postupka nije žalbom osporavana, slijedom čega ovaj sud u tom dijelu nije ovlašten ispitivati pravilnost prvostupanjske odluke.

20. Iz navedenih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanoj točki I izreke.

21. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

22. Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 18. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić