REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-2418/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, OIB: 84924656517, Zagreb, Vinogradska cesta 29, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 18. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, OIB: 84924656517, Zagreb, Vinogradska cesta 29, isplatiti tužiteljici CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.327,36 bruto eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos počevši od dospječa svakog pojedinog iznosa 15.og dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, OIB: 84924656517, Zagreb, Vinogradska cesta 29, naknaditi tužiteljici CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. U razdoblju od 01. studenog 2020. do 01. rujna 2024 godine. tužiteljica je obavljala poslove u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju zdravstvenu skrb pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a sve prema rasporedu poslodavca odnosno tuženika. U točki I. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, određeno je da se radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 utvrđuje posebna nagrada. Posebna nagrada utvrĎuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika a isplaćuje se uz plaću radnika što je razvidno iz članka I. predmetne Odluke stavak 1. i 2. Tuženik navedenu posebnu nagradu za razdoblje od 01. studenog 2020. godine do 01. rujna 2024. godine nije tužiteljici isplaćivao, sukladno Odluci Vlade RH, te tužiteljica potražuje da joj tuženik isplati nagradu. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Odredbom članka 34. st.1. KU 29/18, 35/19, 78/19, propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. (u KU 29/18 i KU 143/13, potonja odredba sadržana je u čl. 36.). U čl.13. Dodatka II. KU 92/19, propisano je „Članka 34. mijenja se i glasi: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.“ Sukladno čl .9. st.3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s narečenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici. Stoga tužbenim zahtjevom traži da joj tuženik isplati iznos od 1.327,36 bruto eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ukoliko je tužitelj i obavljao poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 u ustrojstvenim jedinicama koje su pružale takvu skrb, tada mu je bila isplaćena naknada s tog osnova. Međutim, tužitelj u tužbi nije dokazao niti učinio vjerojatnim da je sudjelovao u liječenju pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 što je bio dužan učiniti, budući da je kod tuženika rad s pacijentima bio organiziran na način da je dio osoblja liječio pacijente koji nisu bili zaraženi od bolesti Covid-19, a dio osoblja je pružao zdravstvene usluge oboljelima od Covid-19 bolesti upravo iz razloga da bi se spriječilo širenje zarazne bolesti. Tuženik je organizirao liječenje Covid-19 pacijenata na način da su Covid-19 pacijenti bili izdvojeni od ostalih pacijenata. U početku su Covid-19 pacijenti bili upućivani u KB Dubravu, koja je bila Covid bolnica, a zatim u Arenu Zagreb. Unutar KBC Covid-19 pacijenti su se liječili u izoliranim dijelovima bolnice koji su ustrojeni pod nazivom Covid stacionari. Za Covid stacionare, postojali su strukturirani poslovni procesi za praćenje Covid-19 pacijenata, te su imenovani koordinatori za zbrinjavanje oboljelih od coronavirusa. Covid dodatak su dobivali djelatnici koji su imali rasporede u Covid – 19 stacionar. Tuženik se protivi utuženom vremenskom periodu potraživanja te posebno ističe da je Odlukom Vlade RH od 11. svibnja 2023. (NN 51/2023) proglašen prestanak epidemije Covid-19 na području čitave Hrvatske. Nakon tog datuma broj Covid – 19 pacijenata je izrazito mali u KBC-u i s obzirom na način liječenja te težinu bolesti više nije predstavljao ugrozu zdravstvenom osoblju koja bi opravdala isplatu Covid dodatka za sve djelatnike. Ističe se i da su u tom vremenskom periodu sporadični slučajevi bili izolirani na odjelima i da je samo mali broj djelatnika sudjelovao u liječenju tih pacijenata ograničeno vrijeme te da tužitelj u tužbi nije dostavio dokaze, a niti učinio vjerojatnim da je u nekom periodu on sudjelovao u liječenju pacijenata oboljelih od Covid-19 bolesti. S obzirom na sve gore navedeno, tuženik se protivi i potraživanju razlike naknade plaće s osnova bolovanja i godišnjeg odmora. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva, koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 .od 7. prosinca 2020., zahtjev za dokumentaciju, Odluku o imenovanju Povjerenstva za upravljanje postupcima vezanim uz zbrinjavanje oboljelih od coronavirus (COVID-19) u KBC Sestre milosrdnice od 26. veljače 2020., Dopis ravnatelja prof.dr.sc.ŠI od 23. lipnja 2022., Odluku o imenovanju koordinatora i članova Arena Zagreb operativnog stožera za Zbrinjavanje oboljelih od coranavirus (COVID-19) na lokaciji Arena Zagreb od 30. listopada 2020.g., Odluka o osnivanju organizacijske jedinice za zbrinjavanje oboljelih od coronavirus (COVID-19) u KBC Sestre Milosrdnice od 06.09.2021., Odluku ravnatelja Izv. prof.dr.sc. ČI dr. med. od 26. studenog 2020, sudsku praksu, dopis Ministarstva zdravstva od 13. siječnja 2021. i 22. prosinca 2021., evidenciju rada, platne liste, Odluku Ministarstva zdravstva od 13. siječnja 2021. te je saslušana tužiteljica.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu posebne nagrade u visini 10% osnovne plaće, dalje: COVID dodatak, na temelju Odluke Vlade RH („Narodne novine“ broj 136/20) za razdoblje od 1.11.2020. do 26.9.2021.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao kuhar od 1.11.2020. do 26.9.2021. te je 26.9.2021. dala otkaz, kako su to izjavili punomoćnici stranaka na ročištu 10.3.2026. Sporno je da li tužiteljica ima pravo na navedenu posebnu nagradu tj. COVID dodatak temeljem Odluke Vlade RH tijekom rada kod tuženika od 1.11.2020. do 26.9.2021.

7. Ovaj sud je utvrdio:

- da je epidemija bolesti COVID-19 proglašena 11. ožujka 2020. Odlukom Ministarstva zdravstva, dok je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade RH, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 51/23 od 12. svibnja 2023.;

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva, koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID -19, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 136/20 od 9. prosinca 2020., s tim da je odluka stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020., te je stavljena izvan snage Odlukom Vlade od 22. kolovoza 2024., a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 99/24 i stupila je na snagu 23. kolovoza 2024.

8. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva, koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 od 7. prosinca 2020. propisano je slijedeće:

- prema točki I. - radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, utvrđuje se posebna nagrada, te se ista utvrđuje u iznosu od 10 % od osnovne plaće radnika, a isplaćuje uz plaću radnika.

- prema točki II. - posebna nagrada iz točke I. ove Odluke isplaćuju se radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19.

9. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao istinite, proizlazi da je tužiteljica radila kod tuženika kao kuharica u kuhinji tj. šef kuhinje te je njen posao bio nabava i organizacija rada kuhinje. Ona nikad nije bila raspoređena na covid odjel, te se kuhinja nije nalazila na covid odjelu, te ona nije pružala njegu oboljelima od covida, a niti im je davala hranu, već je pomoćno osoblje koje je radilo na covid odjelu dolazilo u kuhinju, odnosno dolazili su u foaje koji je u sastavu kuhinje te su dolazili do jednog stola/šaltera i davali posuđe sa odjela, a u koje su oni stavljali hranu, te su zatim tu hranu odnosili na covid odjel. Nakon toga su morali 15 minuta provjetravati prostor i dezinficirati površine i podove, te su morali koristiti zaštitnu opremu i to rukavice i zaštitne maske. U kuhinji nisu dolazili u doticaj s hranom pacijenata, već su bili u doticaju samo sa posuđem koje im je donosilo pomoćno osoblje sa odjela. U svakodnevnom obavljanju posla, bili su u kontaktu s vanjskim djelatnicima npr. dostavljačima. Niti njoj, a niti drugim radnicima u kuhinji, nije isplaćen covid dodatak.

10. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica radila kod tuženika kao kuharica tj. šef kuhinje u kuhinji, te ista nije pružala zdravstvenu skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a niti je sukladno rasporedu tuženika obavljala poslove u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19 pa stoga tužiteljica nema pravo na isplatu COVID dodatka sukladno citiranoj Odluci Vlade RH od 7. prosinca 2020., a onda posljedično niti na naknadu plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja.

11. Sama okolnost da je tužiteljica bila zaposlena u sustavu zdravstva i što je u razdoblju epidemije došla u kontakt sa pomoćnim osobljem sa covid odjela koje je donosilo posuđe u koje su djelatnici u kuhinju stavljali hranu za oboljele od covida, ne daje joj pravo na isplatu COVID dodatka sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva, koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 od 7. prosinca 2020., a pravo tužiteljice na isplatu COVID dodatka na proizlazi niti iz bilo koje druge odluke, a niti iz dopisa (koje je tužiteljica dostavila tijekom postupka).

12. Također, u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-338/2026 od 14. travnja 2026. zauzeto je slijedeće pravno stajalište: „Posebna nagrada temeljem Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti COVID-19 ("Narodne novine", broj 136/2020) obračunava se samo za vrijeme stvarno provedeno u pružanju zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od COVID-19 te se to pravo priznaje samo radnicima koji su bili raspoređeni na poslove u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje su pružale skrb oboljelima od bolesti COVID-19.

13. Kako je sud na temelju izvedenih dokaza, a prvenstveno na temelju iskaza same tužiteljice, utvrdio sve odlučne činjenice, to je odbio sve daljnje dokazne prijedloga stranaka kao nepotrebne, i to prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ZI i UI, na okolnost da je tužiteljice radila sa kovid pacijentima, te prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka II, EI te SI, na okolnost rada sa kovid pacijentima. Naime, kako je sama tužiteljica izjavila da ona nije radila sa kovid pacijentima, to su ovi dokazni prijedlozi nepotrebni. Također, kako je sud utvrdio da ne postoji osnova za isplatu utuženog COVID dodatka, to je sud odbio kao nepotreban prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja.

14. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP,

U Zagrebu, 18. rujna 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. spis