Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-62/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HC, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kvm-55/2024-5, Kzd-28/2024 od 23. listopada 2024., u sjednici održanoj 18. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog HC, te se pobijano rješenje preinačuje na način da se prihvaća prijedlog optuženog HC za ukidanje samostalnih mjera opreza te se imenovanom optuženiku ukidaju samostalne mjere opreza iz čl. 98.a u svezi s čl. 98. st. 2. t. 4., 5. i 9. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24), koje su mu bile naložene pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kvm-45/2024-7 od 29. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu odbio je kao neosnovan prijedlog optuženog HC za ukidanje samostalnih mjera opreza.

2. Protiv tog rješenja je optuženi HC putem branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu „iz svih zakonom dozvoljenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukinu mjere opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-570/2026 od 17. rujna 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Ponajprije treba reći da je prema pravnom stajalištu ovoga žalbenog suda sud prvog stupnja dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku. Naime, u konkretnom se slučaju radilo o odbijanju prijedloga optuženika za ukidanje samostalnih mjera opreza koji je podnesen nakon predaje optužnice, a u takvoj procesno-pravnoj situaciji se trebala analogno primijeniti odredba čl. 128. ZKP-24 prema kojoj protiv rješenja suda kojim se odbija prijedlog za ukidanje istražnog zatvora podnesen nakon predaje optužnice, a do pravomoćnosti presude, žalba nije dopuštena. Do analogne primjene ove zakonske norme dolazi zbog toga što su samostalne mjere opreza iz čl. 98.a ZKP -24 blaži zakonski supstitut za istražni zatvor.

4.1. Međutim, unatoč naprijed iznijetom, ovaj je žalbeni sud uzeo predmetnu žalbu u meritorno razmatranje, jer drži da pogrešna pouka o pravu na žalbu dana u rješenju suda prvog stupnja ne smije ići na štetu podnositelja, bez obzira što je potonjeg zastupao odvjetnik, koji kao stručna osoba treba biti upoznata sa zakonskim propisom vezanim uz pravo na podnošenje redovnog pravnog lijeka. S druge strane, temeljna je pretpostavka da sudovi poznaju propise i da daju pravilnu i zakonitu uputu o pravnom lijeku. Stoga optuženikovo postupanje po pogrešnoj uputi o pravu na žalbu dano od strane nadležnog suda, kao što je to konkretno slučaj, ne smije trpjeti štetne posljedice.

5. Žalba je osnovana.

6. Ovdje se inače radi o uistinu krajnje nedopustivom, neažurnom postupanju suda prvog stupnja kojim se na štetu optuženika grubo kršio zakon. Naime, sud prvog stupnja je pobijano rješenje od 29. listopada 2024. pisano izradio tek 3. srpnja 2026., dakle, nakon preko jedne godine i osam mjeseci od formalnog donošenja. Zbog takvog izrazito nemarnog i neurednog postupanja suda prvog stupnja ovaj je žalbeni sud došao u nezgodnu i nezahvalnu situaciju da o pobijanom rješenju odlučuje nakon gotovo dvije godine od njenog formalnog donošenja.

7. Valja prije svega reći da se ovaj drugostupanjski sud u ovom slučaju nije bavio u prethodnoj točki naznačenim teškim i ozbiljnim propustom prvostupanjskog suda, jer se on zapravo dogodio nakon donošenja osporene formalne odluke koja se pobija predmetnom žalbom. Drugim riječima, ovaj se drugostupanjski sud usredotočio samo na odlučne činjenice vezane uz pobijano prvostupanjsko rješenje koje su, dakle, egzistirale 23. listopada 2024., odnosno u vrijeme od prije skoro dvije godine. U tom kontekstu ovaj je sud drugog stupnja odlučio prihvatiti predmetnu žalbu, jer je ocijenio da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donio pogrešnu odluku. Naime, sud prvog stupnja nije na dovoljno kritički način vrednovano činjenice da je optuženik u ovom kaznenom postupku proveo u istražnom zatvoru njegovo maksimalno trajanje, što je očito pozitivno djelovalo na njega u smislu da je postao svjestan ovisnosti o alkoholu i negativnih posljedica koje proizlaze iz te ovisnosti, a odražavaju se u agresivnim ispadima u obitelji, zbog čega je nakon izlaska iz istražnog zatvora prihvatio ambulantno psihijatrijsko liječenje i grupno savjetovanje u nazočnosti stručnih osoba – psihologa i socijalne radnice. Osim toga na pozitivnu promjenu u njegovom ponašanju upućuje i činjenica da optuženik nije kršio predmetne samostalne mjere opreza, pri čemu nije zanemariv i stav žrtve ŠC koja je izjavila da ona i djeca žele da optuženiku budu ukinute navedene mjere, da se ne boji optuženika, a da ga djeca žele vidjeti. S obzirom na takvo stanje, ovaj je žalbeni sud našao da je u konkretnom slučaju doista objektivno i realno prestala tzv. iteracijska opasnost u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-24, odnosno da je prestala egzistirati opasnost od optuženikova ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je na temelju čl. 494. st. 3. t. 3. ZKP-26 donio odluku kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 18. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček