Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-312/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Gordan i Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika 1. NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Angel i Kranjčević, odvjetnici u Zagrebu i 2. TP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vanji Vargecu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ostavinske imovine, VPS: 69.679,47 eura, nakon održane glavne javne rasprave 11. rujna 2026., u prisutnosti parničnih stranaka i punomoćnica tužitelja i 1-tužene, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika 2-tužene, 18. rujna 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da se u ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], K [adresa], umrlog **.**.2021. ne ulazi ½ dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] KUĆA BR. 26 DVORIŠTE, kuća br. 26 površine 103 m[2] , dvorište površine 439 m , ukupne površine 542 m upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Utvrđuje se da je KP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik u ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] KUĆA BR. 26 DVORIŠTE, kuća br. 26 površine 103 m[2] , dvorište površine 439 m , ukupne površine 542 m upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio je stekao od svoje majke ŽP na ime njezinog dijela bračne stečevina sa pok. ostaviteljem ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj] što su mu 1-2 tuženice kao zakonske nasljednice pok. Ostavitelja ŠP dužne priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korit tužitelja, temeljem ove presude, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se 1-2 tuženicama da tužitelju naknade troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženicama 1 i 2 naknadi prouzročeni parnični trošak i to 1-tuženoj iznos od 6.300,00 eura, a 2-tuženoj iznos od 2.625,00 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se tuženice 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška i to 1-tužena sa iznosom od 1.050,00 eura, a 2-tužena sa iznosom od 408,40 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženica 1 i 2 radi utvrđenja ostavinske imovine navodeći da je ostavinski postupak iza pok. ŠP iz [adresa] prekinut te je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza njegovog sada pok. oca ne ulazi ½ dijela nekretnine u naravi kuća i okućnica. Pojašnjava se da je pok. ostavitelj IP bio formalni vlasnik cijele nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tužitelj tijekom ostavinskog postupka predlagao da se podijeli kuća između njega i tuženica 1 i 2, odnosno nasljednika, no, što nije prihvaćeno od strane tuženica. Nadalje se navodi da je pokojni ostavitelj IP bio u izvanbračnoj zajednici sa ČP iz koje zajednice da je poteklo dvoje djece, ovdje tužene 1 i 2, dok je potom ostavitelj bio u braku s ŽP, tužiteljevom majkom, a koji brak je razveden 2013. godine i iz koje zajednice je potekao samo tužitelj. Također, da su za vrijeme trajanja braka, a i ranije u izvanbračnoj zajednici pok. ostavitelj i tužiteljeva majka ŽP zajednički kupili obiteljsku kuću s ostalim nekretninama te su kasnije adaptirali predmetnu kuću podizanjem više kredita na koji način da su povećali njezinu vrijednost. Također, da je nakon razvoda tužitelj ostao živjeti s pok. ostaviteljem, dok je ŽP plaćala uzdržavanje za sina, a da se naknadno nije utvrđivala bračna stečevina jer da su isti sklopili Međusobno utanačenje ovjereno kod javnog bilježnika 2013. godine. Točkom 3. navedenog utanačenja da su se stranke dogovorile da će ŽP nastaviti plaćati obvezu uzdržavanja za tužitelja u iznosu od 400,00 kn umjesto presuđenih 1.000,00 kn, a na ime razlike da će plaćati rate kredita u iznosu od 700,00 kn te također da što se tiče potraživanja po osnovi bračne stečevine da ŽP neće potraživati bračnu stečevinu u ½ dijela, već isti dio neopozivo ostavlja svome sinu KP. Također, da je ŽP tužitelju darovala ½ dijela prijeporne parcele, a koju da je stekla po osnovi bračne stečevine te se predlaže utvrditi da u ostavinsku imovinu iza pok. IP ne ulazi ½ dijela nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i okućnica te da se utvrdi da je tužitelj vlasnik navedene 1/2 predmetne kuće.

2. U odgovoru na tužbu 1-tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da predmetna nekretnina nije stečena za vrijeme trajanja braka i "ranije u izvanbračnoj zajednici" koja da nije niti postojala prije braka te se navodi da pok. ostavitelj sa ŽP nije kupio bilo kakve nekretnine. Predmetnu nekretninu da je sada pok. IP stekao temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog 12. lipnja 1997. godine sa prodavateljima GP i AP te da je u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine ŽP bila u dobi od 17 godina, nije bila u izvanbračnoj zajednici sa IP, naprotiv, da se tada nisu ni poznavali. Također se navodi da nakon kupnje predmetne nekretnine da se IP u istu nije mogao odmah useliti jer su se u njoj nalazili bespravni korisnici vezano za koje se vodio postupak radi iseljenja pred sudom, već je za to vrijeme IP živio na adresi [adresa] u [adresa] zajedno sa svojim kćerima, ovdje tuženicama 1 i 2. U predmetnu nekretninu da se IP uselio sa ŽP tek nakon rođenja tužitelja. U odnosu na spomenuto Međusobno utanačenje zaključeno između ŽP i pok. ostavitelja navodi se da isto predstavlja njihovo međusobno uređenje odnosa koje je djelovalo "inter partes", a kojim utanačenjem se ŽP obvezala plaćati mjesečni iznos od 700,00 kn na ime kredita za adaptaciju/uređenje kuće, a koju obvezu nije ispunjavala te kako se ista upravo odrekla utvrđivanja vrijednosti "adaptacije/uređenja obiteljske kuće u kojoj živi IP". Ističe se da iz predmetnog utanačenja nigdje nije vidljivo da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu i da bi ista bila stečena za vrijeme trajanja braka, a kako se ŽP odrekla prava utvrđivanja troškova adaptacije, da nesporno proizlazi da bi ista eventualno imala prava, da ih je zahtijevala na troškove adaptacije, odnosno uređenja, tj. na eventualni obvezno pravni zahtjev, a nikako ne na stvarno pravo. Konačno, ističe se kako predmetno Međusobno utanačenje po svojoj prirodi predstavlja ništetan pravni posao jer su pok. ostavitelj i ŽP sa njime izvršili prijeboj obveza, odnosno izvršen je prijeboj obveza plaćanja kredita sa zakonskim uzdržavanjem, a što da je protivno odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima kojim je decidirano propisano da prijebojem ne može prestati tražbina koja proistječe iz zakonske obveze uzdržavanja. Također se navodi kako ŽP nikada nije ispunila svoju obvezu prema Međusobnom utanačenju i nije plaćala mjesečni iznos od 700,00 kn na ime kredita za adaptaciju zbog čega da se i vodio postupak ovrhe protiv pok. ostavitelja pod posl. brojem Ovr - 430/15. Predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. 2-tužena u svome odgovoru na tužbu također u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe gotovo istovjetno kao i 1-tužena u smislu da predmetna nekretnina nije stečena za vrijeme trajanja braka, već je istu sada pok. IP stekao kupnjom Ugovorom od 12.6.1997. godine od GP i AP. U ostalom dijelu odgovor na tužbu je podudaran navodima iz odgovora na tužbu 1-tužene te se predlaže također odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 6 spisa, u Rješenje Općinskog suda u Gospiću, posl. broj: O-72/2021-7, a kojim je prekinut ostavinski postupak iza pok. IP, list 7 – 10 spisa, u Međusobno utanačenje, list 12 – 14 spisa, u Ugovor o darovanju, list 15 – 17 spisa, u Ugovor o prodaji nekretnina od 12.6.1997. godine, list 31 – 34 spisa, u Ugovor o darovanju od 20.7.2016., list 35 – 38 spisa, u Ugovor o darovanju od 19.10.2020., list 41 – 44 spisa, u Presudu Općinskog suda u Gospiću, posl. broj P-66/2011, a kojom je razveden brak između IP i ŽP, list 52 – 56 spisa, u Prijedlog za ovrhu, list 75 – 77 spisa, u Ugovor o revolving kreditu, list 78 – 81 spisa, u Ugovor o trajnom nalogu, list 109 – 136 spisa, saslušani su svjedoci ĐP, KPČ, BP, DP, UP, list 171 – 177 spisa, JP, ĆP, ZP, HP, ŽP, list 182 – 188 spisa, FP, SP, PP, MP, CP, list 191 – 196 spisa te su saslušani tužitelj kao i tužene 1 i 2 u svrhu dokazivanja, list 198 – 204 spisa.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Pri tome valja istaći da je na utvrđeno činjenično stanje valjalo primijeniti odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 21/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98, dalje: ZBPO), a koji Zakon je bio na snazi do 30. lipnja 1999. godine, dakle, i u vrijeme kupnje predmetne nekretnine, a koja je prema izvedenim dokazima, nedvojbeno kupljena 12. lipnja 1997. godine.

6. S druge pak strane, navodna ulaganja odnosno adaptacija predmetne nekretnine odvijala se u narednim godinama, što znači i u vrijeme primjene novog Obiteljskog zakona (NN 162/98, dalje: ObZ), a koji se dakle, primjenjivao od 1. srpnja 1999. godine.

7. Odredba čl. 271. ZBPO-a propisuje da imovina koji su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina. Čl. 279. istoga Zakona propisuje pak da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da Sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari te imovine. Odredba čl. 281. istoga Zakona propisuje pak da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine dok st. 2. istoga čl. navodi da u slučaju spora Sud utvrđuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

8. Odredba čl. 252. ObZ-a propisivala je da je bračna stečena imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Čl. 253. navodi da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.

9. S druge pak strane, čl. 272. st. 1. ZBPO-a navodi da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.

10. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, odnosno na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, po ocjeni ovoga suda, tužitelj nije dokazao da bi predmetna nekretnina odnosno čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 26, dvorište upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela predstavljala suvlasnički dio ŽP na ime bračne stečevine pa da bi tužitelj bio vlasnikom navedenog suvlasničkog dijela koji dio je on stekao darovanjem od svoje majke.

11. Naime, iz Ugovora o prodaji nekretnina zaključenog 12.6.1997. godine (list 31 – 33 spisa) razvidno je da je isti zaključen između GP i AP kao prodavatelja te IP kao kupca, a kao predmet kupoprodaje navedena je upravo čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 26 i dvorište. Prodavatelji su ovjerili svoj potpis istoga dana s kojim je datiran Ugovor, dakle, 12.6.1997. godine, a u koje vrijeme je ŽP bila u dobi od 17 i pol godina.

12. Vezano za same okolnosti kupoprodaje predmetne nekretnine, Sud je punu vjeru poklonio iskazima tuženica 1 i 2 čiji su iskazi uvjerljivi i logični te podudarni sa materijalnom dokumentacijom u spisu, konkretno i sa utvrđenjima iz spomenutog Ugovora o prodaji. Isto tako, njihovi iskazi podudarni su i sa iskazima saslušanih svjedoka i to BP, ĆP, ZP, HP, JP, UP, ĐP.

13. Tako svjedokinja BP, sestra po majci tuženica 1 i 2, navodi da je sa sada pok. ŠP, a koji je njezin bivši očuh bila u dobrim odnosima te joj je poznato da je on kupio predmetnu kuću te da je dugo vodio spor sa nekim ljudima koji su stanovali u istoj i nisu se htjeli iseliti. Zna da su IP i ŽP najprije živjeli u izvanbračnoj zajednici, a poslije su zaključili brak, no, da ne može točno govoriti o godinama. Navodi da se ŽP zaposlila tek kada je IP "financijski propao", a što se tiče stanja kupljene kuće navodi da je kuća bila useljiva, osim što su trebali popraviti "neke sitnice" jer da su u kući već živjeli neki ljudi, odnosno treće osobe. Opisuje da je financijska situacija sada pok. IP prije no što je upoznao ŽP bila "jako dobro", da je uspio iskoristiti bespovratne kredite, da je kupio kamione te je jako dobro stajao, no, da je ubrzo propao te navodi da joj je poznato da su upravo tuženice 1 i 2 vraćale kredit, odnosno sudjelovale u postupku ovrhe kako banka ne bi "uzela kuću". Ne zna bilo što o Međusobnom utanačenju IP i ŽP, a da prilikom svojih dolazaka u predmetnu kuću nije opažala da bi se u kući nešto renoviralo, nadograđivalo, s tim što naravno, ne može tvrditi da li je kupljen komad namještaja. Nije joj poznato da bi ŽP davala neki novac 2-tuženoj vezano za dugovanje za predmetnu kuću, no, navodi da su se tužene 1 i 2 brinule za svoga oca i svakako htjele izbjeći da kuća zbog dugovanja završi na dražbi, a što su i uspjele.

14. Svjedok ĆP, brat po majci tuženica 1 i 2, pak navodi da je u predmetnoj kući bio možda četiri puta, a da je inače bio u dobrim odnosima sa sada pok. ŠP. Vezano za vrijeme njezine kupnje navodi da je ista kupljena prije rođenja tužitelja, a ranije da su sada pok. IP i ŽP živjeli u stambenoj zgradi u [adresa] s tim što ne zna detalje vezano za samu kupnju. S druge pak strane, poznato mu je da je kuća kupljena "sa podstanarima" , a da svaka kuća pa i najnovija nakon kupnje zahtijeva određenu adaptaciju pa pretpostavlja da je zahtijevala i ova te se sjeća da su u prizemlju kuće živjeli roditelji od sada pok. IP, N i RP, a na katu kuće da su živjeli IP i ŽP sa tužiteljem. Ne zna detalje vezane za adaptaciju kuće pa niti za dogradnju gospodarskih objekata, a poznato mu je da je kuća kupljena "uz asistenciju" IP sestre DP u smislu da je ista u to vrijeme živjela u [adresa] te je Đurđica pregovarala vezano za kupnju ove kuće jer da tada nije bilo komunikacijskih veza sa Srbijom. Nisu mu poznati detalji vezani za "Međusobno utanačenje". Isto tako, i ovaj svjedok navodi da je imovno stanje IP prije zaključenja braka sa ŽP bili jako dobro, da je bio dobrostojeći, međutim, da je onda naglo financijski propao te da u vrijeme tih financijskih poteškoća IP više nije bio u braku sa ŽP, odnosno u to vrijeme više nisu živjeli zajedno. Naposljetku navodi da mu je poznato da je IP prijetila ovrha na predmetnoj kuću jer da je za kupnju iste dignuo kredit, no, zbog financijske situacije da je prijetila opasnost da mu banka uzme kuću zbog čega je 2-tužena preuzela obvezu vraćanja kredita te je IP za vrijeme otplate kredita od strane 2-tužene na nju izvršio prijepis kuće u vlasništvo. Nakon podmirenja kreditnih obveza, da je 2-tužena kuću vratila ocu IP s tim što se sjeća da je ocu predlagala da kuću odmah prepiše na KP, odnosno tužitelja, a da se sjeća da je IP kazao da on "ima troje djece" . Nisu mu poznati detalji vezano za kaparu i vraćanja novca za kaparu no ponovno navodi da je u vrijeme kupnje IP bio dobrog imovnog stanja, a njegova sestra OP (ovdje saslušana svjedokinja) da je 1991. godine izbjegla u [adresa] te navodi da je sa obitelji otišla "sa vrećicom" te izražava sumnju da je stoga ona mogla svome bratu IP posuditi iznos za kaparu za kupnju kuće.

15. Svjedokinja ZP navodi da joj je poznato da je predmetna kuća kupljena od strane ŠP i to dok je bio sam, odnosno, "dok nije bilo ŽP", a da to zna jer da je "non stop" bila s njegovim kćerkama, ovdje tuženicama 1 i 2. I ona potvrđuje da je financijsko stanje IP prije no što je upoznao tužiteljevu majku ŽP bilo jako dobro, da je bio privatnik, imao je kamione te nakon toga da je došlo do velikog pada i bio je u jako lošoj situaciji. Sjeća se da su u stanu u zgradi iznad Privredne banke u [adresa] stanovali IP, zatim njegove dvije kćerke, ovdje tužene 1 i 2 kao i njegovi roditelji, a da se IP nije mogao odmah useliti u kupljenu kuću jer su u kući živjeli podstanari. Nakon toga da su u kući živjeli u prizemlju iste IP roditelji, a na katu IP, ŽP i njihovo dijete, ovdje tužitelj. Svjedokinja procjenjuje da je kuća bila skromno uređena te koliko je njoj poznato predmetna kuća nije se adaptirala, odnosno, ne sjeća se da bi bilo kakve dogradnje pomoćnih objekata.

16. Svjedokinja HP u svome iskazu navodi da je bila "u jako prisnim odnosima" sa 1-tuženom pa joj je poznato da je predmetnu kuću kupio njezin otac prije nego što je započeo izvanbračnu zajednicu s ŽP. To zna jer da su njih dvije dijelile događaje iz njihovih obiteljskih situacija i imale su slične životne probleme. Navodi da je u kupljenoj kući bila možda dva, tri puta, no, da nije primijetila da bi se na toj kući vršili bilo kakvi radovi u smislu adaptacije niti dogradnja bilo kakvih gospodarskih objekata, a i ona potvrđuje da je IP prije no što je upoznao ŽP bio u jako dobrom financijskom stanju . Također joj je poznato da joj je 2-tužena pričala da se vezano za ovrhu koja je prijetila kući i zbog koje je kuća mogla biti "oduzeta", upravo ona ponudila da otplati dugovanje te svjedokinja smatra da je vjerojatno i otplatila jer da je kuća "ostala" IP.

17. Svjedokinja JP, sestra sada pok. IP, navodi da joj je poznato da je predmetnu kuću kupio njezin brat IP dok je bio samac, odnosno nije bio u braku sa ŽP te navodi da je njegovu suprugu ŽP upoznala u ljeto 1998. godine. Sjeća se da su stanovali u zgradi iznad poslovnice Privredne banke, a ne zna točno kada su se preselili u predmetnu kuću. Navodi da se sjeća da je kuća bila oštećena od gelera pa su se morali "gletati" zidovi, postavljati podovi te navodi da se sjeća postavljanja podova na katu dok se ne sjeća prizemlja kao što se sjeća i da su u hodniku u prizemlju postavljali pločice, postavljali su vanjsko stubište, a iza kuće su sagradili garažu. Ističe da je brat IP imao firmu, dok da ŽP nije radila, no, kada je na ovom području poslovao Bechtel radi gradnje autoceste da su se tada oboje zaposlili u njemu. Nadalje navodi da joj je poznato da je IP novac za kaparu predmetne kuće posudila njihova sestra DP, a da je IP vratio pozajmicu sestri DP na način da je pozajmio novac od "jednog čovjeka", a s obzirom da njemu nije vratio pozajmljeno, da mu je taj čovjek uzeo osobno vozilo Mercedes i kamion. Ne zna za Međusobno utanačenje između supružnika. I ona navodi da je njezin sada pok. brat IP prije no što je upoznao suprugu ŽP živio jako dobro , a isto tako navodi da joj niti brat IP niti majka, a niti sestra DP nisu kazali da bi ŽP sestri DP vratila iznos kojim je IP kaparao kuću te navodi da je bila "posebno bliska s bratom IP".

18. Svjedokinja UP navodi pak da je znala kod 2-tužene dolaziti u stan u kojem je ona živjela s ocem IP, bakom, djedom i sestrom pa joj je poznato da joj je 2-tužena jedne prilike rekla da im je tata kupio kuću, da je sretna zbog toga, no, da je bilo nekih problema oko useljenja. Koliko je svjedokinji poznato njezin otac u to vrijeme nije bio u izvanbračnoj zajednici jer navodi da kada bi dolazila u taj stan koji se nalazio iznad poslovnice PBZ-a da nije zaticala bilo koju žensku osobu u stanu. Navodi da je bila par puta u toj kući nakon useljenja te navodi da je "iznutra bila ok". Ne zna točno koje godine se kupovala kuća, no, misli da se u kuću uselilo par godina nakon te kupnje.

19. Svjedokinja ĐP navodi da je u dobrim odnosima sa obitelji IP, odnosno da je bila dobra i sa sada pok. IP i sa ŽP pa joj je poznato da su isti započeli svoju izvanbračnu zajednicu negdje krajem 1998. ili 1999. godine, a da to pamti po tome što je i ona tada započela svoju vezu sa bivšim suprugom. Vezano za predmetnu kuću navodi da misli da je IP kupio tu kuću negdje poslije vojno redarstvene akcije "Oluja", negdje 1996. ili 1997. godine, a sjeća se da je treća osoba stanovala u toj kući te da je bilo problema vezano za iseljenje te osobe. Navodi da je prošlo puno godina, no, misli da je kuća bila za stanovanje te navodi da je znala odlaziti sa 1-tuženom u tu kuću, dok joj nije poznat dokument pod nazivom "Međusobno utanačenje", a za vrijeme dolaženja u tu kuću da joj nisu poznata ulaganja u istu.

20. Saslušanim svjedocima VP, SP, PP i MP nisu poznati relevantni detalji, odnosno nemaju osobnih saznanja o okolnostima i vremenu kupnje predmetne kuće te tako svjedok FP svoja saznanja crpi iz pričanja svoje supruge (ovdje 2-tužene). Svjedokinja SP ima saznanja iz pričanja 1-tužene NP s kojom da se intenzivno družila tijekom srednje škole, dok svjedoci PP i MP imaju saznanja da je IP kupio predmetnu kuću, no, nije im poznato niti vrijeme kupnje, a niti iz kojih sredstava je ista kupljena.

21. Svjedokinja KPČ ne zna točno da li je predmetnu kuću kupio IP ili pak zajedno IP i ŽP ili čak IP roditelji te joj je poznato tek da je kao službena osoba budući je zaposlenica Ureda za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prostorno uređenje, Ispostava u [adresa], izašla na lice mjesta, odnosno, na predmetnu kuću, a povodom zahtjeva 2 -tužene radi izdavanja uporabne dozvole. Ističe da je taj izlazak bio 2017. godine te se sjeća da su bili ispunjeni uvjeti za izdavanje uporabne dozvole jer da je kuća prilikom toga izlaska odgovarala oblikom i veličinom izdanoj građevinskoj dozvoli.

22. Na temelju iskaza predmetnih svjedoka kao i na temelju naprijed citiranog Ugovora o prodaji nekretnina, proistječe nedvojbenim da je predmetna kuća kupljena prije no što je sada pok. IP započeo izvanbračnu zajednicu s ŽP, a svakako prije zaključenja njihovog braka. Nadalje proistječe iz iskaza navedenih svjedoka da je IP u to vrijeme bio "vrlo dobrog imovnog stanja", odnosno, da je bio imućan, budući svi iznose da je u to vrijeme radio kao privatnik, imao svoje kamione te bio bez financijskih problema.

23. Navedeno potvrđuje dijelom i svjedokinja ŽP, tužiteljeva majka, koja navodi da je predmetna kuća kupljena "u jesen 1997. godine", a da su ona i IP počeli svoju vezu u 4. ili 5. mjesecu 1998. godine te navodi da je u 11 mjesecu iste godine došla živjeti kod njega u stan i to u zgradu u [adresa] u kojem stanu su pored nje i IP živjele još i njegove kćerke, ovdje tužene 1 i 2 kao i IP majka, dok da je IP otac živio u kući od svoje kćerke DP. Međutim, istovremeno svjedokinja ŽP navodi da joj je poznato da je IP kaparu za predmetnu kuću, a u iznosu od 20.000,00 tadašnjih DEM-a pozajmila njegova sestra DP, a da joj je to poznato upravo iz pričanja IP. Nadalje navodi da je njegova sestra DP dolazila češće kod njih i tražila od brata IP da joj vrati pozajmljeni iznos od 20.000,00 DEM-a. S obzirom da IP tada taj novac nije imao, a da je riječ o godini 1998., da je ona pozajmila od svojih roditelja iznos od 15.000,00 DEM-a te taj novac predala DP u stanu i to u prisutnosti IP, sada pok. i njegove sada pok. majke. Pojašnjava da su ona i IP zaključili brak 4.3.2000., a da se u kupljenu kuću nisu mogli useliti jer su u njoj bili stanari koji su se iselili putem Suda 2001. ili 2002. godine. Navodi da u to vrijeme IP više nije radio, propali su mu poslovi, no, da je potom počela gradnja autoceste od strane Bechtela gdje su se oboje zaposlili te potvrđuje da je IP plaća bila duplo veća od njezine, a on je radio kao vozač autobusa.

24. Navod svjedokinje ŽP da je IP te 1997. godine od DP pozajmio iznos od 20.000,00 DEM-a radi davanja kapare za kupnju predmetne kuće, doista potvrđuje svjedokinja DP navodeći da je tada živjela u [adresa], a kako su prodavatelji T živjeli u [adresa], da ju je IP zamolio da im odnese novac za kaparu što je ona i učinila. Da je došla u Hrvatsku 1998. godine u posjetu te je u 11. mjesecu te godine upoznala ŽP te je zatražila brata da joj vrati pozajmljeni iznos na ime kapare, što ga je ponovno molila i naredne 1999. godine. Te godine da je ŽP tada bila s njim u kući i uskoro su nekuda otišli, a onda su se vratili i brat joj je dao kuvertu sa novcem u kojoj je bilo 15.000,00 DEM-a, umjesto 20.000,00 DEM-a te joj je brat IP rekao da mu je taj novac posudila ĐP majka.

25. Ovaj Sud nije mogao u ovom dijelu pokloniti punu vjeru iskazima niti svjedokinje ŽP niti svjedokinje DP s obzirom da je nelogično da bi IP koji je u to vrijeme, dakle, barem od 1997. – 2000. godine bio dobrog imovnog stanja, trebao pozajmljivati novac radi vraćanja pozajmice svojoj sestri DP. Osim toga, sestra DP navodi da joj je brat IP predao iznos od 15.000,00 DEM-a navodeći da je taj iznos ŽP pozajmila od svoje majke, a s druge pak strane, njihova zajednička sestra JP koja navodi da je bila "posebno bliska s bratom IP" ističe da je brat IP vratio pozajmicu sestri DP na način da je pozajmio novac od "jednog čovjeka", a s obzirom da njemu nije vratio posuđeno da mu je taj čovjek "uzeo osobno vozilo Mercedes i kamion". Dapače, svjedokinja JP navodi da joj niti brat IP niti majka, a niti sestra DP, nisu kazali da bi ŽP sestri DP vratila iznos kojim je tužitelj kaparao kuću. S druge pak strane, i ova svjedokinja JP navodi da je njezin sada pok. brat IP prije no što je upoznao suprugu ŽP živio "jako dobro".

26. Svjedokinja ŽP u svom daljnjem iskazu navela je da nakon njihovog prestanka rada u Bechtelu IP više nije radio sve do ostvarenja prava na mirovinu, a da se ona zaposlila kao konobarica u jednom ugostiteljskom objektu, a inače za vrijeme rada u Bechtelu da je IP podigao hipotekarni kredit na predmetnu kuću u iznosu od 21.000,00 eura te da je ona bila sudužnik. Da je ona otišla iz obiteljske kuće i da je prestala njihova zajednica 2000., a da su se službeno razveli 2012., no, da je njoj banka i dalje "skidala 1/3 plaće" jer je tako bila "potpisala kod javnog bilježnika". Poznato joj je da je preostali iznos glavnice od 24.000,00 kn otplatila njegova kćerka, ovdje 2-tužena TP, a u zamjenu za to da je IP na nju prepisao kuću. Također joj je poznato da je upravo ona 2020. godine u 10. mjesecu isplatila TP iznos od predmetnih 24.000,00 kn jer da je 2-tužena željela povratiti svoj novac što smatra i normalnim. Navodi da je upravo ona predložila da isplati 2-tuženoj ovaj iznos od 24.000,00 kn kako bi nakon te isplate 2-tužena vratila kuću u vlasništvo IP, a da je tom prilikom IP kazao da donji sprat kuće ima pripasti tuženicama 1 i 2, a gornji tužitelju. Vezano za predmetno "Međusobno utanačenje", svjedokinja ŽP pojašnjava da je nakon razvoda braka, a prema odluci Suda, KP, odnosno tužitelj ostao živjeti sa ocem, a da je ona bila u obvezi doprinositi na ime uzdržavanja iznos od 1.100,00 kn, međutim, kako je ona već plaćala iznos rate od 700,00 kn na ime spomenutog hipotekarnog kredita, da je onda plaćala na ime uzdržavanja samo iznos od 400,00 kn. Međutim, da je IP uplaćene iznose za uzdržavanje trošio na sebe pa da su stoga sačinili ovo "Međusobno utanačenje" kojim da je dogovoreno da IP više neće potraživati od nje iznose uzdržavanja za KP, a za uzvrat da se ona svega "što je uložila u predmetnu kuću odriče odnosno ostavlja KP". Naposljetku, ŽP navodi da nakon što su stanari izašli iz predmetne kuće da su ona i IP vršili adaptaciju kuće pa da su tako morali u cijeloj kući dizati podloge, odnosno podove, na gornjem katu da su se postavljali parketi i pločice, navlačili su se zidovi, radilo se stubište, zatim "dvije deke", bočno stepenište, a da su radili i sušaru za meso. Pojašnjava da su sve to radili nešto za vrijeme rada u Bechtelu, a nešto i nakon Bechtela s tim što navodi da je ona uvijek bila zaposlena, a IP da se nakon Bechtela nije uspio zaposliti, već je radio na realizaciji mirovine. Nadalje pojašnjava da je u prizemlju kuće na podovima ostao beton pa da kada su IP roditelji došli živjeti u prizemlje da se u kuhinji stavljao linoleum, zidne pločice, a u sobe da su se na podove stavljali tepisoni. Također, da su gradili vanjsko stubište jer da kada su postavili deke da su morali sagraditi i stepenice kako bi se prostor mogao koristiti.

27. Iz iskaza 1-tužene proistječe da joj je poznato da je predmetna kuća kupljena 1997. godine te ju je kupio njezin otac IP koji je tada bio vlasnikom prijevozničke tvrtke "Biser trans" u koje vrijeme da je ta tvrtka imala "sedam kamiona i sedam vozača" te navodi da bi ih sve mogla po imenu navesti, a da je otac čak imao osobnog vozača za svoje osobno vozilo te navodi da je u to vrijeme bio jako dobrog imovnog stanja. Ne zna točno kada je upoznao tužiteljevu majku ŽP s kojom se vjenčao 2000., a prestali su zajedno živjeti 2010., a zvanično su se rastali 2012. godine. U vrijeme kupnje kuće da su u njoj bili stanari, misli GP i AP, međutim, da je kuća bila useljiva, a to zna jer da je bila u njoj u vrijeme kada se kuća kupila. Zna da su na gornjem katu i ranije postojali parketi, samo ih je trebalo izbrusiti i prelakirati, u kupatilu da su također postojale pločice, a bila je razvedena i struja i voda. Izvodili su se radovi pa se između dnevnog boravka i kuhinje postavio drveni šank kao volta i njega je izradio LP, a ne da bi to izvodio CP kao što je i klupe za sjedenje i stol radio rođak iz Brinja, sada pok. I. Također, da se pokrečilo u kući, zagletane su rupe od gelera s tim da je točno da se radila garaža. Također navodi da su postojale stepenice, a na njih se samo navukao tzv. kulir, odnosno to je sitan pijesak te se postavio drveni rukohvat. 1-tužena navodi da sa sigurnošću može reći da u vrijeme kada je kupljena predmetna kuća tužiteljeva majka ŽP nije bila dio života njezinog oca IP, već su u to vrijeme "dio njegovog života bile dvije žene". Što se pak tiče tetke DP (saslušane svjedokinje) da je ona otišla iz Hrvatske kao izbjeglica za Beograd 1991. i nije dolazila u Hrvatsku sve do 2000. godine, da u [adresa] nije radila i tamo je živjela sa svojim nevjenčanim suprugom i tada mlt. sinom te navodi da se sjeća da su joj njezini roditelji (odnosno baka i djed od 1 - tužene) slali novac po prijevozniku koji je vozio na relaciji Hrvatska – [adresa]. Također navodi da je otac u vrijeme kupnje ove kuće imao dovoljno novca tako da je htio za nju i sestru, ovdje 2-tuženu, kupiti i stan iznad poslovnice PBZ-a u kojem su tada svi živjeli i to iz razloga jer se ŽP nije slagala sa njom i sa sestrom, međutim, kako taj stan nije bio uknjižen kao stambeni prostor već kao tavanski, da ga iz tog razloga u konačnici nije bilo moguće kupiti. Pojašnjava još da se za vrijeme školovanja, a navodi da je završila srednju ekonomsku školu te se poslije naknadno prekvalificirala za medicinsku sestru, obučavala kod knjigovođe EP koja da je vodila tatinu firmu pa da su joj zato bile poznate tatine financije. Ističe da je s ocem bila u vrlo bliskim odnosima te da je za ovu navodnu pozajmicu od tete DP prvi put čula na ovome Sudu. Također navodi da zna da je otac kupoprodajnu cijenu za kuću isplatio odjednom jer je u to vrijeme imao novca, a ne zna da li je eventualno dana kapara. Financijski problemi da su počeli kada je tužiteljeva majka ŽP "puno toga htjela". Vezano za ovrhu na kući navodi da je zbog toga otac zvao sestru Ž, odnosno 2-tuženu da mu pomogne barem djelomično oko isplate pa da mu je sestra dala neki novac o čemu sestra više zna te je na taj način kuća spašena od dražbe, a zauzvrat da je otac potom prepisao kuću u vlasništvo TP. Nakon što je tužiteljeva majka ŽP vratila sestri TP novac da je otac tada tražio da mu TP vrati vlasništvo ove kuće što je ona i učinila jer je otac kazao da je kuća njegova, a nakon njega da je kuća od njegove djece, odnosno od svih troje. Vezano za saslušanog svjedoka CP navodi da je on živio kod oca kratko, da nisu bili u prijateljskim odnosima te navodi da je isti radio radove na kući na način da bi čepio rupe od gelera u unutrašnjosti kuće kao što je istu i okrečio s tim što ne zna tko je gradio gospodarske zgrade iza kuće dok da je stazu za hodanje oko kuće radio sada pok. KN i sada pok. otac od Š Č.

28. 2-tužena TP pridružila se svemu što je iskazala njezina sestra te je još pojasnila okolnosti njezine pozajmice svome ocu. Pojašnjava da je slučajno u prostorijama Porezne uprave na oglasnoj ploči vidjela da će se provesti treća javna dražba za predmetnu kuću nakon čega da je otac potvrdio da je to točno. Potom da se zajedno sa sestrom NP našla kod oca koji je u to vrijeme doista teško financijski živio te su bile prisutne i njihove tete, ovdje saslušane svjedokinje JP i OP, a u to vrijeme da je otac već bio razveden sa ŽP. Postavljalo se pitanje gdje će otac i tužitelj KP živjeti nakon što se kuća proda na dražbi te je onda ona sama predložila, a da joj je tako savjetovao i direktor Erste banke u kojoj je bio podignut sporni kredit povodom te ovrhe, da otplati dugovanje kako bi se sačuvala kuća. Da je otac to prihvatio te su onda zajedno otišli u banku i onda je ona uplatila 24.000,00 kn na ime ovog duga na koji način da se zaustavila ovrha nakon čega da je onda otac predložio da prepiše kuću na nju putem darovnog ugovora i to "samo radi neke sigurnosti" u smislu da ukoliko bi se njemu nešto dogodilo da ona ima neku garanciju. Nakon neke tri ili četiri godine da ju je otac pozvao i kazao joj da će joj ŽP vratiti ovaj uplaćeni iznos od 24.000,00 kn što da je njoj bilo čudno jer da je očekivala da će joj on vratiti taj iznos, ali da je otac kazao da je ŽP svojim neplaćanjem i prouzročila ovo dugovanje pa da onda treba ona i vratiti taj novac. Navodi da ŽP zapravo nije bila sretna što je ona, 2 -tužena, upisana vlasnicom kuće pa je zato ona i potencirala da se kuća vrati u vlasništvo IP na što je on kazao da se ne može vratiti u njegovo vlasništvo dok se 2-tuženoj ne podmiri dug, slijedom čega da joj je zato ŽP doista i isplatila taj iznos kod javnog bilježnika. Nakon toga da je zapitala oca na koga da se "vrati" kuća na što da je otac izričito kazao da neka se "vrati" na njega, a kada on umre da su njih "troje svi njegova djeca". Ne sjeća se razgovora, a koji bi navodno trebao biti par mjeseci prije očeve smrti u smislu da bi gornji kat trebao pripasti KP, a donji kat njoj i sestri.

29. Svjedok CP navodi da je upoznao IP radeći te pojašnjava da je on, svjedok, po [adresa] radio građevinu, a zna za IP i ŽP da su zajedno radili u Bechtelu. Svjedok navodi da IP ne bi kupio predmetnu kuću da mu sestra OP nije posudila 20.000,00 tadašnjih DEM kako bi dao za kaparu. Poznato mu je da je i majka od ŽP OP vratila te novce te pojašnjava da mu je sve to poznato iz IP priče. Također, da je otac od ŽP radio u firmi u Rijeci dok ne zna što je majka radila. Vezano za adaptaciju navodi da se kuća adaptirala te da je upravo on radio na toj adaptaciji te pojašnjava da su se radili zidovi na oba kata, postavljali su se podovi, na gornjem katu parket, na donjem laminat kao što su se postavljale i pločice u kupatilo i kuhinju na gornjem katu. Također navodi da su se gradile i garaže, odnosno jedna se iznova gradila, a druga se adaptirala te navodi da je radio i "trotoare" oko ulaza te navodi da su te radove naručili IP i ŽP te da su mu oni to i platili.

30. Međutim, s obzirom na iskaze ostalih svjedoka ovaj Sud nije mogao punu vjeru pokloniti iskazu svjedoka CP koji u svome iskazu vrlo detaljno opisuje navodno izvedene radove s obzirom na protek vremena. Osim toga, navedeni iskaz je u kontradikciji sa iskazom 1-tužene čiji iskaz Sud ocjenjuje logičnim i životno uvjerljivim navodeći da je navedeni svjedok kratko živio kod oca, no, da nisu bili u prijateljskim odnosima tako da mu svjedok čak nije bio ni na pogrebu niti je izrazio sućut obitelji, a od radova je tek "čepio rupe od gelera unutar kuće kao što je i okrečio".

31. Tužitelj u svome iskazu navodi da svoja saznanja crpi iz pričanja svojih roditelja kao i svoje tetke OP s tim što navodi da od kad zna za sebe da otac nije imao novca te tužitelj zapravo iskazuje podudarno svojoj majci i tetki DP od kojih i može imati saznanja o relevantnim okolnostima, što je i logično s obzirom na svoju dob od 26 godina (rođen je, dakle, 2000. godine i ne može imati vlastitih saznanja).

32. Ono što Sud smatra relevantnim jest činjenica da je nedvojbeno utvrđeno da je IP predmetnu nekretninu, odnosno kuću, kupio 12.6.1997. godine, dakle, u vrijeme kada ŽP nije bila niti u bračnoj niti u izvanbračnoj zajednici sa ŠP. U tom pravcu se ukazuju netočnim navodi iz tužbe da su pok. ostavitelj i ŽP "za vrijeme trajanja braka i ranije u izvanbračnoj zajednici zajednički kupili obiteljsku kuću s ostalim nekretninama". Pri tome valja istaći da tužitelj po punomoćnici tijekom postupka više ne ustraje na navodima iz tužbe da je kuća kupljena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, već se sada upire da je kuća adaptirana, uređivana i izgrađivana za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice pa da bi slijedom navedenog ŽP stekla pravo suvlasništva u ½ dijela prijeporne nekretnine. Međutim, na temelju izvedenih predloženih dokaza, ovaj Sud nije mogao na nedvojben način utvrditi radove koji su navodno bili izvođeni na predmetnoj kući, vrijeme njihovog izvođenja te njihov obim odnosno vrijednost. Osim toga, tužitelj u podnesku (list 71 spisa) ističe da kupljena kuća nije bila adekvatna za stanovanje, "već je bila ruševina koja se morala adaptirati", a što je protivno činjenicama utvrđenim provedbom dokaza iz kojih proistječe da je, naprotiv, kuća bila pogodna za stanovanje, već iz razloga što su u predmetnoj kući, a u vrijeme njezine kupnje, živjeli podstanari, dakle, treće osobe vezano za koje stanovanje je kupac IP morao voditi sudski postupak radi iseljenja. No, s druge pak strane, premda je u podnesku od 23.12.2022. godine tužitelj po punomoćnici kao dokaz naveo "po potrebi vještačenje radi utvrđivanja omjera vrijednosti sredstava uloženih od ŽP i vrijednosti cijele nekretnine…", na tom prijedlogu tužitelj više nije ustrajao, dapače, na glavnoj raspravi od 11. rujna 2026. godine tužitelj je po punomoćnici predložio tek da se još izvede dokaz suočenja parničnih stranaka, a koji prijedlog je Sud odbio kao irelevantan.

33. Isto tako, valja istaći da se eventualnim ulaganjem u predmetnu nekretninu od strane ŽP, odnosno eventualnom dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) nekretnine ne može steći vlasništvo odnosno suvlasništvo iste kako to propisuje odredba čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV-a). Dakle, vezano za takva navodna ulaganja ne može se niti postavljati stvarno pravni zahtjev kao u konkretnom slučaju, budući nije dokazano da bi takva navodna ulaganja bila takve naravi i vrijednosti da bi predstavljala novu imovinu, samostalnu stvar i samostalnu uporabnu cjelinu. Naprotiv, takva eventualna ulaganja mogu biti eventualno temelj za postavljanje obvezno pravnog zahtjeva. Isto tako, navod da je ŽP pozajmila iznos od 15.000,00 DEM-a od svojih roditelja kako bi isplatila dio pozajmice DP radi isplate kapare za kuću i nije relevantan iz gore navedenih razloga, osobito što takva navodna pozajmica i nije dokazana, a osim toga, da je i dokazana, riječ bi bila o pozajmici roditelja ŽP kao trećih osoba IP, a ne same ŽP.

34. Uvidom u Međusobno utanačenje (list 12 – 14 spisa) proistječe da je isto zaključeno između ŽP i ŠP, a kojim su isti pokušali razriješiti svoje međusobne odnose vezane za razvod braka te kreditne obveze. Iz točke 3. navedenog utanačenja proistječe nespornim između ugovornih strana da ŽP plaća mjesečni iznos od 700,00 kn "na ime kredita za adaptaciju/uređenje obiteljske kuće u kojoj živi IP te kako ŽP neće utvrđivati vrijednost troškova adaptacije/uređenja obiteljske kuće u kojoj živi IP, a na ime bračne stečevine". Ugovorne strane nadalje se sporazumijevaju da iznos od 700,00 kn "koji ŽP plaća na ime kredita, IP prihvaća kao umanjenje dosuđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja za mldb. KP sa iznosa od 1.100,00 kn na iznos od 400,00 kn, a sve prema točki III. Presude broj P- 667/2011".

35. Pri tome valja istaći da su predmetnim "Međusobnim utanačenjem" IP i ŽP izvršili prijeboj obveza na način da je izvršen prijeboj obveze plaćanja kredita sa zakonskim uzdržavanjem, a što je protivno odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), gdje je izrijekom navedeno da prijebojem ne može prestati, između ostalog, tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja. S druge pak strane, iz predmetnog utanačenja ne proistječe da bi nekretnina koja je predmet ovoga spora, odnosno kuća, predstavljala bračnu stečevinu, odnosno da bi ista bila stečena za vrijeme trajanja braka, već proistječe da se ŽP odrekla prava "utvrđivanja vrijednosti troškova adaptacije/uređenja obiteljske kuće u kojoj živi IP, a na ime bračne stečevine", a koja vrijednost bi mogla predstavljati upravo obvezno pravni zahtjev, a ne stvarno pravni kako je postavljen u ovoj parnici.

36. Iz tog razloga, Sud ne može prihvatiti kao relevantan niti Ugovor o darovanju zaključen 17. prosinca 2021. godine između ŽP kao darovateljice te ŽP KP kao obdarenika, a kojim je predmetom darovanja naznačena ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno predmetna kuća, a za koju je u točki 1. navedenog Ugovora navedeno da je ½ dijela predmetne nekretnine stečena temeljem bračne stečevine te da se radi o kući koju su ŽP i sada pok. IP adaptirali za vrijeme trajanja bračne zajednice. Dakle, ŽP kao darovateljica nije bila upisana suvlasnicom nekretnine koju daruje te stoga i nije mogla na drugog, odnosno na obdarenika, prenijeti više prava nego što joj pripada.

37. Zaključno, na temelju izvedenih predloženih dokaza utvrđeno je da je predmetna kuća kupljena prije no što je IP započeo izvanbračnu, odnosno bračnu zajednicu s ŽP, a s druge pak strane, nije dokazano da bi navodna ulaganja u vidu adaptacije predmetne kuće bila u takvom obimu , odnosno vrijednosti da bi ista mogla biti temelj za stjecanje prava suvlasništva slijedom čega predmetna kuća ne predstavlja bračnu stečevinu IP i ŽP.

38. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

39. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, to je dužan tuženicama 1 i 2 naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154.st. 1. ZPP-a.

40. Trošak je odmjeren prema ispostavljenim troškovnicima te je tako Sud priznao trošak 1-tuženoj NP i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.050,00 eura, za zastupanje na ročištima od 17.11.2025., 8.1.2026., 4.5.2026. i 11.9.2026., iznos od po 1.050,00 eura za svako ročište, nadalje, za sastav obrazloženog podneska od 12.9.2025. kojim se 1-tužena očitovala na podnesak tužitelja od 16. studenog 2022., godine, iznos od 1.050,00 eura, što daje ukupan iznos od 6.300,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 9.10.2025. godine u iznosu od 1.050,00 eura, budući je riječ o podnesku u kojem punomoćnica 1 -tužene tek ispričava svoje nedolazak na zakazano ročište te ustraje kod svojih dosadašnjih navoda te sastav ovog podneska nije bio nužan za vođenje parnice te stoga ovaj trošak i ne može pasti na teret protivne strane bez obzira na uspjeh u parnici. Stoga je valjalo 1-tuženu odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 1.050,00 eura.

40.1. Nadalje, Sud je priznao prouzročeni parnični trošak 2-tuženoj TP i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.050,00 eura te za sastav obrazloženog podneska od 8.10.2025. kojim se 2-tužena očitovala na podnesak tužitelja od 16. studenog 2022., godine, iznos od 1.050,00 eura, što daje ukupan iznos od 2.100,00 eura, a na koji iznos valja priznati zatraženi PDV u iznosu od 525,00 eura, što daje ukupan iznos od 2.625,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud nije priznao zatraženi trošak pristojbe na odgovor na tužbu iz razloga jer 2-tužena takav trošak i nije imala iz razloga jer sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018 i 51/2023) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Stoga je valjalo 2-tuženu odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 408,40 eura.

40.2. Iz tog razloga naloženo je tužitelju isplatiti na ime prouzročenog parničnog troška i to 1-tuženoj iznos od 6.300,00 eura, a 2-tuženoj 2.625,00 eura.

41. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 18. rujna 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud. O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. Angela Kranjčević, odvjetnica u Zagrebu

3. Mićo Ljubenko, odvjetnik u Zagrebu