Poslovni broj: P-164/2024-31

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji toga suda Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Općine Privlaka, OIB: 86291327705, Ivana Pavla II. Kbr. 46, Privlaka, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KRANJČEC I KAMBER j.t.d. iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja Tine Čorić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Korljan & partneri d.o.o. iz Zadra, zakonskog zastupnika tuženika AV, načelnika tuženika i punomoćnice tuženika Nikoline Kranjčec, odvjetnice u Odvjetničkom društvu KRANJČEC I KAMBER j.t.d. iz Zadra, presude objavljene 18. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo suvlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ¼ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatraži i ishodi uknjižbu prava suvlasništva za ¼ dijela na predmetnoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iz točke I. do zatraženog utvrđenja da je tužitelj stekao pravo vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo.

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj CV u tužbi podnesenoj 25. siječnja 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik za cijelo nekretnine označene kao 3231 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 67 m2. Međutim, postojeće zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine razlikuje se od stvarnog vlasničkog i posjedovnog stanja. Pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na navedenoj nekretnini upisano je u korist tuženika, a takvo stanje je danas i u katastarskom operatu, ali stvarno stanje predmetne nekretnine je takvo da je tužitelj putem svojih prednika u nesmetanom samostalnom posjedu iste preko 80 godina. Predmetna nekretnina je nastala od dijela matične nekretnine (stare) oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljev otac pok. CVH, čiji je tužitelj jedini nasljednik, je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca pok. GV i diobom sa svojim bratom SV koji je bio i upisan kao posjednik predmetne nekretnine u katastarskom operatu, odnosno isti je bio upisan na dijelu matične nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio danas, kako je već gore rečeno, nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja dvorište, kako je to i označeno u zemljišnoj knjizi, koje je od strane tužiteljeve obitelji danas uređeno kao parkirni plac gdje tužitelj i članovi njegove obitelji ostavljaju svoje automobile, a ispod površine je izgrađena septička jama za potrebe obiteljske kuće tužitelja koja je i priključena na tu septičku jamu. Otvor sabirne jame se također nalazi na predmetnoj nekretnini. Slijedom svega gore navedenog je razvidno da je stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine za cijelo tužitelj CV. Tužitelju kao ni njegovim prednicima, nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva niti je smetao posjed predmetne nekretnine koje nesmetano osobno i putem svojih prednika uživa već više od 80 godina

2. Tuženik Općina Privlaka u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima jer da je tužbeni zahtjev neosnovan, a da je i upitna dopuštenost tužbe. Uvjeta za dosjelost od strane tužitelja na utuženoj nekretnini nema iz razloga što je u novoj izmjeri utvrđeno tko je stvarni vlasnik utužene nekretnine. Naime, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to temeljem zapisnika broj: Z-11240/2007/7322 kao vlasnica predmetne nekretnine upisana je upravo tužena. Predmetna nekretnina obuhvaćena je novom izmjerom, a sudjelovanje u novoj izmjeri prekida poštenje eventualnog posjednika. S druge strane za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti potrebno je da svi zakonski uvjeti budu ispunjeni (kakvoća posjeda, samoposjed, poštenje, pravni osnov i protek roka) u trenutku podnošenja tužbe. Stoga su pravne osnove iz postavljenih tužbenih zahtjeva neprihvatljive, a iz tužbe ne proizlazi nikakva druga pravna osnova po kojoj bi tužitelj imao ikakva prava na predmetnoj nekretnini. Iz svega navedenog predlaže se tužbu odbaciti u pripremnom postupku, odnosno, ako sud odluči provesti glavnu raspravu odbiti tužbene zahtjeve i u svakom slučaju obvezati tužitelja da naknade tuženoj prouzročeni parnični trošak.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 4-5), identifikaciju čestica (l.s. 6), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-146/23 od 18. travnja 2023. iza smrti CVH (l.s. 8-10), povijest promjena na katastarskim česticama od 23. svibnja 2022. (l.s. 11-14), preslik katastarskog plana (l.s. 15 i 57), fotografiju (l.s. 54), dopis od 24. lipnja 2025. (l.s. 56), zahtjev za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja (l.s. 58-59), proveden je očevid na licu mjesta 18. srpnja 2025. (l.s. 72-75), izvršen je uvid u skicu i fotografije sudskog očevida (l.s. 77-78), saslušani su svjedoci FV (l.s. 91-92) i UV (l.s. 93-94), te je proveden dokaz stranačkog saslušanja tužitelja CV (l.s. 95-96) i zz tuženika AV (l.s. 96-97), te je izvršen uvid u ovosudni predmet Psp-37/2025 (u privitku).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja CV za utvrđenjem da je stekao vlasništvo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo. Tužitelj se poziva na dosjelost kao na osnov stjecanja vlasništva.

5.1. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva iste nekrentine.

6. Sud je radi identifikacije prijepora proveo očevid na licu mjesta 18. srpnja 2025. (l.s. 72-75), te je uvidom u skicu vještaka geometra i fotografije sudskog očevida (l.s. 77-78) utvrđeno da je sporna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena žutom, crvenom, zelenom i plavom bojom, te likom i točkama A-B-C-D-E-A ukupne površine 67 m2. Dio označen plavom bojom i likom B-M-N-B površine 0,5 m2 je u naravi dio asfaltirane ceste koja u preostalom dijelu nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dio označen zelenom bojom i likom A-N-M-O-P-A površine 1,50 m2 je betonirani dio površine uz javnu asfaltnu cestu. Dio označen crvenom bojom i likom F- G-J-K-L-O-P-F površine 1 m2 je ivičnjak visine 10 cm, širine 13 cm i dužine 4,40 m. Žutom bojom i likom F-G-J-K-L-C-D-E-F površine 64 m2 je označeno pošljunčano zemljište na kojem se nalaze tri šahta i jedan ostatak starog debla.

7. Sud je ponajprije utvrdio da je tuženik nakon podnošenja ove tužbe započeo s izvođenjem građevinskih radova na predmetnoj nekretnini, a kako to proizlazi iz predmeta ovoga suda Psp-37/2025 (u privitku) radi smetanja posjeda između istih stranaka u kojoj tuženik nije osporavao da je građevinske radove na nekretnini počeo izvoditi u lipnju 2025., dok je ova tužba podnesena 25. siječnja 2024. Nadalje, i iz zahtjeva za objašnjenje postupanja na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi postavljanja rubnjaka uz javnu cestu, kao i iz dopisa tužitelja od 12. lipnja 2025. (l.s. 58-59), proizlazi da su građevinski radovi nasipavanja predmetnog zemljišta zemljom i bijelim kamenom, te postavljanje ivičnjaka započeti u tijeku ovog vlasničkog spora.

8. Uvidom u zk. izvadak (l.s. 4-5) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Mala glavica, dvorište površine 67 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist Općine Privlaka za cijelo. U C-listu je zabilježen odbijeni prijedlog predlagatelja CV radi otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka, i to prijedlog zaprimljen dana 23. listopada 2023. pod Z-30124/2023.

8.1. Iz identifikacije čestica (l.s. 6) proizlazi da predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu stare kat. čest. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]. Prema povijesti promjena na katastarskim česticama od 23. svibnja 2022. (l.s. 11-14) proizlazi da su za staru kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije za k.o. Privlaka 2016. godine. Pregledom najstarijih podataka koji datiraju iz 1883. godine je utvrđeno da je kat. čes. 230/1 bila upisana u posjedu tadašnjeg MV. I. revizijom ove općine 1955. godine je vidljivo da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u više posjedovnih listova, i to u korist između ostalih i posjednika: UV ud. ŽV u površini od 200 m2 i VV, CVH, u površini od 222 m2. Potom ne dolazi do promjena sve do navedene nove izmjere kada je formirana nova čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je evidentirana posjedom Općine [adresa], a kako je upisana i danas u posjedovnom listu 7313 k. o. [katastarska općina].

8.2. Prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 146/23 od 18. travnja 2023. iza smrti CVH pok. CVH (l.s. 8-10) proizlazi da predmetna nekretnina nije navedena u rješenju o nasljeđivanju, te da je nasljednik ostavitelja CV, sin ostavitelja.

8.3. Svjedokinja FV (l.s. 91-92), rođena 1967. godine, rođakinja tužitelja na način da su njihovi očevi bratići, je navela da je tuženik prije godinu dana nasipao i betonirao predmetnu nekretninu, te je tada postavio i ivičnjak, a da je ta nekretnina suvlasništvo tužitelja i njegovih rođaka, a među kojima je i svjedokinja FV. Nekada je vlasnik predmetne nekretnine bio njezin pradjed BV, a potom njegovi sinovi, i to: njezin djed pok. ŽV i djed tužitelja GV, s tim da je njezin djed ŽV bio suvlasnik za ¾ dijela, a njegov brat GV i djed tužitelja je bio suvlasnik za ¼ dijela predmetne nekretnine. ŽV je preminuo i naslijedila ga je supruga UV a ovu sinovi IV, C i BV, s tim da je IV postao svećenik i preminuo je bez bioloških potomaka, pa su oni kao njegovi nećaci njega naslijedili. A su naslijedile kćeri JV i ČV, te sin IV, dok su BV naslijedile kćeri DV i ona (svjedokinja FV). Predmeta nekretnina je predstavljala dvorište ŽV i GV, bez obzira što je put i tada prolazio između stare kuće i predmetnog dvorišta jer stare kuće na ovoj lokaciji nisu imale dvorište. Najstariji dio stare kuće je pradjed BV izgradio 1930-ih i nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] i iznad te čestice, te je već tada BV koristio predmetnu nekretninu kao dvorište, dok je stara kuća na kat čest. [katastarska čestica], pripala njoj i sestri, a izgrađena je 1950-ih. Njezin pradjed BV je na prijeporu držao kar, bačve i volove, a baka ZV je posadila stablo bagrema koje se na prijeporu vidi i naznačeno je na skici kao deblo. Po sredini prijepora i više zapadno su bila velika kamenja koja su služila za pritiskanje pršuta, ta kamenja su koristili njezina baka ZV i stric ĐV koji živi u [adresa]. Njezin djed ŽV je preminuo 1974. godine u dobi u 76 godina, a baka je preminula 1988. godine u dobi od 84 godine. Nikada nitko osim njih potomaka ŽV i GV nije koristio predmetnu nekretninu na bilo koji način, osim ako bi netko tražio pa bi mu oni to dozvolili. Otkada je baka umrla 1988. godine u staroj kući nije bilo nikoga pa je tako RV sin ŠV parkirao svoje vozio kao i njegov tata, a što mu oni nisu branili kao rođaku jer nisu bili tamo i to im nije smetalo. Inače je njegovom ocu ŠV njezina strina ZV 1990. godine dopustila da ukloni naprijed navedena kamenja za pritiskanje pršuta i ispila stablo bagrema da bude urednije.

8.4. Iz iskaza svjedokinje FV nadalje proizlazi da su na prijeporu nakon 1990-ih parkirali turisti od ĆV i njezinog supruga G jer su im oni to dopustili. Nitko drugim osim ovih osoba koje je navela nije na bilo kakav drugačiji način koristio prijepor i nije ih smetao u vlasništvu i posjedu prijepora. Dodaje da su njezini roditelji do 2004. godine dolazili u staru kuću i parkirali se na prijeporu, a nakon toga su na prijeporu parkirali ona i njezina sestra. Njihovi rođaci su tu također parkirali, a radi se o nasljednicima strica KV, i to: IV, JV i ČV. Tužitelj je parkirao na prijeporu kada bi došao iz [adresa] ljeti, a češće je počeo dolaziti iza Domovinskog rata, dok njegovi roditelji nisu imali auto. Njegovi roditelji su sagradili septičku jamu na prijeporu u krajnjem zapadnom dijelu i otvor septičke jame predstavlja šaht, a šaht istočno kući koja se nalazi na čest. 3233/2, vlasnika IV i ta osoba je njih pitala može li postaviti šaht za vodu na predmetnu nekretninu. Ističe da su zadnji upisani posjednici u popisnom listu 2837 u novoj izmjeri bili prednici tužitelja i njezini prednici, i to: GV, BV, IV i KV.Vezano za oblik predmetne nekretnine navodi da je ovdje probijena i asfaltirana cesta oznake 3235/1 još 1970-ih, i nije bilo sporno da je njihovo do asfalta. Ova nekretnina prema cesti nije završavala oblo, ali je prije tri godine stavljen novi asfalt na cestu uz prijepor i tada je zahvaćen još manji dio njihove predmetne nekretnine, i to pokazani trokut B-M-N. U novoj izmjeri i preoblikovanju zk. knjige je u katastru predmetna nekretnina upisana u katastru na njih, odnosno njihove prednike i nitko tome nije imao prigovora, ali se potom Općina Privlaka 2016. godine uknjižila vlasnikom. Nije podnijela prigovor u preoblikovanju zemljišne knjige jer nije znala da imaju pravo, a nisu se ni međusobno mogli podijeliti. Njima je tadašnji načelnik Općine Privlaka na raspravi pred sudom u preoblikovanju zk. knjige njima rekao da će urediti predmetnu nekretninu i na nju staviti klupicu i cvijeće da im bude ljepše ispred kuće. Oni su se tome usprotivili kao vlasnici i htjeli dovesti svjedoke, ali im u postupku preoblikovanja to nije dozvoljeno, iako je nekim posjednicama dozvoljeno da dovedu svjedoke, pa je tako primjerice LV dozvoljeno da dovede svjedoke.

8.5. Svjedokinja UV, rođ. 1946. godine, je navela (l.s. 93-94) da je predmetna nekretnina suvlasništvo tužitelja, u suvlasništvu obitelji svjedokinje UV, kao i od njihovih rođaka. Nekada je vlasnik ove nekretnine bio njezin svekar IV, pok. BV, i djed tužitelja GV, pok. BV, to su bila dva brata, s tim da je njezin svekar na prijeporu imao pravo na ¾ dijela, dok je djed tužitelja GV imao pravo na ¼ dijela. Takvi udjeli prednika tužitelja i njezinih prednika su bili zato što su se, nakon smrti svoga oca BV, IV i GV podijelili, moguće usmeno, pa je svatko dobio nekretnine na točno određenom mjestu. GV pok. BV, djeda tužitelja, je naslijedio sin GV koji je imao braću SV i TV, a na ovoj lokaciji je zemljište pripalo GV i njegovoj ženi S, te je njih na ovoj lokaciji naslijedio tužitelj CV. Njezinog svekra IV su naslijedili F, PV, ŽV i ĐV. F je preminuo kao i njegovi potomci ZV i U, a F nije uzeo ništa na ovoj lokaciji i sve ostavio njima ostalim nasljednicima IV. ŽV pok. IV je bio pop i preminuo je te je sve njegovo ostalo njegovim sunasljednicima. PV pok. IV je otac ranije saslušane svjedokinje i njega su naslijedile kćerke FV i DV, dok je ĐV pok. IV njezin pok. suprug i njegovi nasljednici su njihova djeca M, JV i ČV jer se ona odrekla u ostavini. Predmetnu nekretninu su koristili otac tužitelja GV i njegova supruga S, koji su živjeli u [adresa] kao i tužitelj. Tužiteljevi prednici su koristili prijepor paralelo, odnosno u produžetku pozicije svoje stare kuće koja je preko ceste, dok su oni koristili dio prijepora u produžetku njihove stare kuće koja je preko ceste. Nitko drugi nije nikada koristio prijepor osim njih slijednika IV i GV.

8.6. Nadalje svjedokinja UV u iskazu navodi da su tužitelj i njegovi prednici na prijeporu iskopali septičku jamu koja je na njihovom prijeporu i radi se na jednom šahtu koji je zapadno. Oni slijednici ŽV na prijeporu imaju više i non

- stop su koristili prijepor i tu su oni na prijeporu prali robu i stavljali višak stvari kao što su bačve i slično, tu su sjedili, roštiljali, i slično. Tako su koristili prijepor otkada se ona udala 1966. pa sve do preseljenja u njihovu kuću 1980-ih, kada se i njezina svekrva preselila u [adresa] s njima i živjela je s njom do smrti 1988. godine. Oni su i nakon preseljenja u [adresa] koristili prijepor kada god bi došli, dolazili su svaku subotu i nedjelju, djeca bi se tu igrala, čuvali bi drva za ložiti vatru na prijeporu, tu je dugo stajao kar od svekra i još je u Domovinskom ratu tu stajao, a vola su držali preko puta, a ne na prijeporu. Obavezno su tu parkirali svoja vozila kada bi došli, i oni, a i ranije saslušana svjedokinja FV, odnosno drugi slijednici IV. Djed tužitelja GV je držao svoj kar na prijeporu, a to je bilo prije nego se ona udala 1966. godine, ali tada još ni parcela nije bila podijeljena pa su svi držali sve, ali nakon diobe GV više kar nije mogao stati na ono što mu je pripalo na prijeporu, a to je bila ¼. Kada god susjedi nisu imali mjesta bi pitali njezinog svekra mogu li na prijeporu parkirati traktore, kao što je to činio i susjed RV, sin ŠV. Moguće je da je netko parkirao od susjeda na prijeporu da njih ne pita ništa, ali to je moglo biti nakon što su se oni odselili u Zadar 1980. godine, jer to oni nisu mogli znati, a dodaje da ju je još susjeda ĆV pitala može li parkirati automobile svojih turista i svoje na prijeporu, pa je ona njoj odgovorila da može kada oni nisu tamo. Misli da ju je svaki put pitala kada se parkirala, a ona ju je to pitala prije 15-20 godina, a sada više tu ne parkiraju njezini turisti niti ona jer ona nema gdje parkirati na svome pa je prodala kuću prošle godine. Njezin suprug je preminuo prije 15 godina i nije pokušao utvrditi svoje vlasništvo na prijeporu, a moguće zato što je krivo upisano u novoj izmjeri, to je vodila rodica od djevera FV, pa ona ne zna to dobro. Sada je čula da je Općina htjela urediti njihovu parcelu, Ž sačuvaj, to se nije u [adresa] dogodilo. Nije normalno da se stavi klupica, to je njihovo, tu su oni kopali, koji je vrag da su se na njihovo nameračili. Svi su se upisali okolo, a njihovo je ostalo ovako.

8.7. Tužitelj CV (l.s. 95-96), rođen 1967. godine, je naveo u svom iskazu da je predmetnu nekretninu stekao od svoga oca GV obzirom da je njegova sestra V, koja također živi u [adresa], njemu predala sav svoj dio. Njegov otac GV je imao braću SV i TV i oni su podijelili tako da je njegovom ocu GV, pripala predmetna nekretnina za cijelo. Prethodno je vlasnik i posjednik ove nekretnine bio njegov djed koji se također zvao GV kao i njegov otac. Kada ga se pita da li on pravo vlasništva na cijelu utuženu nekretninu ili i potomci IV pok. BV, a radi se o bratu njegovog djeda, navodi da smatra da njemu za cijelo pripada ova nekretnina. Oni su predmetnu nekretninu koristili kao dvorište još od djeda GV, stara kuća koja je preko puta nema dvorište, pa su oni na toj nekretnini pritiskali pršute, parkirali aute, sjedili su tu, a tu je i njihova crna jama, držali su tu bicikle i traktore. Dok je stric SV bio živ je on tu držao svoj traktor ali nitko drugi od susjeda ili rođaka. Na ovoj nekretnini se nalaze na krajnjem zapadnom dijelu dva šahta za septičku jamu i oba šahta su od njegove nekretnine koja je preko puta i nosi oznaku 3165. Šaht koji se nalazi na krajnjem istočnom dijelu ne zna kome pripada, misli da su njegov otac i stric SV dozvolili nekom susjedu da stavi svoj šaht za vodu, ne zna kada je taj šaht stavljen. Ne zna o kojem se stablu radi kada ga se pita za deblo na istočnom dijelu nekretnine, misli da je njihova susjeda posadila to stablo, ne zna je li ih pitala za dozvolu jer je to posađeno prije 40 godina. Za vrijeme ljeta dolazi na mjesec do mjesec i pol dana u [adresa], a u Božićno vrijeme dolazi dva tjedna i tada parkira automobil na predmetnoj nekretnini, i on je odmah nakon Domovinskog rata počeo ljeti tako dolaziti u Hrvatsku i tu bi parkirao ili svoj auto ili auto rente- cara i nikada ga nitko nije sprječavao da tu parkira. Ovdje su također parkirali prijatelji koji bi im došli u posjed, a rođaci i susjedi samo po njihovom dopuštenju. Njegova rodica FV je tu parkirala na njihovom i pitala bi ih može li tu parkirati. Ovo nikada nije bila javna površina koju bi svi koristili. Tužena je započela radove na ovoj nekretnini prošle godine, i to polovinom lipnja. Nasuli su škalju na cijelu nekretninu i izgradili zidić uz cestu, a potom su ih tužili za smetanje posjeda u srpnju i tada su oni zaustavili radove. Ne zna jesu li u preoblikovanju zk. knjige upisali predmetnu nekretninu kao svoje vlasništvo, kada je otac bio živ, to je bila njegova nekretnina i o tome se on brinuo. U vrijeme kada je tuženik počeo izvoditi radove na ovoj nekretnini im je govorio da je to općinsko i da će se tu raditi park. Misli da je crna jama najbitniji dokaz da je to njihovo. Nije do sada ogradio tu nekretninu jer su se svi dobro ponašali i nije bilo problema. Nije mu poznato da je Općina planirala urediti predmetnu površinu, a ni da je Općina upisana vlasnikom na predmetnoj nekretnini. Susjedi su parkirali svoja vozila na ovoj nekretnini samo kada bi im oni dozvolili. On nema mjesta za izgraditi crnu jamu kraj kuće.

8.8. Zakonski zastupnik tuženika, AV (l.s. 96-97), rođen 1971. godine, načelnik Općine Privlaka, je naveo u svom iskazu da je načelnik Općine Privlaka od 2017. godine, a to je dvije godine nakon što je zatvoren postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u kojem je ova nekretnina uknjižena kao vlasništvo tuženika, a odbijen je zahtjev tužitelja, odnosno njegovog oca za uknjižbu ove nekretnine kao njihovo privatno vlasništvo. On je rođen i živi u [adresa], pa je stekao dojam da je prijepor neka javna površina koju svi koriste, tu su se parkirala razna vozila. Vezano za septičku jamu tužitelja navodi da oni imaju više takvih situacija na području općine da su jame fizičkih osoba na nekretninama općine, a radi s o tome da je to ranije dozvoljavano ljudima od strane, možda, Mjesne zajednice kada bi njihova nekretnina u blizina bila previše mala da se može izgraditi septička jama. Tako da ima više takvih situacija u [adresa], da je zemljište uknjiženo i stvarno općinsko vlasništvo, a da se na njemu nalazi septička jama fizičkih osoba iz okolnih kuća. U zadnje dvije godine sve kuće se imaju mogućnost spojiti na sustav aglomeracije koji je uz cestu. Sada Županijske i Hrvatske ceste više ne dozvoljavaju da kroz prometnicu idu cijevi fizičkih osoba. Bilo je ovakvih situacija da je dvorište odvojeno od kuće kao i kod tužitelja, ali radi se o ljudima koji su u preoblikovanju zk. knjige dokazali da je to njihovo i uknjižili se što tužitelj nije. Tako je susjed i vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] NV dokazao svoje vlasništvo na toj nekretnini, a njegova kuća je na 3173, on je to dokazao temeljem isprava, odnosno dokumentacije. Cesta uz prijepor postojala je još 1970-ih, a možda i prije, ali je bila makadam, pa se asfaltirala negdje 1980-ih, to zna jer je prije asfaltiranja izgrađena vodovodna mreža ispod ceste. Mjesec dana prije podnošenja ove tužbe Općina je započela radove na prijeporu. Oni su odlučili urediti 15-ak zelenih otočića u [adresa] s klupama, a toliko su ih uredili i do sada, pa je predmetna površina također trebala biti tako uređena. Oni su osigurali sredstva i izrađen je idejni projekt, pa su tako s izvođačem Žuža gradnja krenuli u nasipavanje šljunka i postavljanja rubnih opločnika, a onda su zaustavljeni ovom tužbom. Ta nekretnina je bila na korištenje svima, on je 15 do 20 puta parkirao na toj nekretnini kada je išao u posjetu RV i tada bi uočio da je njegov auto bio tu parkiran, a tu se parkirao i vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] NV.

8.9. Nadalje iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da on najmanje 10 godina nije uočio da bi se na ovoj nekretnini odlagale nečije stvari. Moguće je da sam se on tu parkirao, kao i ostale osobe, u vrijeme kada je tužitelj bio u [adresa], on samo zna da njega i druge nitko nije upozorio da se oni tu ne parkiraju. Prije mjesec do dva mu se obratila saslušana svjedokinja FV i rekla da je to njihovo, a on joj je rekao da nije jasno zašto nisu tužili Općinu do sada. I prije njegovom mandata je bilo inicijative da se ovo uredi, to mu je rekao otac od RV, ŠV da je on pokušavao i prije usmeno nešto postići u Općini da bi se ova nekretnina uredila, ali nije uspio, radi se o osobi koja i inače voli čistiti, uređivati i odnositi smeće na području Općine, a prošlo je najmanje 2 do 3 godine od njegove usmene inicijative, pa do kada su oni krenuli u realizaciju. Oni su tom ŠV dali godišnju nagradu Općine Privlaka jer samoinicijativno čisti i uređuje cijelo mjesto. Sada kroz postupak je vidio da je u katastru bilo upisano kao posjednik više osoba prezimena ŠV, ali njemu je mjerodavno sadašnje stanje i da u trenutku kada su krenuli sa radovima nije bilo upisa niti zabilježbi, kao ni postupka jer ne bi krenuo u to. Krenuli su u uređenje navedenih otočića nakon što su uredili sustav aglomeracije u javnim cestama i putevima, pa se sada svako kućanstvo može prikopčati na takvu septičku jamu, a ovim uređenjima bi i ostavili mogućnost korištenja septičke jame tužitelju, ali bi u dogledno vrijeme da se prestane koristiti. Misli da tužitelj ima mjesta parkirati svoje vozilo uz svoju kuću, a u zadnje vrijeme su imali problem s velikim parkiranjem vozila na javnim površinama u tom dijelu pogotovo od ljudi koje se bave turizmom pa radi toga ne bi mogla proći vozila čistoće i dostavna vozila. Vlasnici nekretnina se moraju pobrinuti da se osiguraju parking ili se parkirati na javnoj površini gdje neće ometati promet. On osporava svima koji nisu uknjižili svoje vlasništvo.

9. Analizirajući iskaze svjedoka sud nalazi da su svjedokinje FV i UV istinito i vjerodostojno iskazivale. Radi se o svjedokinjama kojima je činjenica posjeda i vlasništva prijepora dobro poznata, njihovi iskazi su detaljni, životni i uvjerljivi, te su u suglasju sa provedenim materijalnim dokazima, a posebno s povijesti promjena na katastarskim česticama i zapažanjima suda na licu mjesta. Također, njihovi iskazi nisu dovedeni u pitanje drugim provedenim dokazima.

9.1. Tako sud vjeruje svjedokinji FV kada navodi da je vlasnik predmetne nekretnine bio njezin pradjed BV, koji je i pradjed tužitelja, a potom njegovi sinovi, i to: njezin djed pok. ŽV i djed tužitelja GV, s tim da je njezin djed ŽV bio suvlasnik za ¾ dijela, a njegov brat GV i djed tužitelja je bio suvlasnik za ¼ dijela predmetne nekretnine. ŽV je preminuo i naslijedila ga je supruga UV a ovu sinovi IV, C i BV, s tim da je IV postao svećenik i preminuo je bez bioloških potomaka, pa su oni kao njegovi nećaci njega naslijedili. A su naslijedile kćeri JV i ČV, te sin IV, dok su BV naslijedile kćeri DV i ona (svjedokinja FV). Predmeta nekretnina je predstavljala dvorište pradjeda BV još od 1930-ih kada je izgrađena stara kuća preko puta prijepora, a potom njegovih sinova ŽV i GV, jer stare kuće na ovoj lokaciji nisu imale dvorište. Njezin pradjed BV je na prijeporu držao kar, bačve i volove, a baka ZV je posadila stablo bagrema koje se na prijeporu vidi i naznačeno je na skici kao deblo. Po sredini prijepora su bila velika kamenja koja su služila za pritiskanje pršuta. Tužitelj je parkirao na prijeporu kada bi došao iz [adresa], a tako su se na prijeporu parkirale ona i sestra kada bi došle u staru kuću, kao i njihovi rođaci. Nikada nitko osim njih potomaka ŽV i GV nije koristio predmetnu nekretninu na bilo koji način, osim ako bi netko tražio pa bi mu oni to dozvolili, pa su nekada susjedima i rođacima dozvoljavali da se parkiraju na predmetnoj nekretnini, a susjedu i rođaku ŠV je njezina strina ZV 1990. godine dopustila da bi bilo urednije da ukloni kamenja za pritiskanje pršuta i ispila stablo bagrema koje je ona posadila. Roditelji tužitelja su sagradili septičku jamu na prijeporu u krajnjem zapadnom dijelu i otvor septičke jame predstavlja šaht, a šaht istočno kući koja se nalazi na čest. 3233/2, vlasnika IV i ta osoba je njih pitala može li postaviti šaht za vodu na predmetnu nekretninu. Zadnji upisani posjednici u popisnom listu 2837 u novoj izmjeri su bili prednici tužitelja i njezini prednici, i to: GV, BV, IV i KV. Cesta uz prijepor je probijena i asfaltirana cesta još 1970-ih, te predmetna nekretnina prema cesti nije završavala oblo, ali je prije tri godine stavljen novi asfalt na cestu uz prijepor i tada je zahvaćen još manji dio njihove predmetne nekretnine, i to pokazani trokut B- M-N. U preoblikovanju zk. knjige se Općina Privlaka 2016. godine uknjižila vlasnikom. Oni su se tome usprotivili kao vlasnici i htjeli dovesti svjedoke, ali im u postupku preoblikovanja to nije dozvoljeno, iako je nekim posjednicama dozvoljeno da dovedu svjedoke, pa je tako primjerice LV dozvoljeno da dovede svjedoke.

9.2. Tome je suglasan iskaz svjedokinje UV kojoj sud vjeruje kada navodi da su suvlasnici ove nekretnine bili njezin svekar IV pok. BV i djed tužitelja GV, pok. BV koji su bili dvojica braće, s tim da je njezin svekar na prijeporu imao pravo na ¾ dijela, dok je djed tužitelja GV imao pravo na ¼ dijela, a takvi udjeli su dogovoreni nakon smrti njihovog oca BV kada su se IV i GV podijelili. GV pok. BV, djeda tužitelja, je naslijedio sin GV koji je imao braću SV i TV, a na ovoj lokaciji je zemljište pripalo GV i njegovoj ženi S, te je njih na ovoj lokaciji naslijedio tužitelj CV. Njezinog svekra IV su naslijedili F, PV, ŽV i ĐV. F je preminuo kao i njegovi potomci ZV i U, a F nije uzeo ništa na ovoj lokaciji i sve ostavio njima ostalim nasljednicima IV. ŽV pok. IV je bio pop i preminuo je te je sve njegovo ostalo njegovim sunasljednicima. PV pok. IV je otac ranije saslušane svjedokinje i njega su naslijedile kćerke FV i DV, dok je ĐV pok. IV njezin pok. suprug i njegovi nasljednici su njihova djeca M, JV i ČV jer se ona odrekla u ostavini. Predmetnu nekretninu su koristili otac tužitelja GV i njegova supruga S, koji su živjeli u [adresa] kao i tužitelj. Tužiteljevi prednici su koristili prijepor paralelno s njima, i to u produžetku pozicije svoje stare kuće koja je preko ceste, dok su oni koristili dio prijepora u produžetku njihove stare kuće koja je preko ceste. Nitko drugi nije nikada koristio prijepor osim njih slijednika IV i GV. Tužitelj i njegovi prednici su na prijeporu iskopali septičku jamu na svome i radi se o šahtu zapadno, dok šaht istočno pripada kući koja se nalazi na čest. 3233/2, vlasnika IV i ta osoba je njih pitala može li postaviti šaht za vodu na predmetnu nekretninu. Oni slijednici ŽV na prijeporu imaju više i non-stop su koristili prijepor, pa su tako na prijeporu prali robu i stavljali višak stvari kao što su bačve i slično, tu su sjedili, roštiljali, i slično. Tako su koristili prijepor otkada se ona udala 1966. pa sve do preseljenja u njihovu kuću 1980-ih u [adresa], ali su nakon preseljenja u [adresa] koristili prijepor kada god bi došli, dolazili su svaku subotu i nedjelju, djeca bi se tu igrala, čuvali bi drva za ložiti vatru na prijeporu, tu je dugo stajao kar od svekra i još je u Domovinskom ratu tu stajao, a vola su držali preko puta prijepora. Obavezno su tu parkirali svoja vozila kada bi došli, i oni, a i ranije saslušana svjedokinja FV, odnosno drugi slijednici IV. Djed tužitelja GV je također držao svoj kar na prijeporu. Kada god susjedi nisu imali mjesta bi pitali njezinog svekra mogu li na prijeporu parkirati traktore, kao što je to činio i susjed RV, sin ŠV. Moguće je da je netko parkirao od susjeda na prijeporu da njih ne pita ništa, ali to je moglo biti nakon što su se oni odselili u Zadar 1980. godine, jer to oni nisu mogli znati, a susjeda ĆV ih je pitala prije 15 do 20 godina može li parkirati automobile svojih turista i svoje na prijeporu, pa je ona njoj odgovorila da može kada oni nisu tamo. Svi su se ostali upisali okolo, a njihovo je ostalo ovako, a da Općina hoće urediti njihovu predmetnu parcelu koju su oni kopali, što se nije u [adresa] dogodilo.

9.3. Slijedom prednjih utvrđenja sud nema razloga ne vjerovati tužitelju CV u pretežitom dijelu njegovog iskaza, pa mu se tako vjeruje kada navodi da je predmetnu nekretninu stekao od svoga oca GV obzirom da je njegova sestra V, njemu predala sav svoj dio. Njegov otac GV je imao braću SV i TV i oni su podijelili tako da je njegovom ocu GV, pripala predmetna nekretnina. Prethodno je vlasnik i posjednik ove nekretnine bio njegov djed koji se također zvao GV kao i njegov otac. Oni su predmetnu nekretninu koristili kao dvorište još od djeda GV, stara kuća koja je preko puta nema dvorište, pa su oni na toj nekretnini pritiskali pršute, parkirali aute, sjedili su tu, a tu je i njihova crna jama, držali su tu bicikle i traktore. Dok je stric SV bio živ je on tu držao svoj traktor ali nitko drugi od susjeda ili rođaka. Na ovoj nekretnini se nalaze na krajnjem zapadnom dijelu dva šahta za septičku jamu i oba šahta su od njegove nekretnine koja je preko puta i nosi oznaku 3165. Šaht koji se nalazi na krajnjem istočnom dijelu ne zna kome pripada, misli da su njegov otac i stric SV dozvolili nekom susjedu da stavi svoj šaht za vodu, ne zna kada je taj šaht stavljen. Ne zna o kojem se stablu radi kada ga se pita za deblo na istočnom dijelu nekretnine, misli da je njihova susjeda posadila to stablo, ne zna je li ih pitala za dozvolu jer je to posađeno prije 40 godina. Za vrijeme ljeta dolazi na mjesec do mjesec i pol dana u [adresa], a u Božićno vrijeme dolazi dva tjedna i tada parkira automobil na predmetnoj nekretnini, i on je odmah nakon Domovinskog rata počeo ljeti tako dolaziti u Hrvatsku i tu bi parkirao ili svoj auto ili auto rente- cara i nikada ga nitko nije sprječavao da tu parkira. Ovdje su također parkirali prijatelji koji bi im došli u posjed, a rođaci i susjedi samo po njihovom dopuštenju. Njegova rodica FV je tu parkirala na njihovom i pitala bi ih može li tu parkirati. Ovo nikada nije bila javna površina koju bi svi koristili. Tužena je započela radove na ovoj nekretnini prošle godine, i to polovinom lipnja. Nasuli su škalju na cijelu nekretninu i izgradili zidić uz cestu, a potom su ih tužili za smetanje posjeda u srpnju i tada su oni zaustavili radove. Ne zna jesu li u preoblikovanju zk. knjige upisali predmetnu nekretninu kao svoje vlasništvo, kada je otac bio živ, to je bila njegova nekretnina i o tome se on brinuo. U vrijeme kada je tuženik počeo izvoditi radove na ovoj nekretnini im je govorio da je to općinsko i da će se tu raditi park. Misli da je crna jama najbitniji dokaz da je to njihovo. Nije do sada ogradio tu nekretninu jer su se svi dobro ponašali i nije bilo problema. Nije mu poznato da je Općina planirala urediti predmetnu površinu, a ni da je Općina upisana vlasnikom na predmetnoj nekretnini. Susjedi su parkirali svoja vozila na ovoj nekretnini samo kada bi im oni dozvolili.

9.4. Sud ne vjeruje tužitelju CV kada navodi da mu utužena nekretnina pripada za cijelo, a da nasljednicima djedovog brata koji se zvao IV ne pripada bilo koji suvlasnički udio na prijeporu, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja u protivnosti s iskazima svjedoka FV i UV kojima sud vjeruje i koji iskazi svjedoka nisu dovedeni u pitanje provedenim dokazima. Takvo utvrđenje suda je sukladno i povijesti promjena na katastarskim česticama od 23. svibnja 2022. (l.s. 11-14) prema kojoj su potomci IV i GV UV upisani posjednicima predmetne nekretnine od 1955. godine. Iz iskaza svjedoka OV proizlazi da su u postupku nove izmjere u popisnom listu 2837 k. o. [katastarska općina], inače sačinjenog po prijavi posjednika i stanja starog katastarskog operata, posjednicima bile upisane preminule osobe GV, BV, IV i KV, a radi se o ocu tužitelja GV pok. GV i njegovim bratićima i nasljednicima ŽV.

9.5. Ocjenjujući iskaz zakonskom zastupnika tuženika AV sud nalazi da nema saznanja o bitnim činjenicama jer je imenovan načelnikom nakon što je završio postupak preoblikovanja zemljišne knjige u kojem se tuženik upisao vlasnikom. Sam navodi da je stekao dojam da je prijepor neka javna površina koju svi koriste i nije imao saznanja da je u katastru predmetna nekretnina bila upisana na prednike tuženika i njegove rođake, već da je to vidio kroz ovaj sudski postupak, a da je njemu bilo mjerodavno što zadnjih deset godina nitko ne ostavlja stvari na prijeporu i da su tamo ljudi znali parkirati, pa i on sam kada je išao u goste RV koji živi u blizini. Osim toga je iskaz zz tuženika proturječan materijalnim dokazima kada navodi da u trenutku kada su krenuli s radovima nije bilo upisa niti zabilježbi, jer iz sadržaja zk. izvatka proizlazi da je 2023. zabilježen odbijen zahtjev tužitelja za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka na predmetnoj nekretnini, a potom je 2024. pokrenut ovaj vlasnički spor i u tijeku ovog vlasničkog spora je tuženik krenuo s građevinskim radovima na prijeporu. Također je nesporno da su prije toga u postupku preoblikovanja zemljišne knjige rođaci tužitelja, koji su saslušani kao svjedoci, pokušali upisati suvlasnicima jer su prethodno njihovi pokojni prednici bili prijavljeni za upis u katastru nekretnina u tijeku nove izmjere, ali da se kod sastavljanja zk. uloška u preoblikovanju zemljišne knjige upisao tuženik. Sve ove prednje iznesene činjenice upućuju na to da je tuženiku moralo biti poznato postojanje stvarnih prava tužitelja i njegovih rođaka na ovoj nekretnini, ali da je unatoč tome prije tri godine proširio javnu cestu na zapadni dio predmetne nekretninu, a potom da je u tijeku ovog postupka započeo s izvođenjem građevinskih radova na prijeporu uređujući prijepor kao da je javna površine, a što nije.

10. Temeljem svega naprijed izloženog je sud utvrdio da je tužitelj dokazao da su njegovi prednici bili upisani posjednicima od 1955. godine, kako to slijedi iz povijesti promjena na katastarskim česticama prema kojoj su nasljednici IV i GV upisani posjednicima predmetne nekretnine, pa je tako posjednikom bila upisana UV ud. ŽV i SV koji je bio sin GV i stric tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima u nesmetanom samostalnom posjedu prijepora preko 80 godina za ¼ dijela, a da je predmetna nekretnina ranije bila u posjedu tužiteljevog pradjeda BV koji je imao sinove GV i ŽV, te da su se nakon BV smrti sinovi podijelili na način da je na predmetnoj nekretnini ŽV dobio udio od ¾ dijela, a da je djed tužitelja GV dobio udio od ¼ dijela. Navedeni brat tužiteljevog djeda ŽV pok. BV je preminuo i na njegovom suvlasničkom udjelu od ¾ dijela ga je naslijedila supruga UV, a ovu sinovi IV, C ĐV, BV i IV koji je preminuo bez nasljednika, pa su ga naslijedili nećaci. A su naslijedile kćeri JV i ČV, te sin IV (Joško) Mustać, dok su BV naslijedile kćeri DV i FV. Tužitelj je predmetnu nekretninu za udio od ¼ dijela stekao od svoga pok. oca CVH pok. CVH, čiji je tužitelj jedini nasljednik kako to proizlazi iz priloženog rješenja o nasljeđivanju, a njegov otac od svoga oca GV pok. BV i u diobi sa svojom braćom SV i TV. Tužitelj i njegovi prednici su na zapadnoj poziciji prijepora koji je u produžetku njegove stare kuće na kat. čest. [katastarska čestica], dok su njegovi rođaci koji su potomci ŽV koristili istočni dio prijepora koji se nalazi u produžetku njihove stare kuće na kat. čest. [katastarska čestica]. Tako su prednici tužitelja na zapadnom dijelu prijepora iskopali septičku jamu čiji otvori predstavljaju dva šahta na zapadnom dijelu nekretnine, dok su potomci ŽV na istočnom dijelu prijepora dozvolili susjedu IV pok. B (vlasnik kat. čest. [katastarska čestica]) da iskopa septičku jamu za svoju staru kuću koja je na međašnoj nekretnini jugoistočno od prijepora. Osim toga su slijednici ŽV na prijeporu prali robu i stavljali višak stvari, A ĐV pok ŽV je tu držao svoj kar, djeca bi se tu igrala, čuvali bi drva za ložiti vatru na prijeporu, tu su sjedili, roštiljali jer njihova kuća nije imala dvorište, pa im je ovo zapravo bilo dvorište, i tako je bilo sve do 1980-ih kada su se nasljednici AVH preselili u [adresa], a nakon čega nasljednici A kao i nasljednici BV Mustaća pok. ŽV koriste prijepor uglavnom za parkiranje svojih vozila kada borave u staroj kući, pa su se tako i druge osobe koje su susjedi parkirali po njihovom dopuštenju na ovu nekretninu. Stoga je utvrđeno da je predmetna nekretnina predstavljala, kao i danas, dvorište, kako je to i označeno u zemljišnoj knjizi, koje je od strane tužiteljeve obitelji i njegovih rođaka danas uređeno kao parkiralište gdje tužitelj i njegovi rođaci parkiraju svoje automobile. Tužitelju i njegovim rođacima, kao ni njihovim prednicima, nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva niti je smetao posjed predmetne nekretnine koju u posjedu drže najkasnije od 1955. godine, kako to proizlazi iz upisa posjeda u katastru nekretnina.

10.4. Dakle, sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj stekao suvlasništvo prijepora za ¼ dijela, dok je u preostalom dijelu od ¾ dijela predmetna nekretnina u suvlasništvu potomaka ŽV, koji je bio brat tužiteljevog djeda GV, i to u vlasništvu nasljednika A: JV, ZV i M (Josipu) Mustaću za ukupno 3/8 dijela, kao i da je u vlasništvu nasljednika BV pok. ŽV: DV i FV za ukupno 3/8 dijela, odnosno da tužitelju CV predmetna nekretnina pripada za ¼ dijela (12/48 dijela), dok trećim osobama pripada preostali ukupni udio od ¾ dijela (36/48 dijela), i to: JV za 6/48 dijela, ČV za 6/48 dijela, M (Josipu) Mustaću za 6/48 dijela, DV za 9/48 dijela i FV za 9/48 dijela.

11. Što se tiče navoda tuženika da tužitelj nije u posjedu prijepora jer se na toj nekretnini i drugi ljudi parkiraju, a ne samo tužitelj, treba reći da se, prema odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17- službeni pročišćeni tekst, 152/14, dalje: ZV), smatra da posjed, nakon što je stečen, traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed tužitelja prestao. Budući da tuženik u postupku nije tvrdio, a posljedično tome ni dokazivao da bi takve okolnosti nastupile, navedene tvrdnje nisu od odlučujućeg značaja za ishod spornog odnosa među strankama.

11.1. Bitno je navesti i to da činjenica da sada cesta zahvaća dio površine prijepora nije utjecala na dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je evidentno da je cesta proširena na dio prijepora nakon preoblikovanja zemljišne knjige 2016. godine, a prema iskazu svjedokinje FV je to bilo prije tri godine. Naime, nekretnina tužitelja je okončanjem nove izmjere i preoblikovanja zemljišne knjige formirana po obliku i površini 2016. pa je očito da se tada cesta nije protezala preko dijela prijepora.

12. Vezano za nespornu činjenicu da se predmetna nekretnina ne navodi u rješenju o nasljeđivanju iza smrti tužiteljevog oca CVH pok. CVH (l.s. 8- 10) navesti je da dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određene kvalitete, stječe vlasništvo te stvari. Time se otklanja dugotrajni nesklad faktičnog i pravnog stanja, te se pravno stanje usklađuje s dugotrajnim faktičnim stanjem. Iskazi saslušanih svjedoka, koje je sud ocijenio vjerodostojnima i sukladnima svim ostalim dokazima izvedenim tijekom ovog parničnog postupka, daju dovoljnu osnovu za zaključak da je tužitelj doista bio u suposjedu predmetne nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme od 40 godina.

13. Navesti je da nije sporno da tužitelj nije podnio prigovor na uknjižbu tuženika, kao ni tužbu za ispravak. Mišljenje je ovoga suda da tužitelja ne veže rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige jer je ovlašten podnijeti vlasničku tužbu, u situaciji kada nije podnio prigovor u preoblikovanju zemljišne knjige, kao ni tužbu na ispravak u postupku. Naime, stranke mogu svoja prava štititi u postupku povodom tužbe za ispravak sukladno odredbama ZZK ili posebnom tužbom kao što je tužba radi utvrđenja prava vlasništva, a u konkretnom je slučaju tužitelj ustao tužbom radi utvrđenja prava vlasništva. Jednak pravni stav o dopuštenosti vlasničke tužbe zauzela je i sudska praksa, kao u presudi Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1269/22 od 12. siječnja 2023. i Županijski sud u Puli-Pola Gž-1012/2024-2 od 15. srpnja 2024.

14. Dakle, obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost započelo teći najkasnije 1950-ih, dakle za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika, valja navesti da prema pravilima o dosjelosti (originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZV), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njom izjednačene pravne osobe, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina.

14.1. Kako je vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću teklo i kroz vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 9/92 i 77/92 dalje: ZOVO koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997.), valja navesti da je u primjeni odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO, jednako kao i sada važećom odredbom članka 159. ZV, jedna od pretpostavki sjecanja prava vlasništva je pošten posjed. Prema odredbi članka 72. stavak 2. ZOVO, (kao i odredbi članka 18. stavak 5. ZV), na koju se poziva pobijana presuda, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja.

14.2. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe pravo vlasništva, kada se radi o nekretninama u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, protekom 40 godina, što znači dvostruko vrijeme u odnosu na vrijeme iz čl. 159. st. 2. ZV-a.

14.3. Predmnijeva poštenja posjeda nije oborena niti jednim provedenim dokazom.

14.4. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

14.5. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

14.6. Budući ne postoji treća osoba stekla vlasnička prava po drugim zakonskim osnovama stjecanja, primjenjujući pravna shvaćanja ELJSP u ovom predmetu, u rok dosjelosti se računa i vrijeme koje je teklo u razdoblju u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

14.7. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV-a je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

15. Dakle, slijedom izloženog je utvrđeno da je otac tužitelja EV pok. EV računajući posjed svojih prednika nalazio u suposjedu predmetnih nekretnina zajedno sa svojim rođacima od najmanje 1955. godine, te da mu u razdoblju dosjedanja kroz koje su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a niti nakon toga, posjed nije osporavan po predniku tuženika, a ni po tuženiku. Potom je tužitelj nasljeđivanjem oca stekao suvlasništvo za ¼ dijela, sve kako to propisuje odredba čl. 114. ZV-a. Stoga je djelomično usvojen tužbeni zahtjev, dok je preko dosuđenog, i to u odnosu na utvrđenje da je stekao vlasništvo i za preostalih ¾ dijela, odbijen tužbeni zahtjev s obzirom na utvrđenje ovog suda da je taj udio suvlasništvo tužiteljevih rođaka koji nisu sudjelovali kao stranke u ovom postupku, sve kao u točki I. i II. izreke ove presude.

15.1. Kako je sud našao djelomično osnovanim glavni tužbeni zahtjev, to nije odlučivao o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 i 146/25- dalje: ZPP).

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, te je sud imajući u vidu trajanje postupka i djelomičan uspjeh stranaka, odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, kao u točki II. izreke rješenja.

U Zadru, 18. rujna 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnicima

- Tuženiku po punomoćnicima

Nakon pravomoćnosti:

-Porezna uprava Zadar.