Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: K-4/2026-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vesne Osmanović, kao predsjednika vijeća te suca Ivana Vulića i sudaca porotnika Anite Delić, Zlatka Fridla i Vesne Lemaić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog GĆ, zbog kaznenog djela iz članka 111.a stavak 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-2/2026 od 27. siječnja 2026., izmijenjene na raspravi 15. rujna 2026., nakon javnih rasprava održanih 23. ožujka, 14. i 17. travnja, 29. svibnja, 6. srpnja i 15. rujna 2026., održane u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, Katice Martić, optuženog GĆ i branitelja optuženika, BĆ, odvjetnika iz [adresa], **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
Optuženi ŠĆ, zvani " G", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i Š rođ. N, rođen **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, bez primanja, oženjen, otac sedmero djece od kojih je dvoje maloljetno, pismen, sa završenom osnovnom školom, suvlasnik 1/18 kuće u [adresa], vojsku JNA služio 1985. u Banja Luci, sudionik Domovinskog rata u trajanju od 2 i pol godine, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, Zahvalnicom Domovinskog rata, Zahvalnicom pripadnika 122. brigade veterana Đakovo i Zahvalnicom dragovoljca Domovinskog rata, kažnjavan, osuđivan,
k r i v j e
I/ što je:
dana 4. kolovoza 2025. oko 19,00 sati u [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa], nakon što su mu izrečene mjere opreza udaljenja iz doma i zabrane približavanja supruzi NĆ, koju je i ranije fizički i psihički zlostavljao, u nakani da je liši života, u alkoholiziranom stanju, nasilno otvorio zaključana ulazna vrata kuće i ušao u unutrašnjost kuće držeći u lijevoj ruci veliki šumarski čekić – sjekiru za cijepanje drva tzv. "kalač", te se zaletio prema supruzi NĆ vičući: "Ubit ću te, ti ćeš mene prijavljivati'', zamahnuvši sjekirom prema njezinoj glavi u kojem nasrtaju ga je spriječio sin ĆĆ odgurnuvši ga, a potom desnom rukom iz stražnjeg dijela hlača izvadio kuhinjski nož duljine oštrice 20 cm te držeći nož u visini glave zamahnuo prema oštećenoj, ali u dovršenju djela nije uspio jer ga je sin MĆ uhvatio za ruku u kojoj je držao nož pokušavajući mu ga oduzeti, te ga je zajedno s oštećenom NĆ srušio na pod kojom prilikom mu je iz ruku ispala sjekira te je ispustio nož, nakon čega su ga svo vrijeme držali na podu do dolaska policije,
II/ dakle, s namjerom da počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe,
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 111.a stavku 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25– dalje u tekstu: KZ/11)
III/ pa se optuženi ŠĆ na temelju članka 111.a stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 i uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 7 (SEDAM) GODINA
te se na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11 optuženom IĆ opozivaju uvjetne osude koje su mu izrečene
- presudom Općinskog suda u Osijeku, broj K-792/2024-2 od 16. prosinca 2024., pravomoćna 3. siječnja 2025., tako što mu se kazna zatvora iz te presude trajanju 6 (šest) mjeseci uzima kao utvrđena,
- presudom Općinskog suda u Osijeku, broj K-836/2024-2 od 9. siječnja 2025., pravomoćna 29. siječnja 2025., tako što mu se kazna zatvora iz te presude u trajanju 10 (deset) mjeseci uzima kao utvrđena
pa se optuženom IĆ uz primjenu članka 58. stavka 3. u vezi s člankom 53. i člankom 51. stavcima 1. i 2. KZ/11
i z r i č e
JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) GODINA.
IV/ Na temelju članka 69. KZ/11 prema optuženom IĆ izriče se SIGURNOSNA MJERA obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.
V/ Na temelju članka 70. KZ/11 prema optuženom IĆ izriče se SIGURNOSNA MJERA obveznog psihosocijalnog tretmana, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.
VI/ Na temelju članka 76. stavka 1. i 4. KZ/11 prema optuženom IĆ izriče se SIGURNOSNA MJERA zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od jedne do tri godine pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust. Na temelju članka 76. stavka 2. KZ/11 nadležno tijelo za probaciju će odmah nakon izlaska počinitelja iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku 64. KZ/11.
VII/ Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog GĆ oduzima se šumarski čekić tzv. ''kalač'' i kuhinjski nož koji su izuzeti od strane policijskog istražitelja PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i krim. tehniku, sa mjesta počinjenja kaznenog djela 5. kolovoza 2025., a koji predmeti će se po članku 181. stavku 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP/08) uništiti po pravomoćnosti ove presude.
VIII/ Na temelju članka 161. stavka 3. ZKP/08 polo majica kratkih rukava plave boje ''Esprit'', veličina M, koja je izuzeta od vlasnika – optuženog GĆ od strane policijskog istražitelja PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i krim. tehniku, tijekom očevida 5. kolovoza 2025., vratit će se vlasniku IĆ po pravomoćnosti ove presude.
IX/ Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom IĆ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i lišenja slobode, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 4. kolovoza 2025., pa nadalje.
X/ Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi ŠĆ se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. - 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podnijelo je ovome sudu 27. siječnja 2026. optužnicu broj KO-DO-2/2026 protiv optuženog GĆ, zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju iz članka 111.a stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11, koja je izmijenjena u činjeničnom opisu optužnice na raspravi 15. rujna 2026.
2. Upozorena sukladno odredbi članka 415. stavka 1. ZKP/08 oštećena žrtva NĆ na raspravi se očitovala da neće postaviti imovinskopravni zahtjev.
3. Očitujući se o optužbi optuženi ŠĆ izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
4. U dokaznom postupku sud je neposredno ispitao svjedoke SĆ (list 428- 431 spisa), ŽĆ (list 432-435 spisa), OĆ (list 435-438 spisa), oštećenu žrtvu NĆ (list 446-451 spisa), TĆ (list 485- 488 spisa), ČĆ (list 488-490 spisa), CĆ (list 490-492 spisa), te psihijatrijskog vještaka prim. dr. sc. Ivana Požgaina, dr. med. (list 431-435 spisa) i sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med. (list 452-454 spisa).
4.1. Nadalje, na temelju članka 330. stavka 1., 3. i 4. u vezi sa člankom 292. stavcima 4. i 6. ZKP/08, prije neposrednog ispitivanja na raspravi oštećene žrtve NĆ, izveden je dokaz reprodukcijom CD/DVD snimke ispitivanja oštećene žrtve NĆ s dokaznog ročišta pred Županijskim sudom u Osijeku od 25. rujna 2025. (list 226 spisa).
4.2. Na temelju članka 329. ZKP/08 pročitani su materijalni dokazi u spisu i to, ispis dojave PP Đakovo od strane građanina OĆ od 4. kolovoza 2025. u 19,00 sati (list 15 spisa), zapisnik o očevidu broj KU-162/25 od 5. kolovoza 2025., zajedno s fotodokumentacijom očevida (list 26-29, 143-178 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 02289217 za GĆ od 4. kolovoza 2025. (list 34 spisa), intervencijska lista Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije broj 004453 za GĆ od 4. kolovoza 2025. (list 35 spisa), intervencijska lista Zavoda za hitnu medicinu Osječko- baranjske županije broj 004451 za ŽĆ od 4. kolovoza 2025. (list 36 spisa), intervencijska lista Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije broj 004452 za NĆ od 4. kolovoza 2025. (list 37 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Kov-222/2025 od 15. srpnja 2025. o izrečenim mjerama opreza IĆ zajedno s dopisom Općinskom sudu u Osijeku od 21. srpnja 2025. o kršenju mjera opreza (list 53-56 spisa), presuda Općinskog suda u Đakovu broj Pp- 248/2024 od 21. veljače 2024. zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (list 70-72 spisa), dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo od 6. kolovoza 2025. (list 127-132 spisa), analiza alkohola u krvi i urinu uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ na ime okr. GĆ (list 216-218 spisa), zapisnik Županijskog suda u Osijeku o ispitivanju svjedoka ŽĆ od 25. rujna 2025. (list 227-228 spisa), toksikološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ VĆ“ za okr. GĆ (list 232-234 spisa), nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. Borisa Dumenčića (list 277-278 spisa), nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka prim. dr. sc. Ivana Požgaina, dr. med za okr. GĆ (list 283-301 spisa), biološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ VĆ“ (list 320-330 spisa), potvrda o visini dohotka na ime okr. GĆ (list 193 spisa), presuda Općinskog suda u Osijeku, broj K-678/2025-41 od 25. svibnja 2026. protiv optuženog GĆ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11, presuda s kaznenim nalogom Općinskog suda u Osijeku, broj K-792/2024-2 od 16. prosinca 2024., pravomoćna 3. siječnja 2025., protiv okr. GĆ, zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11, i presuda s kaznenim nalogom Općinskog suda u Osijeku, broj K-836/2024-2 od 9. siječnja 2025., pravomoćna 29. siječnja 2025., protiv okr. GĆ, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. KZ/11. Prije završetka dokaznog postupka pročitana je potvrda Odjela za prekršajne evidencije na ime optuženog GĆ od 10. rujna 2026. (list 524-525 spisa) i uvjerenje Odjela za kaznene evidencije na ime optuženog GĆ od 11. rujna 2026. (list 526-528 spisa).
5. Slijedom svih provedenih dokaza, ovaj sud smatra da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke.
6. Polazeći od sadržaja iskaza optuženika i sadržaja optužnice, u ovom postupku je nesporno utvrđeno vrijeme i mjesto inkriminacije, točnije da se događaj zbio 4. kolovoza 2025. oko 19,00 sati u obiteljskoj kući optuženika i oštećene žrtve NĆ, u [adresa], te da je optuženi ŠĆ suprug oštećene žrtve NĆ, koje činjenice proizlaze kako iz iskaza optuženika, tako i iz iskaza svjedoka oštećene žrtve NĆ, kao i drugih ispitanih svjedoka u ovom postupku OĆ, DĆ, mlt. HĆ, TĆ i CĆ. Nije sporno niti da je u vrijeme inkriminacije optuženik imao izrečenu mjeru opreza udaljenja iz doma i zabrane približavanja supruzi, oštećenoj žrtvi NĆ, koju činjenicu također svojim iskazom potvrđuje kako optuženik, tako i oštećena žrtva NĆ i svi drugi tijekom postupka ispitani svjedoci, te činjenica da je optuženik prilikom počinjenja kaznenog djela bio u alkoholiziranom stanju, koju činjenicu potvrđuju svojim iskazom optuženik, svjedok oštećena žrtva NĆ i svjedok MĆ, kao i materijalna dokumentacija u vidu zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu optuženika i analiza alkohola u krvi i urinu uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za optuženika.
7. Sporno je, je li optuženi ŠĆ kritične zgode nasrtao na oštećenu žrtvu NĆ, zamahujući prvo šumarskim čekićem – sjekirom za cijepanje drva tzv. kalačem prema njezinoj glavi, a potom i kuhinjskim nožem duljine oštrice 20 cm, kako to tvrdi optužba, je li optuženik tom prilikom prijetio oštećenoj žrtvi NĆ da će ju ubiti, jer ga prijavljuje, je li postupao s namjerom da usmrti oštećenu žrtvu NĆ i jesu li svjedoci ĆĆ i MĆ radnjama opisanim u optužnici spriječili da dođe do usmrćenja oštećenice, kao što to tvrdi optužba. Na koncu, sporno je, je li optuženi ŠĆ ranije fizički i psihički zlostavljao oštećenu žrtvu NĆ što predstavlja okolnost koja govori u prilog tvrdnje optužbe da se radilo o rodno utemeljenom nasilju, ili ju prethodno nije fizički i psihički zlostavljao, kao što to u svojoj obrani tvrdi optuženik.
8. Optuženi ŠĆ u svom iskazu je naveo da je svoju suprugu NĆ upoznao 2000. godine u vrijeme kada je bio udovac, a ona razvedena od bivšeg muža te je jedno dijete pripalo njoj, a jedno dijete bivšem mužu. Ista je radila kao konobarica u kafiću u koji je on dolazio i bio je prisutan u trenutku kada je policija došla po nju, jer joj je kao državljanki Bosne i Hercegovine prijetio izgon iz Republike Hrvatske, zbog čega se on sažalio nad njom i potpisao izjavu da će se vjenčati s njom, što je na koncu i učinio. Tijekom braka je rođeno troje zajedničke djece, on se brinuo o njima obavljajući šumarske i građevinske radove, a pomagali su i njegovi roditelji. 2016. godine kada je izašao s liječenja od alkoholizma iz Popovače, otišao je na rad u Hamburg, a PĆ je sve to uništila. Pojasnio je da je nenadano došao iz Hamburga te u njihovoj kući zatekao NĆ bivšeg muža, na što je bio van sebe i razmišljao napraviti masakr. Htio se razvesti od nje, no u braku je ostao zbog njihove djece. Od tog trenutka su odnosi između njega i NĆ bili lošiji, no PĆ nije fizički, niti psihički zlostavljao. Ona je njemu bila dobra žena i vjerovao joj je. Nakon 2016. godine dobili su još dvoje djece. Rekao bi da je dobro zarađivao i da su dobro živjeli. Točno je da je imao izrečenu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja NĆ, no to nije bilo zbog nasilja prema njoj, već je to bilo zbog njegovog odnosa prema kćeri ZĆ, koja je bila problematičnog ponašanja. Ne može se točno sjetiti koliko prije je u odnosu na ovaj događaj za kojega se sada tereti bila izrečena ta mjera. Tu mjeru je poštivao. 4. kolovoza 2025. se ne sjeća, no ne može pojasniti koji je razlog njegovog nesjećanja. Inače ima malo problema s pamćenjem. Zna da je toga dana popio veću količinu alkohola, ne zna točno koliko te da je istovremeno s alkoholom konzumirao i Dijazepam za smirenje i lijek za cirkulaciju, jer je ranije imao srčani udar. Sjeća se da je sjeo u svoj ''Golf'', a drugih detalja se ne sjeća. Ne sjeća se da je tom prilikom došao vozilom na adresu obiteljske kuće gdje su se nalazili supruga i djeca. Ne sjeća se da je toga dana nasrtao na svoju suprugu i da je bilo nekakvog sukoba između njih, u koji sukob su se uključili njihovi sinovi. Osobno je stava da su žene i muškarci ravnopravni te jednako tretira sinove i kćeri, a razliku je pravio jedino u tome ide li netko od djece u osnovnu ili srednju školu, pa je u tom smislu djeci koja su išla u srednju školu davao nešto više džeparca. Nakon što je završio u istražnom zatvoru podnio je zahtjev za razvod braka i postupak je u tijeku. Za vrijeme trajanja braka s NĆ istu je varao, a to se događalo u razdoblju od 2020. do 2025. godine u kojem preljubu je začeto i rođeno jedno dijete, koje je sada staro 3 i pol godine. Pekla ga je savjest te je NĆ priznao da ju vara, na što je ona skočila na njega, htjela ga udaviti, zvala ga ''kurvarem''. Kada joj je 2020. godine priznao preljub, ona mu je rekla ''Još jednom me prevari izbost ću te nožem na spavanju''. Unatoč tome, varao ju je narednih pet godina. Zarađivao je jako dobro te je supruzi NĆ davao od ukupnih primanja sigurno 80% iz razloga jer je ona sve plaćala i znala je dobro raspolagati novcem. Njegova supruga do danas nije dobila hrvatsko državljanstvo, jer joj on nije htio potpisati trajni boravak, već samo suglasnost za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Prvo čega se sjeća tog 4. kolovoza 2025. je da se probudio kasno navečer u policiji. Nadalje je naveo, da je do danas ukupno tri puta liječen u Popovači i to, u jednom navratu zbog PTSP-a koji je posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, te u dva navrata zbog alkoholizma. Zadnji puta je zbog alkoholizma liječen 2020. godine. Po izlasku s tog zadnjeg liječenja znao je popiti jedno do dva piva, zavisno kako kada, u situaciji kada je obavljao teške šumarske ili građevinske poslove. Koncentraciju alkohola od 1,82 g/kg koja je naznačena u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola od 4. kolovoza 2025. je imao zato što se njegov nećak ženio, zbog čega je pio osam dana. Radove koje je naveo da je obavljao cijelo vrijeme, obavljao je na crno, tako da isti nisu nigdje službeno evidentirani u njegov radni staž. Njegova supruga PĆ i djeca stanuju u njegovoj roditeljskoj kući koja je ilegalno sagrađena i nigdje se ne vodi. Inače je suvlasnik 1/18 dijela kuće u [adresa], a ostali suvlasnici su njegova braća i sestre. Do odlaska u istražni zatvor imao je invalidninu u iznosu 210,00 eura, no to istu je izgubio nakon odlaska u istražni zatvor. Glede zdravstvenog stanja, naveo je da je prije tri godine imao srčani udar, zbog čega pije stalnu terapiju. Imao je i nekakav događaj za vrijeme boravka u istražnom zatvoru za koji također postoji sumnja da se radilo o srčanom udaru, no tek treba učiniti laboratorijske pretrage. Osim toga, ima problema s bubrezima, koji su treći stupanj pred dijalizu zbog čega koristi stalnu terapiju. Sa sinovima ŽĆ i UĆ prije ovog događaja je bio u dobrim odnosima, a sada ga sinovi ne posjećuju u zatvoru. Misli da su stali na stranu majke, izuzev sina SĆ koji je na njegovoj strani.
8.1. Obranu optuženog GĆ u dijelu u kojemu se isti brani nesjećanjem inkriminiranog događaja uslijed istovremene konzumacije alkohola i lijekova, kao i u dijelu gdje optuženik poriče da se prethodno tijekom zajednice života s oštećenom žrtvom NĆ prema istoj nasilnoj ponašao, sud cijeni neistinitom, neuvjerljivom i protivnom sadržaju kako personalnih, tako i materijalnih dokaza (iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra ne proizlazi da su kod optuženika objektivno utvrđene smetnje pamćenja, dok prema nalazu toksikološkog vještačenja kod optuženika nije utvrđena prisutnost droge, psihotropnih tvari niti njihovih metabolita što otklanja mogućnost da je optuženik prije kritičnog događaja uzimao psihofarmake, čime se otklanja i mogući učinak psihofarmaka u kombinaciji s alkoholom na stanje njegove svijesti prilikom inkriminacije) koje je sud ocijenio vjerodostojnim te da takva obrana predstavlja nastojanje optuženika da od sebe otkloni kaznenopravnu odgovornost.
9. Iskazujući na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku, oštećena žrtva NĆ je navela da joj je optuženi ŠĆ suprug, da je stalno pio i uvijek dolazio kući pijan, da je tada galamio na nju i djecu. Nikada nije bio pažljiv suprug, bojala ga se i danas ga se boji. Noćima ne može spavati. Taj dan njihovi sinovi ĆĆ, FĆ i SĆ su bili kod kuće, dok su kćeri ZĆ i JĆ bili u berbi šljiva. Optuženik je naglo zakočio autom pred kućom i vikao na nju ''Majku ti jebem, ti ćeš mene prijaviti''. Nije vidjela da ima macolu veliku, radi se o sjekiri za sjeći drva u šumi. Pritvorila je vrata i vikala '' ĆĆ, FĆ evo tata je pijan opet bit će, uzima sjekiru da me udari''. Oni su bili u kuhinji. Kuhinja i dnevni boravak su inače spojeni. Zamahnuo je. ĆĆ i FĆ su vikali ''Nemoj tata, nemoj tata'', a on je u tom trenutku je izvadio nož. Nož mu je bio iza u hlačama. Zamahivao je nožem u stomak. Budući mu je FĆ vikao ''Nemoj tata, nemoj'', uspjeli su ga svladati, te se FĆ tom prilikom rasjekao, a optuženik je pao na tlo i dalje je držao nož u rukama. FĆ je bio na njemu, a ona na ŽĆ. U tom položaju ih je našla i policija kada je došla. ĆĆ je od straha izašao iz kuće i zvao policiju. Bila je u strahu, srce joj se treslo jako. Optuženik joj je govorio, vikao ''Majku ti jebem, ti si mene prijavila'', na što mu je ona rekla da ga nije prijavila, već da su samo tražili pomoć. Pojašnjava da su bili u teškoj situaciji, da su živjeli od 375,00 eura i njegove invalidnine koja je iznosila 177,00 eura. Kada je ušao u kuću, nije vidjela da nešto nosi u rukama, već je vidjela kako tu veliku sjekiru vadi iz auta. Kada ga je vidjela nije zatvorila ulazna vrata kuće, već ih je samo pritvorila, a optuženik je nogom udario jako i ušao u kuću. Prišao joj je, iznenadio se kada je vidio UĆ, ŽĆ i SĆ u kući. Na upit je li ju negdje hvatao, dirao po tijelu svojim rukama, odgovorila je da nije, da su ga nekako uspjeli spriječiti. Optuženik je bio na udaljenosti možda ni pola metra udaljen od nje. U tom trenutku došao je sin koji je govorio optuženiku ''Tata nemoj, smiri se, tata nemoj''. Nekako su ga odmaknuli do dnevnog boravka. U tom trenutku, on je bio pijan, htio ju je udariti, no macola mu je pala i nekako su ga svladali. Na upit kako ju je htio udariti s macolom, odgovorila je da je istu digao prema njoj i sin ga je nekako u tome spriječio, gurali su ga. Macolu je uzeo s dvije ruke i krenuo na nju kada ga je spriječio sin. Nije imao snage i pala mu je na tlo, a onda je izvadio nož. Macola ustvari nije pala na pod, nego ju je on i dalje držao lijevom rukom, ali na podu, a držao je i nož u desnoj ruci. Nožem je zamahivao prema njoj, ali nije uspio, jer ga je spriječio sin. Na poseban upit je li joj prijetio kada je išao nožem prema njoj, navela je da tada nije ništa, da je samo šutio. Prije ovog vremena, jedno vrijeme je bilo dobro, no uvijek je dolazio pijan, vikao na nju govoreći joj da je glupača, da je ovakva, onakva, da ništa ne zna i da će ju otjerati u Bosnu odakle je i došla. Inače, ona nema hrvatsko državljanstvo, jer je to ''zakočio'' optuženik. Ona je inače domaćica i ima petero djece. Uzdržavao ih je optuženik tako što je "radio" željezo na crno. Ispočetka je optuženik davao novce za kuću, no što se prelomilo u njemu, sam Ć zna. Optuženik je imao mjeru zabrane prilaska kući i približavanja i te mjere se pridržavao. Znao je proći kroz ulicu kada bi odlazio kod svoga brata. Na upit od čega su razbijena vrata, navela je da je jedan ugao razbijen kako je optuženik naglo udario u vrata. Kada je ušao u kuću on je bio nadrogiran, pijan, hodao je kao zombi, misli da to nije bio samo alkohol, već još nešto. Čula je da je optuženik predao zahtjev za rastavu braka. Svo vrijeme je šutjela zbog djece, jer ima petero djece, a s ŠĆ živi 21 godinu, no ovo sada je došlo do dna. U trenutku kada su ga ona i njezin sin svladali i pali s njim na pod, optuženik je udario malo nosom od komodu i curila mu je krv. Na poseban upit kako je nožem krenuo prema njoj, pojasnila je da je digao ruku, da je u desnoj ruci držao nož u visini glave, te je krenuo nožem prema stomaku i nekako ga je sin FĆ svladao.
9.1. Iskazujući na raspravi na upit predsjednika vijeća oštećena žrtva NĆ iskazala je da joj se kritične zgode optuženik obraćao riječima ''Majku ti jebem ti ćeš mene prijavljivati'' te da joj tom prilikom nije upućivao nikakve prijetnje. U trenutku ulaska optuženika u kuću, ona se nalazila u kuhinji, a njezini sinovi ĆĆ, FĆ i SĆ su se nalazili u sobi. Kada je otpočeo sukob njezin sin ĆĆ se nalazio udaljen od nje i optuženika dva metra. Nakon što joj je od strane predsjednika vijeća predočen dio iskaza svjedoka KĆ u kojemu je svjedok naveo: ''Moj otac se obraćao mojoj majci riječima ''Ubit' ću te, ubit' ću te, kome ćeš ti zvati socijalno?''.'', navela je da točno da joj se optuženik obraćao tim riječima i da joj je govorio da će ju ubiti. Pojasnila je da prilikom davanja iskaza pred sucem istrage nije spominjala da joj je optuženik prijetio da će ju ubiti, jer je mislila da to znaju, obzirom da je policija na licu mjesta pronašla šumarski čekić i nož. U trenutku kada je optuženik ušao u kuću, točnije u hodnik koji je spojen s kuhinjom u kojoj se nalazila, on je držao u lijevoj ruci macolu te je s njome zamahnuo prema njoj. U tom trenutku se nalazio od nje udaljen cca. 1 metar. Macolom je zamahnuo u pravcu njezine glave. Taj dio događaja je vidio njezin sin ĆĆ, jer se on u tom trenutku nalazio na hodniku i vikao ''Nemoj tata, nemoj tata'' te je odgurnuo optuženika, a optuženiku je macola ispala iz ruke. Taj dio događaja nije vidio njezin drugi sin FĆ, jer se on u tom trenutku nalazio u dnevnoj sobi. U narednom trenutku optuženik je iza pasa, sa stražnje strane leđa, izvukao nož. Radilo se o velikom nožu s velikom oštricom. To je nož koji ne potječe iz njihove kuće. Za vrijeme davanja iskaza oštećena žrtva NĆ neutješno je plakala i navodila kako noćima ne može spavati. Nadalje je navela da je u trenutku kada je viknula da optuženik ima nož iz dnevne sobe istrčao i njezin drugi sin FĆ. Optuženik je podigao ruku u visini svoje glave, odmaknutu od tijela, nož je držao u desnoj ruci, te je zamahnuo prema njoj kao da će ju ubosti. U tom trenutku se nalazio od nje udaljen oko pola metra. FĆ je pritrčao i uhvatio optuženika za zapešće desne ruke kako bi ga spriječio da ju ubode, vikao je ''Nemoj tata, nemoj.''. U tom trenutku kada je bilo trganje s nožem njezin sin ĆĆ se nije nalazio na hodniku, već je istrčao van, a nakon što je odgurnuo oca, budući mu je ona rekla da zove policiju. U jednom trenutku FĆ je uspio optuženika srušiti na pod te je legao na njega, a tome se priključila i ona tako što je legla preko ŽĆ kako bi ga uspjeli zadržati na tlu da ih ne pobije. Pojasnila je da je optuženik nakon što je srušen na pod i dalje držao nož u ruci sve do dolaska policije. Navela je da ju po ulasku u hodnik optuženik nije uspio uhvatiti za ruku, jer se tome ispriječio sin ĆĆ. Nakon što joj je predočen dio iskaza svjedoka ŽĆ u kojemu je svjedok naveo: ''Otac je taj šumarski čekić držao u lijevoj ruci i tom rukom je uspio uhvatiti majku za njezinu desnu ruku'' navela je da ju optuženik nije uspio uhvatiti za ruku, već da ju je pokušao uhvatiti za ruku te ju je ustvari samo dotaknuo, kada se u tom trenutku umiješao ĆĆ i spriječio ga u tome. Od šoka se ne može sjetiti je li optuženik u ruci u kojoj je držao nož, držao i cigaretu. Nakon što joj je od strane predsjednika vijeća predočen dio iskaza svjedoka ŽĆ u kojemu je isti naveo: ''Što se tiče šumarskog čekića moje mišljenje je da ju s njim nije htio ozlijediti, jer njega nije podizao niti je njime zamahivao.'', navela je da točno ovo što je danas rekla na raspravi, točnije da je optuženik zamahnuo tim šumarskim čekićem prema njezinoj glavi, a da ga je u tome spriječio sin ĆĆ koji ga je odgurnuo. Misli da taj prvi dio događaja sa šumarskim čekićem FĆ nije mogao ni vidjeti, jer se u tom trenutku nalazio u dnevnoj sobi, a izašao je tek iz nje kada je povikala da optuženik u ruci ima nož. Njezino mišljenje je da bi taj nož na koncu završio u njezinom stomaku, da ga sin FĆ nije spriječio. Sin EĆ nije vidio ništa od ovog sukoba. Zna da je on odmah pobjegao kroz prozor spavaće sobe. Kada je nakon događaja pričala s djecom, pa i s SĆ, on je rekao da je pobjegao kroz prozor iz straha. Nakon što joj je predočen fotoelaborat očevida posebice fotografije 75 i 76, navela je da je to macola s kojom je nasrnuo na nju optuženik, te da se na fotografijama 79, 80 i 81 nalazi nož s kojim je optuženik nasrnuo na nju. Od ovog događaja ima psihičke posljedice. Boji se biti sama u kući, jer joj je pred očima to što se dogodilo. Ne spava dobro i sanja kako će ju optuženik ubiti. Zbog toga je potražila liječničku pomoć kod svoje liječnice, a iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad joj dolazi psiholog koji joj daje podršku kao žrtvi kaznenog djela. Lijekove ne koristi, iako bi trebala. Navela je da je njezin sin SĆ jedno vrijeme nakon ovog događaja nastavio živjeti s nama, no danas živi kod strica i posjećuje ih. To je iz razloga jer on brani oca, događaj nije niti vidio. Nije točno da je ona tom prilikom napala optuženika. Na upit zamjenika ŽDO u Osijeku pojasnila je da u trenutku kada je optuženik zamahnuo prema njoj nožem, njih dvoje su se nalazili licem u lice na udaljenosti pola metra. Držao je ruku, odnosno šaku u kojoj se nalazio nož u visini svoje glave i zamahnuo prema njoj, kada ga je sin FĆ uspio uhvatiti za zapešće desne ruke u kojoj je držao nož. Tom prilikom je ŽĆ zasjekao po ruci. Njezin sin SĆ se nije vratio na mjesto događaja po dolasku policije. Po njezinoj percepciji drugi sin ĆĆ nije vidio nož, jer je on u trenutku kada je povikala ''Djeco, ima nož'', a nakon što je prethodno odgurnuo optuženika koji je na nju nasrnuo macolom, istrčao iz hodnika van kuće kako bi pozvao policiju. Nakon što su optuženiku izrečene mjere opreza kojima mu je zabranjen prilazak njoj i dolazak u dom, istome nije slala nikakve poruke. Nije mu nikada rekla da će završiti u zatvoru. Kći ZĆ i JĆ su toga dana bile u berbi šljiva te su došle kući tek u trenutku kada je došla i policija. Optuženik je tom prilikom bio pijan i kada je pao na pod udario je nosom od pod, zbog čega je vidjela na njegovom nosu malo krvi. Nitko od njih ga tom prilikom nije udario. Na upit branitelja optuženika navela je da joj taj dan optuženik nije rekao da će ju ubiti, već da joj je to govorio prije. Nakon što joj je od strane predsjednika vijeća predočeno da je uvodno tijekom svog iskaza, a nakon predočavanja iskaza svjedoka OĆ rekla da joj je kritične zgode optuženik rekao da će ju ubiti, navela je da se to po njoj sve ''zbraja''. Stoji kod toga da je rekao ''Ubit' ću te ti ćeš mene prijavljivati''. Brat optuženika od kojega je optuženik uzeo nož zove se AĆ. Poznato joj je da je taj nož uzeo od svog brata ČĆ, jer joj je to rekla CĆ, supruga drugog optuženikovog brata, ĐĆ. Rekla joj je da je tom prilikom rekla optuženiku ''Nemoj to GĆ činiti''. BĆ joj je to rekla istoga dana kada su njezinog supruga, ovdje optuženika, odveli u policiju.
10. S iskazom oštećene žrtve NĆ glede bitnih (odlučnih) okolnosti događaja točnije koje je radnje, na koji točno način i kojim sredstvima poduzeo optuženik prema oštećenici, kao i zašto nije došlo do dovršenja djela, suglasni su i iskazi svjedoka očevidaca ŽĆ i OĆ.
10.1. Pa je tako svjedok MĆ u svom iskazu naveo da mu je optuženi ŠĆ otac, a oštećena žrtva NĆ majka. Tog 4. kolovoza 2025. sat vremena prije ovog događaja nazvao ga je otac i rekao da će doći kući i donijeti poklone mami i sestrama. Na koncu, prilikom dolaska nije donio nikakve poklone i on danas može samo zamisliti što je otac mislio pod tim ''poklonima''. U trenutku kada je otac stigao i zaustavio svojim vozilom ispred kuće nalazio se na prozoru dnevnog boravka i vidio je njegov dolazak, a majka je sjedila na stepenicama ispred kuće i pila kavu. Kada je vidio da otac sa suvozačevog sjedala automobila uzima šumarski čekić rekao je majci da uđe u kuću i zaključa vrata. Vidio je kako je otac provalio vrata, no ne zna je li tim šumarskim čekićem ili nogom, uglavnom zna da su se vrata otvorila. Kada je ušao u unutrašnjost kuće, ušao je prvo u hodnik gdje su se nalazili majka, brat ĆĆ i on te je krenuo u pravcu majke, držeći u ruci šumarski čekić. Majci je govorio nešto u smislu ''Ti ćeš mene prijavljivati'', a to je govorio povišenim tonom. Otac je taj šumarski čekić držao u lijevoj ruci kojom rukom je uspio uhvatiti majku za njezinu desnu ruku. U jednom trenutku, vidio je oca kako u drugoj ruci drži kuhinjski nož, radilo se o nožu za rezanje mesa, ravne oštrice, moguće dužine oštrice 20-ak cm. Nož je držao na način da je presavio ruku u zglobu i šaka mu je bila u ravnini ramena. Tada je s obje ruke uhvatio oca za ruku u kojoj je držao podignut nož, a otac je i dalje držao taj nož, sve do trenutka dok se nisu u hrvanju majka, otac i on sapleli i pali na pod. I tada je držao nož u ruci, a on mu je vikao da pusti nož i na kraju ga je pustio. On i majka su ga držali na podu sve do trenutka dok nije došla policija. Za vrijeme dok je otac držao majku za jednu ruku, a u drugoj ruci držao taj nož, on je pogledavao u majčin desni bočni dio i misli da mu je bila namjera da ubode majku. To se odigravalo sve jako brzo. Njegov brat ĆĆ odmah po samom ulasku oca u hodnik kada je otac krenuo prema majci je prišao ocu, no otac ga je odgurnuo i nastavio se kretati prema majci, a ĆĆ je izašao van kako bi nazvao policiju. Za vrijeme dok je njegov otac držao u šaci nož, oštrica noža je bila usmjerena prema van. Kritične zgode se ozlijedio tako što je u hrvanju s ocem svoj palac porezao na nož, za vrijeme dok je njegov otac držao taj nož u svojoj ruci. Pojasnio je da je njegov otac držao taj šumarski čekić u ruci s rukom koja je bila malo svinuta u laktu, tako da je taj čekić ustvari bio u poziciji njegovog boka, paralelno sa tlom. Tom prilikom svog brata SĆ uopće nije vidio, jer se on nalazio u svojoj sobi. Ne sjeća se jesu li vrata EĆ sobe tom prilikom bila otvorena ili zatvorena. Po dolasku policije u kuću njegov brat SĆ nije bio u unutrašnjosti kuće. Njegove sestre za vrijeme događaja također nisu bile u kući, jer su išle ''u šljive'' i došle su tek u trenutku kada je došla i policija, a dolaskom na mjesto događaja su vikale ocu nešto u smislu što on tu radi. Tom prilikom nisu udarale oca. Njegov otac je ozlijedio nos, moguće od udarca u ormar ili padom na tlo dok su se hrvali. Ocu je šumarski čekić ispao iz ruke u trenutku kada su se svi međusobno sapleli i pali na pod. Tada mu je čekić pao na tlo. Nakon ovog događaja je loše, dolazio je psiholog dva, tri puta mjesečno. U obitelji su se uglavnom financirali tako što ih je uzdržavao njegov brat koji je radio i od dječjeg doplatka. Otac je također znao doprinositi, no većinu toga bi popio. Na upit branitelja optuženika naveo je da je kritične zgode otac u desnoj ruci u kojoj je držao nož držao i cigaretu, koju je prethodno imao zapaljenu u ustima, a potom je izvadio iz usta s dva prsta. Tom prilikom je na traženje predsjednika vijeća svjedok slikovito pomoću olovke pokazao da je cigaretu držao između kažiprsta i srednjeg prsta desne ruke, a nož je držao u šaci držeći ga sa palcem, prstenjakom i malim prstom. Šumarski čekić po njegovoj procjeni je težak oko pet kilograma. Što se tiče šumarskog čekića, misli da otac s njim nije htio ozlijediti majku, jer njega nije podizao niti je s njime zamahivao. Nakon što mu je od strane predsjednika vijeća predočen dio iskaza svjedoka OĆ u kojemu je isti svjedok naveo da je optuženik kritične zgode rekao majci ''Ubit' ću te, zašto zoveš socijalno?'' naveo je da nije čuo da bi otac rekao te prijetnje ubojstvom, no da je tom prilikom bio pod jakim šokom. Inače zna razliku kada je njegov otac trijezan, a kada pijan. Po njemu, on je ove zgode bio pijan, a to prepoznaje po tome što kada je pijan govori nerazgovjetno, frflja i oči su mu krvave, a to je bilo i taj put. Poznato mu je da je otac na dan događaja imao zabranu prilaska majci te se do toga dana te zabrane pridržavao. U trenutku kada se u rukama njegovog oca pojavio nož, u tom trenutku se njegov brat ĆĆ nalazio van kuće, jer je izašao zvati policiju. Po njegovoj procjeni, pri samom ulasku oca u hodnik, budući se u hodniku nalazio i ĆĆ, ĆĆ je mogao u rukama oca vidjeti taj šumarski čekić. Na poseban upit branitelja optuženika iskazao je da njegov otac nije zamahnuo nožem, već je nož držao u šaci podignute ruke, s oštricom prema naprijed. Prije ovog događaja s ocem je bio u solidnim odnosima i nema nikakvog razloga da lažno tereti svoga oca za tako teško kazneno djelo. Nož koji je vidio u rukama svoga oca nije nož iz njihove kuće. Prije ovog događaja ga nikada nije vidio.
10.2. U svom iskazu svjedok ĆĆ je naveo da je optuženik njegov otac, a oštećena žrtva NĆ njegova majka. 4. kolovoza 2025. godine, oko 19,00 sati, vidjeli su oca kako se provozao kroz ulicu i otišao kod strica, a potom se brzo vratio do njihove kuće. Majka je zaključala vrata, a otac je šumarskim čekićem razbio ta vrata i ušao u kuću. Zna da je to učinio sa šumarskim čekićem, jer je taj šumarski čekić vidio u očevoj lijevoj ruci odmah po ulasku u hodnik. Odmah po ulasku, na udaljenosti od cca. 1 metar od majke, otac je zamahnuo prvo šumarskim čekićem prema majci. Na upit predsjednika vijeća da precizira u kojem položaju je njegov otac tom prilikom držao ruku i prema kojem dijelu tijela oštećenice je zamahivao, naveo je da ne može precizirati položaj njegove ruke, no da sa sigurnošću zna da je otac zamahnuo tim šumarskim čekićem prema majčinoj glavi, a majka je izbjegla udarac tako što se izmaknula cijelim tijelom. U jednom trenutku u desnoj očevoj ruci se stvorio nož, misli da je bio dužine oštrice 15-ak centimetara. Taj nož je otac izvadio negdje iza svojih leđa te je nožem nasrtao na majku, tako što je nož držao u malo podignutoj ruci, presavijenoj u lakat, u šaci, s oštricom noža malo prema dolje. U tom trenutku se otac nalazio na udaljenosti od majke možda manje od metra. Taj zamah nožem se dogodio možda dvije sekunde iza zamaha šumarskim čekićem prema majci. U tom trenutku kako bi obranili majku umiješali su se on i brat. On je odgurnuo oca i izašao van zvati policiju, a njegov brat FĆ ga je hvatao za ruke. Poznato mu je da se u sve to umiješala i njegova majka i da su se oni hrvali u dnevnoj sobi. Njegov otac se obraćao majci riječima ''Ubit' ću te, ubit' ću te, kome ćeš ti zvati socijalno''. Nakon što mu je od strane predsjednika vijeća predočeno da svjedoci MĆ i oštećena žrtva NĆ (radi se o iskazu oštećenice danom na dokaznom ročištu) u svojim iskazima govore da se optuženik obraćao NĆ isključivo s riječima ''Koga ćeš ti prijavljivat?'', da niti jedno od ova dva svjedoka ne iskazuje da je optuženik prijetio riječima ''Ubit' ću te'', svjedok je iskazao da je siguran da je čuo da je optuženik govorio njegovoj majci te riječi. Zna da se njegov brat SĆ nalazio u svojoj sobi, a za vrijeme sukoba nije obraćao pažnju i nije vidio gdje se SĆ nalazi. SĆ mu je kasnije ispričao da je iskočio kroz prozor svoje sobe u trenutku kada je otac ušao u kuću. Kada je došla policija, koliko je njemu poznato SĆ se više nije vraćao u kuću. Došle su njegove sestre koje su tog dana bile ''u šljivama''. Otac se zaletio u pravcu majke, bržim korakom. Kada joj je prijetio da će ju ubiti, to je govorio povišenim tonom. Prije ovog događaja, njegov otac je imao zabranu prilaska njegovoj majci zbog nasilja i vrijeđanja i tu mjeru je sve do ovog događaja poštivao. Nakon što mu je predočen dio iskaza sa dokaznog ročišta u kojemu je na upit zamjenika ŽDO u Osijeku ''Jel on zamahnuo tom macolom ili tim nožem prema majci?'' odgovorio ''Nije uspio'', pojašnjava da je pod tim ''Nije uspio'' mislio kako otac nije uspio udariti majku, a ne da nije uspio zamahnuti. Njegove sestre su na mjesto događaja kritične zgode došle nakon što je otac savladan. Psovale su ga i rekle mu da ga više ne vole, no nisu ga tukle. Ne sjeća se je li majka prijetila ocu da će završiti u zatvoru. Na upit optuženika je naveo da je točno kako se on brinuo o njima od početka. Po njegovoj prosudbi, otac je tom prilikom imao namjeru ubiti njegovu majku. On ju mrzi. Njegova majka je tražila tom prilikom od njega da zove policiju, a to je tražila kada su ona i brat FĆ već uspjeli oboriti njegovog oca. Po njegovoj procjeni taj događaj trajao kratko, no ne može se preciznije očitovati koliko dugo. Nema nikakav razlog zbog kojeg bi oca lažno teretio.
11. Nadalje, iskaze oštećene žrtve NĆ i svjedoka OĆ i ŽĆ u dijelu gdje isti navode da je optuženik kritične zgode nasilno ušao u njihov dom te da je tom prilikom kod sebe imao šumarski čekić – sjekiru i nož, potvrđuje i zapisnik o očevidu iz kojega proizlazi da su tijekom očevida na ulaznim vratima obiteljske kuće u [adresa], pronađena mehanička oštećenja u vidu savijanja aluminijskog okvira kliznog komarnika, dok je komarnik poguran u lijevu stranu i izbačen iz svog ležišta, da se na krilu ulaznih vrata kvaka za otvaranje zatiče u blago ukošenom položaju prema dolje, te na drugom prihvatniku od donjeg ruba vrata zatiče prihvatnik djelomično izbačen iz ležišta, dok se s unutarnje strane u okviru uz sam prihvatnik nalazi mehaničko oštećenje PVC osnove dovratka vrata, te fotodokumentacija očevida (fotografije broj 16 do 24), koja mehanička oštećenja govore u prilog zaključku suda da je optuženik kritične zgode provalio vrata, neovisno o činjenici jesu li ta vrata bila zaključana ili ne (oštećenica u svom iskazu govori da ih je pritvorila, svjedok ĆĆ govori da je majka zaključala vrata, svjedok MĆ u svom iskazu navodi da je rekao majci da uđe u kuću i zaključa vrata, te da je vidio kako je otac provalio vrata, no ne zna je li šumarskim čekićem ili nogom, dok svjedok mlt. EĆ govori da je otac čekićem udario po ulaznim vratima koja je otvorio). Iz istog zapisnika proizlazi da je na udaljenosti 245 cm od prolaza u dnevnu sobu i 140 cm od desnog bočnog zida dnevne sobe na laminatu pronađen kalač za drva ukupne dužine 90 cm, glave kalača dim. 21x5x5 cm, te na udaljenosti 130 cm nasuprot od zida od prolaza dnevne sobe i 272 cm od desnog bočnog zida dnevne sobe na laminatu kuhinjski nož ukupne dužine 33 cm, od čega je oštrica 20 cm i širine 4 cm koja se sužava prema vrhu, koji predmeti su vidljivi i na fotodokumentaciji očevida (fotografije 45 do 50 i fotografije 73 do 96). Na vrhu noža, s desne strane oštrice zatiče se brisotina crvene boje nalik na krv. Kapljice crvene boje nalik na krv pronađene su također tijekom očevida na podu predsoblja te na podu dnevne sobe.
12. Iz nalaza i mišljenja biološkog vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'' proizlazi da je u uzorku traga krvi s vrha oštrice noža (omot 7) utvrđen DNA profil muške osobe koji se podudara s DNA profilom optuženog GĆ. Molekularno-genetskom analizom uzoraka brisa drške noža utvrđen je miješani DNA profil od kojega se dio DNA profila podudara s
DNA profilom optuženog GĆ, a dio DNA profila s DNA profilom svjedoka ŽĆ, dok ostali aleli potječu od osobe ženskog spola. U uzorcima briseva sa drške i metalnog dijela cjepača te brisu oštrice noža nisu dokazane relevantne količine DNA dostatne za utvrđivanje DNA profila. Upravo takav nalaz u dijelu iz kojega proizlazi da je na oštrici noža utvrđena krv optuženika, te da je na dršci noža utvrđen miješani DNA profil (optuženika i svjedoka ŽĆ) po mišljenju suda predstavlja objektivnu potvrdu da je optuženi ŠĆ bio u neposrednom kontaktu s nožem, a što je pak u suglasju s iskazima oštećene žrtve NĆ i svjedoka OĆ i ŽĆ koji su u svojim iskazima suglasno opisivali da je optuženik kritične zgode držao nož. Činjenica da je na dršci noža uz DNA profil optuženika utvrđen i DNA profil ŽĆ, po ocjeni suda ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza. Naime, sam pronalazak njegovog DNA profila na dršci noža ne mora nužno upućivati na zaključak da je MĆ nož držao u svojoj ruci, već kao što je to prethodno pojašnjeno, je dokaz činjenice da je i MĆ bio u neposrednom kontaktu s nožem, pa ukoliko se uzme u obzir dinamika događaja kako ga opisuje MĆ, točnije da se hrvao s optuženikom na tlu pokušavajući mu izbiti nož iz ruke, tada je kontakt ŽĆ s drškom noža, odnosno prijenos njegovog biološkog materijala na dršku noža, moguća posljedica upravo takvog fizičkog sukoba.
13. Na koncu, iskazi svjedoka oštećene žrtve NĆ i ŽĆ u dijelu gdje isti navode da je optuženik prilikom pada na pod udario nosom, kao i da je svjedok MĆ u hrvanju s optuženikom zadobio porezotinu palca nožem kojega je držao u ruci optuženik, u suglasju su i s nalazom i mišljenjem TD ''Dumenčić'' d.o.o., vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med., iz kojega je proizlazi da je FĆ **.**.2025. u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć dijagnosticirana porezotina na dnu palca lijeve ruke dužine 2 cm i dubine 1 cm, koja je najvjerojatnije nastala pokušajem oduzimanja noža, kao i da je u prostorijama PP Đakovo pregledan od strane djelatnika Zavoda za hitnu medicinsku pomoć optuženi ŠĆ kojemu je utvrđeno da je isti zadobio udarac u nos s blažim otokom nosa i krvarenjem iz nosa, koja ozljeda najčešće nastaje direktnim udarcem tupo-tvrdog sredstva po nosu silom slabog intenziteta, a može nastati i udarcem zatvorene ili otvorene šake, lakta, koljena i slično. U odnosu na mehanizam nastanka ozljeda vještak doc. dr. sc. Boris Dumenčić, dr. med., je u svom iskazu na raspravi, suglasno prethodnom nalazu glede mehanizma nastanka navedenih ozljeda kod ŽĆ i optuženog GĆ, naveo da je ozljeda nosa kod optuženika mogla nastati i padom, kontaktom nosa s dijelovima namještaja, poda i slično, s time da ne može isključiti kao mehanizam nastanka ozljede nosa i udarac šakom ili nogom, dok je ozljeda kod ŽĆ mogla nastati u pokušaju oduzimanja noža od optuženika, ali i aktivnim djelovanjem optuženika prema palcu ŽĆ. Vještak je također je iskazao da pri liječničkom pregledu optuženika nisu utvrđene nikakve ozljede na torzu tijela optuženika.
14. Posebnu težinu u ocjeni vjerodostojnosti navoda oštećene žrtve NĆ i svjedoka OĆ i ŽĆ sud pridaje i sadržaju ispisa dojave PU osječko-baranjske, PP Đakovo od 5. kolovoza 2025. Iako navedena dojava sama za sebe nije dokaz u postupku, ista sadrži i potvrđuje činjenicu dojave kaznenog djela povodom koje su policijski službenici upućeni na mjesto događaja. Naime, iz dojave proizlazi da je policiju pozvao 4. kolovoza 2025. u 19,00 sati, dakle, u trenutku kada se događaj odvijao, sin oštećenice i optuženika, ĆĆ koji je tom prilikom naveo da optuženik nožem napada njega i njegovu majku. Takav podatak obzirom na sadržaj dojave i činjenicu da je poziv uslijedio praktički tijekom sukoba, što po ocjeni suda predstavlja spontanu reakciju na događaj, predstavlja objektivan, vremenski neposredan pokazatelj načina na koji je događaj percipiran i prijavljen u trenutku dok se događaj još uvijek odvijao. Navedeno je teško dovesti u sklad s tezom obrane u završnoj riječi prema kojoj je optuženik bio osoba koja je kritične zgode napadnuta od svojih sinova. Naime, da je optuženik doista bio napadnut od strane sinova OĆ i ŽĆ neživotno bi bilo da je upravo jedan od njih neposredno tijekom događaja pozvao policiju i prijavio da optuženik napada njega i njegovu majku. Iako sama okolnost pozivanja policije ne može predstavljati dokaz odlučne činjenice, niti isključiti mogućnost da se događaj drugačije odvio, navedena okolnost je značajna kada se dovede u vezu s ostalim izvedenim dokazima, posebice iskazima oštećenice i svjedoka OĆ i ŽĆ.
15. Glede okolnosti samog dolaska kritične zgode optuženog GĆ u dom oštećene žrtve NĆ, izuzev same oštećenice, ŽĆ, OĆ i mlt. HĆ iskazivali su svjedoci obrane RĆ i CĆ.
15.1. U svom iskazu RĆ, brat optuženog GĆ, iskazao je da je 4. kolovoza 2025. njegov brat GĆ došao kod njihovog brata ČĆ gdje su svi bili zajedno na terasi sa snahom BĆ, njihovom sestrom, Anom i od brata ČĆ kćeri i zetom. Vidio je da je GĆ vidno pijan, te mu pokazivao da mu PĆ šalje poruke u kojima mu govori ''Trunut' ćeš u zatvoru na šest godina'', na što mu je rekao da zove policiju, a GĆ mu je rekao da to ne vrijedi. Nakon desetak minuta vidio je kako brat GĆ svojim vozilom odlazi do svoje kuće, da je tamo zakočio te je vidio trenutak kada je njegov brat stajao na stepeništu, a malo dalje od njega se nalazila njegova supruga PĆ kojoj je on vikao ''Zašto mi šalješ te poruke?'' na što mu je ona odgovorila ''Kakve poruke? Nisam ja''. Vidio je trenutak kada su oni u jednom trenutku ušli u kuću iz koje je ubrzo izletio ĆĆ te ga pozvao da dođe u kuću, što on nije htio, jer se nije želio miješati, a vrlo brzo je dotrčala i kći njegovog brata GĆ, ZĆ, koja je došla zajedno sa sestrom iz šljiva, koja je također ušla u kuću te nakon kratkog vremena istrčala i rekla da zovu policiju, a potom otišla do vozila njegovog brata GĆ iz kojega je uzela sa stražnjeg sjedala dva kartona piva koja je bacila o zemlju rekavši ''Jebalo te pivo'', nakon čega je razbila i mobitel njegovog brata koji se nalazio na stražnjem sjedalu, a potom se ponovno vratila u kuću te je čuo kako je u nekoliko navrata viknula ''Crkni''. U svom iskazu je također potvrdio da mu je poznato da je njegov brat imao mjeru zabrane prilaska NĆ i djeci na 100 metara. U trenutku kada je vidio brata na stepenicama njegove kuće, nije vidio drži li njegov brat nešto u rukama, a to nije vidio jer njihovo dvorište ima letvičastu ogradu (široke daske). Nije vidio niti da je njegov brat uzimao iz kuće brata ČĆ nekakav nož. Kod brata GĆ nije vidio nikakvu sjekiru. Njegov nećak SĆ je prilikom tog događaja u kući iskočio kroz prozor kuće i dotrčao do njegove kuće koja je udaljena oko 25 metara. Tom prilikom nije ništa rekao što se događa u kući, te je nakon par minuta ponovno otrčao u kuću na ulazna vrata. Osobno nije vidio poruke koje je navodno njegovom bratu GĆ slala PĆ, jer se ne želi u to miješati.
15.2. U svom iskazu svjedok CĆ, šogorica optuženog GĆ je navela kako je s LĆ u dobrim odnosima, a što se tiče njegove supruge NĆ, s njom je kako kada, ovisno o tome kako je PĆ raspoložena. Tog 4. kolovoza 2025. za vrijeme dok se nalazila kod djevera ČĆ, u trenutku kada je došla kod njega, tu se već nalazio ŠĆ koji je po izgledu bio ''popit''. Vikao je kako ga PĆ cijeli dan provocira porukama, a u zadnjoj poruci mu je napisala da će ići u zatvor na šest godina. Kada je dobio tu zadnju poruku koju ona nije vidjela, LĆ se odmah ustao, sjeo u auto i krenuo prema svojoj kući. Ona je u strahu odmah krenula pješice za njim te je u jednom trenutku vidjela kako su autom malo dalje od njihove kuće došle i ŠĆ kćeri ZĆ i JĆ te im je mahala rukom da se vrate, da ne ulaze u kuću, jer je u kući već došlo do sukoba. Nije vidjela trenutak kada je optuženik izašao iz vozila, već ga je vidjela u trenutku kada je bio na pola stepenica pri ulasku u njihovu kuću i vidjela je kako u rukama drži nekakvu sjekiru ili čekić, koju je ostavio kod ulaznih vrata s desne strane, a kasnije je ta sjekira nekuda nestala. Prije no što je tu sjekiru odložio, nije vidjela da bi on s njom nešto radio. Vidjela je i trenutak kada je optuženik ušao u unutrašnjost kuće, te je vidjela kada je nećak SĆ iskočio kroz prozor njihove kuće. U tom trenutku ispred RĆ kuće se nalazilo dosta njih, bili su tu braća optuženika AĆ i TĆ i njihove žene, djeca i sestra Ana. Čula je galamu u unutrašnjosti kuće, a potom je vidjela kako je iz kuće izašla ZĆ te pobacala neke limenke piva iz optuženikovog vozila i razbila mu mobitel. Vikala je optuženiku da crkne u više navrata, a vikala je i njima ''Crknite svi, nije htio vas ubiti. Dabogda crkli svi''. Kasnije joj je SĆ ispričao kako je, dok se još nalazio u kući, izašao iz svoje sobe i vidio kako ZĆ, JĆ i PĆ tuku optuženika, a da on njih nije stigao ni pipnuti. Navela je da joj je teško pojasniti zašto je krenula odmah za optuženikom. Bojala se ustvari da nešto ne napravi za te curice koje su tamo. Rekla mu je da ne ide tamo, da će mu PĆ odmah zvati policiju, na što se on oglušio i ipak otišao tamo. Svi koji su se nalazili na terasi kod šogora ČĆ su u tom trenutku otišli do kuće šogora TĆ i stajali pred tom kućom i gledali što će se dogoditi. Nije vidjela da je optuženik iz kuće svoga brata ČĆ ponio nož. Nakon događaja je pričala s NĆ i u tom razgovoru joj nije rekla da je vidjela da je optuženik uzeo nož iz AĆ kuće. O sukobu u unutrašnjosti kuće je zaključila po tome što je čula NĆ vrisak. Nije čula da bi se glasao optuženik.
15.3. Izuzev svjedoka TĆ i CĆ, kao svjedok obrane ispitan je i svjedok AĆ, također brat optuženog GĆ, koji je u svom iskazu naveo da je s bratom u normalnim odnosima, dok je sa njegovom suprugom PĆ prekinuo kontakt prije sedam do osam godina, zbog verbalnog sukoba kojega su imali. 4. kolovoza je zbog ženidbe svoga sina kod sebe okupio sestre i braću, uključujući i GĆ. U jednom trenutku je otišao kositi djetelinu, tako da nije vidio trenutak kada je njegov brat GĆ otišao iz njegovog dvorišta i sljedeće što je vidio je bio dolazak policije. Poznato mu je da je taj dan njegovog brata PĆ provocirala preko poruka govoreći mu da će pozvati policiju, jer je prekršio mjeru zabrane prilaska, što po njemu nije točno, jer se njegova kuća gdje su se okupili nalazila udaljena oko 150 metara od ŠĆ kuće. Nije mu poznato da je njegov brat toga dana uzimao nekakav nož iz njegove kuće niti je kasnije primijetio da mu fali nož. Nakon što su mu od strane predsjednika vijeća predočene fotografije broj 79 do 81 (poleđina lista 166 i list 167) te fotografije broj 85 i 86 (list 168 spisa) te 87-90 (poleđina lista 168 i list 169 spisa) svjedok je naveo da taj nož ne prepoznaje i da se ne radi o njegovom nožu. Osobno nije vidio poruke koje je PĆ kritične zgode slala njegovom bratu PĆ.
16. Iako u iskazima svjedoka oštećene žrtve NĆ i svjedoka OĆ i ŽĆ postoje manje razlike glede od strane optuženika uporabljenog šumarskog čekića - sjekire i je li njime oštećena žrtva NĆ uopće napadnuta ili ne (NĆ u svom iskazu tvrdi da je po ulasku u hodnik optuženik u lijevoj ruci držao ''macolu'' te s njome zamahnuo prema njoj, u pravcu njezine glave, na udaljenosti od cca. jednog metra, što je vidio njezin sin ĆĆ koji ga je odgurnuo, kojom prilikom je optuženiku ta macola ispala iz ruke, svjedok ĆĆ u tom dijelu navodi da je optuženik odmah po ulasku na udaljenosti od cca. jedan metar od njegove majke zamahnuo šumarskim čekićem prema majci, točnije prema majčinoj glavi te da je majka izbjegla udarac tako što se izmakla cijelim tijelom, dok u odnosu na njih svjedok MĆ navodi da je otac krenuo u pravcu majke te da je u lijevoj ruci držao šumarski čekić i tom rukom uspio uhvatiti majku za njezinu desnu ruku, da je ruka u kojoj je držao šumarski čekić bila malo svinuta u laktu tako da je čekić bio ustvari u poziciji očevog boka, paralelno s tlom, kao i da je njegov osobni dojam da je otac htio majku ozlijediti s nožem, a što se tiče šumarskog čekića da ju s njim nije htio ozlijediti, jer njega nije podizao niti je njime zamahivao te da je ocu taj šumarski čekić ispao iz ruku u trenutku kada su se svi međusobno sapleli i pali na pod) sud je u tom dijelu upravo iskaz oštećene žrtve NĆ i svjedoka OĆ cijenio istinitim, imajući u vidu sudu logično i životno prihvatljivo pojašnjenje oštećene žrtve NĆ koja je također navela da se u trenutku otpočinjanja sukoba njihov sin ĆĆ nalazio udaljen od nje i optuženika dva metra i da je taj dio događaja vidio ĆĆ koji se u tom trenutku nalazio na hodniku i vikao ''Nemoj tata, nemoj tata'' te odgurnuo optuženika, a da taj dio događaja nije vidio njezin sin MĆ koji se u tom trenutku nalazio u dnevnoj sobi (prema utvrđenju suda s fotografije 37 fotoelaborata vidljivo je da se radi o dnevnoj sobi koja ima otvor u pregradnom zidu prema hodniku) koji je tek u trenutku kada je ona viknula da optuženik ima nož istrčao iz dnevne sobe koja je odmah do hodnika. U odnosu na razliku u iskazima ovih svjedoka koja se odnosi na verbaliziranu prijetnju ubojstvom, u dijelu gdje sama oštećenica prvotno na dokaznom ročištu na upit suca istrage što joj je optuženik tom prilikom govorio, iskazuje da joj je govorio ''Majku ti jebem, ti ćeš mene prijavljivati'', potom na raspravi na upit predsjednika vijeća ponavlja te iste riječi navodeći da joj tom prilikom optuženik nije upućivao nikakve prijetnje, a nakon što joj je predočen iskaz svjedoka OĆ u kojemu je svjedok naveo ''Moj otac se obraćao mojoj majci riječima ''Ubit' ću te, ubit' ću te, kome ćeš ti zvati socijalno?'', navodi da je točno da joj se optuženik obraćao tim riječima i da je govorio da će ju ubiti, uz pojašnjenje da to kod suca istrage nije spominjala, jer je mislila da se to zna, obzirom da je policija na licu mjesta pronašla šumarski čekić i nož, a nakon toga na pitanje branitelja optuženika ponovno iskazala kako taj dan optuženik nije rekao da će ju ubiti, već da je to govorio prije, na upit predsjednika vijeća da pojasni što je točno od toga istina, navela da stoji kod toga da joj je optuženik rekao ''Ubit' ću te ti ćeš mene prijavljivati'', što je podudarno s iskazom svjedoka OĆ koji je naveo da se otac obraćao majci riječima ''Ubit' ću te, ubit' ću te, kome ćeš ti zvati socijalno?'' te i nakon predočavanja predsjednika vijeća dijela iskaza svjedoka ŽĆ i oštećene žrtve NĆ s dokaznog ročišta u dijelu gdje isti govore da se optuženik obraćao oštećenici isključivo riječima ''Koga ćeš ti prijavljivati?'', iskazao da je siguran da je čuo da je optuženik govorio majci riječi ''Ubit' ću te'', dok je svjedok MĆ iskazao da je otac povišenim tonom govorio majci nešto u smislu ''Ti ćeš mene prijavljivati'' te da nije čuo da bi otac rekao majci ''Ubit' ću te, zašto zoveš socijalno?'', no da je tom prilikom bio pod jakim šokom, sud je u tom dijelu cijenio istinitim upravo iskaz svjedoka OĆ, imajući u vidu samu dinamiku događaja, točnije da je prijetnja izrečena odmah po samom ulasku optuženika u hodnik, u kojem su se u tom trenutku nalazili oštećenica i svjedok ĆĆ, te uvažavajući daljnju činjenicu da svjedok MĆ u svom iskazu ne tvrdi da prijetnje nisu izrečene, već da ih on zbog mogućeg šoka nije čuo.
17. Analizom iskaza svjedoka oštećene žrtve NĆ, stavljajući iste u korelaciju s iskazima svjedoka očevidaca ŽĆ i OĆ i prethodno navedenim materijalnim dokazima posebice glede opisa vremena i mjesta počinjenja djela, aktera događaja i same dinamike događaja (dolazak optuženika u njihov dom, sredstava - opasnog oruđa koje je optuženik imao u svom posjedu i uporabio ga pri počinjenju djela, udaljenost i položaj optuženika i oštećenice, kao i na koji način je sukob okončan) koji opisi su u bitnome podudarni, ovaj sud zaključuje da je optuženik nedvojbeno nasilno ušao u unutrašnjost kuće u kojoj su se u tom trenutku nalazili oštećena žrtva NĆ, ĆĆ i MĆ (a u početnom dijelu i mlt. EĆ koji se nalazio u svojoj sobi, a odmah po otpočinjanju sukoba pobjegao iz kuće tako što je iskočio kroz prozor sobe u kojoj se nalazio), da je tom prilikom u ruci imao šumarski čekić – sjekiru za cijepanje drva tzv. kalač i s njime se zaletio prema oštećenoj žrtvi NĆ govoreći joj da će ju ubiti, jer ga prijavljuje, da je njome u položaju sučelice zamahnuo prema glavi NĆ u čemu ga je spriječio ĆĆ odgurnuvši ga, a potom kuhinjskim nožem duljine oštrice 20 cm na udaljenosti cca. pola metra od oštećenice zamahnuo prema oštećenici, u čemu ga je spriječio MĆ tako što ga je uhvatio za ruku u kojoj je držao nož, pokušavajući ga prisiliti da ispusti nož iz ruke, kojom prilikom su zajedno pali na tlo, na kojemu ga je zajedno s oštećenicom držao sve do dolaska policije.
18. Pored naprijed navedenih svjedoka tijekom dokaznog postupka ispitan je svjedok mlt. EĆ koji je u svom iskazu naveo da je sin optuženog GĆ i NĆ. 4. kolovoza 2025., misli da su bili poslijepodnevni sati, nalazio se u sobi, a u kući su bili još moja majka PĆ i braća ĆĆ i FĆ. U jednom trenutku je provirio kroz prozor i vidio oca kako dolazi iz auta, a sa sobom ponio čekić. Radi se o velikom čekiću za cijepati drva. Otac je došao do ulaznih vrata i vikao je majci nešto u smislu ''Zašto mi pišeš poruke, zašto mi prijetiš da ću završiti u zatvoru?''. Otac je tim čekićem udario po ulaznim vratima koja je otvorio, što je vidio svojim očima, te odložio taj čekić dolje, pored fasade. Kada je ušao u kuću, našao se odmah u dnevnom boravku, jer im je dnevni boravak odmah desno od ulaza u kuću i tu je počeo govoriti majci ''Zašto si me prijavila?'' povišenim tonom. Tu su odmah došla braća FĆ i ĆĆ, gurnula ga dolje i razbila mu nos. Točnije, FĆ je tati razbio nos i tom prilikom mu rekao ''Još jednom dođeš, ja ću te odležati''. On se cijelo to vrijeme nalazio na vratima susjedne, velike sobe i sve to vidio svojim očima. ĆĆ je odmah istrčao iz kuće, a njegovog oca su na tlu držali majka PĆ i brat FĆ te je FĆ još vikao da zovu policiju. On je kroz prozor velike sobe pobjegao iz kuće i otišao kod strine, a onda je u jednom trenutku vidio da se kući vraćaju njegove sestre ZĆ i JĆ koje su također ušle u kuću, te je on vidio kako one šutaju nogama oca, jer je on u tom trenutku od strine ponovno došao do ulaznih vrata njihove kuće. Nakon toga došla je policija i odvela njegovog oca. Na upit zamjenika ŽDO u Osijeku naveo je da je pobjegao kroz prozor, jer su se oni hrvali s ocem. FĆ je legao preko njega, a majka preko ŽĆ. Na upit zašto nije izašao kroz ulazna vrata kuće, naveo je da se malo bojao, jer su se oni hrvali. Njegova majka pisala je ocu poruke u smislu da će završiti u zatvoru. To mu je poznato, jer se o tome pričalo u kući kod strikana. Pojašnjava da je njegov otac pokazivao strikanu poruke koje mu je slala njegova majka, na što se njegov otac ustao i rekao ''Sad će vidjeti tko će završiti u zatvoru'', oni ga nisu mogli spriječiti i on je otišao u kuću kod njegove majke i braće i tamo napravio to što je napravio. Na poseban upit predsjednika vijeća da pojasni što je to točno otac napravio u kući, ponavlja kako je njegov otac došao do ulaznih vrata, da je prethodno uzeo iz auta čekić kojega je držao s obje ruke i s njim udario po bravi ulaznih vrata, nakon čega je odložio čekić, gurnuo vrata i ušao u kuću. Trenutno živi kod strica ĐĆ i strine u Đakovu. Tamo ga je smjestilo socijalno, jer su se sestra ZĆ i njegova majka potukle. Njegova sestra ZĆ tom prilikom je razbila očev mobitel, kako se ne bi vidjele poruke koje je majka pisala ocu i govorila je ocu da crkne. Kada je prije nekoliko dana sestru ZĆ u poruci pitao ''Zašto su lagali na tatu?'' sestra mu je rekla da on neće još dugo izaći, da mu je smjestila još jednu prijavu. Osobno nije vidio poruke koje je njegova majka navodno slala ocu, već mu je o tim porukama rekao njegov stric TĆ. Strina kod koje je pobjegao kritične zgode je udaljena dvije kuće od njihove kuće. Kada se vratio u kuću vidio je da je njegov brat FĆ bio ozlijeđen, imao je posjekotinu na dlanu, te je rekao da ga je otac posjekao nožem. On nož nije vidio. Kada se vratio u kuću, u unutrašnjosti kuće zatekao je na tlu taj čekić o kojem je prethodno pričao da je bio ostavljen na vanjskoj fasadi. Ne zna na koji način je čekić došao u unutrašnjost kuće. U vrijeme događaja njegov otac je imao zabranu prilaska svima njima, no ne može preciznije pojasniti iz kojeg razloga, zna da su se on i majka nešto posvađali. Misli da je toga dana kada se taj događaj zbio otac bio trijezan. U trenutku kada je njegov otac stupio u unutrašnjost kuće, njegova majka i braća FĆ i ĆĆ su se nalazili zajedno u dnevnoj sobi, jer je majka zaključala kuću iz razloga jer se valjda bojala oca kojega je prethodno isprovocirala. Kada je došla policija majka je vrištala, plakala je i upiškila se u gaćice, to je sve bilo zbog toga jer je majka mislila da će ju otac ubiti. Naveo je da se otac nikada nije nasilno ponašao prema njegovoj majci i sestrama. Kada je otac ušao u kuću, on nije imao ništa u rukama. Krenuo je u pravcu njegove majke i došao do nje na blizinu od cca. jedan metar. Otac je ustvari prilazio majci i mahao je rukama na način da ih je širio pitajući ju zašto ga je prijavila i u tom trenutku su ga njegova braća srušila. Nož s kojim je ozlijeđen njegov brat, bio je na tlu odmah pored tog čekića i tu je bila lokva krvi. Vidio je kako su se njegov brat FĆ i otac ''trgenjali'' oko tog noža. Nož je u ruci imao FĆ. To se dogodilo kada je njegov otac ušao u kuću. Vidio je trenutak kada je njegov brat izvukao taj nož koji je držao iza leđa. Na upit predsjednika vijeća da pojasni iz kojeg razloga u svom cijelom iskazu tvrdi da ne zna kako se nož našao na mjestu događaja, da bi potom iskazao da je njegov brat izvukao taj nož koji je držao iza leđa, naveo je da je mislio da to nije uopće važno, kao i da nije važan taj čekić. Njegov brat nakon što je izvukao nož iza leđa, krenuo je s tim nožem kao da će s njime ubosti oca, a otac je rukama uhvatio te su se hrvali. Njegov drugi brat ĆĆ, za vrijeme dok su se njegov otac i brat hrvali s tim nožem, je stajao mirno pored. Nakon što mu je od strane predsjednika vijeća predočeno da je prvotno iskazao da su oba brata po ulasku njegovog oca u unutrašnjost doma odmah nasrnula na oca i srušili ga dolje, a da nakon toga iskazuje da se brat FĆ hrvao s ocem oko noža, a da je ĆĆ za to vrijeme mirno stajao, upitan da pojasni razliku u svom iskazu naveo je da je mislio da to ne mora reći i da ima problema s pamćenjem. Na upit predsjednika vijeća da pojasni zašto je njegova majka tom prilikom plakala i upiškila se, naveo je da se bojala da ju otac ne rasječe. Na daljnji upit s čime da ju rasječe, obzirom da prema njegovim navodima njegov otac nije imao ništa u rukama, naveo je ''valjda s tim čekićem''. Također je naveo da nije u dobrim odnosima sa svojom braćom iz razloga jer su oni ''slagali'' na oca te su govorili kako on nije nikada ništa privređivao za njih i kuću. U lošim odnosima je i s majkom, a njihovi odnosi su se promijenili od kada je otac završio u zatvoru. Njegovo mišljenje je da njegova majka, braća i sestre govore protiv oca, jer ga okrivljuju da nikada nije ništa doprinosio u kuću i da ni sa čime nisu bili zadovoljni.
18.1. Sud iskaz ovog svjedoka u dijelu gdje je isti naveo da je optuženik, odmah po ulasku u kuću odložio čekić, da tom prilikom nije imao nož u ruci, već da je nož imao njegov brat FĆ koji je krenuo prema ocu kao da će s njime ubosti oca, da je otac prilazio majci i mahao rukama na način da ih je širio pitajući ju zašto ga je prijavila te da su ga u tom trenutku njegova braća srušila na tlo, te na koncu da je vidio cjelokupan događaj unatoč činjenici da je ovaj svjedok prema iskazima oštećene žrtve NĆ, svjedoka OĆ i ŽĆ odmah po otpočinjanju sukoba pobjegao iz unutrašnjosti kuće kroz prozor, cijenio neistinitim i usmjerenim otklanjanju kaznenopravne odgovornosti optuženog GĆ, koji je otac ovoga svjedoka, budući je njegov iskaz, prije svega, u bitnim dijelovima proturječan samom sebi, ali i u suprotnosti rezultatima provedenog dokaznog postupka, posebice iskazu oštećene žrtve NĆ, svjedoka OĆ i ŽĆ. Naime, nakon što je svjedok prvotno iskazao da je po povratku u kuću vidio da je njegov brat FĆ ozlijeđen, da mu je on tom prilikom rekao da ga je otac posjekao nožem, koji nož on osobno nije vidio, kasnije pak iskazuje da je nož bio na tlu odmah pored čekića i da je vidio kada su se njegov brat FĆ i otac ''trgenjali'' oko tog noža, te da je vidio trenutak kada je njegov brat FĆ izvukao taj nož koji je držao iza leđa. Nadalje , nakon što je prvotno ovaj svjedok iskazao da su oba brata po ulasku oca u unutrašnjost doma odmah nasrnuli na oca i srušili ga na tlo, u kasnijem djelu iskaza opisuje isključivo kako se njegov brat FĆ sukobio s ocem i hrvao oko noža, a da je za to vrijeme M mirno stajao sa strane, koju razliku u iskazu je po ocjeni suda svjedok neutemeljeno pojašnjavao problemima s pamćenjem. Nadalje, nakon što je svjedok uvodno iskazao da je otac pri ulasku u kuću šumarski čekić ostavio pored ulaznih vrata, ovaj svjedok odgovarajući na upit predsjednika vijeća da pojasni zašto je njegova majka tom prilikom vrištala, plakala i upiškila se u gaćice, iskazuje da je to zato što je mislila da će ju otac ubiti, da se bojala da ju otac ne rasječe ''valjda s tim čekićem'' , što jasno govori u prilog zaključku da ovaj svjedok svjesno ne govori istinu, točnije prešućuje činjenice koje bi teretile njegovog oca, pa tako i činjenicu da je otac pri ulasku u kuću sa sobom ustvari imao šumarski čekić. Dio iskaza svjedoka o odlaganju šumarskog čekića pri ulasku u kuću od strane njegovog oca, u suprotnosti je i sa iskazima oštećene žrtve NĆ, te svjedoka OĆ i ŽĆ koji u svojim iskazima tvrde da je optuženik sa šumarskim čekićem ušao u unutrašnjost kuće držeći ga u rukama. Na koncu, ovaj svjedok je iskazao kako je optuženik kritične zgode po njegovom mišljenju bio trijezan, što je u suprotnosti ne samo sa iskazima oštećene žrtve NĆ, svjedoka ŽĆ, TĆ i CĆ, već i u suprotnosti sa iskazom samog optuženika koji u svojoj obrani navodi da je bio alkoholiziran do mjere da se događaja ne sjeća, kao i s materijalnom dokumentacijom u vidu analize alkohola u krvi optuženika iz koje proizlazi da je optuženiku kritične zgode 57 minuta nakon događaja utvrđena prisutnost alkohola u organizmu od 1,82 g/kg, što je također pokazatelj da ovaj svjedok svojim iskazom želi ustvari zaštititi oca.
19. S obzirom da je optuženi ŠĆ u svom iskazu naveo da se kritičnog događaja, odnosno okolnosti da je šumarskim čekićem – sjekirom i nožem nasrnuo na svoju suprugu, oštećenu žrtvu NĆ ne sjeća, subjektivnu činjenicu, namjeru (svijest i volju) s kojom je postupao inkriminirane zgode sud je utvrđivao neposrednim dokazom, točnije iskazom oštećene žrtve NĆ koja je u svom iskazu navela da je optuženik držeći macolu u lijevoj ruci zamahnuo u pravcu njezine glave u trenutku kada se od nje nalazio na udaljenosti cca. jednog metra, što je svojim iskazom potvrdio i svjedok ĆĆ, kao i da je optuženik izvukavši nož velike oštrice, podigavši ruku u visini svoje glave, u trenutku kada su se nalazili sučelice udaljeni cca. pola metra zamahnuo prema njoj kao da će ju ubosti kojom prilikom ga je za zapešće ruke uhvatio njihov sin FĆ kako bi ga spriječio da ju ubode, da su se u tom trenutku nalazili okrenuti jedno prema drugom licem u lice, što potvrđuje svojim iskazom svjedok MĆ preciznije opisujući da se radilo o kuhinjskom nožu za rezanje mesa, ravne oštrice dužine oštrice 20-ak centimetara, usmjerene prema van, te svjedok ĆĆ koji je u svom iskazu naveo da je otac nasrtao na majku tim nožem, misli dužine oštrice 15-ak cm na udaljenosti manje od metra te kada se ti iskazi stave u korelaciju s posrednim dokazima, činjenicom da se u konkretnom slučaju radilo o šumarskom čekiću – sjekiri ukupne dužine 90 cm i glave dimenzija 21x5x5 s kojom je optuženik zamahnuo prema glavi oštečenice i nožu duljine oštrice 20 cm i širine oštrice 4 cm, s kojima je optuženik zamahivao prema oštećenici s udaljenosti od cca. pola metra, dakle, po općem ljudskom iskustvu sredstvima podesnim da se drugoga usmrti, pri čemu do povrede oštećenice nije došlo zbog obrambene reakcije njezinih sinova, OĆ i ŽĆ, te nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr.med. koji je također potvrdio da se u konkretnom slučaju radi o sredstvima koja su podobna za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, pa čak i za usmrćenje, kao i da je radnja zamahivanja šumarskim čekićem i nožem na način kako je to u svom iskazu opisala oštećena žrtva NĆ bila objektivno podobna za prouzročenje smrti oštećenice, pojašnjavajući da je u slučaju da je oštrica noža završila u trbuhu, točnije da je prodrla u trbušnu šupljinu ostvarile realne mogućnosti za nastanak teških, osobito teških, pa čak i smrtonosnih ozljeda budući regija trbušne šupljine sadrži vitalne organe, velike krvne žile i živce, te da bi se u slučaju zahvaćanja vitalnih struktura, velikih krvnih žila ostvarile realne mogućnosti da smrtni ishod nastupi vrlo brzo po ozljeđivanju pa čak i na licu mjesta, te da je bez obzira na regiju uboda, odnosno bi li se radilo o ubodu nožem dužine oštrice 20 cm u abdominalni dio, prsni koš ili glavu i vrat, jedna radnja, odnosno jedan ubod snažnog intenziteta dovoljan za nanošenje osobito teških, pa i smrtonosnih ozljeda, sud smatra da je optuženik, kada je postupao na naprijed navedeni način, bio svjestan mogućnosti nastupanja najteže posljedice, lišenja života oštećenice, pa kada je unatoč takvoj svijesti krenuo zamahivati šumarskim čekićem – sjekirom i nožem na oštećenicu, onda i htio njezino nastupanje, dakle, da je optuženik obilježja kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva ženske osobe ostvario s izravnom namjerom. Zaključak o takvoj namjeri potkrjepljuje dio iskaza oštećenice i svjedoka OĆ koji su u svom iskazu naveli da je tom prilikom optuženik dodatno i verbalizirao svoju namjeru govoreći joj da će ju ubiti, jer ga je prijavila.
19.1. Ovdje je bitno i to, bi li optuženik nastavio napad prvotno šumarskim čekićem – sjekirom, a onda i nožem na oštećenicu da u tome nije spriječen od strane njihovih sinova. Zaključak o namjeravanom nastavku započetog napada proizlazi iz činjenice da je optuženik nakon što ga je njegov sin, svjedok MĆ uhvatio za zapešće ruke u kojoj je držao nož i zamahivao, srušio na tlo, da je u tom trenutku preko njega legla i oštećenica kako bi optuženika zadržali na tlu i spriječili da ih pobije, unatoč povicima svjedoka ŽĆ da pusti nož, isti nož i nadalje držao u šaci do dolaska policije.
20. U odnosu na spornu činjenicu ranijeg nasilničkog ponašanja optuženika prema oštećenoj žrtvi NĆ, u postupku je ispitana oštećena žrtva NĆ, svjedoci ĆĆ, FĆ i mlt. EĆ, te svjedoci obrane TĆ, AĆ i CĆ, te je pročitana materijalna dokumentacija.
20.1. Oštećena žrtva NĆ u svom iskazu pobliže je opisala kako ju je optuženik istukao kada je rodila SĆ i kada je SĆ imao dva mjeseca iz čistog mira. Uzeo je žicu i tukao ju je po leđima. Tada je prvi puta zvala policiju i bio je u Zatvoru u Osijeku 15 dana. Također je navela da nije bila slobodna, da nije smjela imati prijateljicu te da ga je uvijek morala pitati. Izgledala je kao njegov rob, nije smjela ništa, sve ga je morala pitati. Suprug ju je varao, znao je dovesti ljubavnicu kući. Nije mu tom prilikom prijetila, jer nije niti znala da mu je to ljubavnica, već je tek kasnije saznala da ju je lagao predstavljajući tu ženu ženom njegovog prijatelja. Izuzev nje, optuženik je tukao i kći ZĆ, govorio joj da je kurva, da se drogira. Kada bi ga tražila novac za higijenske uloške, odbio bi dati joj novac govoreći ''Neka ti da mama''. Nekad joj je davao 100,00 eura, koji novac bi kći dala njoj kako bi išla kupiti da imaju što za jesti, a kada bi se napio tražio je te novce natrag. Prema kćerima je bio više nasilan, no prema sinovima. Zbog toga je bio osuđivan na prekršajnom sudu. Izuzev ovog događaja, njezin muž je prije jedno tri do četiri godine u noći kada se vratio pijan kući u trenutku kada ga je pitala zašto toliko pije također nasrnuo nožem na nju, a u cijelom tom događaju se između njih ispriječila kći ZĆ.
20.2. Svjedok MĆ je u svom iskazu naveo da je u njihovoj kući uobičajeno da otac pije, psuje i viče. Poznato mu je da je otac već u jednom navratu na majku nasrnuo nožem, kada je došao kući i tražio od majke novac, a ona mu nije htjela dati novce. Tada ga je u tome spriječio njegov stric AĆ. Pred sudom se vodi postupak protiv njegovog oca u kojem postupku je otac optužen zbog nasilja prema majci i sestrama. Njegova majka se bojala oca. Na viku i psovke njegovog oca, majka je znala uzvraćati psovkama, no njegova majka nije nikada prva napadala oca. Na upit zamjenika ŽDO u Osijeku naveo je da njegov otac nije tukao majku. Nakon što mu je od strane predsjednika vijeća predočen dio iskaza koji je dao pred sucem istrage u kojemu je naveo da je njegov otac volio piti i pod utjecajem alkohola bio agresivan te da je tada tukao majku i sestre te da je imao prije ovog događaja zabranu prilaska majci, naveo je da se sjeća jednog događaja kada je otac tukao majku tako što ju je čupao za kosu. To je bilo u dobi kada je imao pet ili šest godina. Od ljudi iz sela je čuo da je otac za vrijeme dok su živjeli u Kučancima Đakovačkim tukao majku, a on je tada imao tri godine, no ne zna je li to točno ili ne. Njegov osobni dojam da je otac htio majku ozlijediti i to s nožem kojega je podigao. Poznato mu je da je njegov otac na Facebook stavio objavu kako u ulici u kojoj oni žive, žive tri zvijeri koja objava se može i danas vidjeti, a siguran je da je pod time mislio na njegovu majku i sestre.
20.3. Svjedok ĆĆ je u svom iskazu naveo da se njegov otac inače učestalo alkoholizirao, roditelji su se svađali, natezali, a majku i sestre je otac znao tući. Sjeća se dok je bio mlađi da je otac tukao majku štrikom. Sestru je vrijeđao govoreći joj da je kurva i sjeća se događaja kada ju je vukao na ulici po stazi za kosu. Vidjela se razlika u ponašanju njegovog oca prema njemu i njegovoj braći u odnosu na majku i sestre. Sestre je nazivao kurvama, njima nije davao novac za razliku od njih sinova. Poznato mu je i da se vodio sudski postupak, jer je otac napao stariju sestru ZĆ.
20.4. Svjedok mlt. EĆ je u svom iskazu naveo da se njegov otac nikada nije nasilno ponašao prema njegovoj majci i njegovim sestrama.
20.5. Svjedok RĆ je u svom iskazu naveo da je odnos između njegovog brata GĆ i njegove supruge NĆ jako loš, da se stalno svađaju, da mu PĆ prebacuje gdje je bio, što je radio, da je stalno pijan i slično. Poznato mu je da je glavni problem među njima bio to što ona nije htjela kuhati i raditi vrt, dok je njegov brat zidario i skupljao željezo, a novac koji bi zaradio je držala PĆ. Po njegovom mišljenju, njegov brat nije pravio razliku između sinova i kćeri. Poznato mu je da je bio problem s najstarijom kćeri koja se sa 16 godina zaljubila u muškarca koji je bio stariji od nje 10 godina, s kojim je čak jedno vrijeme kratko živjela te da ga je brat s tim u vezi pitao za savjet. Osobno je dolazio u kuću brata GĆ vrlo rijetko, a poznato mu je da ni druga braća nisu dolazila u njegovu kuću iz razloga jer je PĆ mrzila svu ŠĆ braću. Također je naveo da koliko je njemu poznato njegov brat fizički nije zlostavljao PĆ, već da se samo radilo o svađama. Ne zna što je oštećenica to rekla socijalnom, pa da je zbog toga njegovom bratu izrečena zabrana prilaska. Iako su ga kritične zgode nećak ĆĆ i nećakinja ZĆ zvali da dođe u kuću, ostao je stajati van kuće, jer ih PĆ mrzi.
20.6. Svjedok AĆ je u svom iskazu naveo da mu je poznato da odnosi između njegovog brata GĆ i NĆ nisu bili dobri, da su se svađali oko sitnica, točnije da ga je PĆ napadala bez razloga. Zna da je njegov brat gotovo sav novac koji bi zaradio davao NĆ, a sebi ostavljao nešto slično. Za obitelj je materijalno skrbio njegov brat, koji je zajedno s njim išao raditi u šumu i na građevini. Nakon verbalnog sukoba s PĆ prije sedam do osam godina više nije ulazio u njihovu kuću. Poznato mu je da ni druga braća nisu odlazila u ŠĆ kuću. Nije primijetio da njegov brat pravi razliku između muške i ženske djece. Poznato mu je da je njegov brat GĆ imao mjeru zabrane prilaska članovima svoje obitelji, no ne zna zašto. Prema njegovim saznanjima njegov brat GĆ nikada nije bio nasilan prema supruzi NĆ i djeci. Prema onome što zna, njegov brat GĆ puno niti pio, već samo u zadnje vrijeme.
20.7. U svom iskazu svjedok CĆ je navela da su se optuženik i oštećenica stalno svađali, jer ona nije htjela kuhati. Poznato joj je da su živjeli od onoga što je optuženik privrijedio, a radio je teške poslove od građevine do rušenja stabala. Osobno nije primijetila da optuženik radi nekakvu razliku prema muškoj i ženskoj djeci. U domu optuženika i NĆ nije bila zadnjih deset godina. Nije joj poznato da bi optuženik bio nasilan prema NĆ i djeci. Poznato joj je da je optuženik imao mjeru zabrane prilaska, a to je imao zato što ga je ZĆ prijavila da ju je čupao za kosu, jer ju je zatekao s nekim starijim čovjekom.
21. Iz obavijesti Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo od 6. kolovoza 2025. upućene PP Đakovo i izjave koju je na zapisnik dala ošt. žrtva NĆ proizlazi kako je ista došla po pozivu u postupku obaveznog savjetovanja prije razvoda braka koji je pokrenuo ŠĆ, kojom prilikom je djelatnicama ispričala o nasilničkom ponašanju supruga GĆ prema njoj te je tom prilikom navela da ju je 4. kolovoza 2025. pokušao ubiti došavši u njihovu obiteljsku kuću.
22. Dakle, iz iskaza oštećene žrtve NĆ, ŽĆ i OĆ čije iskaze je sud cijenio istinitim, sud zaključuje da je optuženi ŠĆ prije događaja za koji se sada tereti fizički i psihički zlostavljao oštećenu žrtvu NĆ, kao i da je optuženik evidentno svojim ponašanjem odavao drugačiji stav prema ženama, budući iz iskaza ovih svjedoka jasno proizlazi da se optuženik nasilno ponašao prema oštećenoj žrtvi NĆ i sestrama, zbog čega se protiv njega vodio sudski postupak. Odnos prema oštećenici najbolje opisuje dio iskaza svjedoka OĆ koji je u svom iskazu naveo da je po njegovoj prosudbi otac tom prilikom imao namjeru ubiti njegovu majku, jer ju on mrzi, te neizravno iskaz svjedoka ŽĆ koji je naveo da mu je poznato da je njegov otac na Facebook stavio objavu kako u ulici u kojoj oni žive, žive tri zvjeri, te da je siguran da je pod time otac mislio na njegovu majku i sestre.
23. Naprijed navedeni zaključak suda potvrđuje i činjenica koja proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj Kov-222/2025-10 od 15. srpnja 2025. iz kojega proizlazi da je sud optuženom IĆ u kaznenom predmetu protiv njega, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 sud istome odredio primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4., 5., 9 i 10. ZKP/08 i to, zabranu približavanja osobi NĆ, zabranu uspostavljanja veze s njom, zabranu uhođenja ili uznemiravanja žrtve NĆ te udaljenje iz doma, kao i pravomoćna presuda Općinskog suda u Đakovu, broj Pp-248/2024-5 od 21. veljače 2024. kojom je okrivljeni ŠĆ proglašen krivim zbog prekršaja počinjenog prema mlt. kćeri ZĆ iz članka 10. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te prekršaja počinjenog prema mlt. kćeri JĆ također iz članka 10. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i prekršaja počinjenog na štetu supruge NĆ iz članka 10. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koje presude ujedno govore u prilog istinitosti iskaza naprijed navedenih svjedoka. U dokaznom postupku je također pročitana nepravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku, broj K-678/2025-41 od 25. svibnja 2026., protiv optuženog GĆ, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na štetu njegove supruge, oštećene NĆ, koja presuda, imajući u vidu da nije pravomoćna, nije dokaz krivnje optuženika u aktualnom postupku, no ista pored naprijed spomenutih dokaza predstavlja dodatnu potvrdu istinitosti iskaza oštećenice u dijelu gdje ista iskazuje da se optuženik prema njoj u prethodnom razdoblju prije počinjenja ovog kaznenog djela nasilnički ponašao.
24. Sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećene žrtve NĆ, OĆ i ŽĆ cijenio vjerodostojnim i istinitim, jer se radi o neposrednim očevicima inkriminiranog događaja, te su im činjenice i okolnosti o kojima su se svjedoci izjašnjavali osobno poznate, a sudu nije predočen niti jedan racionalan razlog koji bi ukazivao da se njihovo iskazivanje ne prihvati te je izvjesno da nitko od njih nema razlog da lažno iskazuje i tako tereti optuženika imajući u vidu da je sam optuženik u svom iskazu naveo da je sa sinovima ŽĆ i UĆ prije ovog događaja bio u dobrim odnosima, a da ga isti sada ne posjećuju u zatvoru. Iako u iskazima imenovanih svjedoka postoje razlike, navedene razlike nisu proturječne o odlučnim činjenicama i ne dovode u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, već po mišljenju suda predstavljaju razumljive razlike u percepciji i prisjećanju događaja koji se odvijao naglo, dinamično i stresno, pri čemu su svjedoci istodobno bili osobno ugroženi i usmjereni na obranu majke. Tome u prilog govori dio iskaza svjedoka ŽĆ koji je naveo da se to odigralo sve jako brzo, da on nije čuo da bi otac izrekao majci prijetnje ubojstvom, no da je tom prilikom bio pod jakim šokom, a o stanju šoka govori i sama oštećena žrtva NĆ kada navodi da se ne može sjetiti je li optuženik u ruci u kojoj je držao nož, držao i cigaretu, od šoka u kojem se nalazila. Zbog nepotrebnog ponavljanja glede pojašnjenja utvrđenih razlika u iskazima ovih svjedoka, sud upućuje na obrazloženje pod točkom 16. presude.
25. Iako obrana u završnoj riječi imputira da se kao motiv za lažno prijavljivanje optuženika od strane oštećenice ogleda u činjenici osvete oštećenice optuženiku zbog njegove izvanbračne veze, kao i iz razloga što oštećenica odlaskom optuženika na izdržavanje kazne zatvora želi spriječiti razvod braka kako bi na taj način i nadalje kao državljanka Bosne i Hercegovine ishodila dozvolu boravka u Republici Hrvatskoj, opisani motivi po ocjeni suda nisu prihvatljivi kao realni i životno uvjerljivi. Naime, kako proizlazi iz samog iskaza optuženika, oštećenica je za njegovu nevjeru saznala još 2020. godine, slijedom čega nije životno logično zaključiti da bi se na lažno prijavljivanje optuženika odlučila tek protekom više godina. Jednako tako, okolnost odlaska optuženika na izdržavanje kazne zatvora samo po sebi ne predstavlja zapreku da se optuženik razvede, zbog čega navedeni motiv nije takve naravi da predstavlja razumno objašnjenje za lažno prijavljivanje. Konačno, u konkretnom slučaju postojanje braka s optuženikom nije jedini, niti odlučujući pravni temelj za boravak oštećenice u Republici Hrvatskoj. Oštećenica, naime, s optuženikom ima dvoje maloljetne djece, hrvatskih državljana, pa njezin roditeljski odnos s djecom predstavlja pravno relevantnu okolnost u pogledu njezina boravka u Republici Hrvatskoj.
26. Ocjenjujući uvjerljivost, životnost i vjerodostojnost iskaza svjedoka TĆ, ČĆ i CĆ koji suglasno govore o lošem odnosu i svađama između optuženika i oštećenice, da fizičkog nasilja optuženika prema oštećenici nije bilo, te da nije bilo razlike u ponašanju optuženika prema muškoj i ženskoj djeci, istovremeno prikazujući ustvari oštećenu žrtvu NĆ kao negativca, sud je iskaze imenovanih svjedoka cijenio neistinitim i usmjerenim ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti optuženika, prije svega iz razloga jer imenovani svjedoci suglasno iskazuju da zbog poremećenih odnosa s oštećenom žrtvom NĆ nisu godinama dolazili u dom optuženika i oštećenice, iz kojeg razloga sud zaključuje da isti nisu niti bili u prilici neposredno pratiti njihov međusobni odnos i način komunikacije, te njihove tvrdnje o nepostojanju nasilnog ponašanja ne proizlaze iz njihova neposrednog opažanja, već predstavljaju njihov zaključak o odnosima između optuženika i oštećenice, za koji nisu imali dostatnu činjeničnu osnovu. Upravo imajući u vidu prostornu udaljenost od svakodnevnog života optuženika i oštećenice, njihovi iskazi u tom dijelu nisu podobni dovesti u pitanje iskaz oštećenice i njihove zajedničke djece, u konkretnom slučaju ŽĆ i OĆ o nasilnom ponašanju optuženika prema majci i sestrama. Pri tome, sud ne dovodi u pitanje mogućnost da ovi svjedoci doista nisu osobno zamijetili nasilno ponašanje optuženika, ali iz činjenice da takvom ponašanju nisu svjedočili ne može se izvesti zaključak da se ono nije događalo. Pritom je indikativna i okolnost koja se odnosi na sam inkriminirani događaj. Naime, navedeni svjedoci su se u trenutku sukoba optuženika i oštećenice u unutrašnjosti njihovog doma nalazili izvan njihove kuće. Prema iskazu svjedoka CĆ ista je čula NĆ vrisak iz unutrašnjosti kuće, svjedok RĆ je iskazao kako je vidio trenutak kada je iz kuće izletio nećak ĆĆ te ga pozvao da dođe, što on nije htio jer se nije želio miješati, nakon čega je brzo dotrčala i nećakinja ZĆ i rekla da zovu policiju, no unatoč tome nisu ušli u kuću. Upravo ta činjenica da nisu ušli u kuću, niti neposredno provjerili što se događa upućuje ovaj sud na zaključak da su u samom predmetnom događaju svjedoci ostali izvan neposrednog tijeka zbivanja, pa se njihovi iskazi ne mogu tumačiti kao pouzdano svjedočenje o cjelokupnom odnosu optuženika i oštećenice, nego samo o onome što su sami vidjeli ili zamijetili.
26.1. Istovremeno, sud je iskaze svjedoka TĆ i CĆ u dijelu gdje isti iskazuju da je optuženik inkriminiranog dana u pijanom stanju otišao u dom gdje se nalazila njegova supruga, oštećena žrtva NĆ, cijenio istinitim budući je navedena okolnost u suglasnosti s iskazima svjedoka čije iskaze je sud cijenio istinitim. Iskaz svjedoka CĆ u dijelu u kojemu je navela da je vidjela kako optuženik u rukama drži nekakvu sjekiru ili čekić, koju je ostavio ispred ulaznih vrata, cijenio neistinitim budući je taj dio iskaza u suprotnosti s iskazom oštećene žrtve NĆ, svjedoka ŽĆ i OĆ, koji tvrde da je otac imao sjekiru kada je ušao u unutrašnjost kuće, što na koncu potvrđuje i materijalna dokumentacija u vidu zapisnika o očevidu i fotodokumentacije očevida iz koje proizlazi da je šumarski čekić tijekom očevida zatečen na podu dnevne sobe u neposrednoj blizini noža, što je pak u suglasju s iskazima oštećenice i svjedoka OĆ i ŽĆ.
27. Iskaz svjedoka mlt. HĆ sud je u bitnim dijelovima cijenio neistinitim i usmjerenim na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti optuženika, njegovog oca, budući je njegov iskaz suprotan rezultatima provedenog dokaznog postupka, posebice iskazu oštećene žrtve NĆ te iskazima svjedoka ŽĆ i OĆ. Zbog nepotrebnog ponavljanja glede pojašnjenja utvrđenih proturječnosti u iskazu samog svjedoka, kao i sa iskazima drugih svjedoka, čije iskaze je sud ocijenio vjerodostojnim, sud upućuje na obrazloženje pod točkom 18.1. presude.
28. Iskaz svjedoka ČĆ u odnosu na činjenicu fizičkog nasrtaja optuženika na oštećenicu sud nije posebno cijenio, budući je iz njegovog iskaza razvidno da isti nije vidio trenutak kada je njegov brat otišao iz njegovog dvorišta u dom oštećenice, već da je samo vidio dolazak policije.
29. Sud je iskaz sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med., polazeći od činjenice da se radi o vještaku s dugogodišnjim stručnim iskustvom u ovakvoj vrsti vještačenja, činjenicu da je tijekom rasprave strankama omogućeno i neposredno ispitivanje vještaka koji je na postavljena pitanja odgovorio stručno i argumentirano prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, sveobuhvatan i izrađen u skladu s pravilima znanosti i vještine.
30. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu materijalnu dokumentaciju koja je pročitana te istu posebno analizirao, pri čemu istinitost sadržaja materijalnih dokaza tijekom postupka nije osporena.
31. Analizirajući sve dokaze zajedno, kao i u međusobnoj vezi, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je optuženi ŠĆ počinio kazneno djelo teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju iz članka 111.a stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, za koje ga je sud i proglasio krivim.
32. Na temelju članka 431. stavka 3. ZKP/08 sud je kao dokaz na kojem se ne može temeljiti sudska odluka, iz službene zabilješke policijskih službenika PP Đakovo o pruženoj intervenciji od 4. kolovoza 2025. (list 16/1. dio spisa) izdvojio četvrti, peti, šesti i sedmi pasus, jer naznačeni dijelovi službene zabilješke sadrže obavijesti koje su policijskim službenicima u obavijesnom razgovoru dali građani PĆ, ĆĆ, FĆ, JĆ i ZĆ, te je sačinjena ovjerena preslika službene zabilješke policijskih službenika PP Đakovo o pruženoj intervenciji od 4. kolovoza 2025. na kojoj su izostavljeni dijelovi koji se izdvajaju kao nezakoniti.
33. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 1. ZKP/08 kao nedopušten odbio dokazni prijedlog optužbe da se kao dokaz pročitaju optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-427/2025 od 16. lipnja 2025. i broj KOz-DO- 88/2025 od 15. lipnja 2025., obje protiv okr. GĆ, zajedno s rješenjima Općinskog suda u Osijeku o potvrđivanju navedenih optužnica, jer bi se izvođenjem takvog dokaza povrijedila presumpcija nedužnosti optuženika iz članka 28. Ustava Republike Hrvatske i članka 3. ZKP/08, kao i iz razloga jer se optužnicama ne dokazuju činjenice o krivnji u aktualnom postupku.
34. Na temelju utvrđenja spornih činjenica, podvođenjem istih pod odredbu članka 111.a stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, odnosno primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, sud utvrđuje da je optuženi ŠĆ inkriminirane zgode postupajući na navedeni način prvotno nasrnuo šumarskim čekićem – sjekirom na oštećenu žrtvu NĆ, koja je njegova supruga, odnosno bliska osoba u smislu odredbe članka 87. stavka 9. KZ/11, govoreći joj da će ju ubiti, jer ga ona prijavljuje, tako što je sjekirom zamahnuo prema njezinoj glavi u čemu ga je spriječio sin ĆĆ odgurnuvši ga, a potom kuhinjskim nožem dužine oštrice 20 cm zamahnuo prema oštećenici nalazeći se od nje udaljen svega pola metra, u čemu ga je spriječio MĆ uhvativši ga za ruku u kojoj je držao nož. Optuženik je tom prilikom bio svjestan da šumarskim čekićem – sjekirom i kuhinjskim nožem duljine oštrice 20 cm, kao opasnim i ubojitim sredstvima, podobnim za lišenje života druge osobe, udarcem sjekire u glavu, koja anatomski sadrži vitalne strukture (mozak i velike krvne žile) odnosno ubadanjem noža u područje trbuha oštećenice, u kojem području se kod čovjeka nalaze vitalni organi trbušne šupljine, velike krvne žile i živci, istu mogao i ubiti, koju posljedicu je htio i bio je siguran u njezino ostvarenje. Optuženik je imao namjeru usmrtiti svoju suprugu u čemu je spriječen intervencijom sinova tako što je u trenutku zamahivanja šumarskim čekićem prema oštećenici odgurnut iz njezine neposredne blizine od strane jednoga sina, a potom u trenutku kada je zamahnuo nožem prema oštećenici hvatanjem za zapešće ruke u kojoj je držao nož od strane drugoga sina. U situaciji da ĆĆ i MĆ nisu tako postupili, šumarski čekić – sjekira je mogla završiti u glavi oštećenice, odnosno ubod nožem je mogao završiti u trbušnoj stijenci oštećenice i takvim udarcem, odnosno ubadanjem bi se ostvarile realne šanse za ugrožavanje njezinog života. Budući do smrtnog ishoda nije došlo, to je kazneno djelo u smislu članka 34. stavka 1. KZ/11 ostalo u fazi pokušaja. Optuženik je, dakle, s namjerom poduzeo radnje koje vremenski i prostorno neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju, točnije započeo s ostvarenjem radnje kaznenog djela iz članka 111.a stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.
34.1. Pri utvrđivanju subjektivnih elemenata u ostvarenju predmetnog kaznenog djela potrebno je, prije svega kod utvrđivanja namjere postupanja optuženika posebno cijeniti navode iskaza oštećene žrtve NĆ i svjedoka OĆ koji su iskazivali da je optuženik već pri prvom nasrtaju šumarskim čekićem – sjekirom na oštećenicu istoj rekao da će ju ubiti, koja prijetnja nedvojbeno upućuje na zaključak o motivima njegove fizičke agresije prema oštećenici.
34.2. Pri ocjeni okolnosti relevantnih za utvrđenje da je pokušaj ubojstva bio rodno utemeljen, odnosno da je činjenica da je oštećenica žena, bio ključni motiv za počinjenje kaznenog djela sud je cijenio cjelokupan odnos optuženika prema oštećenici koji je prethodio predmetnom događaju, kao i njegov odnos prema drugim članovima obitelji. Pri tome je utvrđene činjenice sagledao u njihovu međusobnu odnosu, a ne kao izdvojene i nepovezane događaje. Iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženik oštećenicu u ranijem razdoblju omalovažavao i vrijeđao nazivajući ju ''glupačom'', govorio joj da ništa ne zna i prijetio joj ''da će ju otjerati u Bosnu odakle je i došla'', ograničavao njezine kontakte s drugim osobama, pri čemu joj nije dopuštao da ima prijateljicu, zahtijevao od nje da mu polaže račune o tome što je kupila te uvjetovao njezino svakodnevno odlučivanje vlastitim odobrenjem. Takvo postupanje ne predstavlja tek niz pojedinačnih neprimjerenih ponašanja, već kontinuirani obrazac ponižavanja, kontrole i ograničavanja slobode oštećenice kojim je optuženik uspostavljao i održavao odnos nadređenosti prema njoj. U tom kontekstu osobito je značajna okolnost da je optuženik već ranije fizički nasrnuo na oštećenicu nožem, nakon što ga je ista upitala zašto pije. Time je na njezino propitivanje vlastitog ponašanja reagirao nasiljem, što dodatno potvrđuje da je nasilje koristio kao sredstvo zastrašivanja i nametanja vlastite volje. Stoga, ovaj događaj nije moguće promatrati kao izolirani incident, nego kao dio ranije uspostavljenog obrasca nasilnog i kontrolirajućeg postupanja prema oštećenici. Rodno utemeljena narav takvog obrasca proizlazi i iz načina na koji se optuženik odnosio prema drugim članovima obitelji, točnije svojim kćerima. Naime, optuženik se prema kćerima ponašao ponižavajuće nazivajući ih ''kurvama'', dok prema muškim članovima obitelji, odnosno sinovima, takav obrazac pogrdnog i nasilničkog ponašanja nije utvrđen. Ta razlika pokazuje da njegovo ponašanje nije bilo rodno neutralno, nego je bilo usmjereno prema ženskim članovima obitelji i na način kojim ih je omalovažavao, podvrgavao kontroli i svodio na podređen položaj. Sud je tu okolnost cijenio zajedno s ostalim utvrđenim činjenicama, jer ono upućuje na rodno definirani obrazac ponašanja optuženika. Sve navedene okolnosti, sagledane u cjelini upućuju na to da nasilje nije bilo posljedica konkretnog sukoba, nego izraz rodno utemeljenog obrasca kontrole, ponižavanja i nasilja prema oštećenici koja je u odnosu na njega bliska osoba, u smislu članka 111.a stavka 2. KZ/11. Slijedom navedenog, optuženi ŠĆ je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 111.a stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11.
35. Glede krivnje optuženika treba istaknuti da je ubrojivost optuženika tempore criminis (u vrijeme počinjenja kaznenog djela) utvrđena nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Požgaina, prim. dr. med., iz kojega proizlazi da se kod optuženog GĆ radi premorbidno (prije nastanka sadašnjeg psihičkog stanja) o poremećaju ličnosti s crtama dissocijalnog i paranoidnog tipa te kroničnom posttraumatskom stresnom poremećaju kao posljedici izloženosti ratnoj psihotraumi, kao i da je kod optuženika prisutna dugogodišnja ovisnost o alkoholu, vjerojatno psihološke razine ovisnosti. Imajući u vidu utjecaj opisane psihopatologije na ponašanje optuženika koje je potencirano utjecajem alkohola razine srednje- teškog običnog pijanog stanja te imajući u vidu, duže vremena poremećene maritalne odnose, vještak je mišljenja da je optuženi ŠĆ criminis bio u stanju snažne srdžbe i bijesa uslijed čega su njegove sposobnosti shvaćanja i upravljanja postupcima bile bitno umanjene.
35.1. Nalaz i mišljenje navedenog vještaka u cijelosti je, pa dakle i glede navedenih okolnosti prihvaćen, jer je dan po visoko stručnoj osobi, stalnom sudskom vještaku koji je specijalist psihijatar, subspecijalist sudske psihijatrije, na temelju izvršenog pregleda optuženika i u skladu s pravilima struke na čiji nalaz i mišljenje stranke i branitelj optuženika nisu imali primjedbi.
36. Optuženi ŠĆ je bio svjestan da je njegovo ponašanje protupravno (u smislu njegove zabranjenosti) jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i koja bi upućivala na zaključak da isti nije znao da je uporaba sjekire, odnosno noža prema drugoj osobi, usmjerena prema vitalnim dijelovima tijela, nedopuštena. Na strani optuženika nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
37. Proglasivši optuženog GĆ krivim zbog počinjenja naprijed naznačenog kaznenog djela, valjalo je istome u okviru propisanih okvira kazne za kazneno djelo iz članka 111.a stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, a uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/1 odmjeriti kaznu, pri čemu je sud primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, istovremeno cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, posebice jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
38. Prije svega, potrebno je navesti da je u odnosu na navedeno kazneno djelo sud cijenio činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju te da je odredbom članka 34. stavka 2. KZ/11 propisana zakonska mogućnost blažeg kažnjavanja za pokušaj kaznenog djela, sukladno čemu je sud primjenom odredbi o mogućnosti zakonskog ublažavanja kazne, propisane člankom 48. stavkom 1. KZ/11 i člankom 49. stavkom 1. točkom 1. KZ/11 optuženiku ublažio izrečenu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma od najmanje deset godina, te je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju sedam godina.
39. Nadalje, sud je cijenio da je optuženik pri počinjenju kaznenog djela postupao s izravnom namjerom, prema nalazu psihijatrijskog vještaka bitno smanjeno ubrojiv i da je imao svijest o protupravnosti.
40. Od olakotnih okolnosti sud je cijenio činjenicu da stupanj krivnje kod optuženika nije maksimalan, jer je prilikom počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, a upravo je to okolnost koja smanjuje krivnju i stoga izaziva manji prijekor. Iako je optuženik pri počinjenju navedenog kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, sud nije našao da bi optuženiku sukladno članku 26. KZ/11 trebalo ublažiti zakonom propisanu kaznu ispod zakonskog minimuma za kazneno djelo, nego je navedenu činjenicu cijenio kao olakotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne u zakonom predviđenim okvirima. Naime, iako je sudsko-psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je izuzev utjecaja utvrđene psihopatologije optuženika, njegovo ponašanje bilo potencirano utjecajem alkohola, kao i postojanjem snažnog afekta srdžbe i bijesa prema supruzi, oštećenoj žrtvi NĆ, koje okolnosti su po mišljenju suda ipak bile ovisne o volji i ponašanju optuženika. Ne umanjujući sam po sebi visok stupanj ugrožavanja života, kao olakotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da oštećenica uslijed postupanja optuženika nije zadobila tjelesne ozljede. Pri tome, sud je imao u vidu da izostanak tjelesne ozljede ne dovodi u pitanje postojanja pokušaja teškog ubojstva ženske osobe, niti umanjuje intenzitet ugrožavanja života oštećenice, već navedenu okolnost cijeni isključivo u okviru posljedica koje su za oštećenicu nastupile konkretnim kaznenim djelom. Olakotnom okolnošću sud je cijenio činjenicu da je optuženik otac dvoje maloljetne djece koje je dužan uzdržavati, posebice ukoliko se ima u vidu činjenica da oštećenica kao majka djece ne ostvaruje primanja. Iako je za ovaj sud nesporna činjenica sudjelovanja i zasluga optuženika u Domovinskom ratu (optuženik je prema vlastitom kazivanju odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, Zahvalnicom Domovinskog rata, Zahvalnicom pripadnika 122. brigade veterana Đakovo i Zahvalnicom dragovoljca Domovinskog rata) sud navedenu okolnost nije cijenio kao značajnu olakotnu okolnost, budući ista nije motiv u podlozi optuženikovog protupravnog ponašanja pri počinjenju kaznenog djela za koje je proglašen krivim.
41. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio okolnost da optuženika od daljnjeg napada na oštećenicu, njegovu suprugu i majku njegove djece, nisu uspjeli odvratiti ni njegovi sinovi koji su neposredno intervenirali nastojeći zaštititi majku. Naime, optuženik je unatoč njihovoj intervenciji i nastojanju da ga u tome spriječe ustrajao u nasilnom nasrtaju na oštećenicu čime je po mišljenju suda pokazao izrazitu upornost u protupravnom postupanju i visok stupanj odlučnosti da napad nastavi, pri čemu je jedan od sinova, svjedok MĆ zadobio porezotinu palca lijeve ruke koja ozljeda je prema nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka laka tjelesna ozljeda. Navedena okolnost dodatno ukazuje na intenzitet i ustrajanost optuženikovog napada koji nije prestao ni kada je u njegovom sprječavanju neposredno intervenirao član njegove obitelji, pri čemu je ozlijeđena i osoba koja nije bila objekt njegovog napada. Na strani optuženika sud nije utvrdio nikakav pozitivan odnos prema žrtvi, uključujući i kajanje, što također valja cijeniti otegotnim. Na koncu, kao otegotnu okolnost sud je uzeo u obzir skrivljeni učinak počinjenog kaznenog djela, a to je narušeno psihičko zdravlje oštećenice u vidu poremećaja sna, bojazni življenja u prostoru u kojem se događaj zbio, zbog čega je ista potražila pomoć psihologa, koji učinak je optuženik mogao predvidjeti čineći kazneno djelo.
42. Uzimajući u obzir stupanj optuženikove krivnje i svrhu kažnjavanja, vodeći računa o rasponu propisane kazne (od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora), uz postojanje utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, skup navedenih okolnosti zavrjeđuje, na temelju zahtjeva opće i specijalne prevencije, izricanje zatvorske kazne. Iz tih razloga, ovaj sud nalazi da je kazna zatvora na koju je optuženi ŠĆ osuđen za kazneno djelo iz članka 111.a stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11 u trajanju sedam godina, primjerena i individualizirana kazna.
43. Nadalje, odredbom članka 58. KZ/11 propisano je da će sud opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora duljem od jedne godine.
43.1. Prema podacima iz uvjerenja Odjela za kaznene evidencije na ime optuženog GĆ od 11. rujna 2026. na listu 526-528 spisa te izvršenim uvidom u spise Općinskog suda u Osijeku broj K-792/2024 i K-836/2024 proizlazi da je optuženom IĆ presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-792/2024-2 od 16. prosinca 2024., koja je postala pravomoćna 3. siječnja 2025., zbog kaznenog djela nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci uz rok provjeravanja od tri godine. Nadalje, presudom Općinskog suda u Osijeku broj K- 836/2024-2 od 9. siječnja 2025., koja je postala pravomoćna 29. siječnja 2025., zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11, izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, uz rok provjeravanja od četiri godine. Kazneno djelo koje je predmet ovog kaznenog postupka, a koje je počinjeno 4. kolovoza 2025. optuženi ŠĆ je počinio unutar roka provjeravanja po dvije naprijed navedene presude. S obzirom na to da mu je za počinjeno kazneno djelo teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju iz članka 111.a stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju sedam godina, sud je u skladu s odredbom članka 58. stavka 1. KZ/11 opozvao uvjetne osude koje su izrečene optuženiku naprijed navedenim presudama te kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci i deset mjeseci uzeo kao utvrđene.
44. Potom je sud u skladu s odredbom članka 58. stavka 3. KZ/11 optuženog GĆ, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti, točnije da se prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije radi o višestruko osuđivanoj osobi za razna kaznena djela (kazneno djelo lažne uzbune iz članka 316. KZ/11, kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11, kazneno djelo nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11, kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo javno poticanje na nasilje i mržnju iz članka 325. stavka 1. KZ/11) te prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije kažnjavanog za prekršaje s elementima nasilja i to, prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i prekršaj iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, koje okolnosti nedvosmisleno upućuju na obrazac društveno neprihvatljivog ponašanja optuženika, kao i da prijašnje osude nisu utjecale na optuženika u smislu da se u budućnosti kloni protupravnog ponašanja, da se u konkretnom slučaju prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka radi o ličnosti s crtama dissocijalnog i paranoidnog tipa karakteriziranog poteškoćama afektivne kontrole, kao i kontrole agresivnosti, niske frustracijske tolerancije, slabo razvijenih empatijskih kapaciteta i odsutnosti osjećaja krivnje, navedene okolnosti daju osnove ovome sudu za zaključak da u slučaju izricanja blaže kazne neće doći do poboljšanja u pravcu socijalno prihvatljivog ponašanja optuženika, i počinjenih kaznenih djela u njegovoj ukupnosti, točnije da se radi o raznovrsnim kaznenim djelima, sud je sukladno odredbi članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženom IĆ izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina. Mišljenje je suda da će se izrečenom kaznom u odmjerenom trajanju ostvariti svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11 – izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
45. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je kod optuženika prisutna dugogodišnja ovisnost o alkoholu te da s obzirom na opisanu strukturu i postojeću psihopatologiju prisutnost alkohola ima specifične učinke na takvu strukturu ličnosti na način da dodatno snižava frustracijski prag i olakšava agresivna pražnjenja, kao i da kod optuženika postoji visoki stupanj opasnosti da bi mogao i u budućnosti vezano za svoju ovisnost o alkoholu počiniti slično ili teže kazneno djelo, zbog čega se kod njega stječu uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja koja mjera se može provoditi kako u ustanovi penalnog tipa, tako i na slobodi u maksimalno moguće dugom trajanju, ovaj sud je na temelju članka 69. KZ/11 optuženom IĆ izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.
46. Nadalje, optuženom IĆ sukladno odredbi članka 70. KZ/11 izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja sukladno članku 70. stavku 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine. Naime, optuženik je počinio kazneno djelo s obilježjima nasilja, a analizirajući rezultate psihijatrijskog vještačenja, sud je utvrdio da postoji opasnost da bi optuženik mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo. Naime, kada se analizira nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka razvidno je da optuženik ima poteškoće afektivne kontrole, kao i kontrole agresivnosti, nisku frustracijsku toleranciju, slabo razvijene empatijske kapacitete, odsutnost osjećaja krivnje, sumnjičenje bliskih osoba (supruge i kćeri) da rade protiv njega (koje za sada nemaju težinu sumanutih ideja), pa kada se tome doda činjenica ponavljajućeg nasilja prema supruzi koje je eskaliralo počinjenjem još težeg kaznenog djela, također kaznenog djela s elementima nasilja – pokušaj rodno utemeljenog ubojstva ženske osobe, kažnjavanje počinitelja kaznenog djela bez istovremenog tretmana na uklanjanju uzroka koji su doveli do počinjenja djela, po mišljenju suda ne može dati adekvatne rezultate i prevenirati buduće počinjenje nasilja, zbog čega je sud uz izrečenu kaznu izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana za vrijeme izvršenja kazne zatvora, držeći kako postoji opasnost da će optuženik počiniti jednako ili slično kazneno djelo.
47. Sud je također optuženom IĆ na temelju članka 76. stavka 1. i 4. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od jedne do tri godine pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana, jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, budući je navedenom odredbom propisano da će se navedena sigurnosna mjera izreći počinitelju ako mu je izrečena kazna zatvora u trajanju pet ili više godina za namjerno kazneno djelo ili kazna zatvora za drugo kazneno djelo iz glave XVIII. Kaznenog zakona (kaznena djela protiv braka, obitelji i djece). Budući je sud optuženiku za namjerno kazneno djelo teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju iz članka 111.a stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 istoga osudio na kaznu zatvora u trajanju sedam godina te nadalje opozvao uvjetne osude izrečene ranijim presudama u trajanju šest mjeseci i u trajanju deset mjeseci, koje kazne se uzimaju kao utvrđene, te optuženom IĆ izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina, to mu je izrečena i navedena sigurnosna mjera, koju će po izdržanoj kazni zatvora provoditi nadležno tijelo za probaciju.
48. Sud je na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog GĆ oduzeo šumarski čekić tzv. ''kalač'' i kuhinjski nož, koji su izuzeti prilikom očevida s mjesta počinjenja kaznenog djela imajući u vidu da se radi o predmetima koji su uporabljeni za počinjenje kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim te je odlučeno da će se isti po pravomoćnosti presude uništiti.
49. Nadalje, na temelju članka 161. stavka 3. ZKP/08 optuženiku su vraćeni odjevni predmeti (polo majica kratkih rukava plave boje ''Esprit'', veličina M), oduzeta od istoga tijekom očevida, budući se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji tijekom dokaznog postupka nije upotrijebljen za utvrđivanje činjenica, iz kojeg razloga će se navedeni predmet vratiti vlasniku po završetku postupka imajući u vidu da vlasnik stvari prije završetka postupak nije postavio zahtjev da mu se isti predmet vrati kao stvar koja mu je prijeko potrebna.
50. S obzirom da je u vezi sa počinjenim kaznenim djelom optuženik bio lišen slobode, kao i da je u istražnom zatvoru proveo vrijeme od 4. kolovoza 2025., pa nadalje, navedeno vrijeme će se optuženiku uračunati u izrečenu kaznu zatvora.
51. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 sud je optuženika oslobodio troškova kaznenog postupka, s obzirom na činjenicu da je prema službenoj bilješci o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2024. razvidno da je optuženik bio primatelj socijalne potpore u iznosu 490,00 eura, potpore za zbrinjavanje ratnih invalida i članova obitelji u iznosu 2.244,28 eura, te doplatka za djecu te da je optuženik prema vlastitom kazivanju sada bez ikakvih primanja, da je isti suvlasnik tek 1/18 kuće u Đakovu, da je otac dvoje maloljetne djece koje je dužan uzdržavati, pa je izvjesno da bi plaćanjem troškova postupka isti ugrozio ne samo svoju egzistenciju, već i egzistenciju osoba koje uzdržava, dok nagrada i nužni izdaci branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.
52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 18. rujna 2026.
Predsjednik vijeća - sudac
Vesna Osmanović
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u članku 464. stavku 2. ZKP/08. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-2/2026
2. Optuženi ŠĆ – putem Zatvora u Osijeku
3. Branitelj optuženika, BĆ, odvjetnik iz [adresa]
4. Oštećena žrtva NĆ, [adresa]
