Pristupanje sadržaju
REPLUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27 21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. T., O.: ………………, S., K.
S. D. 20azastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz
Z., T. N..Š. Z. 17/II, protiv tuženika Š. za dizajn, grafiku i održivu
gradnju, O.: …………………., S., U. M. H. 11, zastupana po ravnatelju
I. K., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 09.
siječnja 2024. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja M. B., odvj. vjež. u O. K. i
K., odvj u S., objavljene dana 26. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 343,84 EUR zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom:
− na iznos od 45,25 EUR od dana 16.05.2016. godine pa do isplate; − na iznos od 39,01 EUR od dana 16.06.2016. godine pa do isplate; − na iznos od 17,54 EUR od dana 16.07.2016. godine pa do isplate; − na iznos od 31,98 EUR od dana 16.09.2016. godine pa do isplate; − na iznos od 44,13 EUR od dana 16.10.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 35,47 EUR /267,24 kn od dana 16.11.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 40,98 EUR /308,76 kn od dana 16.12.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 44,47 EUR od dana 16.01.2017. godine pa do isplate;
− na iznos od 45,01 EUR od dana 16.02.2017. godine pa do isplate; u visini
stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od
1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog
postupka u iznosu od 375,00 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od
dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o
obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne
kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja
banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila
prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku
od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike u plaći temeljem
odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava osnovu tužbenog
zahtjeva u cijelosti te je prigovorio zastari potraživanja, dok visina tužbenog zahtjeva
nije sporna.
3. U postupku je izveden dokaz pregledom ugovora o radu tužitelja, Sporazuma
o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Vjerodostojnog tumačenja
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
usvojenog dana 28. prosinca 2012., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., priopćenja za javnost DZS-a o
procjenama tromjesečnog BDP-a za 2015., priopćenja za javnost od 20. listopada
2016., službenih podatka DSZ za period od 2014. do lipnja 2017., obračuna razlike
plaće.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od
travnja 2016. do siječnja 2017. Između stranaka je sporna osnova tužbenoga zahtjeva,
dok visina tužbenoga zahtjeva nije sporna.
5. Prigovor zastare nije osnovan budući je tužba podnesena 05. svibnja 2021.,
a uzimajući u obzir zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 139. Zakona o radu
(NN 93/14, 127/17 i 98/19 dalje: ZR), to potraživanja tužiteljice nisu zastarjela jer je
najstarije potraživanje za siječanj 2016. dospjelo na naplatu 15. travnja 2016., dakle
unutar zastarnog roka.
6. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.
kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više
posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će
se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a
koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.
7. U postupku je utvrđeno da je tužitelj zaposlenik tuženika, koji sukladno
odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN, 27/01, 39/09, dalje: ZPJS),
predstavlja javnu službu. U utuženom razdoblju plaća tužitelja je definirana čl. 4. ZPJS
kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta
složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i
osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN
39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH
posebnom odlukom.
8. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike
i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji u čl.
51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a
osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje
je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu
radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.
9. U postupku je utvrđeno da su Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i
Sindikati javnih službi, s druge strane, sklopili 23. studenog 2006., Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno
povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom 2007.,
2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake
godine.
10. Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak), temeljem
kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini
od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, na način da
se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn
nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.
11. Vlada RH i Sindikati javnih službi, potom su 26. listopada 2011. sklopili
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u
tekstu: Izmjene Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca
2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim
službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu
na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za
dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno
dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).
12. Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili su 28. prosinca 2012.
Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do
31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje
korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na
razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim
službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na
godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni
BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka,
uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.
13. Dana 28. kolovoza 2015. DSZ RH je objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP za drugo tromjesečje 2015. iz koje proizlazi kako je BDP realno veći za 1,2% u II.
tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji su
potvrđeni i procjenom od 4. rujna 2015. Iz prve procjene tromjesečnog BDP za treće
tromjesečje 2015. DSZ-a od 27. studenoga 2015. proizlazi kako je BDP realno veći za
2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički
pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015. S obzirom da je došlo do
poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi
2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka.
14. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud smatra da Izmjene Dodatka
predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4.
TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i
dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i
propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve
njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega
proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim
dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka predstavljaju pravno valjani
kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi
dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi
pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome
smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena
Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što
proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.
15. Dakle, tuženik je tužitelju počevši od siječnja 2016. bio u obvezi
obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za
primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća
u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDPa, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto).
16. U postupku je pregledom obračunskih platnih lista za tužitelja u periodu od
siječnja 2016. do siječnja 2017. utvrđeno da je tuženik plaću tijekom utuženog
razdoblja i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84
kn. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. naime, osnovica je povećana na iznos
od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koje povećanje je tužitelj
uzeo u obzir prilikom izračuna. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama
uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. Izmjena Dodatka.
Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci nakon
objave podataka iz članka III. ovih Izmjena ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent)
pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim
službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u
2008. godini, a sve prema podacima DZS.
17. Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto
plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015.
iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH
za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi
85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako
je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu
iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka dolazi do
odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,68% iz čega proizlazi da je paritet iz 2015.
manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena Dodatka određeno je da će se u
slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća
korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća
za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog
postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja
pariteta iz 2008. godine.
18. Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da sukladno
čl. IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka, međutim
Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz
navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima,
(NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen
ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je
teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed navedenog razloga, ima
se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015.
pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4. lipnja 2016.), te je time ispunjen
uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj
2016. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,16%.
19. Člankom IV. st. 3. Izmjena Dodatka određeno je da će se nakon pet mjeseci
od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica
uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije
očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem
očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj
2017. trebala uvećati za još daljnjih 1,16%. Sukladno navedenom, a kako visina
tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka, prihvaćen je kao osnovan obračun
razlike plaće tužitelja koja je u utuženom razdoblju trebala biti isplaćena u utuženom
periodu u iznosu od 343,84 eura.
20. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate
primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela
iznosa do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st.
3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a od 01. siječnja 2023. sukladno
Zakonu o izmjenama zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) čl. 22. st. 2. i u
svezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22)
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa je tužitelju, imajući u vidu
vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati
sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14,
118/14, 107/15) i to samo parnične radnje koje su bile nužne za vođenje ovog
postupka: trošak za sastav tužbe 100,00 eura, za sastav podneska od 28. rujna 2023.
100,00 eura, za zastupanje na ročištu održanom 09. siječnja 2024. 100,00 eura, ovom
iznosu trebalo je pridodati i iznos od 75,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a, tako se
pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u iznosu od 375,00 eura. Na dosuđeni iznos
parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do
isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim
odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima
(NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Splitu, 26. travnja 2024.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u
postupku.
DNA: -pun. tužiteljice
-tuženiku
-u spis