REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-7989/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Mariji Malenica-Marić, uz sudjelovanje Marije Halozar kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice PM, zbog prekršaja iz čl. 162. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o gradnji, povodom optužnog prijedloga podnijetog od strane Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor građenja, Službe podrške radu građevinske inspekcije, pod Klasom: UP/I-362-02/23-02/419, nakon glavne i javne rasprave održane 16. rujna 2026. u nazočnosti branitelja okrivljenice, a u odsutnosti okrivljenice, 18. rujna 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I Temeljem čl.182. t. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

Okrivljenica: PM, kći P, rođena **.**.1955., OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

krajem mjeseca siječnja 2023. u [adresa], svojstvu investitora bespravno, bez ishođene pravomoćne (izvršne) građevinske dozvole izvela stambenu građevinu tlocrtnih dimenzija cca 7,50 x 3,10 m visine prizemlja s trijemom (terasa s nadstrešnicom) tlocrtnih dimenzija cca 5,10 x 3,00 m smještenu u jugozapadnom uglu parcele označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 162. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o gradnji (Narodne novine 153/13, 20/17 i 39/19),

II Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za nadzor građenja, Služba podrške radu građevinske inspekcije, pod Klasom: UP/I-362-02/23-02/419 podnijela je 26. travnja 2023. optužni prijedlog protiv okrivljenice radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenica je u pisanoj obrani navela da nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret i za koji nije kriva. Također je istaknula prigovor nadležnosti Državnog inspektorata u predmetu „bespravne stambene građevine”, provedbi inspekcijskog nadzora i podnošenju optužnog prijedloga, budući se ovdje ne radi niti o građevini, u smislu relevantnog zakona, niti o njenoj stambenoj namjeni, a posljedično niti bespravnom stanju. Smatra da je nepravilno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na narav izvedenog objekta niti postoje druge okolnosti iz kojih bi proizlazilo da se radi o zahvatu u prostoru koji predstavlja građenje. Naime, ovdje se ne radi o građevini u smislu Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 dalje: ZG) članka 3. stavak 1. točka 11. ”građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem”, već je ovdje riječ o montažnom mobilnom objektu na kotačima, objektu koji po svojim karakteristikama i obilježjima ne predstavlja čvrstu građevinu odnosno s „tlom povezan sklop”. Kao dokaz prilaže fotografije predmetnog montažnog mobilnog objekta. Nadalje je navela, da je montažni mobilni objekt na kotačima postavljen/parkiran, u dvorištu vlastite kuće, i može se u bilo kojem trenutku zakačiti za vučno vozilo i odvući na drugo mjesto. Dakle, ne radi se o građevini koja se sastoji od predgotovljenih dijelova i građevnih proizvoda i nije trajno sa zemljom povezan, već je privremeno smješten na lokaciji. O naravi takvih objekata se u svom mišljenju očitovalo i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, sa stavom da montažni mobilni objekt na kotačima kojeg je moguće premještati i koji nema stalnu lokaciju, privremeno ostavljen/parkiran dok je samo jedan kraj objekta oslonjen na podupirače i nije trajno postavljen na određeno mjesto, isti ne predstavlja građevinu pa za postavljanje, tj. građenje nije potrebno izdati građevinsku dozvolu (neovisno o kvadraturi i neovisno o tome je li se isti gradi, odnosno postavlja na građevinsko ili poljoprivredno zemljište). Također se napominje da 'parkiranje mobilnog objekta na kotačima' tj. privremeno postavljanje istog na nekom mjestu ne predstavlja građenje niti isti u takvom slučaju predstavlja sklop nastao građenjem, građevinu, odnosno zahvat u prostoru u smislu definicija iz ZG-a i važećeg Zakona o prostornom uređenju, jer mobilni objekt ima kotače i riječ je o objektu koji je izgrađen na šasiji, ali se transportira kamionom. Nadalje je istaknula, da je u optužnom prijedlogu pogrešno utvrđeno da se radi o građenju bez ishođene građevinske dozvole, budući se u konkretnom slučaju radi o mobilnom montažnom objektu koji nije nastao građenjem, kako to definira odredba čl. 3. st. 1. t. 10. ZG-a, „građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina”, već je parkiran na tlo i nije trajno spojen sa zemljištem, te predlaže da se na tu okolnost u postupku provede dokaz očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem ako je to potrebno. Budući je pojmom građenja obuhvaćen sklop nastao građenjem povezan s tlom, nepravilno je utvrđenje u optužnom prijedlogu da se u slučaju predmetnog mobilnog objekta, radi o građevini izgrađenoj bez građevinske dozvole. Naime, pošto su mobilni montažni objekti na kotačima, moguće ih je premještati s lokacije na lokaciju bez da ih se rastavlja i sastavlja, odnosno, radi se o objektu koji ne zahtijeva gradnju i koji nema stalnu lokaciju te nije trajno povezan s tlom. Objekti na kotačima dakle nisu građevine niti kuće (zgrade) i treba ih po svemu sudeći promatrati u kontekstu vozila ili drugih pokretnih dobara (kamiona prikolica, kampera, kamp kućica i sl.) Upravo zato što nisu trajno vezani za tlo, kao takvi ne mogu biti predmet ZG-a i za njih se ne ishoduje građevinska dozvola. Ako se mobilni montažni objekt priključnim instalacijama i poveže s tlom, ne gubi izvorno obilježje mobilnosti i u naravi ne predstavlja ”sklop nastao građenjem', u smislu prije citirane zakonske odredbe. Nadalje u čl. 128. st. 1. ZG-a propisano da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar, grade odnosno izvode bez građevinske dozvole. Niti Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20) koji u čl. 4. stavak 1. spominje druge vrste građevina, ne spominje montažne mobilne objekte na kotačima. Niti trijem, onako kako je to opisano u optužnom prijedlogu, u naravi ne predstavlja građevinu u smislu prije citirane zakonske odredbe. Smatra da nije povrijedila članak 106. stavak 1. ZG-a, koji propisuje da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne dozvole. Objekt ne služi za stanovanje njezine obitelji. Također je istaknula kako je takvim postupanjem Državni inspektorat, bez valjane argumentacije i protuzakonito otklonio niz objektivnih okolnosti koje joj idu u prilog, budući u postupku nije utvrdio pravo stanje stvari, te u tome smislu nije utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari. Službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazne, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, tako da ona smatra da činjenični razlozi utvrđeni postupanjem službene osobe u provedbi inspekcijskog nadzora, nisu utemeljeni na zakonu, nego su rezultat arbitrarnog tumačenja službene osobe u javnopravnom tijelu. Državni inspektor je proizvoljno birao dokaze koje je smatrao vjerodostojnim, a izvedeni dokazi nisu savjesno i pravilno ocijenjeni. Državni inspektorat je činjenice tumačio na način kako mu odgovara te nije s jednakom pažnjom utvrdio i one činjenice koje joj idu u prilog. Iz svega izloženog razvidno je kako nisu ostvarene pretpostavke za prekršajnopravnu odgovornost, a ovo posebno uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja, činjenicu kako nije postojala namjera povrede bilo kojeg propisa, činjenicu kako njenim postupanjem nisu nastupile nikakve štetne posljedice, te da općenito nije sklona izbjegavanju bilo kakvih zakonskih obveza. Smatra, kako iz naprijed navedenog proizlazi, da nije postojala i ne postoji namjera protupravnog postupanja, zbog čega kažnjavanjem u ovom predmetu ne bi bila postignuta svrha kažnjavanja utvrđena Prekršajnim zakonom. Budući je sasvim jasno da ne postoji nikakav element krivnje, smatra kako nema niti osnove za izricanje prekršajno pravne sankcije. Osim toga, opća svrha izricanja prekršajno pravne sankcije je da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne čini prekršaje, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju, odnosno da se izrazi prijekor zbog počinjenog prekršaja te utječe na počinitelje i ostale da se ubuduće tako ne ponašaju. Kako uredno poštuje hrvatske propise, neosuđivana je osoba, a u konkretnom slučaju nije imala saznanje da određenim svojim ponašanjem, odnosno propuštanjem eventualno čini prekršaj, ne postoji nikakva svrha koja bi se postigla izricanjem bilo kakve sankcije. Nastavno na sve gore navedeno predlaže naslovnom Sudu prihvatiti navode iz pisane obrane, te sukladno odredbama Prekršajnog zakona obustavi prekršajni postupak u cijelosti po Optužnom prijedlogu Klasa: UP/1 362-02/23-02/419, Urbroj: 443-01-15-23-3 ili da sukladno čl.182. Prekršajnog zakona donese presudu kojom se oslobađa od optužbe, jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju ili podredno da se oslobodi od kazne, a predlagatelj da nadoknadi troškove postupka, odnosno da isti padnu na teret proračunskih sredstava.

3. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao višeg građevinskog inspektora GM, pročitao zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, presudu Upravnog suda u Zagrebu broj: Us I-2013/23, dopis Državnom inspektoratu od 15. travnja 2025., dopis Državnog inspektorata od 14. svibnja 2025., dopis Državnom inspektoratu od 4. prosinca 2025., dopise Državnom inspektoratu od 17. veljače 2026., 20. svibnja 2026. i od 7. srpnja 2026., te razgledao fotografije.

4. Svjedok GM je iskazao da je 19. travnja 2023. prilikom inspekcijskog nadzora na adresi u [adresa], kojemu je bila nazočna i vlasnica, na mjestu događaja utvrdio, da je u zapadnom djelu dvorišta na parceli smještena stambena građevina koja je priključena na osnovne instalacije tako da je u funkciji stanovanja, međutim ista je izvedena bez građevinske dozvole, odnosno, za navedenu građevinu, investitorica nije imala dokumentaciju propisanu Zakonom o gradnji. Također, uz navedenu građevinu vezana je nadstrešnica tako da se radi o jedinstvenom objektu. Svjedok je na pitanje suda, obzirom na fotografije, iz kojih je vidljivo da se navedena građevina može premještati, odgovorio, da bez obzira na isto u konkretnom slučaju se radi o stambenoj građevini koja ima svoju svrhu i namjenu. Sve navedeno je fotografirao i konstatirao u zapisniku o inspekcijskom nadzoru. Na pitanje branitelja okrivljenice odgovorio je da da mu je sama okrivljenica rekla da je izvela navedenu građevinu krajem mjeseca siječnja 2023., prilikom inspekcijskog nadzora utvrdio je da se na građevini nalaze kotači, na građevini postoji tzv. "rudo", koje se može priključiti na vozilo, a nadstrešnica budući je montažna/demontažna može se odvojiti od građevine.

5. Branitelj okrivljenice u završnoj riječi je naveo da obrana okrivljenice ističe kako ovlašteni tužitelj u tijeku ovog postupka nije dokazao da bi okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji kako joj se stavlja na teret, iz kojeg razloga predlaže da sud okrivljenicu oslobodi svake krivnje.

6. Nakon ovako provedenog postupka sud ne nalazi utvrđenim da je okrivljenica počinila djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret. Naime, okrivljenica je u svojoj obrani u potpunosti porekla počinjenje terećenog prekršaja, između ostalog navodeći, da je nepravilno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na narav izvedenog objekta, a niti postoje druge okolnosti iz kojih bi proizlazilo da se radi o zahvatu u prostoru koji predstavlja građenje, jer se ne radi o građevini u smislu Zakona o gradnji, već je ovdje riječ o montažnom mobilnom objektu na kotačima, objektu koji po svojim karakteristikama i obilježjima ne predstavlja čvrstu građevinu odnosno s tlom povezan sklop, koji je postavljen/parkiran u dvorištu vlastite kuće i može se u bilo kojem trenutku zakačiti za vučno vozilo i odvući na drugo mjesto, pa za isto nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, dakle otklanjajući svaku mogućnost odgovornosti za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Nadalje, tijekom postupka ispitani svjedok, viši građevinski inspektor GM, opisao je da je prilikom inspekcijskog nadzora u [adresa], utvrdio, da je u zapadnom djelu dvorišta na parceli smještena stambena građevina koja je priključena na osnovne instalacije tako da je u funkciji stanovanja, međutim ista je izvedena bez građevinske dozvole, odnosno, za navedenu građevinu, investitorica nije imala dokumentaciju propisanu Zakonom o gradnji, te da je prilikom inspekcijskog nadzora utvrdio i da se na građevini nalaze kotači, kao i da na građevini postoji tzv. "rudo", koje se može priključiti na vozilo, a nadstrešnica budući je montažna/demontažna može se odvojiti od građevine, a što je okrivljenica i tvrdila u svojoj obrani, odnosno, da se u konkretnom slučaju radi o montažnom mobilnom objektu na kotačima, objektu koji po svojim karakteristikama i obilježjima ne predstavlja čvrstu građevinu s tlom i koja se može u bilo kojem trenutku zakačiti za vučno vozilo i odvući na drugo mjesto. Također se i iz fotografija priloženih uz zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, koje je sud, tijekom dokaznog postupka, razgledao jasno uočava objekt na kojemu se nalazi priključak koji se može postaviti na vozilo i odvesti, kao i da su na istome postavljeni kotači, što upućuje na okolnost da je objekt mobilan i nije čvrsto povezan s tlom, te se na fotografijama uočava i nadstrešnica koja je montažna/demontažna, pa se može se odvojiti. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. t.11. Zakona o gradnji propisano je, da je građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem, što u konkretnom slučaju ne odgovara opisu građevine okrivljenice, dok je odredbom čl. 3. st.1. t. 10. Zakona o gradnji propisano, da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina, pa imajući u vidu citiranu definiciju pojma građenja, te karakteristike građevine okrivljenice, koja je po svojim svojstvima mobilna, ukazuje se da za navedenu građevinu nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Okrivljenica je tijekom postupka ukazivala i na presudu Upravnog suda u Zagrebu, broj Us-I-2013/23, koju je sud, tijekom dokaznog postupka, pročitao, kojom se poništava rješenje Državnog inspektorata klasa: UP/I-362-02/23-02/419, kojim je naređeno PM uklanjanje stambene građevine tlocrtnih dimenzija cca 7,50 x 3,10 m visine prizemlja s trijemom (terasa s nadstrešnicom) tlocrtnih dimenzija cca 5,10 x 3,00 m smještenu u jugozapadnom uglu parcele označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući, a što proizlazi iz obrazloženja presude, sporno je, te je, potrebno na nesporan način utvrditi da li se u konkretnom slučaju radi o građevini iz čl. 3. st. 1. t.11. Zakona o gradnji, međutim do zaključenja glavne rasprave ovaj sud, iako je, u više navrata, upućivao dopise, nije od strane tužitelja obaviješten da li je u vezi poništenog rješenja UP/I-362-02/23-02/419, proveden ponovni postupak i doneseno rješenje.

7. Prema tome, kada se obrana okrivljenice analizira i dovede u vezu sa svim provedenim dokazom, kako pojedinačno, tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti to sud ne nalazi dokaza da li je okrivljenica počinila prekršaj koji joj stavlja na teret, pa je sud u skladu s načelom in dubio pro reo, po kojemu se u slučaju sumnje u pogledu odlučnih činjenica rješava u korist okrivljenika, temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona istu i oslobodio optužbe.

8. Okrivljenica je oslobođena optužbe, pa je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 18. rujna 2026.

Zapisničar

Sudac

Marija Halozar

Marija Malenica-Marić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenici, PM, [adresa],

2. branitelju okrivljenice, odvjetniku Damiru Pokupcu, Zagreb, Frankopanska 2a,

3. tužitelju, Državnom inspektoratu, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor građenja, Službi podrške radu građevinske inspekcije, pod Klasom: UP/I-362-02/23-02/419,

4. pismohrana, ovdje