P-959 /2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u
Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku MM; a on po Odvjetničko društvo Vukušić Bokan i partneri, društvo s ograničenom odgovornošću, protiv tuženika OTP banka Hrvatska dioničko društvo, OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo Anić & Anić d.o.o.; , radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2026. godine, dana 18. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi :
" Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 22.563,71 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 314,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.1.2008 do isplate,
- 344,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.2.2008 do isplate,
- 342,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.3.2008 do isplate,
- 342,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.4.2008 do isplate,
- 341,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.5.2008 do isplate,
- 375,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.6.2008 do isplate,
- 456,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.7.2008 do isplate,
- 452,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.8.2008 do isplate,
- 449,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.9.2008 do isplate,
- 455,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.10.2008 do isplate,
- 467,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.11.2008 do isplate,
- 495,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.12.2008 do isplate,
- 507,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.1.2009 do isplate,
- 507,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.2.2009 do isplate,
- 507,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.3.2009 do isplate,
- 504,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.4.2009 do isplate,
- 496,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.5.2009 do isplate,
- 492,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.6.2009 do isplate,
- 494,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.7.2009 do isplate,
- 494,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.8.2009 do isplate,
- 489,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.9.2009 do isplate,
- 486,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.10.2009 do isplate,
- 491,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.11.2009 do isplate,
- 489,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.12.2009 do isplate,
- 488,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.1.2010 do isplate,
- 487,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.2.2010 do isplate,
- 484,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.3.2010 do isplate,
- 484,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.4.2010 do isplate,
- 483,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.5.2020 do isplate,
- 478,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.6.2010 do isplate,
- 480,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.7.2010 do isplate,
- 481,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.8.2010 do isplate,
- 481,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.9.2010 do isplate,
- 484,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.10.2010 do isplate,
- 487,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu:25.11.2010 do isplate,
- 486,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.12.2010 do isplate,
- 485,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.1.2011 do isplate,
- 485,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.2.2011 do isplate,
- 482,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.3.2011 do isplate,
- 480,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.4.2011 do isplate,
- 483,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.5.2011 do isplate,
- 479,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.6.2011 do isplate,
- 518,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.7.2011 do isplate,
- 518,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.8.2011 do isplate,
- 517,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.9.2011 do isplate,
- 517,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu:25.10.2011 do isplate,
- 515,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.11.2011 do isplate,
- 468,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 23.12.2011 do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
II Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi :
I. Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.212,04 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 48,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.1.2008 do isplate,
- 80,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.2.2008 do isplate,
- 79,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.3.2008 do isplate,
- 79,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.4.2008 do isplate,
- 79,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.5.2008 do isplate,
- 115,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.6.2008 do isplate,
- 197,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.7.2008 do isplate,
- 195,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.8.2008 do isplate,
- 194,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.9.2008 do isplate,
- 197,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.10.2008 do isplate,
- 213,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.11.2008 do isplate,
- 236,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.12.2008 do isplate,
- 242,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.1.2009 do isplate,
- 242,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.2.2009 do isplate,
- 243,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.3.2009 do isplate,
- 241,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.4.2009 do isplate,
- 238,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.5.2009 do isplate,
- 236,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.6.2009 do isplate,
- 237,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.7.2009 do isplate,
- 237,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.8.2009 do isplate,
- 235,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.9.2009 do isplate,
- 234,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.10.2009 do isplate,
- 236,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.11.2009 do isplate,
- 236,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.12.2009 do isplate,
- 235,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.1.2010 do isplate,
- 235,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.2.2010 do isplate,
- 234,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.3.2010 do isplate,
- 234,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.4.2010 do isplate,
- 234,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.5.2020 do isplate,
- 231,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.6.2010 do isplate,
- 232,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.7.2010 do isplate,
- 233,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.8.2010 do isplate,
- 233,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.9.2010 do isplate,
- 235,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.10.2010 do isplate,
- 236,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.11.2010 do isplate,
- 236,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.12.2010 do isplate,
- 236,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.1.2011 do isplate,
- 236,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.2.2011 do isplate,
- 235,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.3.2011 do isplate,
- 234,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.4.2011 do isplate,
- 235,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.5.2011 do isplate,
- 234,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.6.2011 do isplate,
- 236,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.7.2011 do isplate,
- 236,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.8.2011 do isplate,
- 236,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.9.2011 do isplate,
- 235,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.10.2011 do isplate,
- 236,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.11.2011 do isplate,
- 220,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 23.12.2011 do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana
III Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.356,54 EUR sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu. Ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate. Stopa kamata
a)nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate, te
b) nije odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.
Pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stop kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje i ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Postupanjem pod 2. gore, tuženik je tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga je tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti Tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja. Odredbe Ugovora o kamati su ništetne u dijelu u kojem se njima uglavljuje promjena visine stope kamata u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Kamatna klauzula je u tom dijelu nište tna, jer, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana ma štetu tužitelja kao potrošača. Stoga u navedenom slučaju, s obzirom da je Ugovor pripremio i predložio tuženik te se o kamatnoj klauzul i nije pojedinačno pregovaralo, vrijedi ugovorena početna kamatna stopa, sve na temelju odredaba čl. 81., 87., i dr. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i čl. 6., 96., 102., i dr. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) i čl. 41., 49., 55., i dr. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), a eventualno sporne odredbe Ugovora sud je dužan tumačiti u korit Tužitelja (čl. 320. st. 1. ZOO). Navedeno proizlazi i iz pravnih stečevina Europske unije i sudske prakse.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Dubrovniku, nadalje ističe da je tužba neuredna i stoga nepodesna za daljnje raspravljanje, u svakom slučaju protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te ukoliko sud tužbu ne odbaci, predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Dubrovniku za suđenje u ovoj pravnoj stvari, jer je sjedište tuženika u Splitu, kako je to pravilno označeno u tužbi, pa je temeljem odredbe članka 48. st. 1. ZPP-a za suđenje u ovom sporu nadležan Općinski sud u Splitu, a ne Općinski sud u Dubrovniku, pa tuženik predlaže da se sud u Dubrovniku oglasi mjesno nenadležnim i da po pravomoćnosti rješenja spis dostavi Općinskom sudu u Splitu. Tuženik nadalje ukazuje na procesne nedostatke tužbe koji sprječavaju daljnje postupanje u ovoj pravnoj stvari, jer tužba nije u skladu s odredbom čl. 186. st. 1. ZPP-a koja propisuje da tužba, između ostaloga, treba sadržavati činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj je uz tužbu dostavio samo ugovor o kreditu i niti jedan drugi dokaz kojima bi se utvrdile činjenice na kojima je tužitelja utemeljio tužbeni zahtjev, pa tuženik predlaže da sud tužbu vrati tužitelju uz nalog da tužbu ispravi, a pod prijetnjom odbačaja tužbe sukladno odredbi čl. 109. ZPP -a.
Što se tiče merituma spora, sporna ugovorna odredba za koju tužitelj tvrdi da je ništetna, pravno je valjana ugovorna odredba, jer nije u suprotnosti s općim pravilima ZOO-a o nevaljanosti pravnih poslova, a ista nije u suprotnosti niti s odredbama ZPP- a. Ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno, pa je sporna ugovorna odredba izraz autonomije volje ugovornih strana, a sve promjene kamatnih stopa kretale su se unutar zakonom dopuštenih granica. Glede visine kamatne stope mjerodavna je odredba čl. 26. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Za svo vrijeme trajanja ovog obveznopravnog odnosa stopa ugovornih kamata nikada nije bila viša od zakonom dopuštene najviše stope ugovornih kamata.
U odnosu na pitanje da li je ugovorna odredba kojom su stranke ugovorile da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke, ništetna ugovorna odredba u smislu čl. 272. u svezi s odredbom članka 270. ZOO -a, budući je odredbom članka 272. st. 1. ZOO-a propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi, tuženik navodi da je odredba članka 272. st. 1. ZOO-a dispozitivne prirode pa su stoga ugovorne stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna pod ugovornih stranaka, u ovom slučaju tuženik, i to svojim odlukama o kamatama. Tuženik upućuje na stav Vrhovnog suda RH koji je u svojoj odluci broj:
Rev: 360/14 od 1. prosinca 2015. zauzeo slijedeće shvaćanje: "Time što su visinu kamatne stope vezale za izmjenu Odluke o kamatama Banke, stranke su u pogledu plaćanja kamata ugovorile odredivu činidbu, a kako to i zaključuju nižestupanjski sudovi." Glavni tužbeni zahtjev je u svakom slučaju neosnovan, jer je neupitna valjanost odredbe članka 3.2. Ugovora o kreditu kojom su stranke ugovorile da je kamatna stopa promjenjiva i kojom su visinu početne kamatne stope ugovorile u visini od 6,79%. Vrhovni sud je u odluci broj: Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019. odgovorio na pitanje može li ugovor o kreditu i u kojem sadržaju ostati na snazi bez ugovornih odredbi koje utvrđene ništetnima, a to je eventualno ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika. Za razriješene odnosa među strankama mjerodavne su i odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009 dalje ZPK/09) iako on nije bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora , budući je Zakon stupio na snagu od 1. siječnja 2010. Međutim, odredba članka 11. ovog Zakona obvezivala je tuženika kao vjerovnika da ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da o svakoj promjeni obavijesti potrošača ovdje tužitelja. I prije i nakon stupanja na snagu ovog Zakona tuženik je obavještavao tužitelja o promjenama kamatnih stopa uz dostavu novog otplatnog plana, a što tužitelj i ne osporava. Osim toga donošenjem ove presude nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača. Ovom presudom potrošačima je pružena apstraktna zaštita, a nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva i to u skladu s pravilima po teretu dokaza. Pri tome je bitno istaknuti da utvrđenja iz postupka koje je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-1401/12, a u kojem je VTS donio pravomoćnu presudu broj: Pž-7129/13, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku. Ovo stoga, jer sukladno odredbi članka 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (članak 221. ZPP-a. Sud je ovlašten i dužan, prema svom uvjerenju ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupaka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP-a). Konačno, ukoliko bi činjenična utvrđenja iz presude donesene u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a u svezi sa člankom 81. st. 4. ZZP (NN 96/03). Dosljedno naprijed navedenom shvaćanju da je ugovaranje promjenjive kamatne stope valjano i zakonom dopušteno, rješenjem VTS-a ukinuta je I. st. Presuda u dijelu kojim je tuženim bankama naloženo da se ugovori o kreditu izmjene na način da se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni ugovornom odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi koja je vrijedila u trenutku korištenja-plasiranja kredita, a tužitelj smatra da se visina tužbenog zahtjeva treba izračunati i utvrditi za cijelo vrijeme vraćanja kredita na podlozi početne kamatne stope. Ovo bi značilo da se radi o Ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što ovaj kredit nije i nikakvom pravnom akrobacijom to ne može postati, jer je prava volja ugovornih stranaka bila sklopiti ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Međutim, bitno je naglasiti da sukladno odredbama ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a sporna ugovorna odredba za koju tužitelj tvrdi da je ništetna, je potpuno jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Tuženik ističe i prigovor zastare, jer kada bi tužbeni zahtjev i bio osnovan, a nije radi povrata razlike navodno neosnovano više plaćenih kamata, imala bi se primijeniti odredba članka 226. st. 1. ZOO -a po kojoj tražbine povremenih davanja kao što je i tražbina kamata, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Ako bi sporna ugovorna odredba i bila ništetna, a nije, to onda znači da ona nije pravno valjana od početka, tj. od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu 2007.Kako sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, to dosljedno znači da zastara za svaki pojedinačni uplaćeni obrok na ime povrata kredita počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelja uplatio svaki pojedini anuitet. U skladu s odredbom čl. 241 ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Postupak po tužbi koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se radi zaštite kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, p vođenje ovog postupka nije dovelo do prekida zastare kada su u pitanju tražbine korisnika kredita sklopljenih s valutnom klauzulom u EUR. Naprijed izraženo pravno shvaćanje sukladno je opće prihvaćenoj i nepromijenjenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se temelji na pravnom shvaćanju da zastarni rok za vraćanje datog temeljem ništetnog pravnog posla iznosi pet godina i da počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Ispravnost ovog pravnog shvaćanja dobilo je svoju potvrdu i u više odluka Ustavnog suda pa tako i u odluci broj: U-III-5859/14 od 23. svibnja 2017. Ovo pravno shvaćanje nije izmijenjeno, odnosno "napušteno" donošenjem odluke Vrhovnog suda RH broj: Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., jer je Vrhovni sud u toj odluci zauzeo stav da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, ali kako je taj postupak pokrenut za zaštitu kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF, to je jasno da pokretanjem ovog postupka nije došlo do prekida zastare kada se radi o kreditima s valutnom klauzulom u EUR, u odnosu na koje potrošače nikada nije pokrenut postupak kolektivne zaštite.
3. U podnesku tužitelja od 16. kolovoza 2019., tužitelj se protivi tuženikovim prigovoru mjesne nenadležnosti. Naime, Ugovorom je predviđena mjesna nadležnost "suda prema sjedištu poslovnog centra Banke u kojem je ovaj ugovor zaključen. Tuženik je dogovorom na tužbu učinio nespornim većinu činjenica od značaja za odlučivanje o ovoj stvari, uključivo:
- da je s tužiteljem zaključio ugovor o kreditu
- da su ugovorom ugovorene kamate, ali
- visina kamatne stope nije određena, a nisu osporeni navodi tužbe da
- visina kamatne stope nije odrediva na način da bi se ostavilo trećoj osobi da je odredi
Ugovorenost promjenjive kamatne stope kamata je među strankama nesporena i zakonom dopuštena. Sud stoga nije ovlašten ispitivati tu okolnost. To proizlazi iz čl. 6/1 Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima što je potvrđeno toč. 65 Presude Suda Europske unije od 14. lipnja 2012. godine u predmetu oznake C-618/10 BANCO ESPANOL DE CREDITO v BM Camino, ECLI:EU:C:2012:349 uz navođenje da "od nacionalnih sudova se traži da da isključe iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu tako da ne proizvodi obvezujući učinak u pogledu potrošača, ali bez ovlaštenja da mijenjaju njegov sadržaj. Ugovor mora ostati na snazi, u načelu bez ikakve izmjene osim one koja ima za posljedicu brisanje nepoštenih odredbi, u mjeri u kojoj je, prema domaćem pravu, takav ostanak na snazi moguć, pa bi suprotna odluka bila protivna i pravnim stečevinama Europske unije. Gore navedeni zahtjev za određenošću i osnovanost tužbenih zahtjeva potvrđeni su i načelima konvencijskog i dr. nadnacionalnog prava izraženima u publiciranoj presudi Suda EU u predmetu C-186/16 od 20. rujna 2017. Na ništetnost ugovora ili neke njegove odredbe sud pazi po službenoj dužnosti. Tužitelj je istu istaknuo, a teret suprotnog dokaza leži na tuženiku. U pogledu prigovora zastare tuženika ističe se slijedeće:
- zastara glede zahtjeva pojedinaca čija su prava ili interesi obuhvaćeni tužbom za zaštitu kolektivnih interesa prekida se podnošenjem te tužbe. Zastara ponovno počinje teći od dana kada je pravomoćno udovoljeno toj tužbi u pogledu istom spomenutih prava ili interesa
- utuženo potraživanje nije zastarjelo s obzirom na pravo tužitelja kao oštećenika nakon zastare odštetnog zahtjeva
- prigovor zastare nije osnovan jer je zastara obuhvaćena pravnim učincima ništetnosti ugovorne odredbe o načinu određivanja visine kamatne sto
4. U podnesku tužitelja od 22. srpnja 2020., tužitelj navodi da nalaz i mišljenje vještaka ne sadrži izračun u pogledu prvopostavljenog kondemnatornog zahtjeva iz toč. I. Tužbe (argumentacija istaknuta u toč. 2. - 3. Tužbe). Kako je navedeno posljedica propusta suda da u svojem rješenju od 15. svibnja 2020. godine (na koje je Tužitelj podnio prigovor) vještaku naloži izradu izračuna i po toj osnovi, još jednom se predlaže da sud dopunskim rješenjem naloži vještaku da: po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, izračuna iznos više stečenog po Tuženiku od Tužitelja na ime redovnih kamata po ugovoru o kreditu iz tužbe u odnosu na ono što bi stekao da je primijenjena kamatna stopa iz čl. 26. st. 3. ZOO, sve za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine pa nadalje (odnosno do zaključno s prosincem 2011. god.), sukladno toč. 2. i 3. tužbe. Naime, kakvog god stajališta bio sud u ovoj stvari, Tužitelju je svakako potreban izračun vještaka i po gore istaknutoj pravnoj osnovi. U protivnom bi Tužitelju kao parničnoj stranci bilo onemogućeno ustavno i zakonsko pravo raspravljanja pred sudom, koje pravo Tužitelj ima ne samo glede prvostupanjskog postupka, već i glede možebitnih daljnjih postupanja povodom redovnih i izvanrednih pravnih lijekova pred nacionalnim i nadnacionalnim sudovima; Tužitelj nema primjedbi na metodologiju izračuna vještaka po eventualno kumuliranom zahtjevu. Međutim, Tužitelj je uočio određene omaške pri izradi izračuna koje bi mogle bi od utjecaja na preciznost izračuna. Naime, kako Tužitelj razumije
- kamata na dan 23.12.2011. u ugovorenom otplatnom planu (49. redak izračuna) trebala je iznositi 452,11 CHF, a ne 484,41 CHF kako je stipulirano u izračunu. Da kredit nije otkazan 23.12.2011., redovna kamata na dan 25.12.2011. iznosila bi 484,41 CHF, a obzirom da je kredit otkazan 23.12.2011. redovnu kamatu bi trebalo umanjiti za ta 2 dana, obzirom da je i Tuženik u primijenjenom otplatnom planu redovnu kamatu također umanjio za ta 2 dana (673,56 CHF umjesto cca 720 CHF);
- tečaj EUR-a na dan 25.07.2010. je pogrešan – nije bio 7,257047 nego 7,240448;
- tečaj EUR-a na dan 25.10.2010. je pogrešan – nije bio 7,370956 nego 7,340956. Predlaže se da vještak razmotri i očituje se na gornje navode Tužitelja, te po potrebi, korigira izračun sukladno istima.
5. Iz podneska tuženika od 29. srpnja 2020., Tuženik se protivi tome da vještak iskazuje razliku između KAMATE unutar plaćenog i početnog anuiteta. Naime, vještak je iskazao razliku između kamate unutar plaćenog anuiteta (stupac 10. – kamata u EUR / obračun prema ugovoru o kreditu) i početnog anuiteta (stupac 5. – kamata u EUR / obračun prema uvjetima kod ugovaranja), u ukupnom iznosu od 10.464,63 EUR
6. Iz podneska tužitelja od 11. prosinca 2020., tužitelj navodi da je zaprimio očitovanje sudskog vještaka Ivone Ivanović od 19. studenog 2020. god., te u odnosu na isto navodi kako slijedi: zahvaljuje se vještaku na prikazu izračuna i po prvopostavljenom tužbenom zahtjevu (primjena stope Kamata iz čl. 26. st. 3. ZOO). Ukazuje se tek na omašku da je vještak u prikazu ovog izračuna za anuitete 44 do 49 (razdoblje od 25/7/2011 do 23/12/2011) koristio zateznu kamatu u visini od 14,00 % (1/4 stope = 3,50 %), dočim se stopa zatezne kamate dana 1. srpnja 2011. god. smanjila s dotadašnjih 14,00 % na 12,00 % (1/4 stope = 3,00 %), pa bi izračun trebalo korigirati u tom dijelu primjenom pravilne stope (3,00 %).
- Tužitelj nema primjedbi na korigirani izračun po podrednom tužbenom zahtjevu (primjena početno naznačene stope Kamata u Ugovoru). S obzirom da izračun vještaka po ovoj osnovi sadrži određene minimalne razlike u izračunu pojedinih anuiteta u odnosu na inicijalni izračun vještaka Petra Bajla koji priliježe spisu, Tužitelj najavljuje da će podredni tužbeni zahtjev korigirati i precizirati sukladno izračunu vještaka Ivone Ivanović.
Međutim, navedeno će Tužitelj učiniti kada zaprimi korigirani izračun u odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev (kao gore pod toč. 1.), sve iz razloga ekonomičnosti postupanja.
7. Iz podneska tuženika od 14. prosinca 2020., Tuženik je ranije prigovorio da vještak ne može iskazivati razliku između KAMATE unutar plaćenog i početnog anuiteta, zato što se na taj način „faktički“ zanemaruje i ignorira odlučna činjenica da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja plaćao manje glavnice. Međutim, vještak je ostao kod svog izračuna razlike kamate unutar plaćenog i početnog anuiteta, ali je potvrdio navode tuženika da je korisnik kredita na dan 23.12.2011.g. platio 2.860,90 EURA manje na ime glavnice. Pritom vještak navodi da „2.860,90 EURA predstavlja veći ostatak duga kojeg će ili jest već, platit tužitelj ,tj. neće tuženik ostat uskraćen za naplatu tog iznosa“. Tuženik ističe da je izračun vještaka „matematički“ ispravan , ali pravno neosnovan. Ukoliko su promjene kamatnih stopa nezakonite, tada se treba u cijelosti primjenjivati početni otplatni plan i ukupna visina početnog anuiteta, pa je tuženik imao pravo naplatiti i veći iznos glavnice tj. veći udjel glavnice u početnom anuitet. Tužitelj nije vršio dvije odvojene uplate, jednu za dio glavnice, a drugu za dio redovne kamate u anuitetu, već je vršio jednu uplatu ukupnog mjesečnog anuiteta, pa je tuženik temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a mogao izvršiti uračunavanje, te iznos razlike preko udjela kamate naplatiti i zadržati na ime manje plaćane glavnice. Dakle, ako je do 23.12.2011.g. na ime glavnice plaćeno ukupno 2.860,90 EUR manje nego što je tužitelj bio dužan, to znači da je taj iznos dospio prije više od 10 godina (višegodišnjim akumuliranjem mjesečnih razlika manjih uplata za glavnicu). Do 23.12.2011.g. tužitelj je ukupno platio 36.283,56 EUR-a na ime kamate, a trebao je platiti 25.786,60 EUR-a, što znači da je platio 10.496,93 EUR-a više. Međutim, na ime glavnice platio je tek 11.873,06 EUR-a, trebao je 14.711,10 EUR-a, što znači da je platio 2.860,90 EURA manje na ime glavnice. Kada se temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a provede uračunavanja za manje plaćenu glavnicu stvarna razlika iznosi 7.658,91 CHF (10.496,93- 2.860.90), a koji iznos predstavlja stvarnu razliku između ukupnog iznosa plaćenih i početnih anuiteta (48.156,62-40.497,71).
8. Iz podneska tuženika od 1. prosinca 2021., ovim podneskom prije svega ukazuje sudu na pogreške u izračunu vještakinje, jer je očito kako vještakinja (ekonomske struke) ne razumije pravni problem pogrešaka koje radi u izračunu. U očitovanju od 15.11.2021.g. vještakinja u dijelu 1. vezano za neurednu otplatu kredita tužitelja potvrđuje da je tužitelj neuredno plaćao kredit, ali navodi da su “iskazane razlike“ u kamatama ispravne, a što nije točno
Toč. II. Rješenja od 15.05.2020.g. sud je naložio vještaku da na temelju priloženih isprava izradi nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi kolika je razlika između iznosa mjesečnih anuiteta „NAPLAĆENIH“ tužitelju po predmetnom ugovoru i iznosa koji bi bili naplaćeni po početnoj kamati. Dakle, treba izračunati razliku između onoga što je „stvarno naplaćeno“ i onoga što se trebalo naplatiti po početnoj kamati. Vještakinja nije utvrđivala razliku između stvarno plaćenih anuiteta, nego je radila „hipotetski izračun“ kao da je tužitelj plaćao svaki mjesec točno prema obračunu, bez kašnjenja, a što nije istina i ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Iz dokaza u spisu, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj neuredno plaćao, odnosno:
- da je kasnio s plaćanjem,
- da je plaćao manje iznose nego što je trebao, te
- da određeno vrijeme uopće nije plaćao!
Iz prometa po računu koji se nalazi u spisu vidljive su sve pravno relevantne činjenice
– stvarne uplate, a što je dostatno vještakinji za izračunati koliko je stvarno platio tj. koliki novčani iznos je iz imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika.
Tužitelj nije dokazao niti je vještak utvrdio koliko je uopće tužitelj stvarno platio, iako u spisu postoje dokazi iz kojih su vidljive sve uplate tužitelja – promet po računu, pa sukladno tome tužitelj nije dokazao niti točan iznos kojeg je tuženik navodno stekao bez pravne osnove.
9. Iz podneska tuženika od 29. srpnja 2022., ističe kako je vještakinja ignorirala konkretne prigovore tuženik i nije otklonila niti jedan izneseni prigovor, već iznosi potpuno nebitne navode, a zanemaruje relevantne i ključne činjenice, što će se u nastavu obrazložiti. Vještakinja očito relativizira činjenicu da tužitelj određeno vrijeme uopće nije plaćao, jer u toč. 1. svog očitovanja samo govori o „neurednoj“ otplati kredita, ali ne daje nikakvo obrazloženje zašto u vještvu iskazuje preplatu u razdoblju kada tužitelj nije vrši nikakvo plaćanje.
10. Sud je proveo dokaze pregledom svih pravno relevantnih isprava priloženih u spisu, financijskim vještačenjem po vještaku Ivona Ivanović te saslušanjem navedene vještakinje. kao i saslušanjem tužitelja. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile.
10.1 Dana 15. svibnja 2020. doneseno je rješenje o financijskom vještačenju sa zadatkom vještaku - Vještak je dužan razmotriti ovaj parnični spis i na temelju priloženih isprava izraditi nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi kolika je razlika, izražena u kunama, između iznosa mjesečnih anuiteta naplaćenih tužitelju po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj: 071106488976 od 06. studenog 2007. godine u razdoblju od siječnja 2008. godine do (uključno) prosinca 2011. godine i iznosa koji bi istom bili naplaćeni u označenom razdoblju da je tuženik mjesečni iznos anuiteta u otplatnom razdoblju obračunavao primjenom kamatne stope od 6,79% dekurzivno godišnje.
10.2 Iz Nalaza i mišljenja od 1. srpnja 2020., a uvidom u parnični spis te na temelju priloženih isprava napravljena je tabela u koju je stavila u odnos podatke iz početnog otplatnog plana i podatke iz plana otplate kredita u kojem sadržane sve promjene anuiteta nastale uslijed promjena kamatne stope, te su na kraju izračunate mjesečne razlike kamata između ta dva otplatna plana, u valuti EURO i iznosi u HRK preračunato po tečaju na dan dospijeća tj. plaćanja anuiteta. Ukupan iznos razlika između iznosa mjesečnih iznosa kamata naplaćenih tužitelju po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama br:071106488976, u razdoblju od siječnja 2011. do prosinca 2011., i mjesečnih iznosa kamata koji bi istom bili naplaćeni u navedenom razdoblju da je tuženik mjesečni anuitet obračunavao primjenom kamatne stope 6,79% dekurzivno godišnje, iznosi 10.464,63 euro, izraženo u HRK preračunato po tečaju na dan dospijeća tj. plaćanja anuiteta 76.711,16 kuna. Provedenim financijsko-računovodstvenim vještačenjem utvrđena je razlika više naplaćenih iznosa kamata ukupno 76.711,16 kuna. -
10.3 Iz očitovanja vještakinje uvidom u parnični spis te na temelju priloženih isprava napravljena je tabela u koju je stavila u odnos podatke iz početnog otplatnog plana i podatke iz plana otplate kredita u kojem sadržane sve promjene anuiteta nastale uslijed promjena kamatne stope, te su na kraju izračunate mjesečne razlike kamata između ta dva otplatna plana, u valuti EURO i iznosi u HRK preračunato po tečaju na dan dospijeća tj. plaćanja anuiteta. Ukupan iznos razlika između iznosa mjesečnih iznosa kamata naplaćenih tužitelju po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama br:071106488976, u razdoblju od siječnja 2011. do prosinca 2011., i mjesečnih iznosa kamata koji bi istom bili naplaćeni u navedenom razdoblju da je tuženik mjesečni anuitet obračunavao primjenom kamatne stope 6,79% dekurzivno godišnje, iznosi 10.464,63 euro, izraženo u HRK preračunato po tečaju na dan dospijeća tj. plaćanja anuiteta 76.711,16 kuna.
10. 4 iz očitovanja vještakinje od 25. studenog 2020., očitovanje na prigovor Tužitelja: 1.Rješenjem suda dobila je nalog za izradu nalaza i mišljenja u kojem treba utvrditi razliku između kamata naplaćenih tužitelju i iznosa kamata koji bi bili naplaćeni tužitelju da je tuženik obračunavao kamatu 6,79 %dekurzivno godišnje ,dakle nisam dobila nalog za izračun razlika kamata prema čl.26.st.3 ZOO. Ovim putem dostavljam tablicu i izračun po pojedinim kalendarskim mjesecima, te ukupno izračunatu eventualnu razliku kamata između ugovora o kreditu (Čl.26.st.3.ZOO) i primijenjenog ugovora o kreditu. Izračun je informativan na zahtjev Tužitelja ,nema utjecaja na nalaz i mišljenje. 2.Izračun je korigiran za iznos kamata na dan 23.12.2011.,te su ispravljeni navedeni tečajevi. U prilogu ispravljena tablica. Očitovanje na prigovor Tuženika:
Izračun utjecaja promjene kamatne stope na temelju razlike anuiteta između početnog i primijenjenog otplatnog plana podrazumijeva da se naplata u cijelosti odvijala u skladu sa otplatnim planom i rokovima dospijeća te da je kredit otplaćen u cijelosti. Međutim ,ako se izračun utjecaja promjene kamatne stope radi na neki datum tijekom otplate kredita(konkretno na 23.12.2011.god.),jedino je ispravno preplatu kamata računati kao razliku stvarno plaćene kamate i kamate po početnom otplatnom planu. Drugačije bi tužitelj bio oštećen jer se preplata kamate umanjuje za manje plaćenu glavnicu tj dug koji mu ostaje za platiti. U nastavku obrazlože navedeno. U slučaju rasta kamatne stope (25.01.2008. god. 7,79%),u povećanom anuitetu (852,31 EUR) raste kamata(614,22 EUR) a smanjuje se glavnica(238,09 EUR). Posljedično, ostatak duga je veći. Međuzbroj pokazuje je anuitet porastao za 24,70 EUR (852,31 EUR - 827,61 EUR ),pri čemu je kamata veća za 48,39 EUR(614,22 EUR-565,83 EUR), a glavnica manja za 23,69 EUR(261,78 EUR -238,09 EUR).Toliko je veći i ostatak duga koji korisnik kredita mora platiti. Navedeno je i vidljivo kod stanja glavnice na 23.12.2011.god. u početnom otplatnom planu :85266,04 EUR i primijenjenom otplatnom planu :88126,94 EUR. Dakle, razlika 2860,90 EURA predstavlja veći ostatak duga kojeg će ili jest već, platit tužitelj ,tj. neće tuženik ostat uskraćen za naplatu tog iznosa. Nakon očitovanja na prigovor stranaka, ovim putem daje dopunu nalaza i mišljenja: Ukupan iznos razlika između iznosa mjesečnih iznosa kamata naplaćenih tužitelju(36.283,56 EUR) po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama br:071106488976 ,u razdoblju od siječnja 2011.godine do prosinca 2011.god.,i mjesečnih iznosa kamata koji bi istom bili naplaćeni (25.786,63 EURO) u navedenom razdoblju da je tuženik mjesečni anuitet obračunavao primjenom kamatne stope 6,79% dekurzivno godišnje, iznosi 10.496,93 EURO ,izraženo u HRK preračunato po tečaju na dan dospijeća tj. plaćanja anuiteta 76.942,79 kn . Zaključak: Provedenim financijsko-računovodstvenim vještačenjem utvrđena je razlika više naplaćenih iznosa kamata ukupno 76.942,79kn.
10. 5 Iz očitovanja vještakinje od 16. studenog 2021., očitovanje na prigovor tužitelja- zapisnik: Ovim putem dostavljam ispravljen informativni izračun prema čl.26 st.3 ZOO od anuiteta 44-49(3,00%). Tablica u prilogu. Očitovanje na prigovor tuženika-zapisnik:
Ovim putem navodim da je 49.anuitet (Obračun prema uvjetima kod ugovaranja) u iznosu 772,43EUR izračunat razmjerno danima na sljedeći način :827,61/30 dana x28 dana=772,43 EUR do 23/12/2011. (46.strana spisa-Dokumentacija od banke: Obavijest o obračunu i dospijeću redovne kamate, iz koje je vidljivo da je kamata tj. anuitet obračunati do 23/12/2011.) Istim obračunom ispravljam 49.anuitet (Obračun prema ugovoru o kreditu).Tablica u prilogu. 1004,44 /30 dana X28 dana =937,48 EUR do 23/12/2011. Vezano za otplatu veće kamate/“manje glavnice“ U Očitovanju na prigovor tuženika od 19.11.2020. god. je detaljno obrazložila svoj matematički izračun istog. Ovim putem se očituje i na podnesak tuženika od 24.09.2021.god.
1.Vezano za neurednu otplatu kredita tužitelja
Tužitelj je u posljednjim mjesecima neuredno plaćao kredit ,zbog čega je kredit u konačnici i otkazan, te su iskazane razlike u kamatama ispravne u istim mjesecima sve do 23.12.2011.god.kad je kredit otkazan. Tuženik-Banka je tužitelju obračunao anuitete sa dosp. do 23.12.20211. god. Sa sadržanom kamatom i glavnicom što je vidljivo iz dokumentacije Banke: Obavijest o obračunu i dospijeću redovne kamate- 46.str.spisa.Dakle ,do 23.12.2011.god. je obračunat anuitet Banke, kamata i preostali iznos glavnice, s tim u vezi je potrebno do tog datuma obračunat i razlike kamata. Uplate tužitelja se sastoje između ostalog od uplate anuiteta ,opomena, podsjetnika za plaćanje, zateznih kamata…i svih ostalih naknada banke ukoliko je otplata neuredna. Dakle iznos ukupnih uplata tužitelja ne možemo uzet kao ukupan iznos uplata tužitelja za anuitet(glavnicu i kamatu) zbog svega navedenog. Zaključak: Provedenim financijsko-računovodstvenim vještačenjem utvrđena je razlika više naplaćenih iznosa kamata ukupno 10.496,93 EUR preračunato po datumu dospijeća anuiteta 76.942,79kn.
10. 6 Iz očitovanja vještakinje od 26. srpnja 2022., vezano za neurednu otplatu kredita tužitelja, tužitelj je u posljednjim mjesecima neuredno plaćao kredit ,zbog čega je kredit u konačnici i otkazan, te su iskazane razlike u kamatama ispravne u istim mjesecima sve do 23.12.2011.god.kad je kredit otkazan. Tuženik-Banka je tužitelju obračunao anuitete sa dosp. do 23.12.2021. god. sa sadržanom kamatom i glavnicom što je vidljivo iz dokumentacije Banke: Obavijest o obračunu i dospijeću redovne kamate-46.str.spisa.Dakle ,do 23.12.2011.god. je obračunat anuitet Banke, kamata i preostali iznos glavnice, s tim u vezi je potrebno do tog datuma obračunat i razlike kamata. Banka je obračunala tužitelju obavezu za anuitete do 23.12.2011.god te je tuženik istu dužan bio, ili još jest …nisam upoznata sa načinom podmirenja tuženikove obaveze dalje, je li i da li je i kad je… jer mi to nije ni bio zadatak. Obaveza je nastala i tuženik je morao ispuniti na „ovaj ili onaj“ način, banka mu nije „oprostila“ dug. Dakle nakon otkazivanja kredita tuženik je dužan neotplaćene anuitete i preostalu glavnicu na dan 23.12.2011.god.Takva je metodologija i način rada banaka pa i tuženika u ovom predmetu. 2.Vezano za sve uplate tužitelja Uplate tužitelja se sastoje između ostalog od uplate anuiteta , opomena, podsjetnika za plaćanje, zateznih kamata…i svih ostalih naknada banke ukoliko je otplata neuredna. Dakle iznos ukupnih uplata tužitelja ne možemo uzet kao ukupan iznos uplata tužitelja za anuitet(glavnicu i kamatu) zbog svega navedenog. Zaključak: Provedenim financijsko- računovodstvenim vještačenjem utvrđena je razlika više naplaćenih iznosa kamata ukupno 10.496,93 EUR preračunato po datumu dospijeća anuiteta 76.942,79kn.
11 Na saslušanju 8. 9. 2021./prije navedenih očitovanja/ vještakinja iskazuje da „U cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja koje je korigirano u podnesku od 19. studenog 2020. i kod očitovanja na prigovore stranaka iznesenih u tom podnesku. Uz podnesak je dostavljena tablica s izračunom razlike kamata u visini određenoj čl. 26. Zakona o obveznim odnosima, ali isto je dano informativno na zahtjev tužitelja i nema utjecaja na moj nalaz i mišljenje da razlika, ovo obračunato prema nalog usuda iz rješenja kojim je određeno vještačenje iznosi 76.942,59 kn. Ističem da je ispravan iznos naveden u tablici, omaškom je u tekstualnom dijelu nalaza navedeno ",79 kn". Ukoliko sud naloži informativni izračun ću korigirati po prigovoru tužitelja koji se odnosi na anuitete 44 - 49."
Na poseban upit punomoćnika tuženika iz kojeg je razloga kao 49. anuitet s dospijećem 23. prosinca 2011 naveden iznos 772,43 EUR, dok je ranije računan anuitet 827,61 EUR sukladno otplatnom planu, sudski vještak odgovara: "Iz razloga što je u prosincu 2011. došlo do otkaza Ugovora o kreditu pa 49. anuitet ima smanjeni iznos jer odgovara razmjernom dijelu anuiteta do dana otkazivanja ugovora."
Na poseban upit punomoćnika tuženika iz kojeg je razloga uopće računat anuitet s dospijećem 23. prosinca 2011. budući je ugovor otkazan 09. prosinca 2011., sudski vještak odgovara: "Za odgovor na ovo pitanje mora provjeriti isprave u spisu i utvrditi da li je banka nakon 09. prosinca 2011. radila obračun anuiteta. Tada bi mogla eventualno korigirati i anuitet prema ugovoru koji je za 23. prosinca 2011. naveden u iznosu kao do tada 1.004,44 kn."
Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je točno da uslijed povećanja kamate korisnik kredita otplaćuje manje glavnice unutar anuiteta i da mu zbog navedenog na datum 23. prosinca 2011. ostaje za platiti više glavnice nego što bi bio slučaj da se kamatna stopa nije mijenjala, sudski vještak odgovara: "Da, uslijed povećanja kamatne stope smanjuje se iznos glavnice unutar anuiteta pa je u ovom slučaju na dan 23. prosinca 2011. zbog promjene kamatne stope plaćeno manje glavnice nego što bi bio slučaj da je kamatna stopa ostala ista. Razlika glavnice iznosi 2.860,90 EUR."
11.1 Vještakinja Ivona Ivanović na saslušanju od 25. rujna 2024., iskazuje da u potpunosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja i svim dopunama i svim očitovanjima na prigovore.
Dakle vještakinja je jasno i detaljno u svojim očitovanjima otklonila prigovore.
11.2 Tužitelj na saslušanju od 27. studenog 2024., izjavljuje da je kredit podigao u svrhu dovršetka i opremanja kuće u kojoj sada živ i njegova bivša supruga i sin, naravno živio je i on, sada više tu ne živi. To je kuća koja se nikada nije afitavala. Izabrao je OTP banku jer je to slijednica Dubrovačke banke u kojoj je imao račun. Nitko mu na banci ništa nije objašnjavao glede kamatne stope i valute. Ugovor o kreditu je bio spreman za potpis tako reći uzmi ili ostavi, nije mogao ništa ispregovarati. Zaista se ne može sjetiti između najmanje i najveće rate jer je imao dva kredita jedan u valuti CHF, jedan u EUR-ima, a te rate su drastično raste pogotovo u valuti CHF, tako da ne može precizirati koja je bila razlika. Pročitao je Ugovor o kreditu djelatnica banke mu nije ništa objašnjavala, a on je nju pitao mogu li rate biti manje, naravno da mu je odgovorila negativno. Javni bilježnik mu nije ništa objašnjavao. Njemu je bilo jako teško. Htio je izgraditi nešto za svoju obitelj i da pomogne njegovoj slijepoj sestri. Međutim ovaj kredit ih je svih dotukao. Sin je dobio otkaz, supruga je dobila otkaz. Mora dodati da misli da mu je to i uništilo brak, tražio je moratorij, rekli su da će to razmotriti. Nakon tog razgovora dođe mu obavijest da je jedan kredit dospio, a drugi nakon mjesec dana. Nakon toga mu stigne ovrha na kuću, bio je prisiljen prodati jedan dio kuće i to garsonijeru i stan od sestre kako bi se spasili i kako bi mu žena i sin imali gdje živjeti. Dobivao je kući obavijesti o promjeni kamatne stope, išao je reagirati na banku, naravno da nije dobio konkretan odgovor, samo su mu rekli da je to vezano uz libor i da oni ne mogu ništa utjecati. "Na pitanje pun. tužitelja da li su mu objasnili što je valutna klauzula i da bi na taj način rata mogla rasti, odgovara da zna što je valutna klauzula ali nitko mu nije rekao da bi valuta mogla ovako drastično porasti. Na daljnje pitanje da je znao da se rata može mijenjati na ovaj način da li bi potpisao ovaj Ugovor, odgovara da ne bi.
11.3.. Iz Ugovora o kreditu broj 07116488976 razvidno je da istog sklapaju OTP d.d. i tužitelj kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 100 000 EUR , namjena kredita je kupnja stana, ugovorene kamatna stopa je 6,79 EUR , kamatna stopa promjenjiva.
12 Tužbeni zahtjev je osnovan.
13. Najprije je potrebno reći da je prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan , radi čega je sud i na pripremno ročištu donio takovo rješenje kojim ga odbija.
Naime prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda istaknut od strane tuženika nije osnovan. Zakonom o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016; dalje ZPK) u članku 19.l je propisana nadležnost suda te je predviđeno (stavkom 1) da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
Sud je uzeo u obzir položaj tužitelja kao potrošača. Sud je imao u vidu i činjenicu da je predmetni ugovor sklopljen u poslovnici tuženika u Dubrovniku, da je tužitelj osoba sa prebivalištem na području [adresa], te bi određivanje mjesne nadležnosti na sud koji je znatno udaljen od mjesta boravišta tužitelja i poslovnice u kojoj je ugovor zaključen, bilo protivno načelima ekonomičnosti i nepravično prema tužitelju te naravno ne u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača. Radi svega navedenog prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda je neosnovan.
14.Tužba je uredna, za raspravljanje i nema razloga za odbačaj iste , sadrži sve elemente propisane po ZPP da bi se po njoj moglo raspravljati.
15. Isplatu iznosa navedenog u izreci, najprije u glavnom tužbenom zahtjevu tužitelj traži po razlici sukladno čl 26 st 3 ZOO, a u podrednom sa zateznim kamatama tužitelj od tuženika potražuje kao iznos više mu naplaćenih redovnih kamata od ugovorenih predmetnim Ugovorom o kreditu u utuženom razdoblju tvrdeći da je tuženik tužitelj redovnu kamatu obračunavao primjenom više kamatne stope od ugovorene prilikom sklapanja Ugovora o kreditu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe pa je predmet ovog postupka ništetnost ugovorne odredbe i povrat stečenog bez osnove konkretno povrat plaćenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe.
16. Najprije je kao prethodno pitanje trebalo odlučiti o utvrđenju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi , a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti pa je ovlašten riješiti kao prethodno pitanje.
17.Prema odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11.-dalje: ZOO-a), ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva. Ovakvo stajalište iznijeto je i u direktivi 93/13/EEZ i to u odredbi čl. 5., a u kojoj je navedeno da sve odredbe Ugovora potrošaču moraju biti jasne i razumljive i na taj način sročene, a kao nepoštene odredbe da se mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga.
Članak 101. st.1.Zakona o zaštiti potrošača/07 propisuje kako se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.
Obzirom da je sud utvrdio da je u konkretnom slučaju upravo riječ o takvim nerazumljivim ugovornim odredbama u odnosu na promjenjivost kamatnih stopa, kojima tuženik nije poštovao odredbe važećeg Zakona o potrošačima iz 2007.g., Zakona o obveznim odnosima i kako su ove ugovorne odredbe suprotne načelima koja su određeno propisana u odredbama navedenih zakona i to odredbi čl. 4. ZOO -a (načelo savjesnosti i poštenja), čl. 3. ZOO-a (ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu), čl. 6. ZOO-a (zabrani zlouporabe prava), čl. 7. ZOO-a, (načelo jednake vrijednosti činidaba), čl. 8. ZOO-a (zabrani prouzročenja štete), čl. 10. ZOO-a (ponašanju i ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava), čl. 12. ZOO-a (primjeni običaja i prakse). Sve su to bili razlozi što je sud utvrdio ništetnim odredbe sadržane u .Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi . i naložio tuženiku OTP banci d.d., isplatiti tužitelju prema njegovom zahtjevu iznos s osnove razlike koju je tuženiku isplatio na temelju takovih ništetnih dijela ovog Ugovora, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2 ZOO-a.
18. Odredba čl. 322. ZOO propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo pri čemu čl. 324. ZOO propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
19 . Odredba čl. 1111. st. 1. ZOO propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
20. U ovom postupku među strankama nije sporno da su tužitelj kao Korisnik kredita i tuženik kao Banka u Dubrovniku sklopili predmetni Ugovor o kreditu . Navedenu činjenicu tuženik ne osporava, a ista proizlazi i uvidom u navedeni ugovor Uvidom u Ugovor o kreditu sud utvrđuje da je u Ugovora o kreditu ugovoreno da se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama Banke. Tuženik nije dokazao da je Općim uvjetima na koje se poziva određena referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti je preciziran način utvrđivanja promjene kamatne stope.
21. Da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, među strankama u ovom postupku nije sporno, štoviše, tužitelji tijekom postupka niti ne tvrdi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen uz fiksnu kamatnu stopu. Ono što tužitelj tvrdi međutim je to da je odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke ovdje tuženika o kreditiranju građana nepoštena i ništetna ugovorna odredba pa kako je vršio plaćanja po ništetnoj odredbi, to da je tuženik dužan vratiti novčani iznos stečen temeljem ništetne ugovorne odredbe. Kako tuženik tvrdi da odredbe Ugovora o kreditu pa i odredba o načinu promjene kamatne stope nisu nepoštene niti ništetne, u ovoj se pravnoj stvari kao prvo sporno postavilo pitanje da li je odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojom je određen način promjene visine kamatne stope dakle odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i ništetna. Kao drugo sporno se postavilo pitanje visine tužbenog zahtjeva.
22 Predmetni Ugovor o kreditu je nesporno potrošački ugovor o kreditu sklopljen među strankama. te isti sadrži odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke
23. Prema čl. 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba.
Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
U skladu s čl. 98. ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora,sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
U čl. 102. st. 1. ZZP/07 je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
U konkretnom slučaju tužitelj je sklopio ugovore s tuženikom koje je unaprijed formulirao i ponudio njihovo sklapanje uz prihvaćanje svih uvjeta sadržanih u formularu bez ikakvih izmjena, a tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj.
24. Prema čl. 5. ZZP/07 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
U čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. On nije imao mogućnost pregovaranja o odredbama ugovora o kreditu, već samo prihvatiti ono što mu je bilo ponuđeno od strane banke. U banci mu nisu objašnjavali o parametrima promjenjivosti kamatne stope, kao.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit budući da je on iskazivao vjerodostojno i uvjerljivo o spornim okolnostima.
Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja /pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe (pružatelj usluga), a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.
Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetne ugovore o kreditu sklopio kao slabija stranka, rješenje stambenog pitanja on ima svojstvo potrošača.
25. Točni su navodi tuženika da se u konkretnom slučaju ne mogu neposredno primijeniti pravna utvrđenja izražena u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., s time da valja naglasiti da se tužitelj u tužbi, kao ni u daljnjem tijeku postupka nije ni pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora. Učinak navedenih odluka donesenih u predmetima po kolektivnoj tužbi „Udruge potrošač“ za zaštitu kolektivnih interesa i prava ne mogu se, na temelju čl. 502.c ZPP-a, neposredno primijeniti u ovom predmetu jer je u tim predmetima izraženo pravno shvaćanje o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koju su banke ugovarale s korisnicima kredita u valuti švicarski franak, dok je u konkretnom slučaju tužitelj podignuo kredit u valuti euro, te kredit u kunama
Dakle, zahtjev tužitelja valja raspraviti uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja pod kojima su predmetni ugovori sklopljeni uz primjenu relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, imajući (tek podredno) u vidu i pravna shvaćanja te utvrđena načela iz predmeta „Potrošač“. Navedeno iz razloga jer je i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu sadržajno jednaka odredbama ugovora o potrošačkim kreditima koji su razmatrani u predmetu „Potrošač“.
Radi utvrđenja okolnosti oko sklapanja predmetnog ugovora i pregovora vođenih između tužitelja i tuženika u predugovornoj fazi je i proveden dokaz saslušanjem tužitelja.
26.Tuženik je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlašten dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarao s tužiteljem, odnosno tužitelju kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
Tuženik na te okolnosti nije predložio dokaze. Stoga je radi utvrđenja svih okolnosti oko sklapanja predmetnog ugovora i pregovora vođenih između tužitelja i tuženika u predugovornoj fazi proveden samo dokaz saslušanjem tužitelja
Kao što je prethodno navedeno (prilikom obrazlaganja statusa potrošača), sud je ocijenio istinitim iskaz tužitelja u cijelosti, pa i glede okolnosti iz . obrazloženja, jer je iskazivao uvjerljivo i vjerodostojno, te u skladu s ispravama u spisu. Iz predmetnih ugovora o kreditu i iskaza tužitelja može se zaključiti da je tužitelj potpisao tipizirane ugovor sastavljene od strane tuženika i o čijim se odredbama prethodno nije pregovaralo, a tuženik suprotno nije dokazao. Tužitelj je vjerovao banci Tužitelju je bilo poznato da je kamatna stopa promjenjiva, ali mu prethodno nisu objašnjeni parametri o kojim ovisi promjena kamatne stope.
27. Tijekom otplate kredita kamatna stopa se mijenjala, što između stranaka nije sporno.
28. U konkretnom slučaju utvrđeno je ugovora o kreditu sklopljena prema formuliranom standardnom ugovoru o kreditu kojeg je sastavio tuženik, a tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj. Tužitelju prije sklapanja ugovora nisu pojašnjeni parametri i kriter iji o kojima ovisi promjena kamatne stope, pa on, kao osoba bez stručnog znanja u tom području, nije mogao znati kako i u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.
29. Prema čl. 96. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.). U čl. 99. ZPP/07 određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. . Cijeneći sadržaj citiranih zakonskih odredbi ZZP/07 i uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka, ocjena je ovog suda da je sporna ugovorna odredba, kojom je određeno da je kamatna stopa promjenjiva te da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na koju korisnik kredita bezuvjetno pristaje, nepoštena, a posljedično tome ništetna. Navedeno iz razloga jer se o toj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo, a ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
30. U tijeku postupka tuženik je neosnovano isticao da su u vrijeme sklapanja ugovora bili poznati parametri na temelju kojih se određuje visina kamatne stope, da se kamatna stopa mijenjala prema točnim, unaprijed utvrđenim kriterijima i da je tužitelj o svakoj promjeni kamatne stope bio obaviješten. Nije odlučno je li tužitelj o promjenama kamatne stope, a na koje i tako nije mogao utjecati, bio obaviješten tijekom razdoblja otplate kredita, već jesu li mu kriteriji i parametri o kojima ovisi promjena kamatne stope pojašnjeni prije nego je ugovor sklopio, odnosno prije nego je preuzeo obvezu otplate kredita pod takvim, za njega potpuno nerazumljivim, uvjetima. Iz sporne ugovorne odredbe ne proizlazi da su ti parametri mogli biti mu poznati, već su oni (očito) bili poznati samo tuženiku koji je takvu ugovornu odredbu i unio u ugovor. Naime, u ugovoru o kreditu je jedino određeno da je kamatna stopa promjenjiva i da se mijenja prema Odluci banke. Formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je u potpunosti nerazumljiva i nedorečena, pa je tužitelj na temelju takve ugovorne odredbe mogao zaključiti jedino koliko će iznositi visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora.
31. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na koji vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja te načelo zabrane zlouporabe prava.
Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamatna stope mora biti određena, odnosno odrediva, u skladu s čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05
U konkretnim ugovorima o kreditu tuženik nije odredio jasan način promjene kamatne stope i posljedice koje će za tužitelja kao potrošača nastupiti nakon promjene početne kamatne stope. Takvo ugovaranje suprotno je načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju je nemjerljivo veće od znanja i iskustva prosječnog potrošača, pa već iz činjenice da je upravo banka (kao jača ugovorna strana) formulirala odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je tužitelju (kao slabijoj ugovornoj strani) ostala potpuno nerazumljiva proizlazi da je tužitelj bio u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na banku. Tijekom otplate ugovora o kreditu kamatna stopa po predmetnim kreditima se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta.
32. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.
33. Ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ne znače i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina kamatne stope određuje prema ugovorenoj u ugovoru o kreditu.
34. Prema čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
35. Tužitelj stoga ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu po pravilima o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja, odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. u vezi s čl. 1115. ZOO/05). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti.
Pritom, stav je ovoga suda da je tuženik nepošten stjecatelj jer je, s obzirom na odredbu čl. 96. ZZP/07, već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe ništetne te da, sve ono što na temelju njih bude primio, da mu ne pripada
Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Time potrošač stječe pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.
36. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.
U skladu s čl. 328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi. . Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. S obzirom na to da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i utvrđene ništetnim tek u ovom postupku, zastarni rok za te restitucijske zahtjeve, u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, još nije počeo ni teći. Slijedom navedenog, nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja.
37. Ocjena je ovog suda da je nepošteno i nesavjesno postupanje tuženika koji koristi ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo kao osnovu za kasniju jednostranu promjenu visine kamatne stope odnosno način da tužitelji dovede u znatno nepovoljniji položaj nego što je ista imao prilikom zasnivanja ugovornog odnosa isključivo radi ostvarenja vlastitih imovinskih interesa. Unošenje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pri čemu takva odredba precizno ne određuje referentnu stopu za koju se veže promjena ili pak drugi parametar koji promjenu kamatne stope čini odredivom i podložnom kontroli, tuženik je tužitelju nametnuo ugovornu odredbu koja istog stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika i prema utvrđenju suda nedvojbeno uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve to na štetu tužiteljice budući je uslijed promjene visine kamatne stope jednostranom odlukom tuženika obveza tužitelja na plaćanje redovne kamate (kao sastavnog dijela anuiteta kredita) kroz otplatno razdoblje rasla (što je razvidno iz činjenice da po osnovi početno ugovorene kamatne stope i promijenjene kamatne stope postoji novčana razlika), a što je po ocjeni suda nedvojbeno postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja kao jednog od temeljnih načela obveznopravnih odnosa.
38. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP/03, koji je zakon bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok st. 2. članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
23. Utvrdivši da je način promjene ugovorene kamatne stope Ugovora o kreditu, a za koji je ugovor sud nedvojbeno utvrdio da je standardizirani ugovor prethodno formuliran od tuženika i koji je tužitelja u predmetnom sadržaju ponuđen pod uvjetom uzmi ili ostavi, učinjen ovisnim isključivo o budućim jednostranim odlukama tuženika i time ovisnim o promjeni na koju tužitelj ne može utjecati, koju ne može predvidjet te pravilnost koje ne može preispitati, kao nedvojbeno utvrdivši i činjenicu da se o uvjetima i parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo niti je iste tužitelj mogao iščitati iz ikakvih u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu važećih zakona dok tuženik ne prilaže interne akte iz kojih bi se mogli iščitati egzaktni parametri i mehanizam promjene kamatne stope, sud kao nedvojbeno utvrđuje da ugovorna odredba kojom je određeno pravo tuženika izvršiti promjenu kamatne stope sukladno svojoj jednostranoj odluci, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i da je stoga ista nepoštena u smislu odredbi ZZP/03. Pri tome, činjenica da je tužiteljici Ugovor o kreditu ponuđen u sadržaju s unaprijed definiranom odredbom o načinu promjene kamatne stope sadržanoj u Ugovora i na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati već ju samo prihvatiti proizlazi upravo iz navoda tuženika da je tužitelji bila upoznat sa svim ugovornim odredbama i da se s istima suglasila, temeljem kakvog navoda sud zaključuje da je tuženik tužiteljici ponudio ugovor o kreditu u predmetnom unaprijed određenom sadržaju, da mu je prezentirao odredbe istog te da je tužiteljica samo imala mogućnost na iste pristati ili ne, dakle, da se o uvjetima ugovora nije pojedinačno pregovaralo te da Ugovor o kreditu u postojećem sadržaju nije rezultat pregovora stranaka o sadržaju istog. Tvrditi da su stranke o svim odredbama pojedinačno pregovarale kontradiktorno je tvrdnji da je tužiteljica upoznata sa svim ugovornim odredbama i da se sa istima suglasila.
39. Nadalje, čl. 269. ZOO propisuje da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, pri čemu ista mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Temeljem čl. 4. Ugovora o kreditu kojima je regulirana promjenjiva redovna kamatna stopa tužiteljica je prilikom sklapanja ugovora imala mogućnost kao nedvojbeno utvrditi isključivo visinu kamatne stope u trenutku sklapanja ugovora međutim, temeljem odredbi Ugovora o kreditu nije mogao nedvojbeno utvrditi egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope odnosno na koji će se način ugovorena promjenjiva kamatna stopa eventualno mijenjati, ovo jer u Ugovor nisu niti uneseni objektivni kriteriji za utvrđenje načina promjene kamatne stope kao ni za procjenu i ispitivanje pravilnosti promjene kamatne stope niti je tuženik dokazao da su isti bili utvrđeni Općim uvjetima tuženika važećim u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, sve što obvezu tužiteljice na isplatu ugovorene kamate u iznosu višem od početno ugovorene kamatne stope čini neodredivom za daljnjeg trajanja ugovora. Sud ovdje ponovno ističe, nije sporno da su stranke imale zakonsko pravo ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, međutim, način promjene iste nije valjan ukoliko nije određen ili barem odrediv temeljem egzaktnih parametara o kojima su ugovorne strane prethodno sklapanju Ugovora o kreditu pregovarale. Točno je stoga da su stranke Ugovorom o kreditu sukladno načelu dispozicije u obveznopravnim odnosima mogle promjenu kamatne stope vezati za odluku tuženika, međutim, ovo isključivo pod uvjetom da takva odluka sadrži jasne, nedvojbene i dovoljno egzaktne parametre načina promjene visine kamatne stope koji tužiteljici omogućuju kontrolu promjene kamatne stope, kako to potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt- 249/2014 od 09. travnja 2015.
Temeljem obrazloženog kao i temeljem utvrđenja da na temelju odredbi Ugovora o krediti tužitelj objektivno nije mogao sagledati kretanje kamatne stope ubuduće odnosno da na temelju formulacije navedene u Ugovoru o kreditu nije bilo osnove za sagledavanje ekonomskih posljedica sporne ugovorne odredbe kojom se promjena kamatne stope vezuje uz jednostranu odluku tuženika, sud kao nedvojbeno utvrđuje da su odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je promjena kamatne stope vezana uz odluku tuženika o kreditiranju građana nepoštena odredba o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale i stoga ništetna ugovorna odredba te da ista ne proizvodi pravne učinke i ne stvara obvezu tužitelja na isplatu kamate u iznosu višem od iznosa koji se dobije obračunom kamatne stope u početno ugovorenoj visini od 4,35% godišnje za cijelog otplatnog razdoblja. To ne znači da Ugovorom o kreditu stranke nisu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu već znači da je način promjene kamatne stope onako kako je određen u Ugovora o kreditu nepošten i ništetan. Drugim riječima, utvrđenje suda da je ugovorna odredba kojom je promjena kamatne stope vezana uz jednostranu odluku tuženika ništetna, ne znači da je Ugovor o kreditu onaj s fiksnom kamatnom stopom već znači da je Ugovor o kreditu onaj s promjenjivom kamatnom stopom, ali da stranke prilikom sklapanja ugovora nisu valjano ugovorile način promjene njezine visine, a posljedično čemu je obvezu tužitelja na isplatu po Ugovoru o kreditu potrebno računati primjenom one kamate stope čiju su visinu stranke valjano ugovorile, one u iznosu od 6,79 posto godišnje.
40 Kako je međutim tuženik osim osnove osporio i visinu tužbenog zahtjeva, sud je po prijedlogu tužitelja odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Ivona Ivanović na okolnost visine tužbenog zahtjeva uz zadatak vještaku ranije naveden.
Po takvoj je uputi suda, stalni sudski vještak izradila nalaz i mišljenje, u kojem je dala izračun razlike u kamati uslijed obračuna po višoj kamatnoj stopi od početno ugovorene.
Nalaz i mišljenje sudskog vještaka je uredno dostavljeno strankama na koje su iznijele prigovore, pa su izrađene dopune vještva i to četiri puta, vještakinja je na saslušanju navela da ostaje pri nalazu i tužitelj je u skladu s istim uredio tužbu. Vještakinja je uredno otklonila sve prigovore, jasno navela izračun, po eventualnom tužbenom zahtjevu, način računanja istog, uplate tužitelja od čega se sastoje, pa nije bilo razloga sumnjati u točnost vještva. Nalaz na temelju glavnog tužbenog zahtjeva na temelju čl 26 st 3 ZOO izradila je čisto informativno na zahtjev tužitelja dok je nalaz za podredni tužbeni zahtjev izradila na zahtjev suda i uredno se očitovala na sve prigovore tuženika, koji je u konačnici naveo da i nema prigovor na matematički izračun nego prigovor pravne prirode kako i sam navodi, pa je vještakinja je saslušana na ročištu glavne rasprave je te navela da ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju i pisanim putem detaljno otklonila prigovore.
Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje vještaka te je temeljem tog materijalnog dokaza kao nedvojbeno utvrdio da razlika, u EUR između iznosa kamate naplaćenih tužitelju po Ugovoru o kreditu i iznosa kamate koji bi istom bili naplaćeni da je tuženik kamatu u otplatnom razdoblju obračunavao primjenom početno ugovorene kamatne stope od sud je dakle prihvatio nalaz vještaka, jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke a prema kojem je tužitelj uredio tužbeni zahtjev prema onom što je zatražio u tužbi./čak i manji od izračuna vještakinje-ls 133- a sud se kreće u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva / a to su pretplaćene kamate. Radi svega navedenog i presuđeno je kao u izreci.
27. Slijedom navedenog kao nedvojbeno utvrdivši da je uslijed jednostranih odluka tuženika o promijeni visine stope ugovorene redovne kamate tužitelj platio iznos od ukupno kuna više nego što bi platio da je tuženi za vrijeme utuženog razdoblja obračun obveze tužitelja vršio primjenom kamatne stope u visini od godišnje što je po ocjeni ovog suda bio dužan činiti budući je odredba o načinu promjene kamatne stope sadržana u Ugovoru o kreditu nepoštena i ništetna, sud je cijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa u visini te je temeljem odredbe čl. 1111. ZOO naložio tuženiku isplatiti označeni iznos tužitelju zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Odluku o zakonskoj zateznoj kamati sud je utemeljio na čl. 1115. ZOO kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, visinu zakonske zatezne kamate odredivši sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrdivši dan kad je tužitelj preplatila dužni iznos (odnosno kasniji datum za one iznose za koje tužitelj tužbenim zahtjevom isplatu kamate traži od datuma kasnijeg datumu preplate) budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa.
Sud mora istaknuti da je upravo prihvatio eventualno kumulirani dakle podredni tužbeni zahtjev gdje je vještak odredio pojedine iznose sukladno nalogu suda, dakle kojem će utvrditi kolika je razlika, izražena u kunama, između iznosa mjesečnih anuiteta naplaćenih tužitelju po Ugovoru o kreditu i iznosa koji bi istom bili naplaćeni u označenom razdoblju da je tuženik mjesečni iznos anuiteta u otplatnom razdoblju obračunavao primjenom kamatne stope od 6,79% dekurzivno godišnje , dakle financijsko vještačenje se provodi isključivo po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi a ne obračun po stopi sukladno čl 26 st 3 ZOO koji propisuje ako su kamate ugovorene a ne određene , između osoba kojih jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u četvrtini zakonske. Dakle kamate je trebalo računati upravo onako kako je odredio sud u svom nalogu, jer ništetnost djeluje ex tunc,
Radi navedenog odbijen je glavni tuženi zahtjev a usvojen podredni tužbeni zahtjev.
Ponovno sud ističe da je vještakinja uredno otklonila sve prigovore i detaljno se očitovala u svojim očitovanjima nakon vještva tako da je vještvo provedeno uredno stručno i po zadatku suda.
28. O troškovima postupka odlučeno je sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a, pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom u skladu s vrijednosti predmeta spora,/podredni tužbeni zahtjev u kojem je tužitelj uspio / uvećani za 25 posto PDV i to i to trošak sastava tužbe, zastupanje na ročištima 4. rujna 2019., 17. listopada 2019., 8. rujna 2021., 25. rujna 2024., 27. studenog 2024., 9. srpnja 2026., sastavi podnesaka 16. kolovoza 2019., 25. svibnja 2020., 30. srpnja 2020. i 1. kolovoza 2023.(dakle 4 obrazložena podneska) svaka radnja po 100 bodova, sve plus PDV te, pristojbe na tužbu 208,37 EUR , vještačenje 398,17 EUR što sve ukupno iznosi 3.356,54 EUR
U Dubrovniku, dana 18. rujna 2026.
S u t k i nj a:
Kate Ogresta Jović
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
- punomoćnik tužitelja
- punomoćnik tuženika.
