Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-85/2022-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužitelja FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Uniqua osiguranje d.d., OIB: 75665455333, iz Zagreba, Planinska ulica 13 a, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Eror, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 2. srpnja 2026., zaključene istoga dana u nazočnosti tužitelja punomoćnika tužitelja JR, odvjetnika u [adresa] i zamjenika punomoćnika tuženika Tihomira Kovačića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, nakon javne objave presude, dana 18. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je podneskom od 18. listopada 2024. tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 0,02 EUR na ime potraživanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

II Utvrđuje se da je podneskom od 22. travnja 2025. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 796,33 EUR na ime potraživanja imovinske štete za plaćene račune smještaja u dom.

i p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se nalaže tužnom Uniqua osiguranje d.d., OIB: 75665455333, iz Zagreba, Planinska ulica 13 a, da tužitelju ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti plati iznos od 15.999,37 EUR (petnaest tisuća devet stotina i devet eura i trideset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. svibnja 2021. pa do 31.prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužnom Uniqua osiguranje d.d., OIB: 75665455333, iz Zagreba, Planinska ulica 13 a, da tužitelju BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade imovinske štete zbog plaćenog računa za dom za stare i nemoćne osobe plati iznos od 637,07 EUR (šest stotina trideset i sedam eura i sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. rujna 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužnom Uniqua osiguranje d.d., OIB: 75665455333, iz Zagreba, Planinska ulica 13 a, da tužitelju BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći za razdoblje 1. studenog 2018. do 21. travnja 2025. plati iznos od 8.083,20 EUR (osam tisuća osamdeset i tri eura i dvadeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. rujna 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužnom Uniqua osiguranje d.d., OIB: 75665455333, iz Zagreba, Planinska ulica 13 a, da tužitelju BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime mjesečne rente zbog potrebe tuđe pomoći i njege plaća iznos od 105,00 EUR (jednu stotinu pet eura), mjesečno, počevši od 1. svibnja 2025. pa do 31. kolovoza 2025., a od 1. rujna 2025. pa nadalje dok se ne izmijene prilike mjesečni iznos od 120,00 EUR i to tako da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a dospijevajuće do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana.

V Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , za više zatraženi iznos od 1.103,19 EUR (tisuću jednu stotinu i tri eura i devetnaest centi) i to:

- u dijelu više zatraženog iznosa naknade neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti za iznos od 0,63 EUR;

- u dijelu više zatraženog iznosa troškova smještaja tužitelja u Dom za stare i nemoćne od 159,26 EUR, kao i u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate u razdoblju 8. travnja 2022. do 17. rujna 2026.,

- u dijelu više zatraženog iznosa od 943,30 EUR na ime tuđe pomoći i njege, kao i u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate u razdoblju 21. travnja 2025. do 17. rujna 2026.

VI Nalaže se tužnom Uniqua osiguranje d.d., OIB: 75665455333, iz Zagreba, Planinska ulica 13 a, da tužitelju BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.906,80 EUR (sedam tisuća devet stotina šest eura i osamdeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. rujna 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili gran ična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

VII Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] za naknadom više zatraženog iznosa, preko dosuđenog, u iznosu od 1.063,45 EUR (jednu tisuću šezdeset i tri eura i četrdeset i pet centi) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. travnja 2022. godine sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske i neimovinske štete iz štetnog događaja – prometne nezgode od 5. svibnja 2018. godine.

1.1. Tužitelj je naveo kako se navedenog datuma oko 22,30 sati, u [adresa], u blizini raskrižja Sjeverne vezne ceste i Vinogradske ceste, dogodila teška prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući osobnim vozilom marke Mercedes, registarskih oznaka [registarska oznaka], i osiguranik tuženika ŽR, koji je upravljao teretnim vozilom marke Toyota Hilux, registarske oznake [registarska oznaka], a koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Nadalje, naveo je kako je do prometne nezgode došlo na način da se tužitelj kretao Sjevernom veznom cestom u smjeru istoka prema zapadu, a kada je došao do Vinogradske ceste pokušao je skrenuti u istu, a u tom trenutku udarilo ga je teretno vozilo kojim je upravljao ŽR, koji se vozilo kretalo Sjevernom veznom cestom u smjeru zapada prema istoku, nedozvoljenom i neprilagođenom brzinom uvjetima na cesti i vremenskim uvjetima, noćnim uvjetima i jakoj kiši koja je u to vrijeme padala. Tužitelj je naveo kako je protiv njega vođen prekršajni postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem: Pp P-444/2019, u kojem postupku je tužitelj oglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je u predmetnom prekršajnom postupku provedeno prometno-tehničko vještačenje na okolnost nastanka prometne nezgode po Službi traseoloških vještačenja, a kojim je utvrđeno da je vozač teretnog – kombi vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, prije nezgode upravljalo predmetnim vozilom brzinom od najmanje 83 km/h, na dionici ceste gdje je brzina ograničena na 50 km/h, te da je vozilo kojim je upravljao mogao zaustaviti pri brzini najnižoj od 71 km/h. Nadalje, tužitelj je naveo kako je prema njegovom saznanju ŽR u prekršajnom postupku koji je vođen protiv njega, oglašen krivim za upravljanje vozilom nedozvoljenom brzinom.

1.2. Tužitelj je naveo i kako je kod ovoga suda vođen parnični postupak radi naknade štete pod poslovnim brojem: Pn-187/18, po tužbi ŽR protiv tuženika Wiener osiguranje d.d., kod kojeg je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode bilo osigurano vozilo tužitelja. Nadalje, naveo je kako je tuženik u predmetnom parničnom postupku priznao svoj doprinos nastanku štetnog događaja u visini 30% za koji iznos je umanjio tužbeni zahtjev te je zaključena sudska nagodba.

1.3. Tužitelj je naveo kako je on u predmetnom štetnom događaju zadobio teške i po život opasne ozljede od kojih se liječi i u trenutku podnošenja tužbe. S tim u svezi naveo je kako je zadobio politraumu, prijelom lumbalne kralježnice i zdjelice, prijelom 7. rebra (I-IX) u seriji, brojna nagnječenja, traumatični šok, pneumotoraks, kontuziju pluća – obostrano, kontuzije abdomena, kontuziju desnog bubrega, respiratorno zatajenje, te je bio u komi gotovo mjesec dana, iz bolnice je otpušten 6. kolovoza 2018., odakle je smješten u ustanovu socijalne skrbi – Dom za starije i nemoćne „Sunčica“ jer je bio nepokretan da bi živio sam. Nadalje, naveo je kako je u predmetnoj ustanovi boravio sve do mjeseca studenog 2018., zbog nemogućnosti plaćanja, liječenje je nastavljeno kod kuće. Tužitelj je naveo kako su troškovi smještaja u Domu za starije i nemoćne „Sunčica“ iznosili 12.000,00 kuna, što je i platio.

1.4. Tužitelj je u tužbi naveo kako se kreće pomoću štake i hodalice, a 23. siječnja 2019. dobio je uputnicu za fizikalne terapije za dan 25. siječnja 2019. za liječenje u toplicama, dok mu je u ožujku 2020. određena fizikalna terapija u kući. Tužitelj je naveo i kako je on trebao biti podvrgnut operativnom zahvatu kuka, od kojega se odustalo zbog lošeg općeg zdravstvenog stanja. Također, naveo je kako mu je zbog posljedica prometne nezgode desna noga ostala kraća, što mu stvara bolove i nestabilnost pri hodu.

1.5. Nadalje, tužitelj je naveo da je pored imovinske štete, u predmetnom štetnom događaju pretrpio i neimovinsku štetu. S tim u svezi naveo je kako mu je zaostala trajna posljedica u vidu umanjenja životne i radne sposobnosti od najmanje 40% , a što tužitelju stvara duševne boli. Tužitelj je naveo kako je trpio bolove sva tri stupnja intenziteta, a koje trpi i danas pri kretanju, uslijed promjene vremena, kao i česte glavobolje. Naveo je i kako je pretrpio primarni strah, a nakon toga i sekundarni zbog neizvjesnosti ishoda liječenja koje je potencirano činjenicom da živi sam, a potrebna mu je stalna kućna njega kao i previjanja, pomoć pri vježbanju, pomoć u svakodnevnim kućanskim poslovima i slično, dok i danas trpi strah zbog egzistencijalnih neizvjesnosti. Tužitelj je, nadalje, naveo kako on trpi i duševne boli zbog naruženja od zaostalih, ponekad vidljivih, oštećenja kože u predjelu prsišta pd do činjenice da svakodnevno hoda uz pomoć štaka i hodalice. U tom pogledu tužitelj je naveo kako je on rođen 1955. godine, a činjenica nemogućnosti kretanja i rada, stvara mu dodatnu neugodu i psihičke bolove.

1.6. Tužitelj je naveo i kako se on dva puta obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, i to preko ranije punomoćnice odvjetnice Sandre Matijašević, koji odštetni zahtjev je otklonjen uz obrazloženje kako je tužitelj u cijelosti kriv za nezgodu, pa samim time i za štetu, te je tužitelj preko novog punomoćnika od tuženika zatražio za uzme u obzir nalaz prometnog vještačenja, jer tuženik pri odlučivanju o odštetnom zahtjevu nije imao nalaz iz prekršajnog spisa, ali tuženik je i nakon toga, ponovno, otklonio svoju odgovornost.

1.7. Tužitelj je naveo kako on smatra da ima pravo na djelomičnu naknadu imovinske i neimovinske štete, sukladno zakonskim pravilima o doprinosu nastanku štete. U tom smislu tužitelj je naveo kako iz zapisnika o očevidu, a i iz nalaza Službe traseoloških vještačenja proizlazi da se nezgoda dogodila u noćnim uvjetima vožnje pri izrazito lošem vremenu jer je padala jaka kiša. Nadalje, naveo je kako je on krećući se Sjevernom veznom cestom skretao u lijevo u Vinogradsku ulicu brzinom cca 15 km/h, dok je u vrijeme započete radnje skretanja teretno vozilo koje osigurava tuženik bilo izvan zone sigurnosti raskrižja odnosno na udaljenosti od 64 metra . S tim u svezi tužitelj je naveo kako se vozilo koje osigurava tuženik kretalo Sjevernom veznom cestom u smjeru istoka brzinom od 83 km/h na dionici Sjeverne vezne ceste na kojoj je brzina kretanja vozila bila ograničena na 50 km/h, te je tužitelj naveo kako je vozač teretnog vozila upravljao je brzinom za 33 km/h većom od dozvoljene. Nadalje, naveo je kako je vještačenjem utvrđeno da bi vozač teretnog vozila zaustavio svoje vozilo i time izbjegao kontakt pri svakoj brzini nižoj od 71 km/h, a tužitelj je naveo da to znači da se predmetno vozio kretalo brzinom dozvoljenom za ovaj dio ceste do nezgode, a time i štete, sigurno ne bi došlo. Naime, tužitelj smatra kako je prekoračenjem brzine od 30 km/h osiguranik tuženika doprinio nastanku štete po dva tehničko -pravna osnova i to samom nastanu štete jer se kontakt vozila ne bi dogodio daje osiguranik tuženika upravljao vozilom dozvoljenom brzinom i obimu štete koja bi bila daleko manja i to u imovinskom i neimovinskom smislu pa tužitelj ne bi zadobio takve po život opasne ozljede.

1.8. Tužitelj je naveo kako on smatra da je osiguranik tuženika doprinio nastanku nezgode i nastanku štete u visini od najmanje 50%. S tim u svezi tužitelj se pozvao na odredbe članka 1106, 1072 i 1092 Zakona o obveznim odnosima te je naveo kako mu je uslijed predmetne prometne nezgode nastala neimovinska šteta, odnosno povrijeđeno mu je pravo osobnosti, a koje se očituje u vidu pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog umanjenja životne i radne sposobnosti te naruženja u najmanjem iznosu od 160.000,00 kuna, a s obzirom na doprinos tužitelja, tužitelj na ime povrede prava osobnosti potražuje novčanu satisfakciju u iznosu od 80.000 00 kn. Također, na ime boravka u Domu za stare i nemoćne u trajanju 3 mjeseca, što je tužitelja koštalo 12.000,00 kuna, tužitelj uslijed njegova doprinosa nastanku štete potražuje iznos od 6.000 00 kuna. Također, tužitelj je naveo kako mu je i danas potrebna tuđa pomoć i njega od najmanje dva sata dnevno, po kojem osnovu za razdoblje posljednje dvije godine prije podnošenja tužbe, tužitelj potražuje iznos od 30.000,00 kuna, a što umanjeno za 50% tužiteljeva doprinosa nastanku štetnog događaja iznosi 15.000,00 kuna. Tužitelj je naveo i kako mu tuženik unatoč podnesenom odštetnom zahtjevu od 4. svibnja 2021. ne želi platiti štetu.

1.9. Na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 1. veljače 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev i to s obzirom da je od 1. siječnja 2023. u Republiku Hrvatsku uveden Euro kao službena valuta, a tužbeni zahtjev uredio je na način da je u točki I. na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potraživao isplatu iznosa od 10.617,82 EUR (ranije 80.000,00 kuna) te na način da kamatu potražuje od 5. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena. Također, tužitelj je tužbeni zahtjev uredio u točki II. na način da je na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege potraživao isplatu iznosa od 2.787,17 EUR (ranije 21.000,00 kuna) a za razdoblje od 8. travnja 2020. pa do 1. veljače 2023. te je tužitelj naveo da time ispravlja činjenični navod na stranici 3 tužbe gdje je naveo da izgubljenu zaradu potražuje unazad dvije godine do dana podnošenja tužbe. Istovremeno tužitelj je u točki II i III tužbenog zahtijeva uredio u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na način da je istu potraživao od 5. svibnja 2021. do isplate.

1.10. Kod tako postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj je ustrajao i u podnesku od 8. svibnja 2023., nakon provedenog medicinskog vještačenja. U istom podnesku tužitelj je naveo kako je u odnosu na neimovinsku štetu tužbeni zahtjev postavljen i suviše nisko s obzirom na kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Također, naveo je da je njegovo potraživanje na ime tuđe pomoći na dan podnošenja tužbe temeljeno je na sudskoj praksi u trenutku utuženja po cijeni sata tuđe pomoći u visini 20,00 kn, iako trenutna sudska praksa priznaje i više od 25 kn/h. Tužitelj je naveo i kako on naknadu na ime tuđe pomoći ne potražuje za vrijeme dok je bio smješten u dom. Posebno je naveo kako će u posebnom postupku potraživati razliku naknade za tuđu pomoć od dana podnošenja tužbe pa nadalje, sa rentnim zahtjevom iz razloga što tuženik neće pristati na povlačenje tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

1.11. Podneskom od 18. listopada 2024. tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti potraživao isplatu iznosa od 10.617,80 EUR zajedno sa kamatama kod teku od 5. svibnja 2021. do isplate, dok je u preostalom dijelu potraživao isplatu naknade imovinske štete na način kako je tužbeni zahtjev uređen na pripremnom ročištu. Dakle, predmetnim podneskom tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev za 0,02 EUR.

1.12. Podneskom od 22. travnja 2025., nakon provedenih vještačenja, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti potraživao isplatu iznosa od 12.000,00 EUR zajedno sa kamatama koje teku od 5. svibnja 2021. do isplate, a na ime naknade imovinske štete zbog plaćenog računa za dom iznos od 796,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. travnja 2022. do isplate, dok je na ime naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći potraživao naknadu u iznosu od 9.026,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. travnja 2025. do isplate, nadalje, na ime mjesečne rente zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom potraživao je naknadu u iznosu od 103,00 EUR mjesečno počevši od 1. svibnja 2025. pa do izmijene prilika i to tako da dospjele obroke plati odjednom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, također, tužitelj je potraživao i naknadu parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate. U istom podnesku tužitelj je naveo kako je od uređenja tužbenog zahtjeva proteklo 6 mjeseci, uzimajući u obzir trajnost postupka i nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke prema kojemu je tužitelju potrebna svakodnevna tuđa pomoć u trajanju od 2 sata dnevno trajno. S tim u svezi tužitelj je naveo kako su se bez krivnje tužitelje stekle okolnosti koje opravdavaju potrebu da tužitelj uredio tužbeni zahtjev za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od mjeseca listopada 2024. do travnja 2025. Nadalje, naveo je da s obzirom na trajnu potrebu za tuđom pomoći, smatra da ima pravo i na mjesečnu rentu jer bi nakon dosude suda morao posebno podnositi tužbu za rentu, a kako od nalaza vještaka u ovom postupku nije prošlo više od 3 godine, smatra da ima procesne mogućnosti preinačenja tužbenog zahtjeva u dijelu potraživanja za rentu. Nadalje, naveo je kako u vrijeme zaključenja prethodnog postupka tužitelj nije mogao znati kakav će biti nalaz medicinskog i prometnog vještaka. U odnosu na visinu vrijednosti sata tuđe pomoći i njege tužitelj je potraživao iznos od 3,50 EUR/h. Također, naveo je da naknadu za tuđu pomoć po tužbi potražuje za razdoblje od početka mjeseca studenog 2018.g. kada je izašao iz doma pa do podnošenja tužbe 08. travnja 2022., s tim u svezi naveo je da je prema nalazu vještaka tužitelju nakon izlaska iz doma bila potrebna tuđa pomoć slijedećih 10 mjeseci u trajanju 4 sata dnevno, odnosno ukupno (10x30 dana x 4 sata) 1200 sati. Nadalje, naveo je kako je od izlaska iz doma 1. rujna 2019. pa do podnošenja tužbe 8. travnja 2019. proteklo 29 mjeseci, što je 870 dana u kojima je tužitelju po 2 sata bila potrebna tuđa pomoć, što je 1740 sati. S tim u svezi naveo je kako ukupno od dana izlaska i doma do dana podnošenja tužbe je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 2940 sata, a što bi po cijeni sata od 3,50 EUR iznosilo 10.290,00 EUR, od čega s obzirom na doprinos tužitelj potražuje polovinu iznosa odnosno 5.154,00 EUR. Također, naveo je kako je od podnošenja tužbe do podnošenja predmetnog podneska proteklo 1.109 dana u kojima je tužitelj treba 2 sata tuđe pomoći dnevno, uzimajući u obzir i potrebnu pomoć prije podnošenja tužbe, tužite lj navodi kako je to 2218+2940 sati odnosno 5158 sati x 3,5 EUR, što iznosi 18.053,00 EUR, odnosno s doprinosom tužitelja 9.026,50 EUR. S tim u svezi tužitelj je naveo kako na navedene okolnosti nije potrebno provođenje vještačenja nego da sud isto može sam izračunati na temelju broja dana, odnosno sati i vrijednosti sata sukladno rezultatima provedenog medicinskog vještačenja.

1.13. Podneskom od 19. kolovoza 2025. tužitelj je ponovno preinačio tužbeni zahtjev i to u dijelu zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć, na način da je po toj osnovi sada potraživao i daljnji iznos od 120,00 EUR počevši od 1. rujna 2025. pa dok se ne izmijene prilike. U tom smislu naveo je kako cijenu sata tuđe pomoći vrednuje sa 4,00 EUR/h prema ustaljenoj praksi ovoga suda. Također, s obzirom na dopunu nalaza i mišljenja medicinskog vještaka preinačio je tužbeni zahtjev u dijelu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tako da je potraživao iznos od 16.000,00 EUR.

1.14. Podneskom od 8. rujna 2025. tuženik se protivio preinaci/povećanju tužbenog zahtjeva, tijeku kamata, te ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od 22. travnja 2024. te se protivio i naknadno preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 19. kolovoza 2025. godine. S tim u svezi tuženik je naveo kako smatra da preinaka nije dopuštena s obzirom da je prethodni postupak zaključen 1. veljače 2023. te da nema dokaza da tužitelj nije mogao ranije preinačiti tužbu bez svoje krivnje. U tom smislu naveo je kako je tužitelj podneskom od 8. svibnja 2023. godine, pozivajući se na nalaz provedenog medicinskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev na jednak način i u jednakim iznosima kao u tužbi od 8. travnja 2022. godine, a da pri tome uopće nije potraživao tuđu pomoć sa osnova rente koja je bila određena vještačenjem. Tuženik je naveo kako se u slučaju preinake tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje samostalno u odnosu na preinačeni dio, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, stoga tuženik smatra da je konkretnom slučaju protekao zastarni rok od 3 godine od dana nastanka štetnog događaja kao i od dana završetka liječenja tužitelja u odnosu na potraživanje iz podneska od 21. travnja 2025. godine kojim se preinačuje tužbeni zahtjev. Tuženik je ustrajao sa svojim prigovorima i predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

1.1.1. S obzirom na navedeno, valja istaknuti kako je tužitelj u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potraživao isplatu iznosa od 80.000,00 kuna, a koji zahtjev je na ročištu od 1. veljače 2023. tužitelj je uredio s obzirom na promjenu službene valute, tako da je na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potraživao isplatu iznosa od 10.617,82 EUR (ranije 80.000,00 kuna), dok je podneskom od 18. listopada 2024. tužitelj na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti potraživao isplatu iznosa od 10.617,80 EUR. Iz navedenoga je razvidno da je tužitelj u tom dijelu povukao dio tužbenog zahtjeva za iznos od 0,02 EUR. Odredbom članka 193. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. U stavku 2. istoga članka propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Temeljem citiranih zakonskih odredbi uzimajući u obzir da se tuženik ovakvom djelomičnom povlačenju nije protivio, sud je odlučio kao u izreci ovoga rješenja.

1.1.2. Nadalje, iz prethodno navedenoga razvidno je da je tužitelj podneskom od 22. travnja 2025. i 19. kolovoza 2025. preinačio tužbeni zahtjev i to najprije na način da je podneskom od 22. travnja 2025. povećao potraživanje na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na 12.000,00 EUR, dok je istovremeno povukao dio tužbenog zahtjeva na ime potraživanja troškova smještaja u dom (prvotno je potraživao 12.000,00 kuna, što je 1.592,67 EUR) te je potraživao iznos od 796,33 EUR (s obzirom na utuženi doprisnos tužitelja od 50%). Također, istim podneskom tužitelj je preinačio tužbu tako da je podnio i zahtjev za naknadom rente u iznosu 150,00 EUR mjesečno, a na koje utužene iznose je potraživao i zakonske zatezne kamate. Nadalje, tužitelj je ponovno, podneskom od 19. kolovoza 2025. preinačio tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te je potraživao iznos od 16.000,00 EUR i u dijelu kojim je potraživao rentu zbog potrebe tuđe pomoći i njege u iznosu od 105,00 EUR (jednu stotinu pet eura), mjesečno, počevši od 1. svibnja 2025. pa do 31. kolovoza 2025., a od 1. rujna 2025. pa nadalje dok se ne izmijene prilike mjesečni iznos od 120,00 EUR i to tako da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente do isplate sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1.3. S tim u svezi valja istaknuti kako je odredbom članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. U stavku 2. istoga članka propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U članku 193. stavak 3. ZPP propisano je da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Temeljem citirane zakonske odredbe članka 193. stavak 3. ZPP ovaj sud je na raspravni zapisnik od 2. srpnja 2026., unatoč protivljenju tuženika, donio rješenje kojim je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 22. travnja 2025. i 20. kolovoza 2025. Naime, ovaj sud smatra kako je u konkretnoj pravnoj stvari preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama. Naime, zbog specifičnosti sporova radi naknade štete, u kojima tužitelj može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, moguće je dopustiti preinaku tužbe povećanjem zahtjeva nakon medicinskog vještačenja jer se radi o okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka i koje su rezultat provođenja dokaza - u suprotnom nedopuštenost preinake tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka (isto Županijski sud u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž- 554/2017-2 od 25. rujna 2017.). Nadalje, sud je mišljenja kako je promjena valute i stanje na tržištu cijena s obzirom na stopu inflacije, kao i promjena u cijeni sata nestručne tuđe pomoći okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati i koja mu nije bila i nije mogla biti poznata u vrijeme zaključenja prethodnog postupka, uzimajući u obzir i trajanje ovoga postupka za koje je došlo do promjene navedenih okolnosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako on kao neosnovane osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tijek kamata. U prilog svojim navodima tuženik je naveo kako je uzrok nastanka prometne nezgode neoprezna radnja skretanja tužitelja koji je oduzeo prednost prolaska vozilu osiguranika tuženika te je samim time postupio suprotno odredbi članka 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tuženik je s tim u svezi naveo kako je u navedenim okolnostima prometna nezgoda za osiguranika tuženika bila neizbježna. Također, naveo je kako činjenica da je osiguranik tuženika sklopio sudsku nagodbu u drugom parničnom postupku sa osigurateljem vozila tužitelja, ne obvezuje tuženika niti je navedena činjenica relevantna za konkretni parnični postupak, stoga je tuženik naveo kako on predlaže sudu predmetnu okolnost niti ne uzimati u obzir. Tuženik je, nadalje, naveo kako se protivi nalazima i mišljenjima vještaka koji nisu provedeni u ovom postupku. Nadalje, tuženik je naveo kako prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj ima čitav niz tegoba od ranije koje nisu povezane s prometnom nezgodom. U odnosu na troškove smještaja u domu, tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, budući da iz dostavljenih uplatnica proizlazi kako troškove doma nije podmirio tužitelj već su isti podmireni od autoprijevoznika VR. S tim u svezi tuženik je naveo i kako navedene troškove smatra nepotrebnim uvećanjem štete jer iz dostavljenog ugovora nije razvidno temeljem čega, odnosno iz kojeg razloga je tužitelj smješten u navedenu ustanovu, a navedeno jer iz otpusnog pisma Opće bolnice dr. Josip Benčević proizlazi da je tužitelj poboljšanog stanja 6. kolovoza 2018. otpušten na kućno liječenje uz preporuku korištenja hodalice i obavljanja fizikalne terapije. S tim u svezi tuženik je naveo kako smještaj tužitelja u dom nije u uzročno – posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom. Nadalje, tuženik je istaknuo i prigovor zastare s obzirom da je tužba podnesena više od 3 godine nakon nastanka štetnog događaja.

3. Podneskom od 24. svibnja 2023. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Tužitelj nije osporavao navode tuženika da je troškove smještaja tužitelja u Dom za stare platio VR, odnosno njegova supruga GR, nećakinja tužitelja. S tim u svezi naveo je kako je ona platila troškove tužiteljeva smještaja u dom po zamolbi i nalogu tužitelja koji je prema obitelji GR imao obvezu vraćanja utuženog, uplaćenog novca, što je u međuvremenu i učinio. Tužitelj je naveo da kada je on morao izaći iz bolnice jer više nije bilo potrebe za hospitalizacijom, a svjestan činjenice da je gotovo nepokretan i ne može sam funkcionirati, telefonskim putem je kontaktirao svoju nećakinju i molio ju da pronađe smještaj dok tužitelj koliko- toliko ne bude pokretan te ju je zamolio da uplati novce na račun Doma jer tužitelj to od svoje mirovine nije mogao učiniti. Nadalje, naveo je kako je na zamolbu tužitelja GR, pošto nema opciju internet plaćanja, zatražila od svoga supruga SR da plaća račune za smještaj tužitelja, a što je VR i učinio. Tužitelj nije osporavao ni navode tuženika da je tužitelj imao niz tegoba i prije štetnog događaja. Nadalje, naveo je kako stanuje sam, nema suprugu niti djecu, u štetnom događaju zadobio je politraumu, prijelom lumbalne kralježnice i zdjelice, prijelom 7. rebara (I-IX) u seriji, brojna nagnječenja, traumatični šok, pneumotoraks, kontuziju pluća- obostrano, kontuzije abdomena, kontuziju desnog bubrega, respiratorno zatajenje, te je naveo kako je bio u komi gotovo mjesec dana a iz bolnice je otpušten 6. kolovoza 2018.g. a pojam „završetka liječenja” opće je poznat kao situacija u kojem liječnici smatraju da pacijentu više ne mogu pomoći. S tim u svezi naveo je kako to ne znači da je tužitelj zdrav, već da mu više nema mogućnosti medicinske pomoći koja bi značajnije mijenjala njegovu zdravstvenu situaciju. Također je naveo da je poznato da uslijed ozljeda kakve je zadobio tužitelj nakon otpusta iz bolničke ustanove slijedi rehabilitacija, ali i naknadni operativni zahvati. Nadalje, naveo je kako je zbog posljedica prometne nezgode tužitelju u mjesecu ožujku 2020.g. određena rehabilitacija kao što je i više puta upućivan na operaciju kuka, a koja operacija je odgođena radi lošeg općeg zdravstvenog stanja, pa tako i operacija za koju je tužitelj pripreman u mjesecu studenom 2019.g. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj je naveo kako je od nastanka štetnog događaja do podnošenja tužbe proteklo tri godine, ali ne i pet godina te je naveo da se tužitelj i dalje liječi te da stoga nije nastupila zastara. U odnosu na ranije provedeno vještačenje tužitelj je opetovano naveo kako je isto provedeno na okolnosti i mehanizma nastanka nezgode odnosno štete i to po zahtjevu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Također, naveo je kako Centar Ivan Vučetić inače radi nadvještačenja i „iznad” Centra Ivan Vučetić nema kvalitetnije institucije za vještačenja ovog tipa, a također predmetni nalaz je bio sastavni dio prekršajnog spisa. Tužitelj je naveo kako je on bio više nego korektan u priznanju svog doprinosa nastanku nezgode, a time i visini štete od 50% jer u više predmeta u sličnim okolnostima doprinos tužitelja bio bi manji od 30% jer tuženikov osiguranik prekoračenjem brzine od 30 km/h doprinio je nastanku štete po dva tehničko- pravna osnova. S obzirom na navedeno tužitelj je naveo kako on osporava navode odgovora na tužbu u dijelu suprotnom tužbi i konkretnom podnesku tužitelja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 25.822,00 EUR prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a temeljem stradavanja tužitelja u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. svibnja 2018. u [adresa], u blizini raskrižja Sjeverne vezne ceste i Vinogradske ceste, u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući osobnim vozilom marke Mercedes, registarskih oznaka [registarska oznaka], i osiguranik tuženika ŽR, koji je upravljao teretnim vozilom marke Toyota Hilux, registarske oznake [registarska oznaka].

4.1. Među parničnim strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da se kritične zgode dogodila prometna nesreća niti da je u istoj sudjelovao tužitelj kao i osiguranik tuženika, dakle, nisu bile sporne aktivna i pasivna legitimacija.

4.2. Sporno je među parničnim strankama sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporno je je li nastupila zastara potraživanja kao i tijek utuženih zakonskih zateznih kamata, a također sporan je i doprinos nastanku štetnog događaja.

5. Radi potpunog i pravilnog razjašnjenja svih spornih činjenica važnih za konačno rješenja spora među strankama, kao i radi potpunog i pravilnog utvrđenja svih relevantnih činjenica, sud je proveo dokazni postupak u kojemu je izvršen uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave i to: spis ovoga suda poslovni broj: Pp P-444/2019, spis ovoga suda poslovni broj: Pn-187/2018, zapisnik o očevidu Ml- JP PP Slavonski Brod od 6. svibnja 2018. broj: 51 1-1 1-09-2/2-1/1-234/2018 (stranica spisa 8-13), potvrda prijema u Opću bolnicu "Dr. Josip Benčević" od 5. svibnja 2018. (stranica spisa 14), mišljenje Policijske uprave Brodsko-posavska PPRP Slavonski Brod za IR od 10.svibnja 2018. (stranica spisa 15), Mišljenje vještaka FRN, mag.ing.mech. od 5. srpnja 2018. (stranica spisa 22-28), ugovor o pružanju usluga izvan vlastite obitelji od 6. kolovoza 2018. (stranica spisa 34-36), korespondencija između tužitelja i tuženika iz srpnja 2021. (stranica spisa 37- 38), medicinska dokumentacija tužitelja (stranica spisa 41-65), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2. studenog 2017. klasa: UP/I- 141-02/17-

03/03220260979, URBROJ: 341-16-06/2-17-28938 (stranica spisa 196-197), saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja (stranica spisa 89 -91),te je saslušana svjedokinja JRN (stranica spisa 89-91) i svjedok FRN (stranica spisa 114-116), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. med. Marcelu Marcikiću (stranica spisa 98-100, 201-202), te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke Darku Konjeviću, dipl. ing. prom. (stranica spisa 134-149).

5.1. Druge dokaze sud nije provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP-a kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po prigovoru tuženika sud je proveo dopunu medicinskog vještačenja, a nakon čega je tuženik u podnesku od 16. rujna 2025. i na ročištu 2. srpnja 2026. predlagao provođenje novog vještačenja na okolnosti na koje je sud proveo dopunsko vještačenje, a koji prijedlog je sud cijenio nepotrebnim i odugovlačećim, stoga je isti prijedlog odbio i nije provodio novo vještačenje, osobito uzimajući u obzir da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu istoga i cijenio ga objektivnim, nepristranim i stručnim.

6. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj: Pp P-444/2019 sud je nesporno utvrdio da je protiv tužitelja kao okrivljenika vođen prekršajni postupak radi počinjenja prekršaja iz članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a u kojem postupku je presudom poslovni broj: 29 Pp P-444/2019-26 od **.**.2021. ZR oglašen krivim što je dana 05. svibnja 2018. oko 22,30 sati, na raskrižju [adresa] ([adresa]) i [adresa] u [adresa] upravljao osobnim automobilom marke Mercedes 190, registarske oznake [registarska oznaka] i kretao se kolnikom Sjeverne vezne ceste od istoka u smjeru zapada, dok se kolnikom Sjeverne vezne ceste, od zapada u smjeru istoka , kretao teretni automobil marke Toyota Hilux, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ŽR, te dolaskom do opisanog raskrižja, okrivljenik je vozilom započeo skretati u lijevo, u Ulicu Vinogradska cesta, a da nije propustio vozilo kojim je upravljao ŽR, koji je, dolazeći iz suprotnog smjera zadržavao smjer svog kretanja, uslijed čeg je došlo do udara prednjeg dijela teretnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] u prednji desni dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], a nakon opisanog, u daljnjem nekontroliranom kretanju, došlo je do udara prednjeg dijela teretnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] u stup javne rasvjete sa sjeverne vezne ceste, a u ovoj prometnoj nesreći lake tjelesne ozljede zadobio je ŽR, koji je nakon ukazane liječničke pomoći u Općoj bolnici "Dr. Josip Benčević" u [adresa], pušten kući, dok je okrivljenik IR zadobio teške tjelesne ozljede te je zadržan na liječenju u opisanoj ustanovi.

6.1. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj: Pn-187/2018, sud je kao nesporno utvrdio da je kod ovoga suda vođen parnični postupak radi naknade štete tužitelja ŽR protiv tuženika Wiener osiguranje d.d., a radi štetnog događaja od 5. svibnja 2018. u kojem je sudjelovao tužitelj kao vozač vozila [registarska oznaka], kao i IR upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], koju je isti i prouzročio, a čije vozilo je bilo osigurano kod tuženika. U predmetnom postupku stranke su 11. prosinca 2018. na zapisnik kod ovoga suda sklopile sudsku nagodbu prema kojoj je tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 58.000,00 kuna, kao i troškove postupka.

6.2. Uvidom u zapisnik o očevidu Ml-JP PP Slavonski Brod od 6. svibnja 2018. broj: 51 1-1 1-09-2/2-1/1-234/2018 razvidno je da se prometna nezgoda dogodila 5. svibnja 2018. oko 22:30 sati na raskrižju [adresa] ([adresa]) i [adresa] u [adresa]. Razvidno je da je kolnik bio mokar, gladak, dobar. Širina kolnika Sjeverne vezne ceste iznosi 6,80 m, a širina kolnika Vinogradske ceste 6,00 m. Nadalje, iz zapisnika proizlazi da se s jugoistočne strane raskrižja na kolnik nadovezuje nogostup širine 2,80 m na južni rub kolnika Sjeverne vezne ceste, istočno od raskrižja, na kolnik se nadovezuje travnato-šljunčana bankina širine 1,50 m te travnata površina većih prostornih dimenzija. Sa sjeverne strane kolnika iste ulice nadovezuje se asfaltirana površina širine 2,50 m te travna površina većih prostornih dimenzija. Također, proizlazi da se po sredini kolnika Sjeverne vezne ceste nalazi dobro vidljiva puna uzdužna razdjelna crta, koja u samom raskrižju prelazi u isprekidanu razdjelnu crtu. S jugoistočne strane raskrižja u ulici Vinogradska cesta nalazi se vidno postavljen prometni znak „Stop – obvezno zaustavljanje“. Stanje u prometu bilo je rijetko, bila je kiša, a vidljivost u noćnim uvjetima dobro osvjetljena. Iz policijskog zapisnika razvidno je da je u prometnoj nesreći sudjelovao IR upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], koji je u nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede, i ŽR upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], a koji je dobio lake tjelesne ozljede. Nadalje, nije razvidno da su vidljivi i izuzeti tragovi kočenja.

6.3. Uvidom u mišljenje Policijske uprave Brodsko-posavska PPRP Slavonski Brod za IR od 10.svibnja 2018.sud je utvrdio da je temeljem provedenih ispitivanja i dobivenih rezultata koncentracije apsolutnog alkohola utvrđena koncentracija u krvi od 0,00 g/kg i u mokraći 0,34 g/kg, temeljem čega se zaključuje da je IR u trenutku prometne nezgode bio trijezan.

6.4. Uvidom u mišljenje vještaka FRN, mag.ing.mech. od 5. srpnja 2018. kao i zapisnik o vještačenju Službe za traseološka vještačenja Centra za forenzična ispitivanja " DR" razvidno je da je u prometnoj nesreći došlo do sraza čeone strane teretnog automobila „Toyota“ kojim je upravljao ŽR i čeone i prednje desne strane automobila „Mercedes“ kojim je upravljao IR. Uzdužne osi vozila u sudaru zatvarale su kut od oko 150 stupnjeva. Mjesto sudara dva vozila nalazilo se u raskrižju sa centralnom točkom sudara oko 20 m istočno od PZM te oko 5,40 metara od osi u pravcu juga. Brzina automobila „Toyota“ u trenutku sudara iznosila je oko 83 km/sat dok je brzina automobila „Mercedes“ u trenutku sudara iznosila oko 15 km/sat. U nedostatku tragova kočenja nije moguće izračunati brzinu kretanja automobila „Toyota“ prije sudara. Nadalje, navedeno je da ukoliko su se oba vozila prije sudara kretala konstantnom brzinom (istovjetnom sudarnim brzinama) tada je udaljenost između vozila u trenutku kada je IR započeo skretanje iznosila oko 64 metra. Ukoliko je vozač vozila „Toyota“ mogao uočiti početak skretanja automobila „Mercedes“ te u slučaju pravovremene reakcije, sudar bi izbjegao forsiranim kočenjem sa svake brzine niže od 71 km/h (u uvjetima mokrog kolnika).

6.5. Uvidom u ugovor o pružanju usluga izvan vlastite obitelji od 6. kolovoza 2018. sud je utvrdio da je isti zaključen između ER kao korisnika usluge, uz punomoćnika JRN (bez navedenog osobnog identifikacijskog broja i adrese) i Sunčica j.d.o.o., OIB: 91126010753, iz [adresa], F [adresa], dana 6. kolovoza 2018. Predmetnim ugovorom ugovoren je smještaj korisnika od 6. kolovoza 2018., odnosno ugovoren je stalni i cjelodnevni boravak korisnika uz pružanje usluge prehrane, njege i brige o zdrav lju, kao i njegovih radnih aktivnosti i korištenja slobodnog vremena. Nadalje, odredbom članka 3. ugovoreno je da će korisnik, njegov punomoćnik ili zastupnik za ugovorene usluge plaćati mjesečnu naknadu u iznosu 4.000,00 kuna do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, za svo vrijeme trajanja ugovora. Nadalje, iz uplatnica koje prileže spisu stranica 36 razvidno je da je platitelj navedenih usluga smještaja tužitelja bio [obrt], a koja plaćanja su izvršena u kolovozu, rujnu i listopadu 2018 ., svako u iznosu 4.000,00 kuna.

6.6. Iz korespondencije između tužitelja i tuženika iz srpnja 2021. razvidno je da se tužitelj tuženiku obratio odštetnim zahtjevom, koji je tuženik odbio, odnosno otklonio kao pravno neosnovan smatrajući da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženikova osiguranika, a protiv koje odluke je tužitelj uložio prigovor, kojega je tuženik odbio u cijelosti kao neosnovan.

6.7. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2. studenog 2017. klasa: UP/I- 141-02/17-03/03220260979, URBROJ: 341-16-06/2-17-28938 razvidno je da je BR zbog bolesti 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, te mu se od 31. ožujka 2016. priznaje pravo na invalidsku mirovinu.

6.1.1. Navedene materijalne dokaze sud je prihvatio i iste je cijenio vjerodostojnim, jer sadržaj istih u tijeku postupka nije niti bio sporan, a činjenice na koje se odnose predmetne isprave, koje su relevantne za utvrđivanje važnih činjenica, kao nesporne su utvrđene personalnim dokazima i provedenim vještačenjima.

7. Svjedokinja JRN, nećakinja tužitelja, iskazala je kako tužitelj nakon prometne nesreće nije mogao biti sam kod kuće jer nije mogao samostalno brinuti o sebi i jer je bio nepokretan te ga je ona smjestila u dom Sunčana u [adresa]. S tim u svezi iskazala je kako je tužitelj u navedenom domu boravio tri mjeseca, a za vrijeme njegova boravka u domu svjedokinja je plaćala trošak smještaja te joj je tuženik novac vratio kada je izašao iz doma. Svjedokinja je navela kako je ona za smještaj tužitelja u domu u navedenom razdoblju platila ukupno 12.000,00 kuna odnosno 4.000,00 kuna za svaki mjesec boravka tužitelja u domu. U tom pogledu navela je kako je plaćanje troškova smještaja tužitelja u dom plaćao i njezin suprug, a s obzirom da su bračni drugovi, plaćanje su vršili sa svog zajedničkog računa. Svjedokinja je dodatno pojasnila, s obzirom da je iskazala da tužitelj nije mogao brinuti sam o sebi nakon otpusta iz bolnice, da je pod tim mislila da je tužitelj bio praktički nepokretan po izlasku iz bolnice te mu je bila potrebna medicinska skrb 24 sata dnevno.

7.1. Iskaz svjedokinje JRN sud je prihvatio i isti cijenio iskrenim, budući da iz samog ugovora o smještaju u dom proizlazi da je u istome navedena i ona kao punomoćnik/zastupnik tužitelja, kao korisnika doma, a također iz dostavljenih uplatnica razvidno je da je Autoprijevoznik VR izvršio plaćanje predmetnih računa, a sud smatra da je životno i logično da svjedokinja zajedno sa suprugom raspolaže sredstvima obrta, jer obrtnik odgovara vlastitom imovinom, a koja onda predstavlja bračnu stečevinu. Pri tome je sud cijenio i činjenicu da tuženik nije niti osporavao činjenicu da predmetni računi nisu podmireni niti činjenicu da isti nisu plaćeni po nalogu tužitelja i da tužitelj navedena sredstva nije vratio.

8. Tužitelj IR u svom je iskazu naveo kako je on zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi najprije boravio na Odjelu intenzivne njege u Općoj bolnici "Dr. Josip Benčević" u [adresa] i to tri mjeseca, od toga 45 dana na intenzivnoj njezi. S tim u svezi iskazao je kako mu je liječnica rekla da nakon ova tri mjeseca više ne može boraviti u bolnici te bi se trebao smjestiti u dom budući da je tužitelj bio gotovo nepokretan. Nadalje, iskazao je kako je nakon toga kontaktirao svoju nećakinju JRN kako bi mu ona financijski pomogla oko smještaja u dom, a na što je njegova nećakinja i pristala te je smješten u dom „ J“ u [adresa], gdje je proveo tri mjeseca, što je financirala njegova nećakinja JRN. S tim u svezi iskazao je kako je on po izlasku iz doma vratio nećakinji cjelokupan iznos koji je ona za njega platila na ime troškova smještaja. Tužitelj je naveo kako je on u prometnoj nezgodi zadobio prijelom svih rebara, zdjelične kosti, lopatice te se nakon prometne nezgode ne može više osloniti na desnu nogu. Također, iskazao je kako mu je nakon izlaska iz doma omogućena kućna njega koju ima i nadalje, a što ostvaruje putem Centra za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu. U odnosu na kućnu njegu iskazao je da istu ostvaruje dva puta tjedno, a s obzirom da nije u stanju samostalno se okupati, dok mu oko svakodnevnih poslova poput odlaska u trgovinu i kućanskih poslova, pomažu susjedi, a na kućnu adresu mu se dovozi hrana iz pučke kuhinje. Opisujući prometnu nezgodu od 5. svibnja 2018. tužitelj je iskazao kako je toga dana padala kiša i bilo je nevrijeme, tužitelj je upravljao vozilom marke Mercedes i kretao se Sjevernom veznom cestom od istoka prema zapadu, odjednom je s prednje strane vozila osjetio strašni udarac, premda prethodno nije vidio svjetla nekakvog vozila da se kreće prema njemu. Tužitelj je, nadalje, iskazao da zadnje čega se sjeća je bio miris paljevine u automobilu te je on otkopčao sigurnosni pojas i ispao je iz automobila, a mobitelu mu je ispao negdje na sredini kolnika, dok mu je nećakinja JRN rekla kako ju je nazvao, međutim, on se toga ne sjeća. Tužitelj je iskazao kako zna da vozač koji je prouzrokovao nezgodu nije odmah alkotestiran. Iskazao je kako ga nitko ništa nije pitao, u bolnicu niti u dom mu nije došao nitko od djelatnika policije. Tužitelj je iskazao kako ga je, nakon otprilike mjesec dana od izlaska iz bolnice, dok je još bio smješten u domu, nećak odvezao u policiju kako bi provjerio što su poduzeli vezano za prometnu nezgodu, a u policiji su mu rekli da je to sve riješeno, te su mu iste večeri djelatnici policije u dom donijeli zapisnik, odnosno, rješenje o prekršaju.

8.1. Iskaz tužitelja sud je prihvatio i cijenio ga iskrenim jer je isti dan životno i uvjerljivo, a okolnosti o kojima je tužitelj iskazivao kao nesporne činjenice proizlaze i iz materijalnih dokaza koje prileže spisu, kao i iskaza svjedokinje JRN.

9. Vještak FRN, koji je dao mišljenje u prekršajnom postupku u provedenom vještačenju ispred Centra za forenzična ispitivanja „Ivan Vučetić“, pozvan kao svjedok iskazao je kako je on izradio vještačenje po nalogu Postaje prometne policije Slavonski Brod 5. srpnja 2018. S tim u svezi iskazao je kako mu je naloženo da vještačenjem utvrdi dinamiku nastanka prometne nesreće te brzinu kretanja osobnog automobila Toyota Hilux kojim je upravljao ŽR, a on je isto sačinio i otpremio nalogodavcu. U odnosu na provedeno vještačenje iskazao je kako je predmetno vještačenje izrađeno računalnom simulacijom odnosno korištenjem softvera PC Chrash, a kao ulazne parametre, odnosno podatke, koristio je podatke iz očevidne dokumentacije Postaje prometne policije Slavonski Brod, a to su fotografije mjesta događaja sa prikazanim tragovima i oštećenjima, situacijski plan i zapisnik o očevidu. Svjedok je iskazao da se brzina kretanja vozila marke Toyota može izračunati prema zapisniku o očevidu i ostaloj dokumentaciji, jer očevidom nisu zabilježeni tragovi kočenja niti jednog vozila, tako da je brzina automobila Toyota, kao i brzina drugog vozila izračunata u trenutku prometne nesreće kao njegova sudarna brzina, a na temelju deformacijskih oštećenja oba vozila te puta postsudarnog kretanja oba vozila koja su sudjelovala u sudaru. S tim u svezi pojasnio je kako se pri tome misli na daljinu odbačaja oba vozila od mjesta sudara do njihovih zaustavnih pozicija, a dodatno je iskazao kako su kod simulacijskog izračuna korišteni tehnički podatci za oba vozila sudionika prometne nesreće. Svjedok je, nadalje, pojasnio da sudarna brzina podrazumijeva brzinu u trenutku kontakta dva vozila dok za izračun brzine automobila Toyota u fazi približavanja mjestu sudara u nedostatku bilo kakvih tragova, pa tako i tragova kočenja nije bilo moguće utvrditi što je i navedeno u pisanom nalazu i mišljenju. Nadalje, iskazao je, da hipotetski u konkretnom slučaju, ali i u bilo kojem drugom, ako bi vozilo prije sudara kočilo, tada bi svakako imalo veću brzinu prije kočenja od one u trenutku sudara.

9.1. Sud iskaz vještaka Berislava Barišić-Jaman prihvaća te isti cijeni iskrenim, iskaz vještaka o okolnostima provedenog vještačenja dan je objektivno i stručno, a njegove zaključke u bitnome je potvrdio i stalni sudski vještak Darko Konjević, dipl.ing.prom. kojemu je povjereno vještačenje u ovom predmetu, stoga sud nije imao razloga posumnjati u iskrenost iskaza vještaka Berislava Barišić-Jaman.

10. Na okolnost visine neimovinske štete provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. med. Marcelu Marcikiću, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 2. svibnja 2023. naveo kako se ozljede tužitelja koje su utvrđene nakon ozljeđivanja u prometnoj nesreći od 5. svibnja 2018. kvalificiraju kao osobito teška tjelesna ozljeda. Nadalje, vještak je naveo kako je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta kroz 7 dana nakon nesreće, bolove srednjeg intenziteta do 30 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera do 75 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – ulaze u pojačane napore. Također, stalni sudski vještak naveo je da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku neposredno prije sudara, sekundarni strah jakog intenziteta trajanja do 7 dana nakon nesreće, strah srednjeg intenziteta oko 20 dana, te slabog intenziteta oko 60 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja te mogućih komplikacija na koje je upozoren. Dr. med. Marcikić naveo je i kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u punom dnevnom opsegu (8 radnih sati) kroz 3 mjeseca, zatim 6 sati dnevno kroz 3 mjeseca, potom 4 sata dnevno kroz 10 mjeseci, a koja se odnosi na pomoć kod odijevanja i obuvanja, održavanja higijene, pribavljanja osnovnih životnih potrepština, odlazaka na kontrole, te pri uobičajenim aktivnostima u kući. Postoji potreba za tuđom pomoći druge osobe - trajno, 2 sata dnevno. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo kako zbog šepanja i hoda sa štakama kod tužitelja postoji naruženost srednjeg stupnja svakodnevno vidljiva trećima. U odnosu na zdravstveno stanje tužitelja prije prometne nezgode, vještak je naveo da je tužitelj bio uredno samostalno pokretan primjereno dobi i zdravstvenom stanju. S tim u svezi naveo je da su sada (nakon prometne nezgode) tužitelju toliko ograničene mogućnosti za kretanje da nije sposoban voziti automobil, prelaziti veće hodne razdaljine, sjediti na tvrdoj podlozi što mu izaziva bol u desnom kuku te je ovisan o pomoći druge osobe. Vještak je, također, naveo kako zbog tužiteljeva zdravstvenog stanja postoji veliki rizik za operacijsko liječenje kuka te se od operacije odustalo. Stalni sudski vještak dr. med. Marcel Marcikić, naveo je kako je uzevši u obzir zanimanje, dob i spol, mišljenja da je kod tužitelja zbog ozljede prsnog koša došlo do umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 10%, zbog teškog oštećenja funkcije desnog kuka u smislu teško umanjene pokretljivosti i skraćenja desne noge za 1 cm - oko 45%, tj došlo je do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 50% (pedeset posto) uz naruženost srednjeg stupnja svakodnevno vidljivo trećima. Naime, vještak je naveo kako tužitelj ulaže pojačane napore pri hodu sa štakama, sjedenju, ustajanju, ležanju na krevetu, održavanju higijene, obuvanju, a ne može samostalno obaviti uobičajene radnje i postupke u kućnom okružju (pospremanje, pribavljanje namirnica i sl.).

10.1. Sud je pisani nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Marcikića dostavio strankama na očitovanje. Podneskom od 8. svibnja 2023. tužitelj se očitovao na predmetni nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke te je naveo da na isti nema primjedbi.

10.1.1. Nadalje, na isti se podneskom od 9. studenog 2023. očitovao tuženik na način da je naveo da prigovara nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na ocjenu smanjenja životne aktivnosti i trajanja tuđe pomoći i njege, a posebno potrebi za trajnom tuđom pomoći. Tuženik je, nadalje, opetovano naveo kako iz zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da je isti od ranije imao teške kronične bolesti koje nisu u uzročnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom, te je naveo da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 13. ožujka 2016. godine utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti od 100%, stoga ocjenu vještaka glede umanjenja pokretljivosti jednog zgloba kuka od čak 45% i posljedično potrebu za tuđom pomoći tuženik ne smatra primjerenom jer se isto ne može ocjenjivati u tom obimu kod osobe koja već ima značajno umanjenje životne aktivnosti zbog niza drugih bolesti i oštećenja/invalidnosti. Tuženik je naveo i kako vještak prilikom ocjene umanjenja životne aktivnosti nije uzeo u obzir činjenicu da je tijek liječenja i oporavak od posljedica predmetne nezgode bio ograničen zbog prethodnog zdravstvenog stanja tužitelja, odnosno da se zbog istoga odustalo od operativnog zahvata kuka, te da su posljedice zbog toga veće. Također, naveo je kako je iz zdravstvenog kartona tužitelja razvidno da mu je utvrđena 100%-tna invalidnost i potpuna radna nesposobnost od 13. ožujka 2016. godine, stoga tuženik smatra da već od tada postoji značajno umanjenje opće životne aktivnosti kod tužitelja. S tim u svezi tuženik je naveo i kako umanjenje pokretljivosti jednog zgloba kuka ne predstavlja umanjenje opće životne aktivnosti u iznosu od 45%, što je gotovo pola cjelokupne životne aktivnosti te je naveo kako smatra da se ista ne može ocjenjivati u tom obimu kod osobe koja već ima značajno umanjenu opću životnu aktivnost zbog niza drugih bolesti i oštećenje tj. 100% je invalid. Tuženik je, također, naveo da sposobnost vožnje automobila, prelaska većih razdaljina pješice, sjedenja na tvrdoj podlozi ne mogu predstavljati umanjenje opće životne aktivnosti od gotovo 50%, a pogotovo ne kod osobe koja već od prije ima značajno umanjenu opću životnu aktivnost. S tim u svezi naveo je da kod ocjene umanjenja opće životne aktivnosti kao isključive posljedice predmetne prometne nezgode, vještak nije uzeo u obzir činjenicu da se od operacije kuka odustalo zbog tužiteljevog zdravstvenog stanja i rizika za poduzimanje operativnog liječenja. Nadalje, naveo je kako smatra da je uobičajeno da se radi takvog utjecaja na tijek liječenja i sami oporavak ukupna ocjena umanjenja opće životne aktivnosti umanji barem za 1/3 do 1/2 u odnosu na ocjenu koja bi se donijela da nije bilo tih ograničenja, a u konkretnom slučaju to je onaj dio umanjenja opće životne aktivnosti koji kod tužitelja već postoji prije predmetnog štetnog događaja.

10.1.2. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: Pn-85/2022-47 od 1. kolovoza 2025. sud je odredio provođenje dopunskog medicinskog vještačenja, a s obzirom na prigovore tuženika o ranijem zdravstvenom stanju tužitelja i utvrđenoj invalidnosti od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. S obzirom na istaknute prigovore tuženika u tijeku postupka, stalni sudski vještak dr. med. Marcel Marcikić očitovao se na zdravstveno stanje tužitelja prije i nakon predmetne prometne nezgode podneskom od 16. kolovoza 2025. U predmetnom podnesku vještak je naveo zdravstvena stanja tužitelja, a koja nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, pri tome je naveo da je tužitelj kardiološki bolesnik, da je 2013. doživio srčani udar te da je nakon prometne nesreće za vrijeme boravka u JIL-u doživio srčani udar za što je imao velike predispozicije, a koji srčani udar je posljedica stradavanja u prometnoj nesreći zbog nagnječenja prsnog koša i pluća nakon serijskog prijeloma rebara. S tim u svezi naveo je da potonje spomenuti srčani udar nije ostavio nove posljedice i nije uzet u obzir prilikom određivanja umanjenja opće životne aktivnosti. Nadalje, vještak je naveo i kako se tužitelj godinama liječi zbog kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB), a koju bolest vještak nije povezivao s prometnom nesrećom. Također, naveo je kako se tužitelj liječi zbog bolesti štitnjače pri endokrinologu te je 2014. učinjena punkcija i utvrđena gušavost-hipertireoza, a koja bolest kontrolirana lijekovima nije od utjecaja na prijašnji i sadašnji status tužitelja. Vještak je naveo i kako je tužitelj 2022. godine bio podvrgnut operaciji tumora lijevog oka, ima očnu protezu, a koja bolest nije uzeta u obzir prilikom ocjene trajnih posljedica prometne nesreće. U svezi s navedenim, vještak je dodatno naveo kako je prije prometne nesreće tužitelj bio jednako bolestan kao i nakon prometne nesreće, odnosno, prometna nesreća nije pogoršala njegov srčani i plućni status, niti je dodatno oštetila funkciju vida ili štitnjače. Stalni sudski vještak, u odnosu na zdravstvena stanja koja su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, naveo je kako je prometna nesreća kao novi događaj u životu tužitelja , koji mu je ugrozio život, jer je ista uzrok prijeloma 9 rebara i nagnječenja pluća, ali bez dokazane smanjene plućne funkcije, a sa zaostalim bolovima kod ležanja i povremeni grčevi u stjenki prsnog koša. Također, naveo je kako je prometna nesreća uzrok nastanka prijeloma zglobne čašice desnog kuka kao novi događaj u životu tužitelja, koji ga je djelomično onesposobio za normalno kretanje, a što nije postojalo prije prometne nesreće jer se isto ne nalazi u zdravstvenom kartonu tužitelja. Također, naveo je kako je tužitelju od tada skraćena desna noga za 1 cm, zbog čega šepa, a dok je prije prometne nezgode bio potpuno pokretan u skladu sa životnom dobi.

10.1.3. Dodatno, stalni sudski vještak naveo je kako tužitelja u svakodnevnom životu najviše onesposobljava oštećeni kuk i kraća noga koja boli pri pokretima i opterećenju u području kuka, te on ne može hodati bez štaka. U tom smislu naveo je da se radi o teškom oštećenju kuka koji se cijeni sa 40% umanjenja opće životne aktivnosti. Također, vještak je naveo da kod tužitelja u prometnoj nesreći nije moralo doći do skraćenja noge za 1 cm i do najtežeg oblika prijeloma rebara (serijski prijelom svih, za disanje važnih rebara). Također, naveo je kako ne postoji krivnja tužitelja što isti nije mogao biti podvrgnut operativnom zahvatu kuka, a vještak drži neutemeljenim tvrdnje tuženika da su posljedice kod tužitelja veće jer nije operiran jer je ishod operacije neizvjestan, odnosno on se ne može prognozirati. Zaključno, vještak je naveo kako činjenica da je tužitelj zbog kroničnih bolesti osoba s invaliditetom od 100%, ne znači da on nije bio uredno pokretan, bezbolan, bez šepanja i bez bolova u prsištu, te da nije morao uzimati analgetike pri promjeni klimatskih uvjeta okoline i nakon napora hoda.

10.2. Podneskom od 16. rujna 2025. tuženik je prigovorio dopuni nalaza i mišljenja vještaka Marcela Marcikića dr.med., kao kontradiktornom i nepotpunom te je predložio provedbu novog medicinskog vještačenja na okolnost ocjene težine medicinskih posljedica nastalih kod tužitelja isključivo kao posljedice ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći uz uvažavanje činjenice o teškom zdravstvenom stanju tužitelja prije nastanka ovog štetnog događaja. U odnosu na dopunu nalaza i mišljenja tuženik je istaknuo jednake primjedbe kao i u podnesku od 9. studenog 2023. na osnovni nalaz i mišljenje vještaka.

10.3. U podnesku od 6. veljače 2026. tužitelj je naveo kako je vještak dopunio svoj nalaz i odgovorio na sve prigovore tuženika, osobito u dijelu razgraničenja ozljeda koje su posljedica štetnog događaja od prijašnjih bolesti i evidentirane 100% radne nesposobnosti tužitelja, koju je tužitelj zbog bolesti imao i prije nezgode. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci koje je istaknuo u podnesku od 16. rujna 2025., kao i istaknuti prigovor zastre, tužitelj je naveo kako je on tužbeni zahtjev postavio podneskom od 22. travnja 2025., dok je podneskom od 19. kolovoza 2025. povećao tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja na ime dospjele tuđe pomoći i rente sukladno tada važećoj sudskoj praksi prema kojoj cijena sata nestručne tuđe pomoći iznosi 4,00 EUR. U pogledu istaknutog prigovora zastare tužitelj je naveo kako je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da je završetak liječenja bio krajem 2020. godine, dok je tužbeni zahtjev proširen u travnju 2025., dakle, u okviru petogodišnjeg zastarnog roka, stoga osporava prigovor zastare.

10.4. Stalni sudski vještak Marcel Marcikić u svom je usmenom izlaganju nalaza i mišljenja, na ročištu održanom kod ovoga suda 2. srpnja 2026. iskazao kako ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja i dopune istoga. U odnosu na procjenu umanjenja opće životne aktivnosti tužitelja vještak je iskazao da je tužitelj kronični bolesnik zbog gubitka jednog oka, preboljelog srčanog infarkta 2013., povišenog krvnog tlaka i kronične opstruktivne bolesti pluća, te je isti procijenjen po Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranja sa 100% invaliditetom. Nadalje, iskazao je da je tužitelj prije prometne nesreće uredno hodao, nije imao bolova u prsnom košu, uredno se mogao obući, voziti automobil, brinuti o sebi, održavati higijenu, odijevati se i obuvati, odlaziti po namirnice, a nakon prometne nesreće, tužitelj više ne može sebi nabavljati namirnice jer ima teško oštećen kuk, skraćenu nogu, a kada leži osjeća bolove u području desne strane prsnog koša zbog čega leži na lijevoj strani. S tim u svezi iskazao je kako kronične prijašnje bolesti tužitelja nemaju utjecaja na ocjenu umanjenja opće životne aktivnosti zbog oštećenja lokomotornog sustava i koštanog dijela prsnog koša te se ne može umanjiti sadašnja ocjena umanjena opće životne aktivnosti. Vještak je, nadalje, iskazao kako tužitelj ulaže 50% više pojačanih napora nakon prometne nesreće zbog svog oštećenja u odnosu na istodobnu osobu sa sličnim zdravstvenim tegobama kroničnog tipa. U odnosu na prigovore tuženika da na zdravstveno stanje tužitelja utječe i činjenica da isti nije podvrgnut potrebnim operativnim zahvatima, vještak je iskazao da kod tužitelja postoji teško oštećenje srca od čega je jedno infarkt 2013. , a drugo srčani zastoj za vrijeme boravka u JIL-u bolnici u [adresa] nakon prometne nesreće gdje mu je spašen život reanimacijom, u tom smislu naveo je kako se radilo o srčanom zastoju uslijed ozljede prsnog koša, zatim zbog kronične opstruktivne bolesti kao što je astma postoji toliki rizik za siguran operacijski zahvat sa aspekta anesteziologa koji pri pregledu upozorava pacijenta o visokom riziku zajedno s kirurgom što je ovdje bio slučaj i od operacije se odustalo, dakle bez obzira na dob tužitelja vještak smatra da zbog kroničnih oboljenja tužitelj neće biti u mogućnosti ikada se podvrgnuti potrebnim operativnim zahvatima. S tim u svezi iskazao je i kako je odluka o "neoperiranju" donesena od strane anesteziologa i kirurga kao tima koji sudjeluje pri operaciji i ona je neosporiva. U odnosu na 100% invalidnost tužitelja, vještak je naveo kako prema tablicama o procjeni invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tužitelj je 50% invalid zbog oboljenja oka, zatim zbog pluća 40%, zbog oštećenja funkcije srca minimalno 40%, a kako se postotci ne mogu zbrajati tužitelj je ocijenjen kao 100% invalid zbog oboljenja. Nadalje, naveo je kada bi se potonje navedenim postotcima invalidnost dodala i invalidnost zbog oštećenja kuka, ona bi iznosila oko 40%. S tim u svezi vještak je iskazao kako bi tužitelj bio ponovo ocijenjen sa 100% invalidnosti kada bi podnio zahtjev Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Vještak je u tom smislu naveo da rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o kroničn im bolestima ne može utjecati na vještakovu ocjenu umanjenja opće životne aktivnosti jer se radi o dva sustava ocjene postotaka i ne može se izjednačavati. U odnosu na prigovor tuženika glede ocijene umanjenja opće životne aktivnosti nakon ozljede, osobi koja već ima umanjenu opću životnu aktivnost zbog bolesti, odnosno 100% invalidnost, vještak je iskazao kako prema takvim navodima tuženika takvoj osobi uopće ne bi trebalo ocjenjivati postotak umanjenja opće životne aktivnosti, te je naveo da on kao vještak ne može umanjivati ocjenjene postotke zbog toga što je netko visoke životne dobi ili ima kronične bolesti, nego će o tome odlučiti sud u procjeni visine neimovinske štete i odluke osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10.5. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Marcela Marcikića, dr. med. prihvatio i isti je cijenio stručnim, objektivnim i nepristranim, uzimajući u obzir da je vještak u cijelosti udovoljio zadatku vještačenja, a dopunskim vještačenjem i usmenim izlaganjem, odgovorio na sve istaknute prigovore i primjedbe. U tom smislu sud cijeni neosnovanim tuženikovo daljnje ustrajanje s prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka, kao i prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

11. Na okolnost mehanizma nastanka i dinamike prometne nezgode provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke Darku Konjeviću, dipl. ing. prometa, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 25. siječnja 2024., naveo da se prometna nesreća dogodila 5. svibnja 2018. u noćnim uvjetima vožnje na mokrom asfaltnom kolničkom zastoru Sjeverne vezne ceste, ulice u [adresa], u raskrižju/“T“ spajanju sa Ul. Vinogradskom, te da su u istoj sudjelovali IR upravljajući sa osobnim automobilom "MERCEDES 190" registarske oznake [registarska oznaka] i ŽR upravljajući sa teretnim automobilom "TOYOTA Hilux" registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje, vještak je naveo da je IR, vozač vozila koji je skretao ulijevo, bio dužan je propustiti vozilo "TOYOTA Hilux" koje je, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja. S tim u svezi naveo je kako prometno-tehnički izuzetci od pravila nisu predviđeni. Stalni sudski vještak naveo je da je sudar ostvaren na lijevoj prometnoj traci promatrano u smjeru kretanja osobnog automobila „MERCEDES“ sa kojim je upravljao IR u trenutku kada se prednji lijevi ugao osobnog automobila nalazio na zamišljenom rubu kolnika u raskrižju. Također, vještak je naveo kako vozila na kolniku nisu ostavila vidljive tragove kočenja na mokrom kolniku prije sudara. Vještak je zaključio da je u trenutku sudara brzina osobnog automobila „TOYOTA“ bila oko 81 km/h, a brzina osobnog automobila „MERCEDES“ bila je oko 15 km/h. S tim u svezi naveo je kako je brzina bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h, a svako prekoračenje brzine predstavlja prometno-tehnički doprinos visini štete jer kinetička energija raste sa kvadratom brzine, a u sudaru se pretvara u deformacijski rad. Nadalje, stalni sudski vještak naveo je da je ŽR upravljao sa teretnim automobilom najvećom dopuštenom brzinom zaustavio bi teretni automobil prije presjecišta sa putanjom kretanja osobnog automobila „MERCEDES“ pa prekoračenje brzine predstavlja i prometno-tehnički doprinos nastanku prometne nesreće. Stalni sudski vještak je naveo i kako je prema vremenu skretanja osobnog automobila „MERCEDES“ do sudara je ŽR imao vremenske mogućnosti za kočenje prije sudara. Nadalje, naveo je da ako je teretni automobil „TOYOTA“ bio kočen prije sudara, bez tragova kočenja na mokrom kolniku prometno-tehnički nije moguće utvrditi intenzitet kočenja (usporenje), vrijeme kočenja do sudara i put kočenja do sudara.

11.1. Tužitelj se podneskom od 30. siječnja 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Darka Konjevića, dipl. ing. prom. te je naveo kako se isti neznatno razlikuje od nalaza Službe za traseološka vještačenja Centra za forenzična ispitivanja „Ivan Vučetić“, i to u procijeni brzine kretanja vozila osiguranika tuženika. U tom smislu naveo je kako oba vještaka navode da je brzina kretanja ograničena na 50% km/h i oba vještaka navela su da se radi o sudarnoj brzini jer nema tragova kočenja. U tom smislu naveo je kako je za pretpostaviti da je osiguranik tuženika koji se kretao pravocrtno za razliku od tužitelja, pri uočavanju opasnosti poduzeo radnju kočenja, koja nije ostavila tragova zbog mokrog kolnika ili uključenja ABS sustava, a što bi značilo da se prije uočavanja opasnosti kretao i većom brzinom, ali u tom dijelu tužitelj nije osporavao nalaz vještaka. Tužitelj je naveo i kako predmetni nalaz i mišljenje potvrđuju navode tužbe glede tužiteljeva doprinosa nastanku nezgode i štete u visino od 50%, kako je tužbeni zahtjev i postavljen. Kod tako istaknutih navoda tužitelj je ustrajao i u podnesku od 12. veljače 2024.

11.1.1. Tuženik se podneskom od 28. veljače 2024. očitovao na nalaz i mišljenje prometnog vještaka te je naveo da na isti nema primjedbi, a također je naveo kako je i nadalje mišljenja da je uzrok nastanka nezgode nepropisna radnja skretanja tužitelja koji je oduzeo prednost prolaska vozilu osiguranika tuženika (čl. 57. ZSPNC-a), te da je, neovisno o brzini kretanja vozila osiguranika tuženika, u opisanim okolnostima nezgoda za istoga bila neizbježna.

11.2. Usmeno izlažući svoj pisani nalaz i mišljenje na ročištu održanom kod ovoga suda 2. srpnja 2026. stalni sudski vještak Darko Konjević, dipl. ing. prom. ustrajao je kod danog pisanog nalaza i mišljenja. Nadalje, vještak je iskazao u odnosu brzinu kretanja vozila marke „Tyota“, kojim je upravljao ŽR, kako je on utvrdio brzinu kretanja 81 km/h, dok je ta brzina prema nalazu i mišljenju Centra „Ivan Vučetić“ iznosila 83 km/h, te je naveo kako se tu radi o neznatnom odstupanju jer kod izračuna brzine procjenjuju se usporenje i deformacija koja nastaje u sudaru kao posljedica promjene brzine, a dozvoljena odstupanja jesu do 10%. Vještak je, nadalje, iskazao kako smatra da je tužitelj mogao pravovremeno uočiti vozilo kojim je upravljao ŽR pri njegovoj brzini kretanja, i pravovremeno reagirati. Također, iskazao je kako se vozilo kojim je upravljao ŽR moglo pravovremeno zaustaviti pri svakoj brzini kretanja manjoj od 76 km/h, a osobito pri dopuštenoj brzini od 50 km/h, te je naveo kako smatra da se u konkretnom slučaju vozilo g. ŽR nije moglo zaustaviti. U odnosu na položaj vozila gospodina ŽR u trenutku kada je tužitelj započeo radnju skretanja, vještak je naveo kako je on na stranici 15 pisanog nalaza i mišljenja naveo kako je sigurnosna zona 83 metra, dok se gospodin ŽR nalazio na 54 metra, a što znači da je bio unutar sigurnosne zone. S tim u svezi vještak je naveo kako je širina sigurnosne zone izračunat prema najvećoj dopuštenoj brzini ( 50 km /h) i vremenu sigurnog skretanja.

11.3. S obzirom da stranke nisu imale posebnih primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, da je nalaz i mišljenje dan iscrpno, izrađen je u skladu s pravilima struke, nepristrano i objektivno, sud je isti prihvatio, uzimajući pri tome u obzir da je navode vještaka Konjevića u bitnome potvrdio i iskaz vještaka Berislava Barišić- Jaman, koji je na iste okolnosti glede istog štetnog događaja proveo vještačenje u prekršajnom postupku.

12, Na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultat cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članka 3. i 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP) i članaka 1085. stavka 3., 1086., 1089., 1092., i 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO).

13.1. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose po osnovu imovinske i neimovinske štete temelji se na odredbama članka 29., 1103. (neimovinska) i 1086. (imovinska) ZOO. Pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, imajući u vidu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

13.2. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. ZOOP prometna nesreća je događaj kod kojega je šteta nastala zbog uporabe prijevoznog sredstva. Prema točki 3. istoga članka i stavka ZOOP-a, korisnik prijevoznog sredstva je fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom, a prema članku

. stavak 1. točke 7. ZOOP odgovorni osiguratelj je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama. Nadalje, prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 8. ZOOP oštećena osoba je svaka osoba kojoj je nanesena šteta na stvarima i/ili na osobama, koja na temelju ovoga Zakona ima pravo podnijeti odštetni zahtjev.

13.3. Prema odredbi članka 22. stavka 1. ZOOP vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Prema stavku 2. istoga članka ZOOP ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta, a stavkom 3. propisano je da su ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

13.4. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13.4.1. Prema odredbi članka 1045. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13.4.2. Naime, prema objektivnoj koncepciji štete, kako je to određeno člankom 1046. ZPP štetu čini i povreda prava osobnosti što se povodi pod pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a. Dakle, oštećenik ima pravo na isplatu novčane naknade samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini, odnosno iznosu pravične novčane naknade, sud će imati na umu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali će voditi računa i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.5. Prema odredbi članka 1085. stavka 3. ZOO kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, a prema odredbi članka 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Prema odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

14. Iz svih izvedenih dokaza sud nesporno utvrđuje da se 5. svibnja 2018. oko 22,30 sati, u [adresa], u blizini raskrižja Sjeverne vezne ceste i Vinogradske ceste, dogodila teška prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući osobnim vozilom marke Mercedes, registarskih oznaka [registarska oznaka], i osiguranik tuženika ŽR, koji je upravljao teretnim vozilom marke Toyota Hilux, registarske oznake [registarska oznaka], a koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Nadalje, sud utvrđuje da se predmetna prometna nezgoda dogodila u noćnim uvjetima vožnje na mokrom asfaltnom kolničkom zastoru Sjeverne vezne ceste, ulice u [adresa], u raskrižju/“T“ spajanju sa Ul. Vinogradskom, gdje je tužitelj, vozač vozila koji je skretao ulijevo, bio dužan je propustiti vozilo "TOYOTA Hilux" koje je, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja, sudar je ostvaren na lijevoj prometnoj traci promatrano u smjeru kretanja osobnog automobila „MERCEDES“ sa kojim je upravljao tužitelj u trenutku kada se prednji lijevi ugao osobnog automobila nalazio na zamišljenom rubu kolnika u raskrižju. Nadalje, provedenim vještačenjem nesporno je utvrđeno kako vozila na kolniku nisu ostavila vidljive tragove kočenja na mokrom kolniku prije sudara , te je zaključio kako je brzina sudara vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika bila oko 81 km/h, a vozila tužitelja oko 15 km/h, dok je na tom dijelu dionice brzina bila ograničena na 50 km/h. Također, vještačenjem je utvrđeno da se osiguranik tužen ika nije mogao pravovremeno zaustaviti zbog brzine kretanja, a da bi se mogao zaustaviti brzina kretanja njegova vozila morala je biti mana od 76 km/h. Također je vještačenjem utvrđeno da je u trenutku kada je tužitelj započeo radnju skretanja, tužitelj bio unutar sigurnosne zone, čija je širina 83 metra, a tužitelj se svojim vozilom nalazio na širini od 54 metra. Nadalje, provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je kao posljedica prometne nesreće kod tužitelja nastala osobito teška tjelesna ozljeda. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog posljedica prometne nesreće, a koje ozljede nisu povezane s bolestima zbog kojih je tužitelju utvrđena radna nesposobnost i priznata 100% invalidnost rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta kroz 7 dana nakon nesreće, bolove srednjeg intenziteta do 30 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera do 75 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – ulaze u pojačane napore. Nadalje je utvrđeno i da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku neposredno prije sudara, sekundarni strah jakog intenziteta trajanja do 7 dana nakon nesreće, strah srednjeg intenziteta oko 20 dana, te slabog intenziteta oko 60 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja te mogućih komplikacija na koje je upozoren. Utvrđeno je i kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u punom dnevnom opsegu (8 radnih sati) kroz 3 mjeseca, zatim 6 sati dnevno kroz 3 mjeseca, potom 4 sata dnevno kroz 10 mjeseci, a koja se odnosi na pomoć kod odijevanja i obuvanja, održavanja higijene, pribavljanja osnovnih životnih potrepština, odlazaka na kontrole, te pri uobičajenim aktivnostima u kući. Postoji potreba za tuđom pomoći druge osobe - trajno, 2 sata dnevno. Provedenim vještačenjem, a kako je ranije i obrazloženo kod tužitelja je došlo do trajnog umanjenja opće živote aktivnosti od 50% uz naruženost srednjeg stupnja svakodnevno vidljivo trećima. Također, nesporno je utvrđeno da je tužitelj, nakon prometne nezgode zbog potrebne skrbi i njege bio smješten u ustanovu – dom "Sunčana", da je ugovoreni mjesečni iznos smještaja bio 4.000,00 kuna, a koje troškove je za račun tužitelja podmirila njegova nećakinja JRN uplatama s računa obrta [obrt].

14.1. U odnosu na navedeno temeljem odredbe članka 1092. ZOO, kojom je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja, i članka 1072. stavak 2. ZOO propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, a sud je utvrdio da je tužitelj s obzirom da je svojom radnjom oduzeo prednost prolaska vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika doprinio nastanku prometne nesreće u omjeru od 60%, dok je suoodgovornost osiguranika tuženika 40% s obzirom da je isti upravljao značajno većom brzinom kretanja od dopuštene (sudarna brzina od oko 81 km/h), a koja brzina nije prilagođena uvjetima mokrog kolnika i noćne vožnje.

15. Odlučujući o zahtjevu za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, prihvaćajući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke ovaj sud utvrdio je da na ime bolova tužitelju pripada pravo na naknadu od 2.874,37 EUR (bolovi jakog i srednjeg intenziteta i slabog intenziteta i trajnog karaktera), dok je sud o bolovima slabog intenziteta i povremenog karaktera odlučivao pri odmjeravanju novčane naknade zbog umanjenja opće životne aktivnosti, koja je utvrđena u iznosu od 50%, a koju je sud prema Orjentacijskim kriterijima odmjerio u iznosu od 21.899,26 EUR (40% do 60%: 4.379,85 EUR po 10%), dok je na ime straha osnovanim sud našao iznos od 15.999,37 EUR. Dakle, ukupno je na ime povrede prava osobnosti utvrđen iznos od 40.773,00 EUR, pa s obzirom na doprinos tužitelja od 60% nastanku prometne nezgode istome pripada 40% navedenoga iznosa, a što iznosi 15.999,37 EUR.

15.1. Nadalje, nesporno je utvrđeno da je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega, i to u povećanom opsegu prvih 6 mjeseci, i to 3 mjeseca po 8 sati i 3 mjeseca po 6 sati, a trajno 2 sata dnevno, uzimajući u obzir da se prema odredbi članka 1089. stavak 2. visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. S tim u svezi sud je prihvatio zatraženi iznos od 4,00 EUR po satu, koji iznos je sud odmjerio u skladu s ustaljenom sudskom praksom, vodeći računa o stopi inflacije na tržištu, te je računajući ukupan broj sati za vrijeme od 1. studenog 2018. do 21. travnja 2025. Na taj način sud je utvrdio ukupan broj sati tuđe pomoći od 5.052,00 EUR (računajući mjesec s 30 dana i godinu s 365 dana), a što prema vrijednosti sata od 4,00 EUR iznosi 20.208,00 EUR, uzimajući u obzir doprinos tužitelja od 60%, tužitelju bi pripadalo pravo na iznos od 8.083,20 EUR. Međutim, tuženik je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev istaknuo prigovor zastare. U pogledu tuženikova prigovora zastare valja istaknuti da je odredbom članka 230. stavak 1. ZOO propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U stavku 2. istoga članka propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. U odnosu na zahtjev za naknadom imovinske štete tužitelj je najprije uopćeno potraživao naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege, a zatim je istu podneskom od 22. travnja 2025. potraživao za razdoblje od 1. studenog 2018. pa do 21. travnja 2025. Naime, naknada imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege smatra se dospjelom s danom prestanka potrebe za pružanjem iste, u tom smisli valja navesti da prema odredbi članka. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, dok tuđa pomoć i njega jest imovinska šteta u smislu odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a. Dakle, s obzirom na trajnu potrebu za tuđom pomoći i njegom, koju tužitelj potražuje za određeni period, od izlaska iz doma 1. studenog 2018. pa do preinake tužbenog zahtjeva 21. travnja 2026. potražuje u iznosu od 9.026,50 EUR, dok nadalje istu potražuje kroz rentu, valja istaknuti da u odnosu na tako utuženo razdoblje nije protekao petogodišnji zastarni rok jer se naknada potražuje za razdoblje počevši od 1. studenog 2018., a tužba je podnesena već sa zahtjevom za naknadom za tuđu pomoć 8. travnja 2022.

15.2. U odnosu na imovinsku štetu u vidu plaćenih računa za smještaj tužitelja u dom "Sunčana" u [adresa], sud je nesporno utvrdio da je isti trošak nastao i da je tužitelj isti snosio naknadnim vraćanjem istoga svojoj nećakinji, koja je prethodno za njega navedene troškove platila, stoga je sud kao osnovan iznos utvrdio iznos od 1.592,67 EUR (12.000,00 kuna), a s obzirom na doprinos tužitelja od 60% isti i ostvaruje pravo na 40% toga iznosa, a što iznosi 637,07 EUR.

15.3. Pored svega navedenog tužitelj je preinačenim tužbenim zahtjevom od 22. travnja 2022. potraživao i rentu zbog potrebe tuđe pomoći i njege, koji je uvećao podneskom od 19. kolovoza 2025., s tim u svezi valja istaknuti kako je odredbom članka 1095. ZOO propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu. U tijeku postupka provedenim medicinskim vještačenjem nesporno je utvrđeno da zbog posljedica prometne nesreće tužitelj ulaže pojačane napore pri hodu sa štakama, sjedenju, ustajanju, ležanju na krevetu, održavanju higijene, obuvanju, a ne može samostalno obaviti uobičajene radnje i postupke u kućnom okružju (pospremanje, pribavljanje namirnica i sl.) te da kod istoga postoji trajna potreba za tuđom pomoći od dva sata dnevno. S obzirom na navedeno,

15.3.1. Valja istaknuti kako zahtjev za isplatu pojedinačnih iznosa novčane rente zastarijeva u roku od 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog davanja . Ranije je sud obrazložio da naknada za tuđu pomoć po mišljenju suda dospijeva nakon prestanka potrebe za tuđom pomoći, to sud s obzirom da je zahtjev za rentu postavljen podneskom od 22. travnja 2025. i odnosi se na utuženo razdoblje od 1. svibnja 2025. do 31. kolovoza 2025. utvrđuje da nije nastupila zastara. Visinu rente kako ju je tužitelj zatražio sud smatra primjerenom s obzirom na broj dana u mjesecu i potrebu za tuđom pomoći od dva sata dnevno.

15.4. U odnosu na istaknuti prigovor zastare na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neimovinsku štetu valja istaknuti, kako se u konkretnoj pravnoj stvari štetni događaj zbio 5. svibnja 2018., a tužba je podnesena sudu 8. travnja 2022., u kojem trenutku nije protekao petogodišnji zastarni rok, dok trogodišnji zastarni rok jest protekao. Pri tome valja istaknuti da zastara zahtjeva kod naknade nematerijalne štete ovisi o vrsti zahtjeva jer ona ne teče jednako i od istog datuma kod svakog zahtjeva. (isto Županijski sud u Zagrebu poslovni broj: Gžn-2309/09 od 16. listopada 2010.) Naime, u konkretnoj pravnoj stvari kod tužitelja su utvrđeni bolovi, strah, kao i umanjenje opće životne aktivnosti trajno, tužitelj je i nakon prometne nezgode nastavio liječenje, prema nalazu i mišljenju vještaka Marcela Marcikića (stranica spisa 99) liječenje tužitelja može se smatrati završenim nakon završetka fizikalne terapije u kući, krajem 2020. godine, iz kojeg razloga sud cijeni neosnovanim prigovor zastare jer ovaj sud smatra da se zastara ima računati od prestanka potrebe za liječenjem od posljedica prometne nezgode.

16. U odnosu na tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata valja istaknuti kako je u konkretnoj pravnoj svari tužitelj dva puta (podneskom od 21. travnja 2025., zaprimljenom u spis 22. travnja 2025. i podneskom od 19. kolovoza 2025., zaprimljenom u spis 20. travnja 2025.) preinačio tužbeni zahtjev. U tom smislu valja istaknuti da kada tužitelj traži od tuženika novčani iznos na ime pravične novčane naknade, u pogledu koje je tužitelj zahtjev prema tuženiku postavio tek podneskom tijekom parničnog postupka, kada je zapravo preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za navedeni iznos, tada tužitelju zakonska zatezna kamata na taj dosuđeni iznos pripada upravo počev od dana kada je tužitelj u podnesku i zatražio isplatu te pravične novčane naknade. (isto Županijski sud u Rijeci, poslovni broj: ž R 1188/2020- 2 od 5. siječnja 2021.) S tim u svezi sud je tužitelju i dosudio zakonsku zateznu kamatu. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na neimovinsku štetu donijeta je sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva, a isti je podnesen 5. svibnja 2021. (stranica spisa 37), dok je na imovinsku štetu zakonska zatezna kamata određena sukladno odredbi čanka 1089. stavak 2. od presuđenja, odnosno od donošenja prvostupanjske presude, do isplate.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5., 155. i 164. ZPP. Tužitelj je u sporu uspio 90% (100% u pogledu osnove jer je dokazao osnovu povrede prava osobnosti i osnovu imovinske štete, i 90% u pogledu visine). Uspjeh tuženika je 10%. Stoga sud cijeni da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te je tuženika obvezao da naknadi troškove postupka tužitelju.

17.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik te činjenicu da tužiteljicu zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) tužitelju su kao osnovani priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7 točka 1 Tarife. Tužiteljici je kao osnovan priznat i trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife. Nadalje, sud je osnovanim troškovima tužiteljici priznao i trošak sastava podnesaka 24. svibnja 2022., 8. svibnja 2023., 30. siječnja 2024.,22. travnja 2025. svako u iznosu 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1, ukupno 2.000,00 EUR. Tarife. Nadalje osnovanim je priznat i trošak sastava podnesaka od 18. listopad 2024., 20. kolovoza 2025. i 6. veljače 2026. svaki u iznosu 250,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife, ukupno 750,00 EUR. Sud je osnovanim troškom priznao i trošak zastupanja na ročištima 1. veljače 2023., 20. travnja 2023., 27. rujna 2023. i 2. srpnja 2026. svaki u iznosu 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 2.000,00 EUR. Trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife. Dakle, sud je sveukupno tužitelju utvrdio osnovanim iznos od 5.850,00 EUR na koji iznos je priznao i PDV od 1.462,50 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife što iznosi 7.312,50 EUR.

17.2. Na navedeni iznos sud je tužitelju osnovanim utvrdio iznos plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 250,00 EUR, a u kojem iznosu je tužitelj predujam koji je bio nužan za vođenje ovoga postupka i predujmio (stranica spisa 96). Sud je tužitelu u istoj točki izreke priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 90,25 EUR jer je tužitelj u navedenom iznosu pristojbu i platio (dokaz na stranici spisa 6) te je sud tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 254,05 EUR jer je tužitelj sukladno odredbi članka 3. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) tužitelj u obvezi platiti sudsku pristojbu na navedeni iznos.

17.3. Sud je dakle, ukupno osnovanim utvrdio i tužitelju dosudio iznos od 7.906,80 EUR, dok je za više zatraženi iznos od ukupno 1.063,45 EUR odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

17.4. Kamate na trošak su temeljem odredbe članka 151. stavak 3. ZPP i odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ) dosuđene od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi iz članka 29. ZOO.

18. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja i presude.

Slavonski Brod, 18. rujna 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužitelj IR po punomoćniku Marijanu Betlach, odvjetniku u Slavonskom Brodu

2. Tuženik Uniqua osiguranje d.d., po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku u Osijeku