REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-676/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Stipiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz Zagreba, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Saše Stipića, odvjetnika i punomoćnice tuženika FŽ, temeljem generalne punomoći broj Su-502/24, dana 18. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, 10000 Zagreb da isplatiti tužitelju ODVJETNIK HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 4.379,85 EUR/33.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe po stopi propisanoj čl.29 st.2 ZOO. tj.po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena do isplate.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, 10000 Zagreb tužitelju ODVJETNIK HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe po stopi propisanoj čl.29 st.2 ZOO. tj. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena do isplate."

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 9. listopada 2019. godine Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Regionalni ured Zagreb, Zagreb, Ulica kralja Zvonimira 15, ovdje tuženiku, podnio zahtjev za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo za korištenje mjera aktivne politike zapošljavanja, Klasa: 103-05/19- 01/5879, Ur. broj: 251-04/9-19-3, radi zapošljavanja ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Dana 22. listopada 2019. godine tužitelju je dostavljena obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva, Klasa: 103-05/19-01/5879, Ur. broj: 251-04/9-19-3 od dana 14.10.2019. godine, iz razloga što je utvrđeno da je kod tužitelja do smanjenja broja zaposlenika došlo uslijed isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, a kriterij koji proizlazi iz Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera u 2019. godini, a sve kako je opisano u obavijesti. Nastavno obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva, tužitelj je dana 4. studenoga 2019. godine podnio prigovor na isto u kojem je naveo da prema propisu na koje je uputilo nadležno tijelo jasno proizlazi kako se prilikom provođenja sporne mjere za zapošljavanje nigdje ne navodi kriterij po kojem bi se razlikovala dodjela potpora za novog radnika prema tome je li ugovor o radu prijašnjeg radnika bio sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, te je primjenom navedenog propisa tužitelj ispunio uvjete za dodjelu potpore, a sve kako je detaljnije opisano i navedeno u prigovoru na obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva od dana 31. listopada 2019. godine. Naime, kod tužitelja je bio zaposlen radnik ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 17. listopada 2018. godine, a na razdoblje od 16. studenog 2018. godine do 16. svibnja 2019. godine. Dana 16. svibnja 2019. godine tužitelj i ĐŽ potpisali su Sporazum o prestanku ugovora o radu te prema tome nisu dalje produljili ugovor o radu, a sve voljom radnika tj. iz razloga tada pronalaska novog zaposlenja u Hrvatskom pravnom centru, Zagreb, Andrije Hebranga 21. Dakle, u trenutku podnošenja zahtjeva iz točke I. ovog tužbe, tužitelj nije imao povećano zapošljavanje unazad dvanaest mjeseci već opravdano upražnjeno radno mjesto što je rezultat dobrovoljnog odlaska radnika ĐŽ. Jasno je kako ni ne postoji odluka o poslovno uvjetovanom otkazu. Zapošljavanjem ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelj je nadoknadio opravdano upražnjeno radno mjesto. Dana 14. studenoga 2019. godine tužitelj je zaprimio zahtjev za potporu za zapošljavanje pripravništvo – odgovor na prigovor na negativnu ocjenu zahtjeva od dana, Klasa: 103- 05/19-01/5879, Urbroj: 251-04/9-19-5, od dana 08.11.2019. godine, temeljem kojeg se potvrđuje negativna ocjena zahtjeva. Njime se upućuje na provedbenu uputu, kao uputu o postupanju i dokument koji detaljnije razrađuje uvjete i načine korištenja sredstava za provođenje mjera u kojem se prema navodima prvostupanjskog tijela nalazi definicija opravdano upražnjenog radnog mjesta. Na dostavljeni odgovor na prigovor, podnesen je dana 2. prosinca 2019. godine prigovor na odgovor na prigovor na negativnu ocjenu zahtjeva od dana 2. prosinca 2019. godine, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Središnji ured, Zagreb, Savska cesta 64, daljnje pojašnjavajući razloge neopravdanosti odbijanja zahtjeva radi dodjeljivanja državne potpore. Radi podnesenog prigovora, 15. siječnja 2020. godine zaprimljen je prigovor na negativnu ocjenu zahtjeva – očitovanje, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured Zagreb, Klasa: 103-05/19-04/371, Ur.broj: 344-123/1-19-02 od 27. prosinca 2019., kojim se potvrđuju navodi prvostupanjskog tijela bez očitovanja na točke i navode tužiteljeva prigovora. Navodi da je radni odnos odvjetnika kao poslodavca i odvjetničkog vježbenika kao radnika po svojoj naravi specifičan te je prema tome i posebno uređen Zakonom o odvjetništvu (NN 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11). Tako prema odredbi čl. 63. st. 4. navedenog zakona odvjetnički vježbenici nakon 18 mjeseci vježbeničke prakse u odvjetničkom uredu imaju pravo pristupiti polaganju pravosudnog ispita, sukladno Zakonu o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu, dok prema odredbi čl. 67. navedenog zakona odvjetničkom vježbeniku prestaje pravo na obavljanje vježbe i mora ga se brisati iz imenika odvjetničkih vježbenika ako u roku od tri godine od stjecanja prava na polaganje pravosudnog ispita ne položi taj ispit ili ako bez opravdanog razloga u roku od dvije godine ne zatraži upis u imenik odvjetnika nakon što je za to stekao uvjete. Kako prema navedenom čl. 63. st. 4. Zakona o odvjetništvu nakon osamnaest mjeseci vježbeničke prakse u odvjetničkom uredu odvjetnički vježbenik stječe pravo za polaganje pravosudnog ispita, tako je i nužno da se ugovori o radu odvjetničkih vježbenika sklapaju na vrijeme od osamnaest mjeseci. U slučaju da je odvjetnički vježbenik već imao dio odrađenog vježbeničkog staža, ugovor o radu se sklapa na preostalo vrijeme. Razlog tome je što nakon stjecanja prava pristupa polaganju pravosudnog ispita, odvjetnički vježbenik osobno odlučuje hoće li pristupiti polaganju pravosudnog ispita i nastaviti svoje stručno usavršavanje u tom području. Prema tome odluka o nastavku radnog odnosa je kako na poslodavcu tako i na samom radniku budući je nužno sklapanje ugovora na određeno vrijeme, a odvjetnički vježbenik može nastaviti raditi kod bilo kojeg drugog poslodavca. Navedenim člankom 67. Zakona o odvjetništvu izričito je propisan rok u kojem odvjetnički vježbenik ima pravo biti zaposlen na radnom mjestu odvjetničkog vježbenika. U suprotnom ga se briše iz Imenika vježbenika pri Hrvatskoj odvjetničkoj komori te mu sukladno tome i prestaje radni odnos. Jedina je zakonska mogućnost zapošljavanja odvjetničkog vježbenika temeljem ugovora na određeno vrijeme te je svaki ugovor o radu zasnovan na neodređeno vrijeme protivan izričitim zakonskim odredbama. Nadalje, člankom 5. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) jasno je propisano da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Prema tome provedbena uputa, uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2019. godini kao i bilo koji drugi administrativni propis i praksa moraju biti u suglasnosti s zakonom, u ovom slučaju relevantnim odredbama Zakona o odvjetništvu koji kao posebni zakon regulira odvjetničku djelatnost. Slijedom navedenog, proizlazi da je kriterij za dodjelu potpore za zapošljavanje kojim postoji razlikovanje opravdano upražnjenog radnog mjesta prema tome je li ugovor o radu s prijašnjim radnikom bio sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, u slučaju radnog odnosa odvjetničkog vježbenika kao radnika i odvjetnika kao poslodavca prema izričitim zakonskim odredbama neprimjenjiv u cijelosti. Tužitelj napominje kako je dodjeljivanje potpore za zapošljavanje prilikom zapošljavanja odvjetničkih vježbenika potpuno uobičajena stvar te tužitelj do sada nikada nije tražio državne potpore radi financiranja. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.379,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik je stava, kako je ključno pravno pitanje u ovoj pravnoj stvari utvrđivanje, je li tužitelj imao pravo na dodjelu potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo. Tuženik provodi mjere aktivne politike zapošljavanja iz Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja, a prema propisanim kriterijima i uvjetima koje je, sukladno Zakonu o tržištu rada (NN br. 118/18, 32/20, 18/22) donijelo Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje s ciljem uključivanja u obrazovanje i zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih i drugih nezaposlenih osoba kojima je zbog nepovoljnog položaja na tržištu rada potrebna financijska potpora. Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti tuženika (potpore za zapošljavanje i usavršavanje, financiranje obrazovanja nezaposlenih osoba i ostale mjere) temelje se na čl. 34-46. Zakonu o tržištu rada. Navodi da Upravno vijeće Zavoda na temelju čl. 36. Zakonu o tržištu rada donosi Uvjete i načine korištenja sredstava za provođenje mjera iz nadležnosti Zavoda za svaku pojedinu godinu ili pojedini Nacionalni plan poticanja zapošljavanja, a navedenim uvjetima između ostaloga je propisano da se poslodavca pisanim podneskom obavještava o odobrenoj potpori, nakon čega se pristupa potpisu ugovora. Zaprimanje zahtjeva i obradu (ocjenu) po mjerama aktivne politike zapošljavanja tuženik nije ovlašten provoditi sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Tuženik postupa u skladu s načelom ustavnosti i zakonitosti u provođenju svih radnji povezanih s provođenjem, dodjeljivanjem i kontroliranjem mjera aktivne politike zapošljavanja po sui generis pravilima postupanja, koji nisu istovjetni pravilima upravnog postupka, međutim pripadaju sferi upravnog prava, pa time tuženik nije dužan donijeti obavijest o negativnoj ocjeni, očitovanja na prigovore i ostale akte u obliku upravnog akta, ali se tuženik dužan pridržavati svih važećih propisa u postupanju, a primjenjujući visoku pažnju i stručnost u odlučivanju i donošenju odgovarajućih akata. Navodi da je tužitelj dana 09.10.2019. godine tuženiku podnio zahtjev za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo Navedeni zahtjev je istog dana i urudžbiran. Uz navedeni zahtjev tužitelj je predao dokumentaciju potrebnu za obradu predmetnog zahtjeva, između ostaloga Izjavu o broju zaposlenih. Tuženik je navedeni zahtjev obradio te se obratio tužitelju dana 11. listopada 2019. godine e-mailom sa zahtjevom za dopunom dokumentacije predane uz zahtjev za potporu. Naime, uvidom u spis tuženik je utvrdio da predmetni zahtjev ne udovoljava uvjetima za dodjelu potpore po kriteriju povećanja broja zaposlenih, već se pristupilo predmetnom zahtjevu po kriteriju opravdanosti upražnjenih radnih mjesta. Istim putem tužitelj je upućen da dostavi Odluku o otkazu Ugovora o radu i kopiju ugovora o radu za osobu koja je prekinula radni odnos unazad 12 mjeseci. Na navedeno traženje tuženika tužitelj je dostavio Ugovor o radu pripravnika (odvjetničkog vježbenike) ĐŽ od dana 17.10.2018. godine i Sporazum o prestanku Ugovora o radu za ĐŽ od dana 16.05.2019. godine. Uvidom u sada kompletnu dokumentaciju tuženik je dopisom od dana 14.10.2019. godine obavijestio podnositelja zahtjeva o negativnoj ocjeni zahtjeva. Naime, sukladno Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja, u nadležnosti HZZ-a za 2019. godinu (javno dostupni uvjeti na web stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje), kao temeljni kriterij za dodjeljivanje potpore definiran je kriterij povećanja broja zaposlenih osoba u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci, a koji navedeni zahtjev ne ispunjava. Iznimno je moguće da se potpora za zapošljavanje odobri poslodavcu, koji ima opravdano upražnjeno radno mjesto, pri čemu je definirano da se opravdano upražnjeno radno mjesto odnosi na raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme dobrovoljnim odlaskom radnika. Na navedenu negativnu ocjenu zahtjeva tužitelj je dana 06.11.2019. uložio prigovor. Na navedeni prigovor odgovoreno je dopisom od dana 08.11.2019. godine sa dodatnim pojašnjenjem navoda iz obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva. Tužitelj je dana 03.12.2019. godine podnio drugi prigovor na negativnu ocjenu zahtjeva. HZZ Područna služba Zagreb je 2. prigovor poslodavca na negativnu ocjenu zahtjeva proslijedila navedeni prigovor i omogućila uvid u spis HZZ Središnjem uredu. Središnji ured dana 09.12.2019. godine dopisom obavještava tužitelja da ostaje pri negativnoj ocjeni zahtjeva. Tuženik ističe da je u Uvjetima i načinu korištenja sredstava za provođenje mjera (dalje u tekstu: „Uvjeti“) jasno određeno da se potpora može dodijeliti poslodavcima ukoliko će zapošljavanje uz potporu dovesti do neto povećanja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci. Prosječan broj zaposlenih predstavlja izračun kretanja broja zaposlenih po svakom mjesecu unazad 12 mjeseci. Tužitelj kao poslodavac je tijekom 12 mjeseci koje prethode Zahtjevu imao zaposlene 2 osobe (vlasnik i odvjetnički vježbenik), dok je na dan podnošenja Zahtjeva imao zaposlenu 1 osobu odnosno samo sebe kao vlasnika.

Dakle, iz navedenog kriterija razvidno je da tužitelj nije udovoljio Uvjetima za dodjelu mjera, te je predmetni Zahtjev stoga ocijenjen negativno. Dodatno, tuženik ističe da je u Uvjetima izričito navedeno da se potpora za zapošljavanje može dodijeliti poslodavcima koji nemaju povećano zapošljavanje unazad 12 mjeseci već opravdano upražnjena radna mjesta koja nadoknađuju zapošljavanjem uz potporu.

Kao što je navedeno u Uvjetima, opravdano upražnjena radna mjesta trebaju biti rezultat:

– dobrovoljnog odlaska,

– invalidnosti,

– nesposobnosti za rad,

– umirovljenja zbog dobi,

– dobrovoljnog smanjenja radnog vremena ili

– zakonskog odlaska zbog povrede radne obveze,

a ne kao posljedica viška radne snage.

Prema Uvjetima i načinu korištenja sredstava za provođenje mjera u 2019. godini potpora se može dodijeliti poslodavcima ukoliko će zapošljavanje uz potporu dovesti do neto povećanja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci. Prosječan broj zaposlenih predstavlja izračun kretanja broja zaposlenih po svakom mjesecu unazad 12 mjeseci. Radnici za koje teče ugovorna obveza po ugovoru o dodjeli potpore za zapošljavanje temeljem potpore za zapošljavanje dodijeljene kroz mjere iz 2018. godine ne ulaze u izračun prosječne zaposlenosti. Poslodavci moraju imati zaposlenog najmanje jednog radnika unazad 6 mjeseci. Potpora za zapošljavanje može se dodijeliti poslodavcima koji nemaju povećano zapošljavanje unazad 12 mjeseci već opravdano upražnjena radna mjesta koja nadoknađuju zapošljavanjem uz potporu. Opravdano upražnjena radna mjesta trebaju biti rezultat dobrovoljnog odlaska, invalidnosti, nesposobnosti za rad, umirovljenja zbog dobi, dobrovoljnog smanjenja radnog vremena ili zakonskog odlaska zbog povrede radne obveze, a ne kao posljedica viška radne snage. Poslodavci ne smiju imati Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu unazad 6 mjeseci. Ne bi li pokušao opravdati pad broja zaposlenih, tužitelj navodi kako je radni odnos sa odvjetničkim vježbenikom prestao sporazumom, ergo potpada pod kategoriju dobrovoljnog odlaska radnika. Međutim, ono što je u predmetnom postupku ipak ključno, jest činjenica da je tužitelj dostavio sporazum o prestanku radnog odnosa iz koje je vidljivo kako sporazum o prestanku radnog odnosa odvjetničkog vježbenika nije bio potreban, jer mu je na isti datum na koji je datumiran sporazum o prestanku radnog odnosa isticao radni odnos temeljem Ugovora o radu. Dakle, ne radi se o opravdano upražnjenom radnom mjestu kao što to proizvoljno tumači tužitelj, budući isto treba biti rezultat dobrovoljnog odlaska, invalidnosti, umirovljenja zbog dobi, dobrovoljnog smanjenja radnog vremena ili zakonskog odlaska zbog povrede radne obveze, a ne kao posljedica viška radne snage. Ovim potezom tužitelj kao poslodavac je evidentno htio zaobići pravila o prestanku radnog odnosa po sili zakona odnosno po samom Ugovoru o radu kako bi mogao aplicirati za potporu za novog odvjetničkog vježbenika. Tužitelj je zapošljavao radnika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme što se sukladno odredbama Zakona o radu, smatra privremenom potrebom za dodatnom radnom snagom, te se prekidom takvog ugovora smatra kako poslodavac (ovdje tužitelj) više nema potrebe za navedenim radnikom (tj. viškom radne snage) te se stoga predmetni sporazumni raskid ugovora ne može smatrati opravdano upražnjenim radnim mjestom. Prema Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanje posla privremena. Pored navedenog, tuženik ističe da poslodavci smanjenje broja zaposlenih ne može nadoknađivati kroz korištenje mjera aktivne politike zapošljavanja, već bi prije trebao zaposliti osobu na vlastiti trošak kako bi nadoknadio smanjenje broja radnika, prije zapošljavanja nove osobe putem mjera aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti HZZ-a. Tuženik ističe da je tužitelj mogao nadomjestiti raskinuti ugovor novim ugovorom za drugo radno mjesto, obzirom da je Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bitan broj radnika, ali ne i njihova struka ili radno mjesto. Sukladno navedenom, razvidno je da tužitelj nije udovoljio Uvjetima propisanim za mjeru aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti tuženika. Stoga je tuženik sukladno svemu navedenom ostao pri negativnoj ocjeni zahtjeva za dodjelu potpore jer nije bila sukladna javno objavljenim Uvjetima za dobivanje potpore, te obrazloženje koja je dostavio tužitelj u prigovoru, nije mogao prihvatiti. Tuženik, nadalje, posebno ističe da u svojoj tužbi tužitelj od suda predlaže isključivo isplatu novčanih sredstava i to uvećanih za zakonsku zateznu kamatu od tuženika na ime neisplaćene potpore za pripravništvo. Međutim, tuženik ističe da je ključna i odlučna činjenica ovog predmeta, je li tužitelj ispunjavao uvjete za apliciranje, odnosno za podnošenje predmetnog Zahtjeva. Ukoliko u praksi HZZ-a poslodavac ispunjava uvjete za Poticaje za pripravništvo, HZZ i poslodavac sklapaju Ugovor o dodjeli državne potpore za pripravništvo, odnosno nalaze se u ugovornom odnosu. Obzirom da u ovom slučaju nije došlo do ugovornog odnosa, upitna je i primjena Zakona o obveznim odnosima. Tuženik, dakle, smatra kako se podnošenje i obrada Zahtjeva nalazi u sferi upravnog prava (ali ne upravnog postupka!), a da je tuženik ispoštovao svu utvrđenu proceduru, kako Zakonom o tržištu rada, tako i Uvjetima. Tuženik također želi dodati da tužitelj u tužbi navodi, kako je dodjeljivanje potpore za pripravništvo prilikom zapošljavanja odvjetničkih vježbenika potpuno uobičajena stvar, a što tuženik ne negira, ali napominje da se potpore za pripravništvo odvjetničkih vježbenika dodjeljuju samo i isključivo poslodavcima, koji pravovremeno podnesu zahtjev za sufinanciranje pripravništva i koji udovoljavaju gore navedenim kriterijima. Stoga, iako je tužitelj zatražio sufinanciranje zapošljavanja odvjetničkog vježbenika, isti nije udovoljio kriterijima za dodjelu same potpore. Nadalje napominje da je tuženik javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle, HZZ raspolaže državnim proračunom, značajnim novčanim sredstvima iz kojih se financiraju i potpore za pripravništvo. Drugim riječima HZZ je dužan svoje financijsko poslovanje temeljiti na odredbama Zakona o proračunu i drugim provedbenim aktima proračunskog računovodstva u cilju osiguranja financijskih sredstava za provođenje aktivnosti Zavoda propisanih Zakonom o tržištu rada, Statutom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i drugim provedbenim aktima koji propisuju poslovanje Zavoda, pa samim time i nepoštivanje procedure utvrđene ranije navedenim dokumentima bilo bi u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja, odnosno načelom da se proračunska sredstva moraju koristiti u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti propisanog čl. 14. Zakona o proračunu (NN 144/21). Slijedom navedenog, predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu uz tužbu (list 7-25 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (list 35-61 spisa) i Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 71-150 spisa), te je saslušao tužitelja kao stranku.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu potpore za zapošljavanje za razdoblje od 17.10.2019. do 17.10.2020. odnosno za 12 mjeseci trajanja subvencije za zapošljavanje i to u visini 50% iznosa bruto II plaće i trošak prijevoza, a temeljem Mjera aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz prosinca 2018. u iznosu od 4.379,85 EUR.

6. Među strankama nije sporno da visina potpore za zapošljavanje za razdoblje od 17.10.2019. do 17.10.2020. iznosi 4.379,85 EUR/33.000,00 kn.

7. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je dana 9. listopada 2019. njegov odvjetnički ured podnio tuženiku zahtjev za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo za korištenje mjera aktivne politike zapošljavanja, radi zapošljavanja odvjetničke vježbenice ČŽ. Također je tada vježbenica ispunjen zahtjev i svu potrebnu dokumentaciju sukladno usmenim i pisanim uputama koje je dobila od tuženika predala tuženiku. Dobiven je negativan odgovor od tuženika odnosno odbijen je zahtjev te je uložio prigovor na tu odluku. Smatra da je tuženik neosnovano odbio zahtjev za sufinanciranje zapošljavanja, te ga je propustio pozvati na sklapanje ugovora i izvršiti isplatu potpore sukladno predmetnim mjerama, a budući tuženik nije donio rješenje o odbijanju njegovog zahtjeva, to nije mogao pokrenuti upravni spor.

8. Iz dokumentacije koja prileži spisu kao relevantno je utvrđeno sljedeće:

- da je tužitelj dana 9. listopada 2019. godine podnio tuženiku zahtjev za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo za korištenje mjera aktivne politike zapošljavanja, Klasa: 103-05/19-01/5879, Ur.broj: 251-04/9-19-3, radi zapošljavanja odvjetničke vježbenice ČŽ (list 35-38 spisa),

- da je tužitelju dana 22. listopada 2019. godine dostavljena obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva Klasa: 103-05/19-01/5879, Ur. broj: 251-04/9-19-3 od dana 14.10.2019. godine (list 7 spisa), kojom tuženik obavještava tužitelja da je zahtjev za mjeru pripravništvo za realni sektor zaprimljen 09.10.2019., Klasa: 103-05/19-01/5879 za osobu ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ocijenjen negativno iz razloga jer sukladno Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za 2019. godinu, kao temeljni kriterij za dodjelu potpora definirano je povećanje broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci. Iznimno, potpora za zapošljavanje može se odobriti poslodavcu koji ima opravdano upražnjeno radno mjesto, pri čemu je definirano da se opravdano upražnjeno radno mjesto odnosi na raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme dobrovoljnim odlaskom radnika. Praćenjem broja zaposlenih u poslovnom subjektu tužitelja utvrđeno je da je u posljednjih 12 mjeseci došlo do pada zaposlenih. Prema naknadno dostavljenoj dokumentaciji utvrđeno je da je do smanjenja broja zaposlenika došlo uslijed isteka Ugovora o radu na određeno vrijeme, što ne predstavlja opravdano upražnjeno radno mjesto.

- da je tužitelj dana 31. listopada 2019. godine podnio prigovor na obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva, ČŽ (list 8-10 spisa) u kojem je naveo kako se u Mjerama aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera u 2019. godini nigdje ne navodi kriterij po kojem bi se razlikovala dodjela potpora za novog radnika prema tome je li ugovor o radu prijašnjeg radnika bio sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, te smatra da je primjenom navedenog propisa ispunio uvjete za dodjelu potpore,

- da je tužitelj dana 14. studenoga 2019. godine zaprimio odgovor na prigovor na negativnu ocjenu zahtjeva Klasa: 103-05/19-01/5879, Urbroj: 251-04/9-19-5, od dana 08.11.2019. godine, kojim je Povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zapošljavanje potvrdilo negativnu ocjenu zahtjeva navodeći da Povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ocjenu zaprimljenog i obrađenog zahtjeva donosi na temelju provedbenih uputa o Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera u 2019. godini. Provedbena uputa, kao uputa o postupanju je dokument koji detaljnije razrađuje uvjete i načine korištenja sredstava za provođenje mjera, od informativnog materijala dostupnog na portalu, te da prema spomenutim Uvjetima i načinima, istek ugovora na određeno vrijeme ne smatra se opravdano upražnjenim radnim mjestom, budući da je na tom radnom mjestu poslodavac imao privremenu (ili povremenu) potrebu za radnikom (list 20 spisa),

- da je tužitelj dana 2. prosinca 2019. godine podnio tuženiku prigovor na odgovor na prigovor na negativnu ocjenu zahtjeva od 8. studenog 2019. godine (list 21-24 spisa),

- da je tuženik povodom podnesenog prigovora, a u vezi obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva za mjeru pripravništvo za realni sektor, Klasa: 103-05/19-01/5879, nakon uvida u predmetnu dokumentaciju dostavio tužitelju očitovanje od 27. prosinca 2019. godine (list 25 spisa) u kojem navodi da se sukladno Uvjetima i načinima za provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja u 2019. godini potpora može dodijeliti poslodavcima ukoliko će zapošljavanje uz potporu dovesti do neto povećanja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci ili poslodavcima koji nemaju povećano zapošljavanje unazad 12 mjeseci, već opravdano upražnjena radna mjesta koja nadoknađuju zapošljavanjem uz potporu. Opravdano upražnjena radna mjesta trebaju biti rezultat dobrovoljnog odlaska, invalidnosti, nesposobnosti za rad, umirovljenje zbog dobi, dobrovoljnog smanjenja radnog vremena ili zakonskog odlaska zbog povrede radne obveze, a ne kao posljedica viška radne snage. Nadalje, utvrđeno je da je smanjenje broja zaposlenih na dan podnošenja zahtjeva u odnosu na prosjek u promatranom razdoblju od 12 mjeseci koji prethodi podnošenju zahtjeva rezultat isteka ugovora o radu na određeno vrijeme i samom tom činjenicom došlo je do smanjenja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih, te nije zadovoljen kriterij za dodjelu potpore za zapošljavanje. Sukladno navedenom, zaključuju da je zahtjev tužitelja opravdano ocijenjen negativno, te zaprimljeni prigovor smatraju neutemeljenim.

9. U konkretnom slučaju, tužitelj kao poslodavac je tijekom 12 mjeseci koji prethode zahtjevu imao zaposlene dvije osobe (vlasnik i odvjetnički vježbenik), dok je na dan podnošenja zahtjeva imao zaposlenu jednu osobu odnosno samo sebe kao vlasnika. Nadalje, iz dokumentacije priležeće spisu utvrđeno je da je do smanjenja broja zaposlenih na dan podnošenja zahtjeva u odnosu na prosjek u promatranom razdoblju od 12 mjeseci koji prethodi podnošenju zahtjeva, rezultat isteka ugovora o radu na određeno vrijeme odvjetničkog vježbenika ĐŽ, pa kako se istek ugovora o radu na određeno vrijeme ne smatra opravdano upražnjenim radnim mjestom, to je zahtjev tužitelja ocijenjen negativno.

10. Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera u 2019. godini propisano je kako se potpora može dodijeliti poslodavcima ukoliko će zapošljavanje uz potporu dovesti do neto povećanja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci. Prosječan broj zaposlenih predstavlja izračun kretanja broja zaposlenih po svakom mjesecu unazad 12 mjeseci. Radnici za koje teče ugovorna obveza po ugovoru o dodjeli potpore za zapošljavanje temeljem potpore za zapošljavanje dodijeljene kroz mjere iz 2018. godine ne ulaze u izračun prosječne zaposlenosti. Poslodavci moraju imati zaposlenog najmanje jednog radnika unazad 6 mjeseci. Potpora za zapošljavanje može se dodijeliti poslodavcima koji nemaju povećano zapošljavanje unazad 12 mjeseci već opravdano upražnjena radna mjesta koja nadoknađuju zapošljavanjem uz potporu. Opravdano upražnjena radna mjesta trebaju biti rezultat dobrovoljnog odlaska, invalidnosti, nesposobnosti za rad, umirovljenja zbog dobi, dobrovoljnog smanjenja radnog vremena ili zakonskog odlaska zbog povrede radne obveze, a ne kao posljedica viška radne snage. Poslodavci ne smiju imati Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu unazad 6 mjeseci.

11. Prema mišljenju ovog suda, tuženik je pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo za korištenje mjera aktivne politike zapošljavanja radi zapošljavanja odvjetničke vježbenice ČŽ ocijenjen negativno jer je iz dokumentacije priložene spisu razvidno da nisu ispunjeni kriteriji za dodjelu potpore za zapošljavanje propisani Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 2019. godini, budući da nije ispunjen uvjet neto povećanja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci, kao i da se radi o neopravdano upražnjenom radnom mjestu koje je rezultat isteka ugovora o radu na određeno vrijeme. Naime, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o opravdano upražnjenom radnom mjestu budući isto treba biti rezultat dobrovoljnog odlaska, invalidnosti, nesposobnosti za rad, umirovljenja zbog dobi, dobrovoljnog smanjenja radnog vremena ili zakonskog odlaska zbog povrede radne obveze, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da je do smanjenja broja zaposlenih na dan podnošenja zahtjeva u odnosu na prosjek u promatranom razdoblju od 12 mjeseca koji prethodi podnošenju zahtjeva rezultat isteka ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog s odvjetničkim vježbenikom ĐŽ (list 11-13 spisa). Ovdje valja napomenuti je do smanjenja broja zaposlenih došlo zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog za razdoblje od 16. studenog 2018. do 16. svibnja 2019., te je stoga odvjetničkom vježbeniku ĐŽ temeljem ugovora o radu radni odnos prestao po sili zakona istekom roka, tj. dana 16. svibnja 2019., sukladno odredbi čl. 112. toč. 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), pa sporazum o prestanku ugovora o radu od 16. svibnja 2019. (list 15 spisa) nije bio potreban jer je odvjetničkom vježbeniku ĐŽ na isti dan kada je sklopljen sporazum o prestanku ugovora o radu, radni odnos prestao po sili zakona.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da nisu ispunjeni kriteriji za dodjelu potpore za zapošljavanje propisani Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 2019. godini, te je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. rujna 2026. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku