Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-116/2024-2

                  

Poslovni broj: Usž-116/2024-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja S. Š. iz G. B., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3946/2022-6 od 3. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3946/2022-6 od 3. listopada 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3946/22-6 od 3. listopada 2023., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/298, URBROJ: 512-2501-22-2 od 24.studenog 2022.

2.              Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I-561-01/21-01/1120, URBROJ: 512M2-50- 22-2 od 28. rujna 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti.

3.              Tužitelj podnosi žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga te u žalbi, u bitnome, navodi da u cijelosti ostaje kod svojih tvrdnji o sudjelovanju u Domovinskom ratu da je svaku večer zaduživao oružje i municiju te se ujutro razduživao i da je čuvao vitalne objekte, Drvni kombinat i trafostanice dok su se u neposrednoj blizini odvijale borbe. Ističe da su u predmetnom razdoblju dva vojna MIG-a neprestano kružila te je područje bilo i bombardirano. Ukazuje na to da su njegove tvrdnje svojim iskazima potvrdili i svjedoci u upravnom postupku, no javnopravna tijela se na te izjave ne osvrću, pa je u tom dijelu i presuda nedovoljno obrazložena. Predlaže da ovaj Sud poništi osporavanu presudu te sam riješi upravnu stvar.

4.              Tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da ostaje kod svojih navoda istaknutih tijekom upravnog sporu. Smatra da je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na zakonu osnovana te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 dalje: ZUS), ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na utvrđenju da tužitelj ne ispunjava pretpostavke iz članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZOHBDR) za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, jer se njegove aktivnosti u predmetnom razdoblju ne mogu smatrati sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu te odredbe.

8.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir  činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode, a koje tužitelj ponavlja i u žalbi.

9.              U prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom postupku ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, iz ukupnosti činjenica utvrđenih u upravnom postupku proizlazi da tužitelj nije, sukladno članku 3. stavku 2. ZOHBDR-u (odredba citirana u obrazloženju osporavanog rješenja i pobijane presude), pružao oružani otpor agresoru niti djelovao u izravnoj svezi s tim otporom. Aktivnosti tužitelja (poput obavljanja noćnih straža i čuvanje kapitalnih objekata) kako on tvrdi, a svjedoci to potvrđuju, ne mogu se smatrati sudjelovanjem u obrani u smislu navedene odredbe, niti to proizlazi iz izjave odnosno navoda tužitelja. Stoga, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje te odredbu članka 3. stavka 2. u vezi sa stvakom 1. ZOHBDR-a, tužitelj ni prema ocjeni ovoga Suda ne ispunjava pretpostavke, koje moraju biti kumulativno ispunjene, za utvrđivanje statusa hravatskog branitelja iz Domovinskog rata.

10.              Naime, prema članku 3. stavku 1. točke b) ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je pripadnik naoružanih odreda Narode zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., dok se prema stavku 2. članku 3. ZOHBDR-a, pod sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11.              Sud zbog toga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razume i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

12.              Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („narodne novine“ 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 26. travnja 2024.

 

     Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.

 

 

                                                                                   

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu