Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr-160/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Odvjetničko društvo Penezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Strojarska 22, OIB: 73677123743, zastupano po punomoćnici, odvjetnici Dunji Zakošek u Zagrebu, protiv ovršenika Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Zagreb, Svetoš imunska cesta 25, OIB: 76023745044, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lovrić & Lalić d.o.o. u Zagrebu, radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2108/2026-3 od 15. srpnja 2026., 18. rujna 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2108/2026-3 od 15. srpnja 2026.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 07. srpnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-51/2023 od dana 21. listopada 2024., djelomično preinačene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-4580/2024 od dana 15. listopada 2025.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ovršenik ističe kako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ocijeniti navode ovršenika sadržane u prijedlogu za odgodu ovrhe od 7. srpnja 2026.. Navodi da je u prijedlogu za odgodu ovrhe detaljno iznio cjelokupni činjenični supstrat zbog kojih je vjerojatno da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja ne daje razloga o odlučnim činjenicama i navodima ovršenika, već obrazloženje rješenja sadrži isključivo nabrajanje navoda ovršenika iz prijedloga za odgodu ovrhe, a nakon kojeg slijedi paušalni zaključak o neispunjenju subjektivne pretpostavke za odgodu ovrhe propisane člankom 65. stavak 1. Ovršnog zakona budući da ovršenik nije po ocjeni prvostupanjskog suda dokazao da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen ovhovoditelju. Smatra da je dokazao da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, propisane člankom 65. Ovršnog zakona, prvostupanjski sud je na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje i prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, a podredno da ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 250,00 eura.

3. Na žalbu ovršenika odgovorio je ovrhovoditelj koji u odgovoru na žalbu osporavava žalbene navode ovršenika i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje. Potražuje trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 200,00 eura.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), u svezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ-a), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2., u svezi članka 381. ZPP-a, kao ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. To iz razloga što je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo razloge o odlučnim činjenicama i ocijenio navode ovršenika iz prijedloga za odgodu ovrhe od 7. srpnja 2026. tako što je u bitnom iznio činjenični supstrat iz prijedloga za odgodu.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovršenik 07. srpnja 2026. podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-51/2023 od 21. listopada 2024., djelomično preinačene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-4580/2024 od 15. listopada 2025.,

- da ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe navodi da je ustanova koja obavlja djelatnost visokog obrazovanja, a ne trgovačko društvo koje obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti. Javna visoka učilišta financiraju se prvenstveno iz državnog proračuna Republike Hrvatske te bi provedbom ovrhe bila naplaćena značajna novčana sredstva u iznosu od čak 7.404,56 eura koje ovršenik ne može nadomjestiti za ovu i sljedeću akademsku godinu te bi značajno bile ugrožene osnovne djelatnosti visokog obrazovanja poput odvijanja nastave i realizacija projekata od općedruštvenog značaja koje ovršenik u svojstvu ustanove visokog obrazovanja (fakulteta) obavlja. Otkazivanjem ili odgađanjem nastave i projekata nanijela bi se nenadoknadiva šteta ne samo ovršeniku kao ustanovi već i svim studentima Fakulteta. Stoga predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, pri čemu ne navodi do kada predlaže odgodu ,

- da je ovršenik prijedlogom od 07. srpnja 2026. podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a,

- da je zaključkom poslovni broj Ovr-2108/2026-6 od 30. srpnja 2026. ovršenik upućen da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-51/2023 od 21. listopada 2024., djelomično preinačene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-4580/2024 od 15. listopada 2025., iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a ).

7. Polazeći od naprijed navedenih činjenica sud prvog stupnja pravilno zaključuje da nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. i stavak 2. OZ-a, stoga je odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.

8. Prema članku 210. stavku 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Stavkom 2. istog članka navodi se da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

9. Nadalje, člankom 65. stavku 1. OZ-a, propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu i to u slučajevima prema točkama 1. do 10. istog članka i stavka OZ-a.

10. Dakle, ovršenik je trebao prije svega učiniti vjerojatnim da bi izravnom naplatom - prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

11. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti, mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi. Ovršenik bi trebao učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka štete uslijed nastavljanja ovrhe (uzročna veza između nastavka ovrhe i nastanka štete), ali i da bi se odgodom ovrhe ta opasnost otklonila. Tu vjerojatnost treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja te utjecaj određenog predmeta ovrhe u odnosu na koji se zahtijeva odgoda ovrhe.

12. Prvostupanjski sud valjano je primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu, i to jer nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz naprijed citirane odredbe OZ-a.

13. U konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje drugog, kumulativno propisanog uvjeta, a to je opasnost nastanka štete uslijed nastavljanja ovrhe (uzročna veza između nastavka ovrhe i nastanka štete), ali i da bi se odgodom ovrhe ta opasnost otklonila. Tako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da ovršenik navodima da se financira prvenstveno iz državnog proračuna Republike Hrvatske te bi provedbom ovrhe bila naplaćena značajna novčana sredstva u iznosu od čak 7.404,56 eura koje ovršenik ne može nadomjestiti za ovu i sljedeću akademsku godinu te bi značajno bile ugrožene osnovne djelatnosti visokog obrazovanja poput odvijanja nastave i realizacija projekata od općedruštvenog značaja, nije naveo niti jednu konkretnu aktivnost, a niti projekt koji bi bili ugroženi provedbom ovrhe, odnosno nije naveo na koji bi način prijenos predmetnog iznosa doveo do takve posljedice, niti je dostavio bilo kakve podatke o svojem financijskom stanju iz kojih bi proizlazila vjerojatnost nastanka štete na koju se poziva.

14. Dakle, iako je ispunjen uvjet iz članka 65. stavak 1. točka 1. OZ-a, ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da nije ispunjen drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz članka 65. OZ-a - da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Iako se za odlučivanje o prijedlogu za odgodu ovrhe ne zahtijeva potpuni dokaz izvjesnosti nastanka štete, ovršenik je ipak dužan iznijeti konkretne činjenice i predložiti odgovarajuće dokaze na temelju kojih bi se moglo zaključiti da postoji realna opasnost nastanka upravo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik u ovom postupku nije učinio ni to. Naime, ovršenik nije naveo niti jednu konkretnu aktivnost, a niti projekti koji bi bili ugroženi provedbom ovrhe, odnosno nije naveo na koji bi način prijenos predmetnog iznosa doveo do takve posljedice, niti je dostavio bilo kakve podatke o svojem financijskom stanju iz kojih bi proizlazila vjerojatnost nastanka štete na koju se poziva.

15. Činjenica da bi provedba ovrhe imala određene financijske poteškoće za ovršenika ne znači odmah da je riječ o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a. Kada bi svaka obveza plaćanja ili svako umanjenje raspoloživih novčanih sredstava bilo dovoljno za odgodu ovrhe, odgoda više ne bi predstavljala zakonom propisanu iznimku, nego bi bila posljedica gotovo svake ovrhe radi naplate novčane tražbine.

16. Neosnovano pri tome ovršenik navodi i da je prvostupanjski sud insolventnost ovrhovoditelja utvrdio kao dodatnu zakonsku pretpostavku jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio mogućnost naknadnog povrata naplaćenog iznosa. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije dovoljna vjerojatnost nastanka bilo kakve štete, nego mora biti riječ o šteti koju ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja u postupku protuovrhe ili u restitucijskoj parnici ili bi to mogao učiniti samo uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Stoga je imovinsko stanje ovrhovoditelja neposredno relevantno za procjenu je li moguća šteta nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.

17. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

18. Ovršeniku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a).

19. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP -a, u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a).

U Gospiću, 18. rujna 2026.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić