REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4536/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], F [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Gašparonu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, dana 18. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 188-50-3492279, od 26. svibnja 2006., zaključenog između tužitelja FU i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., a koji Ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ovjerenog po javnom bilježniku Ranki Spevec, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 39, broj OU-625/2006, kojom je ugovorena jednokratna naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita, koja naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 527,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 117,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 24. lipnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita s tuženikom 26. svibnja 2006. sklopio Ugovor o Kreditu broj 188-50-3492279, kojim mu je tuženik, kao Kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.860,00 CHF. Nadalje je naveo da je u odredbi čl. 3. Ugovora ugovoreno slijedeće "NAKNADA 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“, te tužitelj smatra da je navedena odredba ništetna. Naime, tužitelj smatra da je navedena odredba u suprotnosti s odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača s obzirom na to da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana na tipskom, standardiziranom obrascu Ugovora koju je tuženik sročio kao jača ugovorna strana. Dodao je i da je tuženik ugovaranjem navedene naknade, a kako je to navedeno u odredbi čl. 3 Ugovora povrijedio zakon na štetu tužitelja, a koja povreda mora imati za posljedicu ništetnost. Još je naveo da je primjenom sporne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita tužitelj doveden u neravnopravan položaj s obzirom na to da isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog Ugovora, odnosno odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Dakle, tužitelj smatra da je naplatom naknade tuženik povrijedio zakon na štetu tužitelja, te i da ta povreda ima za posljedicu ništetnost ugovorne odredbe o pravu na naplatu jednokratnih troškova obrade kredita, te je istaknuo i da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga, imajući u vidu da je tuženik na temelju ništetne odredbe od tužitelja primio iznos od 527,80 EUR/ 853,38 CHF, to tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti navedeni iznos.

2. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 188-50-3492279, od 26. svibnja 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, a koji Ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ovjerenog po javnom bilježniku Ranki Spevec, [adresa], broj OU-625/2006, kojom je ugovorena jednokratna naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita, koja naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita (t. 1. tužbenog zahtjeva). Tužitelj tužbenim zahtjev, nadalje, od tuženika potražuje isplatu iznosa od 527,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2006. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. 2. tužbenog zahtjeva).

3. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana, iako je uredno pozvan rješenjem ovog suda od 3. srpnja 2026.

4. Kako su tuženiku tužba i rješenje kojim je tuženik pozvan podnijeti odgovor na tužbu uredno dostavljeni 16. srpnja 2026., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I. i II. izreke ove presude zbog ogluhe.

5. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 527,80 EUR. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu se ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu, odnosno isplatu (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž-69/2026-2 od 20. siječnja 2026. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revr-774/2005-2 od 13. prosinca 2005., te u rješenju poslovni broj Revr-475/2008-2 od 27. listopada 2008.). Stoga, kako je u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev iz t. I. tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, tako se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Stoga je sud odluku o troškovima parničnog postupka donio prema vrijednosti predmeta spora u visini zahtjeva za isplatu (tako i Županijski sud u Puli-Pola u presudi poslovni broj Gž-1313/2023-2 od 27. studenoga 2023.).

6. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

7. Tužitelju je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od 62,50 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe od 24. lipnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), te trošak PDV-a na istu radnju (25%) u iznosu od 12,50 EUR. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 40,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 15,00 EUR. Stoga su tužitelju ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od ‭117,5 0 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 18. rujna 2026. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).

‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke ove presude zbog ogluhe.

Zagreb, 18. rujna 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dna:

- tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 30,00 EUR.

- tuženiku