REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1744/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. kolovoza 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužiteljici ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.697,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2023. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 2.505,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2026. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 1.260,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 27.6.2022. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13 u poštanskom uredu u [adresa] kada je pala u sanitarnom čvoru i ozlijedila se. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornost se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužiteljica posao obavljala na uobičajen način i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev dana 20.6.2024., a tuženik joj je 11.9.2023. otklonio zahtjev kao pravno neosnovan jer je utvrdio da nastanak tjelesne ozljede u sanitarnom čvoru nije u vezi s radnim procesom tužiteljice. Odluka o otklonu je neosnovana u cijelosti jer je tužiteljica ozlijeđena tijekom radnog vremena u prostorijama osiguranika tuženika bez svoje krivnje, poskliznuvši se u sanitarnom čvoru osiguranika tuženika koji nije održavao taj prostor u stanju sigurnom za kretanje djelatnika. Poslodavac tužitelja pa samim time i tuženik kao osiguravatelj poslodavca tužitelja odgovara sukladno odredbi čl. 25 Zakona o zaštiti na radu za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a od te odgovornosti može se osloboditi samo prema općim pravilima obveznog prava (isključiva krivnja oštećenog ili treće osobe) ili ako se radi o događaju nastalom zbog više sile, pa kako ovdje nije ispunjeno ništa od navedenog, nesporna je odgovornost tuženika za naknadu štete. Tužiteljica se javila u Službu za kiruršku djelatnost Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar gdje su joj dijagnosticirali ozljedu:

Contusio cubiti dex in obs. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u jakom stupnju te je provodila dugotrajno liječenje tijekom kojeg su joj dijagnosticirane i ozljede: Ruptura tendinis m.teicipitis brachii dex. Partialis i Fractura capitis radii dex. Tužiteljica je trpila intenzivne i dugotrajne bolove i strah jer je prilikom pada snažno udarila desnim laktom koji je oteknuo, na njemu se formirao hematom koji je bio izuzetno bolan. Tužiteljica je nosila nadlakatnu longetu u neutralnom području + mitelu, morala je mirovati i uzimati analgetike. Kako bolovi u laktu nisu prolazili, tužiteljica je obavljala pretragu MR desnog lakta i nadlaktice i nakon toga je primljena na bolničko liječenje i podvrgnuta operativnom zahvatu Fixatio tendinis cum Juggerknot 2.9. Po otpustu iz bolnice tužiteljica je morala pasivno razgibavati lakat, te je morala provesti i više ciklusa fizikalne terapije. Unatoč provedenom liječenju i fizikalnoj terapiji kod tužiteljice su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnom laktu i ramenu uslijed čega tužiteljica trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Na mjestu operativnog zahvata kod tužiteljice je zaostao ožiljak koji ju naružuje pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužiteljica je tijekom liječenja bila na bolovanju i trebala joj je tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 23.9.2024. i 1.12.2025. zahtijeva da joj tuženik isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove 2.000,00 eura, za pretrpljeni strah 1.500,00 eura i za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.300,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 1.500,00 eura i za tuđu pomoć i njegu 657,36 eura, odnosno ukupno 6.957,36 eura, kao i parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava odgovornost poslodavca za nastali štetni događaj, budući iz dostavljene dokumentacije (Prijava o ozljedi na radu) proizlazi da je isti poduzeo sve mjere zaštite na radu tj. na strani istog nema protupravnosti koja bi bila u vezi sa nastankom predmetne ozljede na radu. Naime, tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način, primijenjena su osnovna i posebna pravila zaštite na radu, te su poduzete i sve ostale mjere zaštite na radu. Tuženik smatra kako nastanak ozljede tužiteljice u sanitetskom čvoru nije u vezi sa radnim procesom tužiteljice, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi postojao neki drugi uzrok koji bi predstavljao opasnu stvar za koju odgovara poslodavac, pa tuženik u cijelosti osporava činjenične navode tužbe o načinu ozljeđivanja tužiteljice smatrajući iste ničim dokazanim i usmjerenim ka ostvarivanju osobne koristi tužiteljice. Sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tako je čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegov i postupci ili propusti na radu. Očito je kako tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja, te je uzrok nastanka istog, pa i same štete, krajnja nepažnja tužiteljice. Slijedom navedenog, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtijeva ističući kako predmetno ozljeđivanje nije u vezi s radnim procesom tužiteljice, a u svakom slučaju, prema mišljenju tuženika, postoji isključiva odgovornost tužiteljice za nastanak predmetnog štetnog događaja, obzirom tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju prilikom nastanka istog, pa je uzrok pada tužiteljice, a i same štete, krajnja nepažnja tužiteljice. Prema tome, okolnost što je tužiteljici navedena povreda od strane HZZO-a priznata ozljedom na radu ima za posljedicu samo priznavanje svih prava tužiteljici iz zdravstvenog osiguranja, što nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Sukladno navedenom, temeljem odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu stekli su se uvjeti za oslobođenje poslodavca od odgovornosti za štetu. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva i a posebice zaostalih tegoba navedenih u tužbi, jer iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu koja bi za posljedicu imala povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala dosudu novčane naknade u tužbom zatraženom iznosu. Kako ZOOP nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koristimo opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl. 19, 1046 i 1100. Ako je tomu tako, onda je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je čl. 1100 st.1. ZOO/05, propisano, citiramo: “U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak; „Da svaka povreda prava osobnosti (pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje) ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“. Zašto? Zato što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“, da bi ocijenio opravdavala li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl). Da bi opisane zadaće (iz čl. 1100 st.1. ZOO/05) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini (jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade). Tu će sud svakako morati po prijedlogu tuženika provesti dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine, odnosno po prijedlogu tužiteljice dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke koji bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će; a) Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice“ s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. b) Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ (radi primjene „Tablice naknada“). c) Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali“ uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD). d) Ako liječnik-vještak utvrdi da kod oštećenika nije došlo do oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja, zbog toga jer se radi o dijagnozama koje su postavljene na temelju anamnestičkih podataka, mora svoje mišljenje obrazložiti. e) Ako se radi o neznatnim-beznačajnim ozljedama, mora svoje mišljenje obrazložiti sa aspekta medicinski relevantne težine povrede prava na tjelesni i/li duševni integritet. Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti“ i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.) Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta“ od 1 do 7, (Julinova ljestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD. Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj ljestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD). Navesti postoji li seksualna šteta; opisati ju precizirajući pokriva li ona jedan ili više od tri aspekta koji se mogu odvojeno ili kumulativno zamijeniti, i to djelomično ili u potpunosti; morfologija, seksualni čin (libido, impotencija ili frigidnost) i plodnost (reproduktivna funkcija). Tuženik osporava i visinu zahtjeva tužiteljice s naslova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iz razloga jer smatra da joj pomoć druge osobe, imajući u vidu težinu ozljede i sve druge okolnosti, nije bila potrebna u tužbom zatraženom iznosu. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata kao preuranjen, jer sve dok sudskom odlukom nije razriješeno sporno pitanje da li je tuženik dužan naknaditi štetu, te u kojoj visini, isti ne može biti u zakašnjenju. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO -a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o osnovanosti i visini potraživanja tužiteljice. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (list 4-7 spisa), Uputnicu liječničkom povjerenstvu (list 8-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 11-35 spisa), te je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju u izvorniku, zdravstveni karton tužiteljice (list 54-86 spisa), Uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (list 92- 100 spisa), Policu osiguranja od odgovornosti (list 101 spisa), skicu (list 149 spisa), fotografije (list 184-186 i 190-194 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Mladenu Miškulinu (list 104-117 spisa), te je usmeno saslušan vještak, provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu Ivici Juričkom (list 164 -166 spisa) te je vještak usmeno saslušan (list 201 spisa), saslušana je tužiteljica (list 136-138 spisa), te svjedokinja ČJL (list 146-147 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Na ročištu 2.7.2025. (nakon što je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu), punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustali od drugih dokaznih prijedloga i predložili su zaključenje glavne rasprave, te je sud zaključio glavnu raspravu. Međutim, sud je radi razrješenja spornih pitanja preotvorio glavnu raspravu te je ipak sukladno usvojio prijedlog tuženika izveo dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu. Iako je tuženik na ročištu 2.7.2025 izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga (osim vještačenja po vještaku zaštite na radu) te je odustao od drugih dokaznih prijedloga, tuženik je nakon provedenog vještačenja po vještaku zaštite na radu, predložio provođenje očevida na licu mjesta. Međutim, kako je tuženik na ročištu 10.2.2026. predložio da se umjesto očevida zbog udaljenosti (mjesto nezgode je u okolici Vukovara) traži od HP-Hrvatska pošta d.d. fotografije mjesta događaja, što je sud i pribavio, te su punomoćnici stranaka na ročištu 28.8.2026. izjavili da ne osporavaju istinitost i vjerodostojnost dostavljenih fotografija, te su na istom ročištu izjavili da nemaju daljnjih dokaza te su predložili zaključenje glavne rasprave, to je ovaj sud ocijenio da je provođenje očevida na mjestu događaja nepotrebno i protivno načelu ekonomičnosti. Nadalje, iako je tuženik na ročištu 2.7.2025 izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga (osim vještačenja po vještaku zaštite na radu) te je odustao od drugih dokaznih prijedloga, tuženik je nakon provedenog vještačenja po vještaku zaštite na radu, predložio da sud zatraži cjelokupni spis HZMO vezano za priznavanje prava tužiteljici na naknadu za tjelesno oštećenje te zatim financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine iste. Međutim, ovaj sud je ocijenio da je pribavljanje tog spisa, za koji tuženik nije niti naveo broj, te provođenje financijskog vještačenja nepotrebno, te je usmjereno isključivo na odugovlačenje s postupkom. Naime, tužiteljici se ne mogu u parnici radi naknade štete umanjivati njezina prava po toj osnovi zbog eventualno ostvarenih prava koje pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi, a takovo pravo je i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje, pa stoga ne dolazi niti do bilo kakvog uračunavanja i odbijanja u nominalnom iznosu ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi trebaju cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti ili tuđe pomoći i njege (tako VSRH u presudi posl. br. Rev 745/2022-2 od 9. studenoga 2022.). Također, valja dodati da je tužiteljica uz tužbu dostavila rješenje HZMO o priznanju prava na tjelesno oštećenje pa je pribavljanje spisa i zbog toga bilo potpuno nepotrebno. Nadalje, iako je tuženik na ročištu 2.7.2025 izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga (osim vještačenja po vještaku zaštite na radu) te je odustao od drugih dokaznih prijedloga, tuženik je nakon provedenog vještačenja po vještaku zaštite na radu, predložio da sud zatraži cjelokupni spis u vezi štetnog događaja od HZZO i od poslodavca. Međutim, ovaj sud je ocijenio da je pribavljanje tog spisa, za koji tuženik nije niti naveo broj, nepotrebno, budući u spisu postoji prijava o ozljedi na radu koju je sačinio poslodavac i ovjerio HZZO, te su sve odlučne činjenice u vezi predmetnog štetnog događaja dovoljno utvrđene na temelju već izvedenih dokaza, a ovi prijedlozi su usmjereni isključivo na odugovlačenje s postupkom. Konačno, sud je posebno cijenio da je tuženik tijekom postupka isticao brojne dokaze, ali je na ročištu 2.7.2025. izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga (osim vještačenja po vještaku zaštite na radu), te je izjavio da odustaje od drugih dokaznih prijedloga i predložio je zaključenje glavne rasprave, pa ne samo da su daljnji dokazi tuženika bili nepotrebni jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, te su isti bili usmjereni isključivo na odugovlačenje s postupkom, već je tuženik izričito izjavio da odustaje od drugih dokaza, te je i na ročištu 28.8.2026. izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave, pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi te je zaključio glavnu raspravu. Također, na ročištu 27.5.2025. tuženik je izjavio da odustaje od provođenja radiološkog vještačenja.

6. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica dana 27.6.2022. oko 8 sati na radu kod poslodavca HP - Hrvatska pošta d.d., u poštanskom uredu u [adresa] pala u sanitarnom čvoru i zadobila kontuziju lakta desne ruke.

7. Iz Police osiguranja od odgovornosti broj 804328780 proizlazi da je HP-Hrvatska pošta d.d. kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik sklopio navedenu policu sa tuženikom kao osiguravateljem za razdoblje od 1.5.2022. do 1.5.2023. radi osiguranja javne (opće) odgovornosti prema trećim osobama i radnicima na radu i u vezi s radom. Stoga je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu.

8. Iz fotografija i skice koje je dostavio poslodavac HP-Hrvatska pošta d.d., a koje je i sud i stranke prihvatili kao mjerodavne i vjerodostojne, te iz skice koju je napravila i opisala svjedokinja JJL, a koja je suglasna sa skicom poslodavca, proizlazi da se šalter tj. mjesto rada tužiteljice nalazi na povišenom mjestu, te postoji jedna stepenica prema dolje kada se odatle ide u korisnički prostor tj. šalter salu i jedna stepenica prema dolje kada se ide u pozadinski prostor gdje se nalazi toalet, kasa i skladišni prostor.

9. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je ozlijeđena na radnom mjestu kada je nosila u desnoj ruci paket papira A4 odnosno, radilo se o 5 takvih paketa povezanih špagom, a u lijevoj ruci je držala skalpel koji joj je trebao za razvezivanje tog paketa, te je silazila sa povišenog dijela tj. po stepenici koja se je tamo nalazila, a pri čemu se poskliznula i poletjela prema naprijed, te je pala na ruke i pri tome ozlijedila desnu ruku. Na nogama je imala svoje tenisice, a od poslodavca su dobivali samo košulje. Nakon ozljede nije mogla raditi sa desnom rukom, te joj je bila potrebna pomoć i njega druge osobe, a koju joj je pružao suprug. Ostao joj je ožiljak na desnoj ruci od operacije oko 9 cm, koji je nešto tamniji od boje kože, a koji ju posebno ne smeta, već ju smeta što desnu ruku ne može potpuno ispraviti kao lijevu, te joj je ista cijelo vrijeme otečena. Radi na radnom mjestu operater u uredu, te je njen posao da prima pakete do 20 kg, a u konkretnom slučaju se radilo o službenom paketu kojeg je također morala zaprimiti i prenijeti, a radilo se o paketu koji je bio pakiran u kutiji i sastojao se od 5 buntova po 1000 papira, te je imao otprilike oko 7 kg. Pala je i ozlijedila se prilikom silaska sa stepenice kada se poskliznula. Na ime tjelesnog oštećenja od 60% prima od HZZO-a po 56,00 eura mjesečno. Ova ozljeda joj je priznata kao ozljeda na radu, o čemu je dostavila dokumentaciju uz tužbu.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao jasan i logičan te je iz istog utvrdio da tužiteljica radi na radnom mjestu operater u uredu, te je njen posao da prima pakete do 20 kg, a u konkretnom slučaju se radilo o službenom paketu kojeg je također morala zaprimiti i prenijeti, a radilo se o paketu koji je bio pakiran u kutiji i sastojao se od 5 buntova po 1000 papira, te je imao otprilike oko 7 kg. Spornog dana je ozlijeđena na radnom mjestu kada je nosila u desnoj ruci 5 paket papira A4 povezanih špagom, a u lijevoj ruci je držala skalpel koji joj je trebao za razvezivanje tog paketa, te je silazila sa povišenog dijela tj. po stepenici koja se je tamo nalazila, pri čemu se poskliznula i poletjela prema naprijed, te je pala na ruke i pri tome ozlijedila desnu ruku. Na nogama je imala svoje tenisice, a od poslodavca su dobivali samo košulje.

11. Svjedokinja ČJL je izjavila da je u spornom razdoblju bila voditeljica i nadređena tužiteljici. Spornog dana ju je zvala tužiteljica i rekla da je pala u wc-u i ozlijedila ruku, te da je pala na desni lakat, pa ju ta ruka boli, ali će taj dan odraditi, a ako to neće moći, da će joj javiti. Druga kolegica joj je rekla da je tužiteljicu toga dana navečer srela u bolnici jer je tužiteljica završila na hitnoj. Sljedeći dan joj je tužiteljica poslala medicinsku dokumentaciju radi pravdanja bolovanja. U predmetnom poštanskom uredu se nalazi korisnički prostor, te je na lijevoj strani šalter gdje je tužiteljica radila, a u produžetku se nalaze pozadinske prostorije gdje se nalazi kasa, skladišni prostor i toalet, a u toaletu se nalazi wc i umivaonik, te je to mali prostor dužine oko 1,5 – 2 m i širine 1,20 m. Ona nije popunjavala tiskanicu prijavu o ozljedi na radu. Nakon što joj je pročitan dio iskaza tužiteljice o načinu nastanka štetnog događaja, navodi da se povišenje tj. stepenica nalazi između korisničkog prostora i službenog prostora tj. šaltera gdje tužiteljica sjedi, te je cijeli ovaj prostor u poštanskom uredu kojeg je opisala radno mjesto tužiteljice, jer ona također čisti korisnički prostor, ali i ostali prostor i toalet. Tužiteljica tijekom svog rada puno puta u danu mora proći preko te stepenice. Nije bila prisutna na mjestu događaja i nije očevidac događaja. Tužiteljica ju je zvala iza 9 sati, te joj je rekla da je događaj bio oko 8,30 sati, te je izjavu tužiteljice i svoju izjavu dostavila JJ. Po službenoj dužnosti je otišla kod tužiteljice kod kuće te je ona imala desnu ruku u gipsu, te joj je tužiteljica diktirala što da piše u izjavi, te je to napisala, a tužiteljica je tu izjavu sa rukom u gipsu sama potpisala, a tužiteljica nije mogla pisati. Da bi tužiteljica došla do toaleta , ona mora prijeći ovu stepenicu. Kada je radila kontrolu tog poštanskog ureda i kada je bila za svjedoka u ovom predmetu, tada se je povela priča o ovom događaju, te joj je tada tužiteljica pokazala ovu stepenicu u poštanskom uredu i rekla da je na istu zapela i pala, te je tako uletjela u toalet, a ta stepenica je oko 1,5 do 2 metra udaljena od toaleta. Budući iskaz svjedoka nije bio jasan gdje se stvarno stepenica nalazi, svjedokinja je nacrtala mjesto cijelog poštanskog ureda, te je pojasnila da se šalteri tj. mjesto rada tužiteljice nalazi na povišenom mjestu, te postoji stepenica prema dolje kako se ide u korisnički prostor i druga stepenica prema dolje ako se ide u pozadinski prostor gdje se između ostalog nalazi toalet, te navodi da je to točan opis mjesta događaja. Kada je bila u kontroli i kada je pozvana za svjedoka, tužiteljica joj je tada pokazala da je mjesto događaja stepenica od šaltera gdje tužiteljica radi do toaleta, a to je bilo 3 godine nakon štetnog događaja. Ako je tužiteljica pala na stepenici kako joj je to pokazala 3 godine nakon događaja, tada je moguće da je tužiteljica pala u toaletu, ali to u vrijeme pisanja izjave ni je znala.

11. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje ČJL u dijelu u kojem opisuje mjesto rada tužiteljice budući o tome ista ima saznanja te je isti suglasan sa fotografijama i skicama u spisu. Tako je iz istog utvrđeno da se šalteri tj. mjesto rada tužiteljice nalazi na povišenom mjestu, te postoji stepenica prema dolje kada se ide u korisnički prostor i druga stepenica prema dolje ako se ide u pozadinski prostor gdje se između ostalog nalazi toalet, te je cijeli ovaj prostor u poštanskom uredu kojeg je opisala radno mjesto tužiteljice, jer ona također čisti korisnički prostor, ali i ostali prostor i toalet , te tužiteljica tijekom svog rada puno puta u danu mora proći preko te stepenice. Kako navedena svjedokinja navodi da ista nije bila prisutna na mjestu događaja i nije očevidac događaja, to ista nema neposredna saznanja o štetnog događaju, već ista iskazuje ono što joj je tužiteljica rekla i pokazala. Tako iz iskaza svjedokinje proizlazi da ju je spornog dana zvala tužiteljica i rekla da je pala u wc-u na desni lakat i ozlijedila ruku, a kada je radila kontrolu tog poštanskog ureda i kada je bila pozvana za svjedoka u ovom predmetu, dakle kada je došla na mjesto događaja, tada joj je tužiteljica pokazala ovu stepenicu u poštanskom uredu (prema toaletu) i rekla da je na istu zapela i pala, te je tako uletjela u toalet, a ta stepenica je oko 1,5-2 metra udaljena od toaleta pa ako je tužiteljica pala na stepenici kako joj je to pokazala, tada je moguće da je tužiteljica pala u toaletu.

12. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu Ivici Juričkom. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je do štetnog događaja došlo dana 27. lipnja 2022., oko 8:00 sati u poštanskom uredu u [adresa]. Naime, tužiteljica je pala u poštanskom uredu kada je iz korisničkog prostora silazila u pozadinske prostorije. Radnica je u desnoj ruci nosila paket papira koji su bili međusobno povezani špagom i koji se sastojao se od 5 bunta po 1000 papira dok je u lijevoj ruci nosila skalper. Tužiteljica je prelazila iz korisničkog prostora u pozadinske prostorije tj. silazila sa povišenog dijela po stepenici koja se tamo nalazila pri čemu se poskliznula i poletjela prema naprijed te je pala na ruke. Mjesto ozljeđivanja je poštanski ured u kojem se nalaze korisnički prostor i pozadinske prostorije. Korisnički prostor se sastoji od prostora za korisnike poštanskih usluga i prostora sa šalterima. U pozadinskim prostorijama se nalazi kasa, skladišni prostor i toalet. Pozadinske prostorije se nalaze u produžetku korisničkog prostora. Između korisničkog prostora i pozadinskih prostorija nalazi se jedna stepenica tj. pozadinske prostorije su na nižem nivou od korisničkog prostora tj. prostora sa šalterima. Nije vidljivo da se na mjestu događaja nalazi upozorenje o stepenici koja se nalazi između ova dva prostora. Uzrok nastanka štetnog događaja je pad radnice prilikom prelaska iz korisničkog prostora u pozadinski prostor koji nisu bili na istom nivou tj. prostor s pozadinskim prostorijama je bio niži za jednu stepenicu od korisničkog prostora. Štetni događaj je mogao nastati na način kako je to tužiteljica izjavila. Poslodavac nije osigurao sve uvjete za rad na siguran način tužiteljici. Pošto se na mjestu između pozadinskih prostorija i korisničkog prostora nalazi jedna stepenica poslodavac je trebao to mjesto posebno označiti upozoravajućom oznakom i natpisom koji se na to odnosi. Isto je vidljivo iz članka 18 stavak 10 Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada (NN 105/2020.). Nije vidljivo da je bilo propusta u radu tužiteljice. Tužiteljica je obavljala posao na uobičajen način.

13. Radi očitovanja na prigovore tuženika, usmeno je saslušan vještak Ivica Jurički koji je izjavio da ne može odgovoriti na pitanje da li bi se štetni događaj dogodio i u slučaju da je navedeno mjesto bilo označeno znakom „pazi stepenica“, a obzirom je tužiteljica na navedenom mjestu radila posljednjih 20 godina, te joj je bio poznat izgled navedenog. Nadalje, je izjavio da je tužiteljica poznavala taj prostor, no međutim kada je radnik dugo vremena na istom radnom mjestu, u istom prostoru više ne obraća pažnju na okolni prostor. Da se na mjestu događaja nalazila prethodno opisana ploča sa upozoravajućom oznakom, tužiteljica je prilikom silaska mogla vidjeti tu ploču i na taj način obratiti više pažnje na predmetnu stepenicu. Nakon uvida u fotografije mjesta događaja navodi da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

14. Nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju dinamike nastanka štetnog događaja, budući da su isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentac ije, a nakon usmenog očitovanja vještaka zaštite na radu koji je odgovorio na pitanja i primjedbe, niti stranke nisu imale daljnjih primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio:

- da tužiteljica radi na radnom mjestu operater u poštanskom uredu, te je njen posao da prima pakete do 20 kg, te je u konkretnom slučaju radila sa službenim paketom kojeg je morala zaprimiti i prenijeti,

- da je tužiteljica ozlijeđena dana 27. lipnja 2022., oko 8:00 sati u poštanskom uredu u [adresa], kada je iz korisničkog prostora silazila u pozadinske prostorije tj. sa povišenog dijela po stepenici koja se tamo nalazila pri čemu se poskliznula i poletjela prema naprijed te je pala na ruke,

- da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica u desnoj ruci nosila paket papira koji su bili međusobno povezani špagom i koji se sastojao od 5 bunta po 1000 papira , a u lijevoj ruci je nosila skalper, te je na nogama imala tenisice,

- da se u tom poštanskom uredu nalazi korisnički prostor koji se sastoji od prostora za korisnike poštanskih usluga i prostora sa šalterima, te pozadinske prostorije gdje se nalazi kasa, skladišni prostor i toalet, te se pozadinske prostorije nalaze u produžetku korisničkog prostora, te između korisničkog prostora i pozadinskih prostorija se nalazi jedna stepenica tj. pozadinske prostorije su na nižem nivou od korisničkog prostora tj. prostora sa šalterima,

- da je ova stepenica između prostora sa šalterima i pozadinske prostorija oko 1,5-2 metra udaljena od toaleta,

- da na mjestu događaja nema upozorenje o stepenici koja se nalazi između ova dva prostora,

- da cijeli ovaj prostor u poštanskom uredu predstavlja radno mjesto tužiteljice, jer tužiteljica također čisti korisnički prostor, ali i ostali prostor i toalet , te tužiteljica tijekom svog rada puno puta u danu mora proći preko te stepenice,

16. Kako se tužiteljica poskliznula na stepenici kojom se ide prema toaletu tj. koja je oko 1,5-2 metra udaljena od toaleta, tako da je poletjela prema naprijed na ruke, to ovaj sud smatra da je tužiteljica pala u blizini toaleta ili u sami toalet, a što zapravo niti nije pravno odlučno u ovom predmetu, već je odlučno da je tužiteljica pala na stepenici između prostora za šaltere i pozadinskih prostorija gdje se nalazi toalet tj. da je tužitel jica pala na mjestu rada dok je obavljala svoj rad. Dakle, kako se tužiteljica poskliznula na stepenici koja vodi prema toaletu tj. koja je oko 1,5-2 metra udaljena od toaleta, na način da je poletjela prema naprijed, to je ista pala ili ispred toaleta ili u sami toalet, pa je zbog toga u prijavi o ozljedi na radu navedeno da je tužiteljica pala u sanitarnom čvoru

17. Dakle, tužiteljica je spornog dana u toku redovnog radnog vremena na radnom mjestu obavljala svoje poslove, te je pri silaženju po stepenici koja se nalazi između prostora sa šalterima (gdje tužiteljica inače sjedi) i pozadinskih prostorija gdje se nalazi toalet, poskliznula se i poletjela prema naprijed te je pala na ruke i ozlijedila se.

18. Stoga, tuženik odgovara tužiteljici po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Kako je tužiteljica ozlijeđena u radno vrijeme i na radnom mjestu prilikom obavljanja Svojih poslova, a kada se poskliznula na stepenici i poletjela naprijed na ruke, pri čemu se ozlijedila, to valja zaključiti da u konkretnom slučaju postoji uzročno posljedična veza između rada tužiteljice i ozljede tužiteljice, slijedom čega bi proizlazila odgovornost poslodavca za svoga radnika odnosno tuženika kao osiguravatelja poslodavca sukladno čl. 964. i čl. 965. ZOO-a.

20. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da se tužiteljica poskliznula na stepenici na radnom mjestu, da poslodavac na tom mjestu nije postavio znak upozorenja o stepenici, da je tužiteljica na nogama imala tenisice, a poslodavac joj nije osigurao neku drugu obuću, da tužiteljica po toj stepenici prolazi svakodnevno više puta u danu, te je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja u rukama nosila stvari koje su joj bilo potrebne za obavljanje svog posla i prilikom obavljanja svog posla. Ovaj sud smatra da činjenica što poslodavac nije postavio znak upozorenja o stepenici nije odlučna jer je tužiteljica znala da se tamo nalazi stepenica, te tužiteljica po istoj svakodnevno više puta prolazi.

21. Ovaj sud je imao u vidu da se je tužiteljica poskliznula na stepenici i ozlijedila na mjestu rada i tijekom obavljanja svojih poslova, da je na nogama imala tenisice, a u rukama je nosila paket od 5 bunta po 1000 papira i skalpel. Međutim, kako se tužiteljica poskliznula na stepenici po kojoj godinama svakodnevno prolazi više puta u danu, pa joj je ista bila poznata, to ovaj sud smatra da je tužiteljica pridonijela nastanku štete odnosno da je skrivila predmetni štetni događaj sa 10% sukladno odredbi čl.1067. ZOO- a i čl. 25. st. 2. ZZR, dok tuženik nije dokazao postojanje drugih okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Stoga je ovaj sud zaključio da je tuženik kao osiguravatelj poslodavca odgovoran za nastanak štetnog događaja sa 90%, a tužiteljica sa 10%.

22. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (koja je istovjetna izvorniku, što je utvrđeno na ročištu 27.5.2025.) i zdravstveni karton tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Mladen Miškulin je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju od 27.6.2022. zadobila ozljedu desnog lakta tj. kontuziju lakta, te postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi tako i anamnestičkim iskazom tužiteljice, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu stanja rupture tetive m.tricepsa desne nadlaktice, koja je operativno liječena, a u vidu ograničenja opsega pokreta lijevog lakta u lakom stupnju te u vidu umanjenja grube mišićne snage nadlaktice također u lakom stupnju. Poradi navedenoga kod tužiteljice je došlo do stanja narušenog fizičkog zdravlja. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 8%. Liječenje tužiteljice završeno je s pregledom fizijatra 12.4.2023. U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno (ozljeda i operativni zahvat), srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana ukupno. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Bolovi koje povrh navedenih tužiteljica i dalje trpi uključeni su u ocjenu trajnih posljedica. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici bila je potrebna u slijedećim periodima: - od 27.6.-14.7.2022. i od 15.7.- 3. 8.2022. u opsegu od 2 sata dnevno; - od 03.8.-31.10.2022. u opsegu od 1 sata dnevno; - od 31.10.2022. pa narednih 8 tjedana 2x2 sata tjedno za obavljanje težih poslova. Kod tužiteljice je zaostao u stražnjem dijelu lakta vidljiv ožiljak dužine 9 cm, neznatno raširen koji predstavlja naruženje u lakom do srednjem stupnju.

23. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik pa je vještak usmeno saslušan na ročištu (list 136-137 spisa). Nakon što je izvršio uvid u prigovore tuženika izjavljuje da je nalaz i mišljenje izradio jedino i isključivo temeljem predmetnog štetnog događaja te u cijelosti ostaje pri nalazu i mišljenju. Glede podatka da je tužiteljica u dobi od 5 godina imala ozljedu lakta sa posljedičnim ograničenjem stupnjeva pokreta i to nepotpuna ekstenzija (umanjenje od 15%) i nepotpuna suplinacija (od 45%), navodi da se prije svega radi o problemima iz djetinjstva, a da je tužiteljica u doba predmetne ozljede imala 60 godina života. Treba reći da se dječje ozljede vrlo brzo saniraju i popravljaju, tako da smatra da je ovaj podatak možda bio točan u tom trenutku, ali da nije točan za period u kojem je tužiteljica doživjela ozljedu. Nažalost, niti jedan od medicinskih dokumenata koji su uloženi u spis ne opisuje opseg pokreta, već govori samo o umanjenju. Tako da ne može znati opseg pokreta lakta tužiteljice u trenutku ozljede, osim da su kretnje lakta ograničene i bolne. Ipak, na pregledu kod vještaka, tužiteljica je imala puno bolju pokretljivost lakta, odnosno opseg pokreta je bio umanjen u lakom stupnju. Znači, radilo se možda o 30% ograničenja fleksije (110 naspram 140 normale) te tek neznatnog ograničenja ekstenzije (ekstenzija je bila potpuna tj. 0 stupnjeva dok je na lijevoj ruci ista do -3 stupnja, odnosno u laganu hiperekstenziju). Glede suplinacije ista je bila ograničena za nekih 10%. dakle, evidentno je da se od izmjera opsega pokreta iz otpusnog pisma, a koja izmjera se odnosila na dob od 5 godina tužiteljice, ne može uzeti u obzir. Glede naruženja, navodi da se isto odnosi na ožiljak u stražnjem dijelu lakta koji je neznatno raširen, dužine je 9 cm, a vezan je uz operativni zahvat u sklopu liječenja predmetnog štetnog događaja. Glede RTG snimaka , vidljivo je da je tužiteljica tijekom liječenja imala više dijagnostičkih snimanja, a što se odnosi na dvije RTG snimke od 27.6.2022. i 3.7.2022. na kojima je bila vidljiva manja avulzija medijalnog epikodila. Tužiteljica je imala i UZV desnog lakta na dan 6.7.2022. kojim je dijagnosticirana ruptura tetive mišića tricepsa, te MR 12.7.2022. s istom dijagnozom, a nakon čega je uslijedilo operativno liječenje. Nalaz i mišljenje vještaka se ne bi promijenio čak i da je imao na uvid navedenu RTG dokumentaciju.

24. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te nakon usmenog saslušanja vještaka koji je odgovorio na sva pitanja i primjedbe, stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

25. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljedu desnog lakta tj. kontuziju lakta, te postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi tako i anamnestičkim iskazom tužiteljice, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica, da je zbog zadobivene ozljede trpjela bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 8%, kod tužiteljice je zaostao u stražnjem dijelu lakta vidljiv ožiljak dužine 9 cm, neznatno raširen koji predstavlja naruženje u lakom do srednjem stupnju, a koji ju posebno ne smeta, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 198 sati (tijekom liječenja tužiteljici je bila potrebna u slijedećim periodima: - od 27.6.-14.7.2022. i od 15.7.-3.8.2022. u opsegu od 2 sata dnevno; - od 03.8.-31.10.2022. u opsegu od 1 sata dnevno; - od 31.10.2022. pa narednih 8 tjedana 2x2 sata tjedno za obavljanje težih poslova), a koju joj je pružao suprug, te je liječenje tužitelja završeno s pregledom fizijatra 12.4.2023.

26. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

27. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena, stupanj smanjenja životne aktivnosti (8%), životnu dob tužiteljice (rođena 1962. godine), stupanj naruženosti (u lakom do srednjem stupnju), a koji ožiljak tužiteljici posebno ne smeta pri pogledu drugih ljudi, te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelj ici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 5.600,00 eura, odnosno po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 2.000,00 eura, za strah 1.000,00 eura i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 2.000,00 eura i za duševne boli zbog naruženosti 600,00 eura, a kako je tužiteljica pridonijela nastanku štete sa 10%, to je tužiteljici po ovoj osnovi valjalo dosuditi iznos od 5.040,00 eura, dok je valjalo odbiti preostali dio zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 1.260,00 eura.

28. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelj ici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 198 sati, te je ista tužiteljici pružana besplatno od strane supruga, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege 5,00 eura po satu, budući je to primjereno cijenama na tržištu (čl. 223. ZPP-a), to primjerena novčana naknada tužiteljici s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 990,00 eura, sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO, a kako je tužiteljica pridonijela nastanku štete sa 10%, to je tužiteljici valjalo dosuditi po ovoj osnovi iznos od 657,36 eura, koliko je tužiteljica zatražila (budući je sud dužan odlučiti u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva).

29. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 5.697,36 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu od 1.260,00 eura.

30. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je podnijela odštetni zahtjev tuženiku 20.6.2023., kako to i tuženik naznačava u svom dopisu kojim otklanja štetu (list 21-22 spisa), a u to vrijeme je predmetna šteta već dospjela, budući je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno dana 12.4.2023. Stoga je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 20.6.2023. do isplate. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

31.Tužiteljica je tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijevao naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.100,00 eura i naknadu imovinske štete u iznosu od 300,00 eura, što ukupno iznosi 5.400,00 eura, te je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 23.9.2024. izmijenila tužbeni zahtjev tako da je zahtijevala da joj tuženik isplati naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.300,00 eura i naknadu imovinske štete u iznosu od 657,36 eura, odnosno ukupno 6.957,36 eura. Time je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja preinačio tužbu, te iako se je tuženik istoj protivio , sud je navedenu preinaku tužbe dopustio budući je ista svrsishodna sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužiteljica uspjela po osnovi 100% i po visini 82%, dakle, uspjela je ukupno sa 91% (100+82=182:2=91), a tuženik sa 9%, te je zatim od postotka tužiteljica (koja je u većoj mjeri uspjela) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 82%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužiteljici odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 83%. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 10.4.2024, 27.5.2025., 2.7.2025., 3.9.2025., 10.2.2026., 8.7.2026. i 28.8.2026. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 23.9.2024. i 1.12.2025. po Tbr. 8/1 – po 100 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 2.200,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.750,00 eura. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 82%, to trošak tužiteljice iznosi 2.255,00 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.505,00 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 26.4.2024. i 19.9.2025. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije potreban, budući stranke mogu presudu preuzeti putem e -oglasne ploče. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. rujna 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Spis