Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-283/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Vesni Šuflaj
Šestak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S.-U. d.o.o., OIB:
…, S., M. T. 6, zastupanog po punomoćniku K. Z.,
odvjetnici u S., G. 26A protiv tuženika P. B., OIB: …,
Z., U. Đ. C. 18, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude
Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2389/2023-4 od 20.
veljače 2024., 26. travnja 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2389/2023-4 od 20. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci u cijelosti je ukinut platni nalog
sadržan u rješenju o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika M. P. iz
Z. poslovni broj Ovrv-16070/2023 od 5. travnja 2023. kojim je tuženiku naloženo
namiriti tražbinu tužitelja u iznosu 196,80 eura sa zatraženim zakonskim zateznim
kamatama i odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev.

2. U pravovremeno podnesenoj žalbi protiv te presude, tužitelj izjavljuje da se žali zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog
prava. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu u cijelosti prihvati i održi u cijelosti platni
nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika M. P. iz
Z. poslovni broj Ovrv-16070/2023 od 5. travnja 2023., a traži i trošak za sastav
žalbe.

2 Poslovni broj: Gž-283/2024-2

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi isplate po neplaćenim računima za
zajedničku pričuvu za stan u S., S. 33 za razdoblje od siječnja 2021. do
zaključno prosinca 2021. u iznosu od ukupno 196,80 eura sa zakonskim zateznim
kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

6. S obzirom na visinu tražbine tužitelja, radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl.

458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.,
80/22., dalje: ZPP), a na temelju čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava takav
spor može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih
povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz
čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja pobijane presude u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud
drugog stupnja nalazi utvrđenim da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane
presude, niti u postupku koji je prethodio njezinu donošenju, nije počinio bilo koju bitnu
povredu postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik žalbenim
navodima ne ukazuje na počinjenje neke određene bitne povrede odredaba postupka.

8. Iz stanja spisa proizlazi da se potraživanje tužitelja prema tuženiku odnosi na
neplaćene račune za zajedničku pričuvu za stan u S., S. 33. Između
stranaka bilo je tijekom postupka kod suda prvog stupnja sporno, a sporno je i u
žalbenoj fazi postupka, je li tuženik u razdoblju od siječnja 2021. do zaključno prosinca

2021. bio vlasnik predmetnog stana i time pasivno legitimiran za plaćanje računa za
zajedničku pričuvu za to razdoblje.

9. Prema čl. 89. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne
novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09.,
153/09., 143/12., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP, doprinos na ime zajedničke pričuve
dužni su plaćati suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije
određeno, pa je stoga obveznik plaćanja pričuve vlasnik posebnog dijela nekretnine
(stana) u visini koja odgovara razmjernom udjelu tog posebnog dijela (stana) u ukupnoj
površini nekretnine (stambene zgrade).

10. Iz pobijane presude proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave osporio i osnov i visinu tražbine, navodeći da je on
vlasništvo predmetnog stana stekao 1. prosinca 2022., a da se tražbina tužitelja odnosi
na razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. u kojem on nije bio vlasnik
stana, pa ne postoji niti njegova obveza plaćanja pričuve, te da je više puta kontaktirao
djelatnike tužitelja kako bi riješio problem u odnosu na pogrešno zaduživanje njega
kao obveznika plaćanja pričuve.

11. Tijekom postupka između stranaka nesporna je bila činjenica da je tuženik
vlasnikom predmetnog stana postao na temelju rješenja o dosudi nekretnine koju je
kupio u ovršnom postupku. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave izjavio da je on stan kupio putem sudske dražbe i da je rješenje

3 Poslovni broj: Gž-283/2024-2

o dosudi doneseno 7. studenoga 2019., da je on punu kupovninu platio u prosincu

2019., ali je ovršenica u tom postupku protiv rješenja o dosudi podnijela žalbu o kojoj
je pravomoćno odlučeno tek 1. prosinca 2022., da je uređujući sudac u tom ovršnom
postupku u predmetu broj Ovr-2366/11 tek tada naložio Zemljišno-knjižnom odjelu
Općinskog suda u Splitu brisati ovršenicu kao vlasnicu stana i upisati ovdje tuženika
kao vlasnika stana, pa je tuženik kao vlasnik stana upisan tek od 27. prosinca 2022.,
a do tada nije bio ni vlasnik ni posjednik tog stana, niti je mogao raspolagati
kupovninom, pa nije bio ni obveznik plaćanja zajedničke pričuve.

12. Na temelju čl. 126. st 1. u vezi st. 2. ZVDSP-a odlukom suda ili drugoga tijela
stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, time da se pravo vlasništva
na temelju sudske odluke stječe u trenutku pravomoćnosti te odluke.

13. Prvostupanjski je sud prije donošenja pobijane presude dostavio tužitelju prigovor
protiv rješenja o ovrsi uz rješenje poslovni broj Povrv-2389/2023-2 od 19. rujna 2023.
te ga pozvao na iznošenje činjenica na kojima temelji zahtjev, predlaganje dokaza za
utvrđivanje iznesenih činjenica i predlaganje održavanja usmene rasprave, uz
upozorenje da to može učiniti u roku od 15 dana, pa kako u tom roku tužitelj nije
dostavio bilo kakvo očitovanje, prvostupanjski sud smatra da tuženik nije dužan isplatiti
utuženu tražbinu jer tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju od 1.
siječnja do 31. prosinca 2021. bio vlasnik predmetnog stana.

14. Dakle, kako je nesporno utvrđeno da je tuženik vlasnik predmetnog stana postao
na temelju rješenja o dosudi, a prema neosporenoj tvrdnji tuženika to je rješenje
postalo pravomoćno 1. prosinca 2022., to je tuženik primjenom čl. 126. st. 1. u vezi st.

2. ZVDSP-a tek s tim danom postao vlasnik stana, pa kako je prvostupanjski sud
utvrdio da tuženik u razdoblju na koje se odnose računi za zajedničku pričuvu od 1.
siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. nije bio vlasnik stana ni obveznik plaćanja
zajedničke pričuve po bilo kojoj osnovi, pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl.

89. st. 1. ZVDSP-a kada je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
vršiteljice dužnosti javnog bilježnika M. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-
16070/2023 od 5. travnja 2023. i odbio tužbeni zahtjev.

15. Radi navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi
po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja
kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, kao u točki I. izreke ove
presude.

16. Kako tužitelj nije uspio s podnesenom žalbom, to je u točki II. izreke ove presude,
primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadom
troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan.

Bjelovar, 26. travnja 2024.

Sutkinja

Vesna Šuflaj Šestak, v.r.