Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-5/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici, po sucu Andrijani Erdec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Zetović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog MR radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19. i 84/21, dalje KZ/11), a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KO-DO-272/2022-1 od 20. prosinca 2022. nakon rasprave održane dana 15. rujna 2026. u prisutnosti ODO u Koprivnici državnoodvjetničke savjetnice TR i optuženika ĆR, dana 18. rujna 2026. u prisutnosti zastupnice optužbe, a u odsutnosti optuženika objavio je i

r i j e š i o  j e

I. Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026, dalje ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog broj K- 265/2022-2 od 7. ožujka 2023. protiv kojeg je optuženi MR uložio prigovor.

p r e s u d i o  j e

II. Optuženik MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i NR rođene T, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na privremenom radu u Njemačkoj, državljanin RH, pismen, sa završenom srednjom školom za zanimanje prehrambeni tehničar, zaposlen u Opus alfa sa sjedištem u mjestu Krnjak, s mjesečnim primanjima od 1.200,00 eura, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta,

k r i v  j e

što je,

dana 15. travnja 2022., oko 12.30 sati, u [adresa], u [adresa], ispred kbr. 86, u cilju da zastraši svoju bivšu izvanbračnu suprugu PR, rekao joj da će ju ubiti, koje riječi su kod PR izazvale osjećaj straha,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnja, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

III. Na temelju čl.139. st.3. KZ/11 optuženik se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 prema optuženiku primjenjuje se

uvjetna osuda

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 3. i 6. ZKP/08 optuženik je dužan platiti ovome sudu troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 102,00 eura (sto dva eura) i to s naslova paušala u iznos od 70,00 eura (sedamdeset eura), te troškove kaznenog postupka dovođenja po policiji u iznosu od 32,00 eura (trideset dva eura), u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podnijelo je ovom sudu dana 21. prosinca 2022. optužnicu poslovnog broj KO-DO-272/2022 protiv optuženika MR zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

2. Dana 7. ožujka 2023. donesena je presuda kojom je prihvaćen zahtjev za izdavanjem kaznenog naloga broj K-265/2023-2 protiv koje je optuženik uložio pravovremeni prigovor. Rješenjem Kov-59/2025-4 od 14. srpnja 2025. potvrđena je optužnica ODO Koprivnica broj KO-DO-272/2022-1 od 20. prosinca 2022., a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 14. srpnja 2025.

3. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

4. U dokazne svrhe, na temelju članka 430. u vezi s člankom 329. ZKP/08 izvršen je uvid u dopis Centra za socijalnu skrb Koprivnica od 26. travnja 2022. (list 11), izvješće o provođenju mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora (list 12-14), izvješće o postupanju PU Koprivničko-križevačke od 27. travnja 2022. (list 15), zapisnik o ispitivanju svjedoka/žrtve-oštećenika PR (list 33-35), zapisnik o ispitivanju svjedoka GR (list 37-38).

4.1. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadak iz prekršajne evidencije (list 85-86) i kaznene evidencije (list 87-88).

5. Svjedokinja-oštećenica PR navela je da je optuženik MR njezin bivši izvanbračni partner s kojim ima zajedničku kćer Ć. Opisujući događaj od 15. travnja 2022. navela je da je toga dana oko 12:30 sati dovezla dijete do kuće optuženika radi ostvarivanja njegovog susreta s djetetom. Budući da je dijete prilikom dolaska ocu često plakalo, dogovor je bio da oštećenica ne izlazi iz vozila, već da optuženik sam uzme dijete iz sjedalice. Kada je optuženik prišao vozilu, dijete je plakalo i držalo se za sjedalicu, zbog čega ga optuženik nije mogao izvaditi, pa se naljutio te je oštećenici rekao da će je ubiti, uz riječi uvredljivog sadržaja. Oštećenica je navela da su je riječi prijetnje prestrašile. Nakon događaja optuženik joj više nije prijetio, iako ju je prilikom primopredaje djeteta znao vrijeđati. O događaju je izvijestila GR, voditeljicu mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi.

6. Svjedokinja GR navela je da je kao voditeljica mjere intenzivne stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi bila upoznata s odnosima optuženika i oštećenice. Oštećenica ju je telefonom obavijestila da joj je optuženik prilikom primopredaje djeteta prijetio da će je ubiti, pri čemu joj je djelovala uznemireno i ustrašeno. Svjedokinja ju je uputila da događaj prijavi policiji, što oštećenica nije željela učiniti jer se bojala da bi optuženik zbog prijave mogao izgubiti posao, a time i mogućnost plaćanja uzdržavanja za njihovo zajedničko dijete. GR potom je o prijetnji izvijestila voditeljicu slučaja u Centru za socijalnu skrb, nakon čega je Centar obavijestio policiju.

7. Optuženik je tijekom postupka poricao počinjenje kaznenog djela, navodeći u obrani da su problemi između njega i oštećenice postojali od ranije i bili povezani s njihovim zajedničkim djetetom. U odnosu na inkriminirani događaj naveo je da, ako je izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret, one su bile izrečene u afektu zbog okolnosti primopredaje djeteta, koje je plakalo i nije željelo izaći iz sjedalice, te da takve riječi nikada ne bi ostvario. Naveo je da su njihovi odnosi sada dobri, da redovito ostvaruje kontakte s djetetom i plaća uzdržavanje, da nakon predmetnog događaja između njega i oštećenice nije bilo svađa te je izrazio žaljenje zbog svega što se dogodilo.

8. Analizirajući svaki izvedeni dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo na način opisan u izreci presude.

8.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice PR u odnosu na odlučne činjenice predmetnog događaja, ocijenivši ga jasnim, životnim i uvjerljivim. Oštećenica je konkretno opisala okolnosti u kojima je došlo do verbalnog sukoba, razlog zbog kojeg se optuženik naljutio, sadržaj izgovorenih riječi, kao i vlastitu reakciju na prijetnju. Njezin iskaz u bitnom potvrđuje iskaz svjedokinje GR, kojoj se oštećenica nakon događaja obratila i prenijela da joj je optuženik prilikom primopredaje djeteta prijetio da će je ubiti. Posebno je značajno da je svjedokinja oštećenicu tom prilikom doživjela kao uznemirenu i ustrašenu te da je o događaju obavijestila nadležni Centar za socijalnu skrb.

8.2. Okolnost da oštećenica sama nije odmah prijavila optuženika policiji ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza. Naime, iz iskaza GR proizlazi da je oštećenica objasnila kako prijavu nije željela podnijeti jer se bojala da bi optuženik mogao izgubiti posao, zbog čega ne bi mogao plaćati uzdržavanje za njihovo zajedničko dijete. Sud takvo objašnjenje ocjenjuje životno uvjerljivim, a činjenica da je oštećenica o događaju neposredno izvijestila osobu koja je u to vrijeme kao voditeljica stručne mjere bila uključena u njihove obiteljske odnose dodatno potvrđuje vjerodostojnost njezina iskaza.

8.3. Nasuprot tome, sud nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem nastoji umanjiti značenje izgovorenih riječi navodeći da su, ako ih je izgovorio, bile izrečene u afektu te da ih nikada ne bi ostvario. Takva obrana nije uvjerljiva, a posredno potvrđuje okolnosti u kojima je došlo do događaja. Naime, sam optuženik opisuje upravo situaciju primopredaje djeteta, njegovo plakanje i vlastitu ljutnju, dakle okolnosti koje u bitnome odgovaraju iskazu oštećenice.

9. Riječi kojima je optuženik oštećenici rekao da će je ubiti predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem. Promatrane ne samo prema njihovu sadržaju već i u kontekstu u kojem su izrečene, odnosno tijekom konfliktne situacije između bivših izvanbračnih partnera prilikom primopredaje njihova zajedničkog djeteta, kada je optuženik bio ljut, po stavu suda takve su riječi objektivno podobne kod osobe kojoj su upućene izazvati osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti. Za ostvarenje obilježja kaznenog djela prijetnje nije potrebno da počinitelj doista namjerava ostvariti zlo kojim prijeti. Stoga navod optuženika da oštećenicu nikada ne bi ubio ne isključuje postojanje kaznenog djela. Odlučno je da je svjesno izgovorio riječi koje po svom sadržaju i okolnostima u kojima su izrečene predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem i da je njima htio zastrašiti oštećenicu. Članak 139. stavak 2. KZ/11 prijetnju usmrćenjem propisuje kao kvalificirani oblik prijetnje, dok stavak 3. obuhvaća slučaj kada je takvo djelo počinjeno prema bliskoj osobi, a koja bliska osoba, sukladno članku 87. stavku 9. KZ/11 je i bivši izvanbračni drug.

9.1. Sud je stoga utvrdio da je optuženik postupao s namjerom zastrašivanja oštećenice jer je bio svjestan sadržaja i značenja riječi koje upućuje svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi te ih je, u opisanoj konfliktnoj situaciji, izgovorio upravo u cilju njezina zastrašivanja. Činjenica da su riječi izgovorene u ljutnji odnosno, prema obrani optuženika, „u afektu“, sama za sebe ne isključuje njegovu namjeru niti kaznenu odgovornost.

10. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je optuženik ozbiljno prijetio oštećenici da će je usmrtiti, a kazneno djelo počinio je prema bivšoj izvanbračnoj supruzi kao bliskoj osobi, čime je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, zbog čega ga je za navedeno kazneno djelo proglasio krivim.

11. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je, sukladno članku 47. KZ/11, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, vodeći računa o stupnju krivnje optuženika, težini počinjenog kaznenog djela, njegovu ranijem životu, ponašanju nakon počinjenog djela te njegovim sadašnjim osobnim i obiteljskim prilikama. Kao olakotno sud je optuženiku cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, protek vremena od počinjenja kaznenog djela tijekom kojeg nisu utvrđena nova istovrsna protupravna ponašanja optuženika prema oštećenici, kao i prema navodima optuženika, njihove sadašnje odnose u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi nad zajedničkim djetetom. Sud je imao u vidu i da optuženik ostvaruje kontakte s djetetom, redovito plaća uzdržavanje te je na raspravi izrazio žaljenje zbog predmetnog događaja. Posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao.

12. Cijeneći sve navedene okolnosti, ali imajući u vidu i sadržaj izrečene prijetnje usmrćenjem te okolnosti u kojima je ona upućena oštećenici, sud je optuženika na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, ocijenivši da navedena kazna odgovara težini počinjenog kaznenog djela, stupnju njegove krivnje i ličnosti optuženika te predstavlja primjerenu društvenu osudu zbog počinjenog djela.

12.1. Istodobno je sud ocijenio da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje izrečene kazne zatvora. Naime, od počinjenja kaznenog djela u travnju 2022. do donošenja presude proteklo je više od četiri godine, a u tom razdoblju nisu utvrđena nova istovrsna protupravna ponašanja optuženika prema oštećenici. Njihov je odnos u međuvremenu stabiliziran u mjeri potrebnoj za komunikaciju i ostvarivanje roditeljske skrbi nad zajedničkim djetetom, dok optuženik prema podacima kaznene evidencije nije kazneno osuđivan. Sud smatra da će optuženik i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće poštovati pravni poredak i neće činiti nova kaznena djela, te je prema optuženiku na temelju članka 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Time će se, prema ocjeni suda, u dovoljnoj mjeri ostvariti svrha kažnjavanja, kako u odnosu na optuženika tako i u pogledu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela.

13. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 3. i 6. ZKP/08 optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 102,00 eura, od čega se iznos od 70,00 eura odnosi na paušalnu svotu, a iznos od 32,00 eura na troškove njegova dovođenja po policiji. Pri odlučivanju o obvezi naknade troškova sud je imao u vidu da je optuženik zaposlen i ostvaruje mjesečna primanja od oko 1.200,00 eura te je ocijenio da njihovim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje niti uzdržavanje osobe koju je po zakonu dužan uzdržavati.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 18. rujna 2026.

Sudac

Andrijana Erdec

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici na broj KO-DO-272/2022

2. Optuženik MR, [adresa]

3. Oštećenica PR, [adresa]