1

Poslovni broj: Gž-53/2022-7                    

 

 

                                                                                                                                                                        

Poslovni broj: Gž-53/2022-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić, kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice A. I. iz G., Z., OIB… i II-tužitelja I. K. iz B. G., OIB…, oboje zastupani po punomoćnici R. D., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika E. osiguranje d.d. iz Z., OIB…, zastupanog po odvjetnicima iz O. društva G. & partneri iz Z., P. O., kao punomoćnicima, uz sudjelovanje umješača O. D. A., D. A.,OIB…, zastupanog po punomoćnici A. A. R., mag.iur., pročelnici Jedinstvenog upravnog odjela Općine D. A., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-204/2017-42 od 17. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2024.,

                                                                                                                                                                       

p r e s u d i o    j e

 

I. Žalba tuženika E. osiguranje d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-204/2017-42 od 17. studenog 2021.,

 

1. p o t v r đ u j e:

- u točki I. izreke u dijelu kojim je I-tužiteljici A. I. dosuđena naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.162,65 eura (8.760,00 kn), kao i pobijana zatezna kamata koja na iznos od 1.048,51 eura (7.900,00 kn) teče od 27. lipnja 2017. do isplate, te u dijelu kojim je I-tužiteljici A. I. dosuđena naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 66,89 eura (504,00 kn) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate;

- u točki II. izreke u dijelu kojim je II-tužitelju I. K. na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđen iznos od 1.453,31 eura (10.950,00 kn), kao i pobijana zatezna kamata koja na iznos od 1.048,51 eura (7.900,00 kn) teče od 27. lipnja 2017. do isplate, te u dijelu kojim je II-tužitelju I. K. dosuđena naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 83,62 eura (630,00 kn) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate;

 

2. p r e i n a č u j e:

- u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti I-tužiteljici A. I. zateznu kamatu na iznos od 114,14 eura (860,00 kn) koja teče od 27. lipnja 2017. do 12. listopada 2020., te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija;

- u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti II-tužitelju I. K. zateznu kamatu na iznos od 404,80 eura (3.050,00 kn) koja teče od 27. lipnja 2017. do 12. listopada 2020., te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija;

- u točki III. izreke tako da se nalaže tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.297,23 eura, umjesto iznosa od 2.496,25 eura (18.808,50 kn).

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d. Z., OIB… da tužiteljici I. A., G., Z., OIB…, isplati iznos od 9.264,00 kuna (slovima: devettisuća dvjestošezdesetčetirikune), i to:

- na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 8.760,00 kuna sa zateznom kamatom koja se dobije uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koja teče od 27. lipnja 2017. do isplate,

- na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 504,00 kuna sa zateznom kamatom koja se dobije uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koja teče od presuđenja do isplate,

a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d. Z., OIB… da tužitelju K. I. iz B. G. OIB… isplati iznos od 11.580,00 kuna (slovima: jedanaesttisućaućapetstoosamdesetkuna), i to:

- na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 10.950,00 kuna sa zateznom kamatom koja se dobije uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koja teče od 27. lipnja 2017. do isplate,

- na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 630,00 kuna sa zateznom kamatom koja se dobije uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena koja teče od presuđenja do isplate,

a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d. Z., OIB…, da tužiteljima A. I., OIB…iz G., i I. K., OIB… iz B. G., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 18.808,50 kn, sa zateznom kamatom koja se dobije uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka. Traži troškove sastava žalbe.

 

2.1. Tuženik u žalbi navodi da je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelji zadobili tjelesne ozljede, te da su navedene tjelesne ozljede u izravnoj vezi sa štetnim događajem od 22. ožujka 2017., ali da je tuženik istakao prigovor promašene pasivne legitimacije jer se štetni događaj dogodio zbog propusta O. D.. A. koja je odgovorna da šahtovi koji se nalaze na prometnici budu u ispravnom stanju, te da je iz tog razloga ista dužna naknaditi štetu tužiteljima. Pojašnjava da je do štetnog događaja došlo kada je vozilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika u ulici P. u D. A. u jednom trenutku naišlo na poklopac šahta koji se nalazio na cesti, a koji poklopac nije bio ispravno postavljen uslijed čega se poklopac šahta izdignuo i podvukao pod automobil i odbacio ga, zbog čega su tužitelji ozlijeđeni, a nastala su i znatna oštećenja na automobilu. Stoga se predlaže tužbeni zahtjev usmjeren prema tuženiku odbiti u cijelosti zbog promašene pasivne legitimacije jer da tuženik nije niti štetnik, niti je osigurao štetnika od odgovornosti.

 

2.2. Tuženik, nadalje, žalbenim navodima ukazuje da je istakao i prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, te povećanju obima i visine štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, da je tijekom postupka provedeno medicinsko i prometno vještačenje, te da se vještak medicinske struke dr. M. u svom nalazu i mišljenju nije očitovao o vezivanju tužitelja, dok se prometni vještak dipl. ing. R. očitovao na način da je naveo da tužitelji nisu bili vezani sigurnosnim pojasom, a nakon što su saslušani na ročištu da je vještak medicinske struke naveo da nije sporno da I-tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom, dok za II-tužitelja nije siguran jer se ne opisuje kojim djelom glave je isti udario, dok je vještak prometne struke ostao kod svega što je naveo u svom nalazu, s tim da je dozvolio mogućnost da je II-tužitelj bio vezan i da je zadobio udarac u bočni zračni jastuk, ali da nije promijenio svoj nalaz i mišljenje, a iz čega proizlazi da i II-tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

 

2.3. Zbog svega iznesenog tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), kao i relativno bitnu povreda iz članka 354.stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a jer da sve dokaze nije ocijenio savjesno i brižljivo, odnosno da nije brižljivo ocijenio kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u dijelu koji se odnosi na doprinos zbog nevezivanja II-tužitelja. Isto tako tuženik navodi da je na ročištu od 5. listopada 2021. istakao prigovor zastare potraživanja jer je zdravstveno stanje tužitelja u trenutku podnošenja tužbi, odnosno u trenutku podnošenja odštetnih zahtjeva dana 26. rujna 2017. bilo poznato, a da je to vidljivo i iz medicinske dokumentacije, a kako su tužitelji podneskom od 10. prosinca 2020. preinačili tužbeni zahtjev na način da su umjesto zatraženih 15.860,00 kn zatražili iznos od 20.844,00 kn, da je nastupila zastara preinačenog dijela tužbenog zahtjeva (kako u odnosu na glavno potraživanje tako i u odnosu na zatezne kamate).

 

2.4. Za tuženika je sporna i odluka prvostupanjskog suda u djelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka jer je prvostupanjski sud tužiteljima dosudio za sve radnje troškove u punom iznosu, a da pri tome uopće nije analizirao da li su te radnje zaista i bile potrebne i da li su opravdano dosuđeni troškovi u punom iznosu, pa tako navodi da se pripremnom ročištu održanom 22.  studenog 2017. nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi pa da je taj trošak trebalo dosuditi temeljem Tbr. 9. toč.2. T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa), kao i za ročišta održana 20. travnja 2021. i 5. listopada 2021. Zaključno tuženik ističe da se za podnesak tužitelja od dana 23. travnja 2021. trebala dosuditi naknada sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife jer se radi o podnesku kojim se tužitelj očituje na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 22. ožujka 2017. u kojoj su tužitelji sudjelovali kao putnici u osobnom automobilu reg. oz…, vlasništvo M. K. iz B. G.,  a do koje nezgode je došlo na način da je osobni automobil naišao kotačem na slivničku rešetku (šaht) koji nije bio pravilno postavljen.

 

6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

6.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je prvostupanjski sud pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na doprinos zbog nevezivanja II-tužitelja donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, iako je prometni vještak G. R. u svom nalazu i mišljenju naveo da vertikalni pomak tijeka putnika I. K. i A. I. upućuje na zaključak kako nisu bili vezani sigurnosnim pojasom, na ročištu od 18. siječnja 2021. ipak je dozvolio mogućnost da je II-tužitelj u trenutku štetnog događaja bio vezan sigurnosnim pojasom i da su ozljede kod njega mogle nastati uslijed udara zračnog jastuka u desni dio glave, osobito imajući u vidu da se oštećenja tapecirunga krova vozila i limenog dijela odnose samo na stražnji dio i da su nastala uslijed gibanja tijela A. I. koja je sjedila na zadnjem sjedalu, a da je II-tužitelj sjedio na suvozačevom mjestu, dok je medicinski vještak M. M., dr.med., na istom ročištu naveo da se kod II-tužitelja iz nastalih ozljeda glave ne može zaključiti da je nastradao zbog toga što nije bio vezan sigurnosnim pojasom, odnosno da je udarac u glavu mogao nastati aktiviranjem bočnog zračnog jastuka ili udarcem u tvrde dijelove desne strane kabine, pri čemu je zadobio ozljedu desnog lakta, pa da zbog toga zaključuje da je II-tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. Nakon što je ocijenio navedene nalaze i mišljenje vještaka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a na koji tuženik nije imao primjedbi, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je II-tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom.

 

7. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da se 22. ožujka 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oz… u kojem su se nalazili tužitelji kao putnici, a koje vozilo je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika, te da je do navedene prometne nezgode došlo zbog nailaska automobila na slivničku rešetku (šaht) koji nije bio pravilno postavljen na prometnici, kao i da I-tužiteljica u vrijeme štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom.

 

7.1. Prema žalbenim navodima nije sporno da su tužitelji zadobili tjelesne ozljede koje su utvrđene medicinskim vještačenjem i nije sporna dosuđena naknada za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu, kao i činjenica da su utvrđene tjelesne ozljede u izravnoj vezi sa štetnim događajem, nego je sporno da li je tuženik kao osiguratelj odgovoran naknaditi štetu tužiteljima obzirom da je za ispravnost slivničkih rešetaka (šahtova) na cesti odgovorna O. D. A., kao i doprinos II-tužitelja nastanku štetnog događaja.

 

8. Prvostupanjski sud je, prije svega pravilno zaključio da nije osnovan prigovor tuženika u pogledu promašene pasivne legitimacije iz razloga što su se tužitelji u vozilu osiguranika nalazili kao putnici, a tuženik je prema odredbi članka 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZOOP) odgovoran za štetu nanesenu trećim osobama jer je tuženik imao zaključenu policu osiguranja za vozilo u kojem su tužitelji ozlijeđeni, tako da i po ocjeni ovog suda činjenica da je za ispravnost šahtova na cesti odgovorna O. D. A. nije relevantna za ovaj postupak, s tim da su tužitelji u konkretnom slučaju mogli tražiti naknadu štete od odgovorne osobe po polici obveznog osiguranja, što su i učinili, ili protiv O. D. A. kao odgovorne osobe za štetu.

 

9. Nije osnovan niti istaknuti prigovor zastare iz razloga što su tužitelji podneskom od 12. listopada 2020. za neimovinsku štetu zatražili više iznose na temelju novih Orijentacijskih kriterija koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 5. ožujka 2020. i  15. lipnja 2020. i koji se primjenjuju na sve postupke naknade neimovinske štete, tako da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, a sukladno odredbi članka 190. stavka 2. ZPP-a jer tužitelji to nisu mogli učiniti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka. U protivnom bi se tužitelji našli u situaciji da su bez vlastite krivnje spriječeni u ostvarivanju punog iznosa naknade štete.

 

10. Imajući u vidu da tuženik žalbenim navodima ne osporava utvrđenu naknadu neimovinske štete tužiteljima u iznosima od po 1.453,31 eura (10.950,00 kn) i imovinske štete u iznosima od po 83,62 eura (630,00 kn), te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je I-tužiteljica zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, a da II-tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je bio vezan sigurnosnim pojasom, valjalo je pobijanu presudu potvrditi u točki I. izreke u dijelu kojim je I-tužiteljici dosuđena naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.162,65 eura (8.760,00 kn), kao i pobijana zatezna kamata koja na iznos od 1.048,51 eura (7.900,00 kn) teče od 27. lipnja 2017. do isplate, te u dijelu kojim je I-tužiteljici dosuđena naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 66,89 eura (504,00 kn) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, te u točki II. izreke u dijelu kojim je II-tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđen iznos od 1.453,31 eura (10.950,00 kn), kao i pobijana zatezna kamata koja na iznos od 1.048,51 eura (7.900,00 kn) teče od 27. lipnja 2017. do isplate, te u dijelu kojim je II-tužitelju dosuđena naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 83,62 eura (630,00 kn) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate.

 

11. Međutim, iako su tužitelji podneskom od 12. listopada 2020. preinačili tužbeni zahtjev na način da su za neimovinsku štetu zatražili više iznose sukladno novim Orijentacijskim kriterijima, prvostupanjski sud im je na cjelokupne dosuđene iznose neimovinske štete dosudio i zatezne kamate koje teku od dana podnošenja zahtjeva za štetu tuženiku (16. siječnja 2019.)  pa do isplate.

 

12. Navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba članka 12. stavka 4. ZOOP-a, budući obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se i prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa ZOOP-a.

 

13. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

14. Primjenom odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 12. listopada 2020. iz razloga što su tužitelji tek navedenim podneskom zatražili isplatu naknade štete za daljnje - povećane iznose, odnosno za iznose koji su veći od onoga zatraženog u tužbi.

 

15. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud dosudio tužiteljima naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog tužbom, i to I-tužiteljici u iznosu od 114,14 eura (860,00 kn), a II-tužitelju u iznosu od 404,80 eura (3.050,00 kn), tada zatezne kamate na iznose neimovinske štete koji su veći od onoga koji su se potraživali tužbom, ne mogu početi teći prije preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva za naknadu neimovinske štete. Drugačije razmišljanje donijelo bi i pravnu nesigurnost jer bi se dužnicima mogla nametnuti obveza namirenja novčane obveze za koje u trenutku nastanka istih nisu niti znali da postoje, kao i da ih se uz to još obveže na plaćanje zateznih kamata na te iste obveze, zbog čega je valjalo u tom dijelu žalbu tuženika prihvatiti i odlučiti kao u točki I.2. izreke.

 

16. Iako je ovaj sud djelomično uvažio žalbu tuženika i preinačio pobijanu presudu, tužitelji i nadalje imaju pravo na troškove postupka u cijelosti, a temeljem članka 154 stavka 5. ZPP-a jer i nakon preinačenja presude nisu uspjeli u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dio zateznih kamata na dosuđenu glavnicu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

 

16.1. Nije osnovan niti žalbeni navodi tuženika kojim ističe da je za zastupanje na ročištu od 5. listopada 2021. tužiteljima trebalo dosuditi trošak temeljem Tbr. 9. toč.2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari i zaključena je glavna rasprava. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je za zastupanje na ročištima od 22. studenog 2017. i 20. travnja 2021. tužiteljima trebalo dosuditi troškove temeljem Tbr. 9. toč.2. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, kao i da se za podnesak od dana 23. travnja 2021. trebala dosuditi naknada sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife jer su se tim podneskom tužitelji očitovali na navode tuženika  koji se ne odnose na odgovor na tužbu, zbog čega je ovaj sud djelomično prihvatio žalbu tuženika, te preinačio odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke presude i dosudio tužiteljima iznos od  2.297,23 eura, umjesto iznosa od 2.496,25 eura (18.808,50 kn).

 

17. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava žalbe u zatraženom iznosu od 281,37 eura (2.120,00 kn) jer je sa tom žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na dosuđenu glavnicu.

 

18. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a kao u izreci.

 

U Požegi, 26. travnja 2024.

 

                                                                                                       Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                Branimir Miljević