REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-1029/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja ŽR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Vukasović, odvjetnik u Osijeku, Županijska 3, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 18. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25- 01/218, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 18. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod KLASA: UP/I 560-01/25-01/489, URBROJ: 512M2-01-04-06- 25-2 od 27. kolovoza 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da ni prvostupanjsko tijelo ni tuženik nisu savjesno i brižljivo ocijenili sve dokaze u spisu, osobito nisu ocijenili iskaze saslušanih svjedoka. Ističe da ne može biti on kriv što se ne nalazi na popisu pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Beravci, jer nije on taj spisak sastavljao, niti je na njega mogao utjecati. Navodi da se ne može složiti sa stajalištem da su iskazi svjedoka KR i JR nepotpuni i nedorečeni i da ne sadrže konkretne činjenice iz kojih proizlazi vremensk i i okolnosno utvrđen opis činjeničnog stanja. Naglašava da, s obzirom na to da je prvostupanjsko tijelo priznalo JR status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. u istoj MZ [adresa], onda to isto treba učiniti i u odnosu na tužitelja. Smatra da s obzirom na iskaze svjedoka postoji dovoljno podataka na temelju kojih je njegov zahtjev trebalo usvojiti, pa zbog svega navedenoga predlaže sudu poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz osporavanog rješenja te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Ujedno je dana 10. rujna 2025. kod ovoga suda održana rasprava kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe i tuženog zahtjeva, dok na raspravu nije pristupio nitko za tuženika.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu u odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
7. Odredba članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. - dalje: ZOHBDR) definira tko se smatra hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata, odnosno uređuje pretpostavke za stjecanje tog statusa.
8. Tako je stavkom 1. navedenog članka ZOHBDR-a propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pr ipadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9. Stavkom 2. navedenog članka ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Kako o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu kao pripadniku naoružanih odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju (od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.) nema podataka u službenim evidencijama, te kako se, osim toga, zadaci koje je, prema iskazu saslušanih svjedoka, izvršavao tužitelj (stražarenje, nadzor i motrenje prostora, ophodnje po selu) ne mogu podvesti pod pojam obrane suvereniteta Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, to je pravilno u upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja. Dakle, tijekom upravnog postupka javnopravna tijela su utvrdila da tužitelj nije ostvario kumulativno propisane pretpostavke u skladu s mjerodavnim materijalnim pravom s obzirom na to da u traženom razdoblju nije obavljao poslove koji bi se mogli smatrati sudjelovanjem u oružanom otporu agresoru ili djelovanjem u vezi s tim otporom.
11. Tijekom upravnog postupka saslušan je tužitelj, kao i predloženi svjedoci, oni su dali izjave o odlučnim činjenicama, pa ih u tom smislu sud nije smatrao potrebnim, za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, ponovno saslušavati tijekom upravnog spora. Okolnosti sudjelovanja svakog branitelja u vojnim jedinicama na početku Domovinskog rata, mogu se razlikovati s obzirom na njihova zaduženja i aktivnosti koje su obavljali. Činjenični i pravni položaj nije uvijek identičan. U tom smislu, neosnovano i paušalno tužitelj ukazuje na priznanje statusa branitelja JR, jer je prema njegovim tvrdnjama obavljao iste poslove.
12. Dakle, na temelju dokaza koji su prikupljeni tijekom upravnog postupka nije bilo moguće usvojiti zahtjev tužitelja.
13. Slijedom navedenoga, javnopravna tijela su utvrdila pravno relevantne činjenice slobodno ocjenjujući sve dokaze u spisu te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je zaključak o postojanju pravno relevantnih činjenica valjano obrazložen, to su suprotni tužbeni navodi neosnovani i ne mogu se prihvatiti. Stoga sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
14. Kako, dakle, navodi tužbe nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja, to je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24. - dalje: ZUS) presuditi kao pod točkom I. izreke.
15. Odluka pod točkom II. izreke ove presude temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.
U Osijeku 18. rujna 2026.
Sudac:
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju, po opun.
2. Tuženiku.
