REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5497/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, državljanin treće zemlje: CO, od oca ŽO, rođen **.**.1991. u mjestu Imisli, Afganistan, državljanin Afganistana, 18. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod, KLASA: UP/I-216- 01/26-03/925, URBROJ: 511-11-10-26-1 od 11. rujna 2026.
Obrazloženje
1. Ovaj Sud je zaprimio rješenje radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja slobode kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25. i 55/26.; dalje: ZoS).
2. Citiranim rješenjem državljanin treće zemlje je smješten u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 2 (dva) mjeseca (točke 1. do 2. izreke).
3. Prema članku 214. stavku 1. ZoS-a, državljanin treće zemlje može se smjestiti u Prihvatni centar za strance ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, dok su okolnosti koje upućuju na postojanje takvog rizika propisane stavcima 2. i 3. navedenog članka.
4. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod, KLASA: UP/I-216-04/26-01/5646, URBROJ: 511-11-10-26-1 od 11. rujna 2026., državljanin treće zemlje protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), da mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana prisilnog udaljenja te da će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili, ako to nije moguće, u zemlju čiji je državljanin.
5. Iz Obrasca za dubinsku provjeru sukladno Uredbi (EU) 2024/1356 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817, koji je državljanin treće zemlje potpisao, proizlazi da državljanin treće zemlje ima vozačku dozvolu te da je izjavio kako je doputovao zrakoplovom u Bosnu i Hercegovinu, nakon čega je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku s ciljem odlaska u Njemačku.
6. Iz zapisnika od 11. rujna 2026. proizlazi da je državljanin treće zemlje sa suprugom i troje djece preko Turske doputovao u Bosnu i Hercegovinu, gdje su odbacili putne isprave i uz pomoć organizatora nastavili put prema Republici Hrvatskoj. Dana 7. rujna 2026. u ranim jutarnjim satima uz pomoć nepoznatih osoba čamcima su nezakonito prešli rijeku Savu i ušli u Republiku Hrvatsku, nakon čega su ih pri kretanju prema željezničkoj stanici zatekli policijski službenici. Državljanin treće zemlje posjeduje mobilni telefon, nema novčanih sredstava ni nekretnina ili bliže rodbine u Republici Hrvatskoj te je naveo da ne boluje od zaraznih bolesti i nema zabranu ulaska u druge države.
7. Sud nalazi da u konkretnom slučaju postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske. Na postojanje tog rizika upućuju okolnosti iz članka 214. stavka 2. ZoS-a da državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj te da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku. Osim toga, iz njegove izjave proizlazi da je nakon dolaska u Bosnu i Hercegovinu odbacio putnu ispravu, čime je ostvarena i okolnost iz članka 214. stavka 3. ZoS-a uz koju Zakon veže postojanje rizika od izbjegavanja. Navedeno, zajedno s njegovom izjavom da mu je krajnje odredište Njemačka, opravdava zaključak da postoji konkretan rizik da neće izvršiti obvezu napuštanja Republike Hrvatske.
8. Sud prihvaća ocjenu javnopravnog tijela da se svrha prisilnog udaljenja u konkretnom slučaju ne može postići primjenom blažih mjera iz članka 213. ZoS-a. Naime, državljanin treće zemlje ne posjeduje putnu ispravu koja bi se mogla položiti, nema osiguran smještaj niti prijavljeno mjesto boravka, nema financijska sredstva za polaganje, a iz njegove izjave proizlazi da mu je namjera otići u Njemačku. U takvim okolnostima blaže mjere ne bi bile prikladne niti dostatne za ostvarenje svrhe prisilnog udaljenja.
9. Iz spisa proizlazi da je javnopravno tijelo već poduzelo konkretne radnje radi provedbe prisilnog udaljenja, uključujući komunikaciju s nadležnim tijelima Bosne i Hercegovine i organizaciju prihvata državljanina treće zemlje. Stoga Sud nalazi da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja u tijeku te da se poduzimaju s dužnom pažnjom u smislu članka 212. stavaka 2. do 4. ZoS-a.
10. Sud također nalazi da je rješenje o smještaju doneseno uz poštivanje načela razmjernosti iz članka 212. stavka 2. ZoS-a, uzimajući u obzir utvrđeni rizik od izbjegavanja, nemogućnost učinkovite primjene blažih mjera te konkretno poduzete aktivnosti radi prisilnog udaljenja, određeno trajanje smještaja ne prelazi ono što je nužno za ostvarenje njegove svrhe.
11. Sud je uzeo u obzir i obavijest Prihvatnog centra za strance od 16. rujna 2026., zaprimljenu u spisu Us I-5501/2026, prema kojoj su državljanin treće zemlje i članovi njegove obitelji izrazili namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te će biti premješteni u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini. Navedena okolnost, koja je nastala nakon donošenja kontroliranog rješenja, ne dovodi u pitanje postojanje zakonskih pretpostavki za određivanje smještaja u trenutku njegova donošenja. Međutim, izražavanjem namjere državljanin treće zemlje stekao je položaj tražitelja međunarodne zaštite, pa se eventualno daljnje ograničenje njegove slobode kretanja mora ocjenjivati prema pretpostavkama propisanim Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
12. Slijedom izloženog, Sud je na temelju članka 216. stavka 4. ZoS-a u vezi sa člankom 12. stavkom 2. točkom 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu, 18. rujna 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. CO – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini – elektroničkom poštom uz dostavnicu
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava brodsko-posavska, Postaja granične policije Slavonski Brod - poštom
3. U spis