REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Pakracu
Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1
Posl. br. P-630/2026-6.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateju Klaričiću, odvjetniku iz Zagreba, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Lipika, OIB: 26289199529, Lipik, Ulica Marije Terezije 27, zastupanog po punomoćniku Mići Ljubenko, odvjetniku iz Zagreba, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi trpljenja namirenja tužiteljevog potraživanja iz založene stvari, izvan ročišta, 18. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tuženik Grad Lipik, OIB: 26289199529, Ulica Marije Terezije 27, 34551 Lipik, dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 98.000,00 (devedeset-osam-tisuća) EUR iz vrijednosti nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: k. č. br. [katastarska čestica], STAKLENICI, ORANICA, površine 23590 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], STAKLENICI, ORANICA, površine 4892 m2, i to prodajom navedenih nekretnina u ovršnom postupku te namirenjem tužitelja iz iznosa dobivenog njihovom prodajom, sve do visine iznosa osiguranog založnim pravom.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 2.120,00 (dvije-tisuće-sto-dvadeset) EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj JC podnio je 26. kolovoza 2026. tužbu protiv tuženika Grada Lipika radi trpljenja namirenja tužiteljevog potraživanja iz založene stvari. U tužbi u bitnome navodi da je 29. prosinca 2011. godine sklopljen Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je ovjeren od Javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba pod brojem OV-17448/11, te Dodatak I Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je ovjeren od istog javnog bilježnika pod brojem OV-461/12, i to između tužitelja, kao vjerovnika, tada na adresi u [adresa], i PC, [adresa] (ranije Vinkovićeva 12), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao dužnika, na temelju kojeg je pod br. Z-51/12 izvršena uknjižba založnog prava za korist tužitelja, kao založnog vjerovnika, u iznosu od 98.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju NBH za eure na dan plaćanja uvećanog za pripadajuće troškove i kamate, i to na nekretninama upisanimu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: k. č. br. [katastarska čestica], STAKLENICI, ORANICA, površine 23590 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], STAKLENICI, ORANICA, površine 4892 m2, da je dužnik u međuvremenu preminuo čega je doneseno ostavinsko rješenje posl. br. O-3431/2023 od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu na temelju kojeg su navedene nekretnine proglašene ošasnom imovinom i pod br. Z-13849/2026 uknjižene u cijelosti za korist tuženika, da je tužiteljeva tražbina iz predmetnog sporazuma o osiguranju dospjela još 30. prosinca 2013. godine jer dužnik za života nije izvršio povrat duga tužitelju, pa budući da je pravo vlasništva na založenim nekretninama sada upisano u korist tuženika, tužitelj predlaže da sud donese presudu prema kojoj je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja iz vrijednosti predmetnih nekretnina, i to njihovom prodajom u ovršnom postupku i namirenjem tužitelja iz iznosa dobivenog prodajom, sve do visine iznosa osiguranog založnim pravom. Tužitelj zahtijeva i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. U podnesku od 15. rujna 2026. godine tuženik Grad Lipik je odgovarajući na tužbu priznao tužbeni zahtjev za trpljenje namirenja tražbine tužitelja iz vrijednosti predmetnih nekretnina te je istaknuo da je predmetne nekretnine stekao kao ošasni nasljednik temeljem rješenja o nasljeđivanju, da sukladno članku 139. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, i to samo stvarima i pravima koji su sastavni dio ostavine, pa prema tome, Grad Lipik priznaje trpljenje namirenja isključivo i jedino iz vr ijednosti nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: k. č. br. [katastarska čestica], STAKLENICI, ORANICA, površine 23590 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], STAKLENICI, ORANICA, površine 4892 m2. Neovisno o navedenom tuženik predlaže da sud na temelju članka 157. ZPP-a naloži tužitelju da u cijelosti snosi parnične troškove, budući da tuženik nije dao povoda za tužbu, a priznao je tužbeni zahtjev u odgovoru na tužbu. Obrazlaže da se tužitelj prije pokretanja spora obratio Gradu Lipiku s prijedlogom ugovornog prijenosa prava vlasništva na nekretninama, da je postupajući sukladno čl.391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Grad Lipik opravdano odbio takav ugovor jer jedinica lokalne samouprave može raspolagati imovinom samo na temelju javnog natječaja i po tržišnoj cijeni, da zahtjev iz mirnog postupka (izravni prijenos vlasništva) i zahtjev iz tužbe (trpljenje namirenja iz založene nekretnine) predstavljaju dva pravno potpuno različita zahtjeva, da se Grad Lipik nikada nije protivio namirenju založnog vjerovnika iz predmeta zaloga niti je osporavao uknjiženo založno pravo, a kako je tužitelj tek podnošenjem tužbe prvi put zatražio trpljenje namirenja (umjesto zakonski nedopuštenog izravnog prijenosa vlasništva), tuženik prije pokretanja parnice uopće nije bio u prilici očitovati se o takvom zahtjevu i niti u jednom trenutku nije dao povoda za pokretanje ove parnice, slijedom čega na njemu ne leži odgovornost za nastale troškove i predlaže da mu tužitelj naknadi njegove parnične troškove.
3. U podnesku od 15. rujna 2026. godine tužitelj je ustrajao sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova i usprotivio se takvom tuženikovom zahtjevu navodeći u bitnome da je tuženik dao povod za tužbu jer mu se tužitelj u pokušaju izbjegavanja sudskog postupka obratio prije pokretanja postupka s prijedlogom ugovornog prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koji prijedlog je tuženik odbio, pa je tužitelj bio prinuđen zatražiti sudsku pravnu zaštitu.
4. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja te nije nađeno da bi priznanje tužbenog zahtjeva predstavljalo nedopušteno raspolaganje u smislu čl.3. st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), temeljem odredbe čl.331. ZPP presuđeno je kao u točki I. izreke.
5. Odluka o parničnim troškovima iz točke II. izreke donesena je na temelju čl.157. ZPP ("Ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.").
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev i nije se ni upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.
7. Po ocjeni ovog suda tuženik nije dao povod za tužbu. Iako mu se tužitelj nesporno obratio prije pokretanja parničnog postupka, njegov prijedlog nije se ticao trpljenja namirenja iz založene nekretnine, koje pravo mu pripada prema čl.336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) i koje je naknadno postalo predmet parničnog postupka. Tužiteljev prijedlog ticao se prijenosa prava vlasništva na založenoj nekretnini u njegovu korist, koju nekretninu je tuženik prethodno stekao kao ošasnu imovinu pok. PC . Taj prijedlog tuženik nije mogao prihvatiti zbog zakonskih ograničenja u načinu raspolaganja nekretninama u vlasništvu jedinica lokane samouprave, konkretno ograničenja iz čl.391. ZV, međutim, odgovarajući na tužiteljev prijedlog tuženik (u dopisu od 17. kolovoza 2026.) nije osporio ni uknjiženo založno pravo niti tužiteljevo pravo na namirenje iz vrijednosti založene nekretnine.
8. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tuženika zatraženi troškovi u visini koja, s obzirom na vrijednost predmeta spora označenu u tužbi, proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 i 107/2025 - dalje: OT) i iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, br. 104/2026 - dalje: TSP), i to odvjetnička nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.476,00 EUR (tbr.8. t.1. u vezi s tbr.7. t.1. OT), uvećano za PDV 25%, te sudska pristojba na odgovor na tužbu u iznosu od 275,00 EUR (tar. br.1. st.2. TSP; op. tuženiku ne pripada puni zatraženi iznos od 550,00 EUR, već 50% prema navedenoj tarifnoj odredbi), ukupno 2.120,00 EUR.
Pakracu,18. rujna 2026.
Sudac:
Matija Stokić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude na temelju priznanja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl.353. st.2. ZPP).
DNA:
1. Odvjetnik Matej Karičić
2. Odvjetnik Mićo Ljubenko
