REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-2158/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice HN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupane po opunomoćenici Ani Kranjčić, odvjetnici u Rovinju, Carera 15, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 18. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-26/349, URBROJ: 531-03-25-2 od 16. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula, KLASA: UP/I-361-05/18-06/96, URBROJ: 2163-18- 06/11-24-5 od 3. srpnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom staju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Iz obrazloženja spomenutih upravnih akata proizlazi da je zahtjev odbijen iz razloga što je u provedenom postupku utvrđeno da zgrada čije se ozakonjenje traži nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja započetog 21. lipnja 2011 – DOF5/2011.
2. Tužiteljica osporava zakonitost odluka tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. U bitnom, smatra da je odbijanje zahtjeva utemeljeno na pogrešnom zaključku upravnih tijela da zgrada nije vidljiva na DOF5/2011 odnosno da je izgrađena nakon 21. lipnja 2011. godine. Navodi da je predmetni objekt izgrađen znatno prije 2011. godine te da nikada nije mijenjan u gabaritima. Ističe da razlika u vizualnom izgledu proizlazi isključivo iz činjenice da je dotrajali stari zeleni krov koji je prokišnjavao zamijenjen novim krovom bijele boje, dok je privid manjih dimenzija na snimci DOF5/2011 posljedica činjenice da je objekt većim dijelom bio zaklonjen krošnjama velikih stabala, koja su kasnije posječena. Navodi da tuženik nije obrazložio kojim je točno alatima i postupkom utvrdio da pravokutni objekt zelenog krova s DOF5/2011 nije isti objekt za koji se traži ozakonjenje. Kao dodatni dokaz postojanja i dugotrajnog korištenja objekta prije 2011. godine, tužiteljica navodi da je zgrada evidentirana u katastarskom operatu, upisana u zemljišne knjige te da se za nju već dugi niz godina uredno plaćaju komunalne usluge i odvoz otpada. Također, smatra ju je prvostupanjsko tijelo, ukoliko je smatralo da postoje odstupanja, prije donošenje odluke o zahtjevu trebalo pozvati na očitovanje, u smislu odredbe čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19; dalje: Zakon)
Zaključno, glede bitnih povreda pravila postupka, tužitelja navodi da nije pozvana na očevid, da joj nije dostavljen zapisnik o provedenom očevid niti joj je dana mogućnost da se očituje o primjedbama prvostupanjskog tijela, a čime joj je uskraćena mogućnosti da dokaže se zgrada za koju se traži ozakonjenje nije mijenjala od 2011. do dana provođenja postupka. U vezi prethodnog, poziva se na sudsku praksu Visokog upravnog suda (presuda poslovni broj: Usž-440/2022-2).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.
6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice (od 23. siječnja 2018.) radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu stambene namjene, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Među strankama ovog spora sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za ozakonjenje zgrade na koju se odnosi tužiteljičin zahtjev, odnosno ispunjava li jednostavna zgrada na koju se odnosi zahtjev za ozakonjenje uvjete iz čl. 2. Zakona.
10. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu tog Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, koja je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izgrađene na temelju aerofotogrametrijskog snimanja RH započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom), sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.
U st. 2. istoga članka stoji je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu tog Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.
11. Iz citiranih odredbi proizlazi da se može ozakoniti samo ona zgrada koja je vidljiva na DOF-u 5/2011 sačinjenom do 21. lipnja 2011. (ili ispunjava druge taksativno propisane uvjete) odnosno zgrada koja je nezakonito sagrađena ili rekonstruirana do tog dana.
12. U konkretnom slučaju, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da predmetna jednostavna zgrada koja je predmetom ozakonjenja nije vidljiva na snimci DOF5/2011, te je ista vidljiva tek na snimci DOF 2017/18 i DOF 2019/20.
13. Naime, usporedbom DOF prikaza predmetne lokacije na karti DOF5/2011 s naknadnim DOF5 kartama (2014/16, 2017/2018, 2019/2020), utvrđeno je da na objekt čija se legalizacija traži nije istovjetan objektu koji je vidljiv na karti DOF5/2011 (i DOF 2014/2016). Naime, na DOF5/2011 vidljiv je pravokutni objekt zelenog krova značajno manjih dimenzija od zgrade čije se ozakonjenje traži.
Stoga, budući da zgrada čije se ozakonjenje traži nije vidljiva na karti DOF5/2011, a kvaliteta snimke je takva da ne ostavlja dvojbu o (ne)vidljivosti – što je dodatno utvrđeno i u ovom sporu uvidom u internet stranicu Državne geodetske uprave pri čemu je izvršena usporedba stanja iz 2011. sa stanjem iz 2014./2016. te 2017/2018, kao i uvidom u internet stranicu Google Earth to su tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdili da nisu ispunjeni uvjeti za ozakonjenje tužiteljičine zgrade prema odredbama Zakona.
Nastavano na prethodno, valja naglasiti i to da sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi, vezano za primjenu čl. 2. Zakona, mora postojati istovjetnost između zgrade vidljive na ortofoto karti i zgrade koja je predmetom ozakonjenja, jer u protivnom nije riječ o istoj nezakonito izgrađenoj zgradi, te se o zahtjevu ne može pozitivno riješiti (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Usž- 2481/19-2 od 4. srpnja 2019.).
14. Vezano za navode tužiteljice da je u tijeku postupka dostavila dokaze da je objekt čija se legalizacija traži izgrađen prije 2011. godine valja naglasiti da ranije citirana odredba čl. 2. Zakona propisuje posebna dokazna pravila kojima se dokazuje da je zgrada u smislu toga Zakona izgrađena i u tu svrhu propisuju primarni dokaz – ortofoto kartu DOF5/2011, a ukoliko zgrada nije nedvojbeno vidljiva na toj karti, taksativno propisuju druga dokazna sredstva. Stoga se prema mišljenju Suda, činjenica o vremenu gradnje zgrade drugim dokaznim sredstvima ne može dokazivati, a isti je su pravni stav zauzeli Vrhovni sud Republike Hrvatske (U-zpz 15/17-8 od 21. ožujka 2018., U-zpz- 46/17-5 od 10. svibnja 2018., U-zpz 10/17-5 od 29. kolovoza 2018., te Visoki upravni sud Republike Hrvatske (Usž-1011/12-2 od 2. rujna 2015., Usž-3016/19-2 od 23. listopada 2019.).
15. Neosnovani su navodi tužiteljice glede primjene čl. 20. st. 4. Zakona, budući da se navedena odredba može primijeniti u slučaju manjeg odstupanja, a ne u slučaju kada se uopće ne radi o nezakonito izgrađenoj zgradi u smislu čl. 2. Zakona.
16. Zaključno, Sud utvrđuje da, kraj činjenice da objekt čija se legalizacija traži nije vidljiv na DOF5/2011, nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvar okolnost što tužiteljica nije pozvana na očevid i što joj nije dostavljene Zapisnik s istog.
17. Slijedom ovako izloženog stana stvari, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke
18. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a.
U Rijeci 18. rujna 2026.
Sudac
Vedran Juričić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 5. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužiteljice Ani Kranjčić, odvjetnici u Rovinju, Carera 15
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 14
