1

Poslovni broj: Gž-699/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-699/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u pravnoj stvari tužitelja O. B., B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. S. S.. M. u Z., Z., OIB: ….zastupanog po punomoćniku S. L., odvjetniku u Z. i 2. B. s. d.o.o. iz N., OIB: zastupanog po punomoćnici A. S. Z., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i predaje u posjed rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja sadržanog u presudi na temelju odricanja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 90 P-854/2018 od 22. rujna 2021., 26. travnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj  90 P-854/2018 od  22. rujna 2021. u točki 1. izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja koje je sadržano u presudi na temelju odricanja, a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik nekretnine kč.br. ….k.o. B., u naravi pašnjak površine 540736 m2 te zahtjev da se naloži tuženicama predati nekretninu slobodnu od osoba i stvari tužitelju, tužitelju je naloženo isplatiti 1.tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.075,00 kn, u roku od 15 dana (točka 1.), a 2.tuženiku u iznosu od 2.543,75 kn, također u roku od 15 dana (točka 2.).

 

 

2. Protiv rješenja u točki 1. izreke žalbu je podnio 1. tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

 

3. U žalbi ističe da je tužitelj u tužbi označio premali iznos vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn, a s obzirom na činjenicu da je predmet spora utvrđenje prava vlasništva na nekretnini površine 540736 m2 te predaja iste nekretnine u posjed tužitelju. U pobijanom rješenju da se sud pozvao na čl.19. Zakona o sudskim pristojbama  ali da je nejasno koji zakon je primijenio, da li onaj koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, a radi se o Zakonu o sudskim pristojbama iz 1995. s naknadnim Izmjenama i dopunama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 - dalje ZSP/95) ili Zakon o sudskim pristojbama iz 2018. («Narodne novine» broj 118/18, 51/23 – dalje ZSP/18) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. Ukoliko bi se radilo o čl. 19. ZSP/18, naglašava da se njime određuje vrijednost predmeta spora radi naplate sudske pristojbe, a da čl. 14. tog Zakona upućuje da se za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak. Ukazuje na čl. 40. ZPP-a o dužnosti suda provjeriti vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi, što da je u nazočnom slučaju sud prvog stupnja propustio učiniti. Također da nije obrazloženo zbog čega nije cijenio istaknuti prigovor žalitelja te zašto nije primijenio čl. 40. st. 3. ZPP-a. Ističe da je realna tržišna vrijednost prijeporne nekretnine minimalno 24.495.340,80 kn uvećano za uloženu poboljšicu u istu nekretninu sukladno projektu sadnje ekološkog rogača. Kako je tužitelj u tužbi označio vrijednost predmeta spora iznosom od 10.000,00 kn, da je očito kako se radi o prenisko procjenjenoj vrijednosti predmeta spora koju je sud trebao adekvatno utvrditi, a za koju je žalitelj ponudio dokaze javnim ispravama.

4. Predlaže stoga pobijano rješenje preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.

 

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora, pri čemu žalbene navode ocjenjuje neosnovanim te predlaže žalbu odbiti (pogrešno "tužbeni zahtjev odbiti").

5. Žalba 1.tuženika je osnovana.

 

6. S osnovom žalitelj ukazuje na počinjenu bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su u rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama pa rješenje nije moguće ispitati.

 

7. Naime, glede prijepora oko vrijednosti predmeta spora, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju naveo da su tuženici prigovorili označenoj vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn, koji prigovor je odbijen primjenom čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama. Sukladno tome, parnični trošak tuženika je obračunat prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi.

 

 

 

 

8. Prije svega treba navesti da se Zakonom o sudskim pristojbama propisuje način određivanja vrijednosti predmeta spora radi naplate sudske pristojbe, dok za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku su mjerodavne odredbe čl. 35.-40. ZPP-a.

 

9. U nazočnom slučaju tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu, budući da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi vlasnikom nekretnine kč.br. ….k.o. B., u naravi pašnjaka površine 540736 m2 te da se naloži tuženicima predati nekretninu tužitelju u posjed slobodnu od osoba i stvari.

 

10. Tuženici su u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, prigovorili označenoj vrijednosti predmeta spora pa je tako 1.tuženik istaknuo da realna tržišna vrijednost nekretnine, s obzirom na ukupnu površinu iznosi 24.495.340,80 kn uvećano za uloženu poboljšicu pa je predložio da se vrijednost predmeta spora utvrdi u skladu s vrijednošću nekretnine. Uz taj podnesak je dostavljena Odluka o dodjeli sredstava Agencije ….od 1. kolovoza 2017. kojom je 2.tuženiku dodijeljena potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva.

 

11. Na ročištu održanom 16. rujna 2021. sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je odbio prigovor tuženika «radi povećanja vrijednosti predmeta spora».

 

12. Prema odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, tada će sud po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

 

13. Sud prvog stupnja povodom prigovora tuženika nije postupio u skladu s čl. 40. st. 3. ZPP-a, niti je u pobijanom rješenju obrazložio razloge zbog kojih je smatrao da je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi realna, pa rješenje nije moguće ispitati. Naime, u nazočnom slučaju takva odluka suda svakako utječe na visinu parničnog troška stranaka iz ovog postupka, ali se postavlja pitanje i prava na pristup sudu iz čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda («Narodne novine» - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje Konvencija). Tako je primjerice u predmetu Europskog suda za ljudska prava E. protiv H. (Zahtjev broj 32806/09), u usporedivom slučaju donesena odluka o povredi čl. 6. st. 1. Konvencije budući da je utvrđeno da prvostupanjski sud nije opravdao svoju odluku o određivanju vrijednosti vlasničkog zahtjeva u visini 10.000,00 kn umjesto prema tržišnoj vrijednosti, usljed čega stranka nije mogla koristiti pravno sredstvo, reviziju protiv presude.

 

14. Stoga će sud prvog stupnja otkloniti narečenu povredu postupka te će postupiti u skladu s čl. 40. st. 3. ZPP-a i odlučiti o prigovoru 1.tuženika, odnosno provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora te ponovno odlučiti o parničnom trošku 1.tuženika te o tome iznijeti dostatne i valjane razloge.

 

 

15. Zbog izloženog je valjalo žalbu 1.tuženika uvažiti i rješenje suda prvog stupnja u točki 1. izreke ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

16. Rješenje suda prvog stupnja u točki 2. izreke je kao nepobijano ostalo neizmijenjeno, jednako kao i presuda na temelju odricanja.

 

 

U Rijeci, 26. travnja 2024.

 

                   Sutkinja

                       Milena Vukelić-Margan, v.r.