Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-2050/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Štefanije Novoselec, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HO, s prebivalištem u [adresa], radi prekršaja iz članka 12. stavak 3., kažnjivog po članku 41. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13, 152/14, 33/18, 32/20., dalje u tekstu ZPRZOI), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa, broj KLASA: 116-02/24-01/4607., URBROJ: 443-02-04-10-24-8. od 16. prosinca 2024., na temelju članka 179. stavak 1., 2. i 3., i članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona ( Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 86/26., dalje u tekstu PZ), dana 18. rujna 2026. objavio je i istog dana

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 181. točka 5. PZ, protiv

okrivljenog HO, OlB: [osobni identifikacijski broj], sina H, rođenog **.**.1981. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanina RH, prekršajno osuđivanog

ODBIJA SE OPTUŽBA

da su okrivljeni počinili prekršaj iz članka 12. stavak 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ( NN 157/13, 152/14, 33/18, 32/20), kažnjiv po članku 41. stavku 2. u svezi stavka 1. točke 5. istog Zakona, zbog toga jer poslodavac osobama s invaliditetom, odnosno radniku KO, [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], za 2020., 2021. i 2022. nije omogućio plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u najmanjem trajanju od 5 tjedana sukladno članku 12. stavku 3. istog Zakona, budući je uvidom u evidencije o radnom vremenu za kalendarsku 2020. utvrđeno da je imenovani tijekom kalendarske 2020. iskoristio ukupno 21 radni dan godišnjeg odmora, tijekom 2021. iskoristio ukupno 20 radnih dana godišnjeg odmora, a tijekom 2022. iskoristio ukupno 16 dana godišnjeg odmora, a koji je radnik radio kod poslodavca LM PVC STOLARIJA, MILAN LAZAR, VARAŽDIN, TRENKOVA 66, na radnom mjestu radnika za obavljanje poslova u pvc stolariji, u razdoblju od 02. kolovoza 2006. do 16. kolovoza 2022., a koje korištenje plačenog godišnjeg odmora u trajanju od pet tjedana za 2022. godinu mu je bio dužan omogućiti do 30. lipnja 2023.

čime je počinjen prekršaj iz članka 12. stavak 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ( NN 157/13, 152/14, 33/18, 32/20 ), kažnjiv po članku 41. stavku 2. u svezi stavka 1. točka 5. istog Zakona

II Temeljem članka 140. stavak 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa podnio je ovome sudu protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj KLASA: 116-02/24- 01/4607., URBROJ: 443-02-04-10-24-8. od 16. prosinca 2024., zbog prekršaja iz članka 12. stavak 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ( NN 157/13, 152/14, 33/18, 32/20 ), kažnjiv po članku 41. stavku 2. u svezi stavka 1. točka 5. istog Zakona i članka 26. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem ( NN 115/18, 34/21), kažnjiv po članku 31. stavku 2. u svezi stavka 1. točka 3. istog Zakona.

2. Nakon provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim brojem Pp- 3333/2024-17. od 01. srpnja 2026., kojom je okrivljenik za prekršaj iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom proglašen krivim, dok je za prekršaj iz Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem oslobođen od optužbe.

2.1. Protiv okrivljujućeg dijela navedene presude okrivljenik je podnio žalbu.

2.2. Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-7528/2026. od 24. srpnja 2026., prvostupanjska presuda je u odnosu na točku IV, u kojoj se okrivljenik oslobađa od optužbe za prekršaj iz Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, ostala neizmijenjena, dok je u odnosu na ostale točke i prekršaj iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, ista ukinuta po službenoj dužnosti i predmet je vračen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U ponovljenom postupku ovlaštena predstavnica tužitelja je navela da je za 2020. i 2021. godinu nastupila zastara prekršajnog progona, dok je za 2022. godinu kao datum počinjenja prekršaja okrivljenika naznačila dan 30.06.2023. Napomenula je da kako su okrivljenik kao poslodavac i ŽO kao radnik 10.07.2022. potpisali sporazumni raskid Ugovora o radu, da je do tog datuma okrivljenik, obzirom da radnik nije iskoristio 5 tjedana godišnjeg odmora, istome bio dužan platiti dio godišnjeg odmora kojeg nije iskoristio jer je u 2022. godini radnik iskoristio ukupno 16 dana godišnjeg odmora. Navela je da je suglasna sa čitanjem provedenih dokaza i da ne stavlja daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Braniteljica okrivljenika je navela da u cijelosti ostaje kod navoda pisane obrane, navoda iznijetih tijekom postupka i navoda iznijetih u žalbi protiv prvostupanjske presude, te je predložila da sud izvrši uvid u sve dokaze koji su predani uz pisanu obranu i priloženi u spis tijekom dokaznog postupka, a da drugih dokaznih prijedloga ne stavlja.

5. U pisanoj obrani okrivljenika navodi se da se okrivljenik ne smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret u ovom postupku. U odnosu na prekršaj pod točkom 2. okrivljenom se stavlja na teret da je počinjen prekršaj iz članka 26. kažnjiv po članku 31. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 3. istog zakona. Članak 26. Zakona o stažu osiguranja sa povećanim trajanjem određuje:1) Staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima - osobama s invaliditetom osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, slijepim osobama, gluhim osobama, gluhoslijepim osobama, osobama oboljelim od reumatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnog tkiva (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, seronegativni artritis, sistemski eritemski lupus, sklerodermija polimiozitis/dermatomiozitis), osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica te osobama s Downovim sindromom. Svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju na zahtjev osiguranika - osobe s invaliditetom. Osiguranicima - osobama s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci. Članak 31 . određuje: (1) Poslodavac pravna osoba kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 50.000,00 kuna, i to:ako ne omogući uvid u dokumentaciju radi provjere podataka o osiguranicima i radnim mjestima odnosno zanimanjima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem (članak 29. stavak 2.) ako ne prijavi početak, promjenu odnosno prestanak rada osiguranika na radnim mjestima odnosno zanimanjima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem odnosno osiguranika - osobe s invaliditetom iz članka 1. točke 3. ovoga Zakona, u propisanim rokovima (članak 29. stavak 3.). Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i poslodavac fizička osoba. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba kod poslodavca pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 10.000,00 kuna. Zatim članak 101. Zakona o mirovinskom osiguranju NN 17/04 koji je vrijedio u trenutku zaposlenja radnika određuje: 2) podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjene podataka - u roku od 15 dana od dana početka zaposlenja ili osiguranja i/i od pravomoćnosti rješenja o svojstvu osiguranika i osnovici osiguranja, od dana prestanka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od dana promjena tijekom osiguranja. S obzirom da je radnik kod okrivljenoga bio zaposlen temeljem ugovora o radu 2006. godine na određeno, nakon čega je nastavio raditi kod okrivljenog temeljem ugovora o radu na neodređeno, pa sve do sporazumnog raskida ugovora sa radnikom od 10.07.2022. godine, posve je jasno razvidno da je nastupila zastara prekršajnog progona. Naime, sve i da je okrivljeni bio dužan prijaviti radnika na povećani staž osiguranja, a nije kako je prethodno opisano, takvu prijavu je bio dužan podnijeti u zakonom propisanom roku određenom Zakonom o mirovinskom osiguranju još 2006. godine. Osim toga iz samog navoda optužnog prijedloga, sve da i je kod radnika navodno nastupio uvjet za povećani staž osiguranja naknadno, a nije, već iz točke 2. optužnog prijedloga je razvidno da je riječ o zastari jer se optužnim prijedlogom stavlja okrivljenom je navodnu prijavu trebao podnijeti najmanje od 1. siječnja 2020. godine, a uslijed čega je ponovno razvidno da je nastupila zastara prekršajnog progona. Također, se skreće pozornost da nisu jasni navodi optužnog prijedloga, u kojem se u točci 2 navodi da je okrivljeni prije početka rada radnika i to 1. siječnja 2020, godine bio dužan prijaviti radnika na povećani staž, kada je razvidno iz ugovora i prijave radnika da je radnik zaposlen od 2006. godine. Slijedom svega navedenog predlaže se odbiti optužbu u navedenom predmetu. Nadalje, iako je zastupila zastara prekršajnog progona, nije jasno iz kojih razloga bi uopće postojala obveza okrivljenog da radnika prijavi na osiguranje sa povećanim stažom s obzirom da radnik nema niti je ishodio rješenje HZMO-a kojim bi mu takvo pravo bilo priznato sukladno članku 26. prethodno citiranog zakona. Dakle, jedino bi postojala obveza okrivljenog da postupi na način kako mu se stavlja na teret da je postojalo rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, međutim takvo rješenje ne postoji, u konačnici niti ga ovlašteni tužitelj dostavlja kao dokaz, pa stoga doista nije jasno temeljem čega i zašto bi okrivljeni radnika bio dužan prijaviti na staž s povećanim trajanjem. U odnosu da okrivljeni nije omogućio radniku KO plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, i to 2020., 2021. i 2022. godinu, u najmanjem trajanju od pet tjedana, okrivljenik ističe sljedeće. Također, u odnosu na prekršaj iz točke 1. također se navodi da je došlo do zastare prekršajnog progona. Naime Zakonom o radu je određeno je u članak 84. da neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. S obzirom da se u konkretnom slučaju stavlja na teret okrivljenom godišnji odmor za radnika iz 2020, 2021 i 2022. godine, ponovno je razvidno da je nastupila zastara prekršajnog progona. Osim toga, ovlašteni tužitelj u svom optužnom prijedlogu uopće ne navodi temeljem čega utvrđuje da se radi o osobi sa invaliditetom zbog kojeg bi navodno postojala obveza iz članka 12. Zakona niti dostavlja bilo kakvu dokumentaciju. Pa prema tome je već iz tih razloga optužba posve neosnovana. Ponavlja se da radnik nikada nije dostavio okrivljenom nikakvo rješenje temeljem kojeg bi imao pravo bilo na povećani staž bilo na povećani godišnji odmor, stoga primjenom načela in dubio pro reo je potrebno okrivljenog osloboditi optužbe i za taj prekršaj. Slijedom svega navedenog, okrivljeni predlaže da se izvrši uvid u sve dokaze dostavljene u ovoj pisanoj obrani, te da se nakon provedenog dokaznog postupka oslobodi okrivljenog od prekršajne odgovornosti odnosno da se odbije optužba u ovom predmetu.

6. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinju CO, te je pregledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnike o inspekcijskom nadzoru od 05.11. 2024. i 29.11.2024., prijavu o prestanku osiguranja za ŽO od 08.08.2022., preslika Ugovora o radu na određeno vrijeme za ŽO od 02.08.2006., preslika Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za ŽO od 01.09.2007., evidencije o radnom vremenu za radnika ŽO za 2020., 2021. i 2022., obračune isplaćenih plaća za radnika ŽO, za razdoblje od 2020., 2021. i 2022. i potvrdu o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljenika od 22.05.2026. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

6.1. CO viša inspektorica rada ispitana u svojstvu svjedoka je iskazala da je postupala po predstavci ŽO kao bivšeg radnika obrta ovdje okrivljenika koji je u predstavci navodio da je on osoba sa invaliditetom, a da mu za svo vrijeme trajanja radnog odnosa kod ovdje okrivljenika kao poslodavca nije bio omogućen plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u najmanjem trajanju od 5 tjedana, a na što je imao pravo, da nije bio prijavljen na osiguranje s povećanim trajanjem, te da mu poslodavac nije isplatio otpremninu. Obavljajući inspekcijski nadzor u obrtu okrivljenika, pregledom poslovne dokumentacije njegova obrta osobno i neposrednim zapažanjem te pregledom iste se uvjerila, pa tako i uvidom u rješenja o godišnjim odmorima da je ŽO bio radnik navedenog obrta, a da mu poslodavac nije omogućio plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u najmanjem trajanju od 5 tjedana, da nije bio prijavljen na osiguranje s povećanim trajanjem, dok je utvrdila da mu je otpremnina bila isplaćena. Nadalje, da tijekom inspekcijskog nadzora od strane okrivljenika nije bilo sporno da je ŽO osoba sa invaliditetom. Na posebno pitanje suda navela je da ona nema saznanja i nije joj bilo predočeno niti od strane ŽO niti od strane okrivljenika da bi ŽO ishodio rješenje kojim bi mu kao osobi sa invaliditetom bio priznat beneficirani radni staž.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud nalazi da je za terećeni prekršaj nastupila zastara prekršajnog progona.

8. Naime okrivljenika se tereti da kao poslodavac radniku svojega obrta KO, koji je osoba sa invaliditetom, nije omogućio plačeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu – 2020., 2021. i 2022., u najmanjem trajanju od pet tjedana.

9. U članku 13. stavak 1. PZ propisano je da prekršajni progon zastarijeva za četiri godine.

10. Obzirom da članak 84. stavak 1. Zakona o radu kaže da neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona ( dva tjedna u neprekidnom trajanju ) radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, slijedom čega je u konkretnom slučaju radnik ŽO godišnji odmor za 2020. godinu mogao iskoristiti do zaključno sa 30. lipnja 2021., dok je godišnji odmor za 2021. godinu mogao iskoristiti do zaključno sa 30. lipnja 2022., a to obzirom da je i tijekom 2021. i 2022. godine radio u obrtu okrivljenika. Dakle, okrivljenik, kojeg se tereti da radniku nije omogućio korištenje plačenog godišnjeg odmora za 2020. i 2021. godinu u trajanju od pet tjedana, a koji godišnji odmor je radnik mogao iskoristiti do 30.06.2021., odnosno do 30.06.2022.godine, se je sa danom 01.07.2021., odnosno 01.07.2022. našao u prekršaju. Kako je od počinjenja prekršaja 01.07.2021., odnosno 01.07.2022. proteklo više od četiri godine, to je za navedeno razdoblje nastupila zastara prekršajnog progona.

11. Glede godišnjeg odmora za 2022. godinu, a obzirom da su radnik ŽO i poslodavac, ovdje okrivljenik, nedvojbeno dana 10. kolovoza 2022., potpisali Sporazumni raskid ugovora o radu jer je radnik ostvario pravo na mirovinu, to je radnik godišnji odmor ili razmjerni dio godišnjeg odmora koji ga je pripadao za 2022. godinu, mogao iskoristiti i poslodavac mu je bio omogućiti da ga iskoristi do dana prestanka radnog odnosa, odnosno do dana 10.08.2022. Dakle, okrivljenik, kojeg se tereti da radniku nije omogućio korištenje plačenog godišnjeg odmora za 2022. godinu u trajanju od pet tjedana, a koji godišnji odmor je radnik mogao iskoristiti do 10.08.2022., kada mu je prestao radni odnos kod poslodavca, ovdje okrivljenika, a zbog prestanka radnog odnosa, nije ga mogao prenijeti u narednu 2023. godinu i iskoristiti ga do zaključno 30.06.2023. godine, već ga je mogao iskoristiti do 10.08.2022., kada mu je prestao radni odnos kod poslodavca, to se je okrivljenik sa danom 11.08.2022. našao u prekršaju. Kako je od počinjenja prekršaja 11.08.2022., proteklo više od četiri godine, to je i za navedeno razdoblje nastupila zastara prekršajnog progona.

11.1. Naime, nakon prestanka radnog odnosa kod poslodavca, radnik eventualno neiskorišteni dio godišnjeg odmora ne može prenijeti u narednu godinu i iskoristiti ga do 30. lipnja naredne godine, budući je, sukladno članku 82. stavak 1. Zakona o radu u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a koja naknada se, prema stavku 2. istog članka Zakona određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.

12. Obzirom je u konkretnom slučaju utvrđeno da je od dana počinjenja prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, a za počinjenje kojeg se tereti okrivljenika, proteklo više od četiri godine, slijedom čega je u smislu članka 13. PZ nastupila zastara prekršajnog progona, valjalo je, temeljem članka 181. točka 5. PZ, odbiti optužbu.

13. Kako je optužba protiv okrivljenika odbijena, to temeljem članka 140. stavak 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 18. rujna  2026.

Sudac

Miro Jalševec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Dostaviti:

1. Tužitelj: Državni inspektorat Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa

2. Okrivljeni: HO, [adresa]

3. Branitelj: Stela Tursan, odvjetnica iz Varaždina

4. Za spis, ovdje