Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-124/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja ERSTE&STEIRMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, koje zastupa punomoćnici iz MAĆEŠIĆ I PARTNERI d.o.o. Rijeka, protiv ovršenika 1) ŽC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2 ) Ž [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mirku Mastiloviću, odvjetniku u Puli, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi I. i II. ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno poslovni broj Ovr-332/2021-2 od 26. svibnja 2021., dana 18. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba I. i II. ovršenika izjavljena izvan žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., u daljnjem tekstu: OZ), te se u tom dijelu potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno poslovni broj Ovr-332/2021-2 od 26. svibnja 2021.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja određena je ovrha na nekretnini I. i II. ovršenika (dalje ovršenika) kao založnih dužnika, sadržaja kako je to pobliže opisano u izreci pobijanog rješenja o ovrsi.
2. Protiv ovog rješenja žale se ovršenici iz žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi članka 21. stavak 1. OZ s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.
3. U odgovoru na žalbu (list 38 spisa) ovrhovoditelj osporava osnovanost žalbe te predlaže da se odbije kao uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
4. Sukladno članku 50. stavak 1. točka 9. OZ protiv rješenja ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave .
5. Iz stanja spisa proizlazi, a to među strankama nije ni prijeporno, da prije nego što je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika da je već bila donesena pravomoćna sudska odluka (list 68-84 spisa) kojom je utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu od 10. listopada 2006. i to u odnosu na odredbu ugovora koja regulira promjenjivu kamatnu stopu, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (pa i u odnosu na valutnu klauzulu).
6. Dakle, i prije podnošenja prijedloga za ovrhu, a poslije ovjeravanja javno-bilježničke isprave kao ovršne isprave utvrđena je djelomična ništetnost ugovora o kreditu, pri čemu treba reći, a što je ustaljena sudska praksa (pa tako i VS RH Rev 1371/2021 od 17. listopada 2023.) da se poštenost odredbi ugovora o kreditu kao ni opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi ne može ispitivati unutar ovršnog postupka.
7. Kada su ovršenici u žalbi isticali da je donesena takva pravomoćna presuda time zapravo ističu žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ jer u slučaju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu ima se smatrati da takva ništetna odredba nije niti ugovorena te ovrhovoditelj ne može svoju tražbinu zasnivati na toj odredbi ugovora.
8. Treba reći da je ovrhovoditelj (list 119 spisa) navodio da je prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu uzeo u obzir i tu pravomoćnu presudu općinskog suda, međutim, takve navode ovrhovoditelja ovršenici nisu potvrdili, a niti to proizlazi iz spisu priležećeg izvoda iz poslovnih knjiga.
9. Nadalje, između stranaka nije ni prijeporno da, a vezano uz utvrđenu djelomičnu ništetnost ugovora o kreditu, je i podnesena tužba radi isplate koja se vodi pod poslovnim brojem P-1187/2020, i koji predmet nije pravomoćno okončan, pri čemu iz stanja spisa proizlaze tvrdnje ovršenika (list 157 spisa) da su oni dana 16. studenog 2016., dakle, nakon donošenja ovršne isprave platili iznos od 9.155,94 CHF, a dana 21. ožujka 2017. iznos od 4.335,26 CHF tako da bi preostalo još platiti ovrhovoditelju iznos od 9.023,35 CHF, a koje tvrdnje nisu od strane ovrhovoditelja osporene, kao i da u predmetu poslovni broj P-1187/2020 je određeno dopunsko vještačenje po financijskom vještaku koji nije uzeo u obzir i ove uplate koje su naknadno izvršene po ovdje ovršenicima.
10. Stoga je prvostupanjski sud trebao uputiti ovršenike da u smislu članka 52. stavak 3. OZ pokrenu postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koje su iznijeli u žalbi, a kako je prvostupanjski sud ovom sudu spis dostavio na odluku o žalbi, stoga je u ovom stadiju postupka valjalo odlučiti o žalbi ovršenika izjavljenoj izvan žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ.
11. Pritom valja reći da je ovaj sud kao sadržaj svojeg remisornog dopisa od 8. veljače 2023. pokušao potaknuti stranke, a pogotovo ovrhovoditelja kao financijsku organizaciju, da, a obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost ugovora o kreditu i obvezu povrata onog što je stečeno bez osnove, kao i uplate koje su vršili ovršenici naknadno, sporazumno utvrde visinu tražbine ovrhovoditelja te da, eventualno, ovrhovoditelj djelomično povuče prijedlog za ovrhu, u slučaju utvrđenja manje tražbine od one iz prijedloga.
12. Žalba izvan žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ nije osnovana.
13. Ispitujući pobijano rješenje u glavnicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje žalbenih razloga i okolnosti članka 50. stavak 5. OZ, na primjenu materijalnog prava i na bitne povrede ovršnog postupka kada na njih tako pazi prema odredbama ZPP, ovaj sud nije našao da su učinjene bilo kakve povrede.
14. Pritom nije bezrazložno napomenuti i to da je sud odredio ovrhu na nekretnini ovršenika kao založnih dužnika koji su se suglasili da banka može neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine, a koje je shvaćanje u skladu sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-III-2930/2019 od 14. studenog 2019. te odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu PC protiv Republike Hrvatske kao i odlukom VS RH Rev 476/2021-3 od 16. studenog 2022.
15. Zbog navedenog, a temeljem članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ odlučeno je kao u izreci (točka I.).
16. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi članka 14. stavak 6. OZ (točka II.).
U Zagrebu, 18. rujna 2026.
Sudac:
Marijan Vugić
