REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Pregradi

Pp-491/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sucu Jadranki Kiš Šaulovečki uz sudjelovanje Kristine Folnović Režek kao zapisničara u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ZJ zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21. 114/22. i 36/24.; dalje: ZZNO), pokrenutog po Optužnom prijedlogu Policijske postaje Krapina s ispostavom Pregrada br. Klasa: 211-07/26-5/5321, Urbroj: 511-17-08-26-1 od 3. ožujka 2026., po dovršenom postupku u odsutnosti okrivljenice a u prisutnosti ovlaštenog tužitelja, na temelju čl. 179. st. 2 Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.; dalje: PZ), dana 18. rujna 2026.

presudio je

I/ Okrivljenica: ZJ, rođ. Z, kći Đ i Ć rođ. F, rođena **.**.1945. u [adresa], iz [adresa], umirovljenica, mjesečna mirovina 686,00 €, udovica, majka dvoje djece, državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivana.

kriva je

što se:

25.2.2026. oko 15,00 sati na dvorištu obiteljske kuće u [adresa] nasilnički ponašala prema kćerima ĐJ i ĆJ na način da je na iste vikala da ona nije luda i da je žele strpati u ludnicu, da su ubojice i da ne smiju više doći na njezino dvorište, nakon čega je uzela metalnu štaku i pokušala istom udariti kćerku ĐJ a što sve je kod ĐJ i ĆJ prouzročilo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva

dakle, počinila psihičko nasilje na štetu svojih kćeri

čime je počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Na temelju čl. 38. st. 2. toč. 1. PZ-a okrivljenica se zbog navedenog prekršaja oslobađa od kazne.

II/ Na temelju čl. 139 st. 6 PZ-a okrivljenica se oslobađa plaćanja troškova prekršajnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Krapina s ispostavom Pregrada podnijela je ovome sudu Optužni prijedlog protiv okrivljenice zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Ispitana na glavnoj raspravi okrivljenica je porekla krivnju za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Navela je da živi sama jer je njezin suprug umro prije 29 godina. Imala je jednog psa i njezine kćeri su ga bez njezinog znanja dale u sklonište za nezbrinute životinje, kazavši da je ona bolesna i da mora ići na operaciju. Ističe da ju je to pogodilo jer joj je pas bio sve na svijetu pa priznaje da je kćerima kazala da ne smiju više doći na njezino dvorište i da su ubojice. Nije istina da bi sa štapom zamahnula prema kćeri ĐJ jer za to i nema snage. Pojašnjava da su ju dan ranije kćeri odvezle na prijevaru kod psihijatra jer se žele domoći njezine mirovine i proglasiti ju ludom, a ona nije luda. Na upit suda iskazuje da živi sama, hranu joj dovoze iz jednog restorana. Ne želi nikakav kontakt sa svojim kćerima i ne želi da joj dolaze.

3. Sud je u dokaznom postupku ispitao oštećene ĐJ i ĆJ, pročitao socijalnu anamnezu Hrvatskog zavoda za socijalni rad PU Krapina na listu 39 do 46 spisa zajedno sa mišljenjem prim. FJ, pročitao medicinsku dokumentaciju na listu 48 do 90 spisa, pročitao izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji na listu 17 te e-mail Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb Policijskoj postaji Krapina s ispostavom Pregrada na listu 4 i 5 spisa te na kraju izvršio uvid u potvrdu iz PE za okrivljenicu na listu 29 i 30 spisa.

4. ĐJ svjedoči da je njoj okrivljenica majka i kritične zgode došla je sa sestrom ĆJ kako bi majci dostavile lijekove i hranu, budući ona živi sama. Dan ranije je bila s majkom kod psihijatra u Krapini i njezinog liječnika obiteljske medicine pa su joj propisani novi lijekovi. Pojašnjava da je ušla u kuću dok je sestra ĆJ ostala u automobilu i tada je kazala majci da joj je donijela lijekove i hranu, na što je ona njoj povišenim tonom govorila da ona nije luda i da ju želi strpati u ludnicu, da ne smije više doći na njezino dvorište. Izašla je iz kuće na dvorište i tada je majka prema njoj podigla štaku da će je udariti, ona se izmaknula i otišla je u automobil, nakon čega su pozvale hitnu pomoć jer je smatrala da ovakvo ponašanje od strane njezine majke nije normalno. Ubrzo je došla i policija za koju je saznala da ih je pozvala njezina majka. Ističe da im majka zamjera što su psa dale u sklonište, no, učinile su to još u siječnju mjesecu jer se majka zbog bolesti nije mogla brinuti za psa. Majka se sa time složila, da bi kasnije promijenila mišljenje te ih sada optužuje da su to učinile protiv njezine volje. Majka se već dulje vrijeme čudno ponaša, a sve je eskaliralo nakon odlaska tog psa. Na upit predstavnika ovlaštenog tužitelja iskazuje da je po psa došla veterinarska stanica iz Pregrade. Od kada je majka njoj i sestri zabranila dolazak na dvorište, više ne dolaze na isto, ali surađuju sa njezinim liječnikom a sada kada one više ne dolaze, lijekove majci dostavlja patronažna sestra. Na upit predstavnika ovlaštenog tužitelja iskazuje da je bila pola metra udaljena od okrivljenice kada je na nju podigla štaku, a automobil u kojem se nalazila njezina sestra bio je udaljen kojih dva metra od njih.

5. ĆJ svjedoči da je kritične zgode došla sa svojom sestrom ĐJ kod njihove majke u [adresa], time da ona nije izlazila iz automobila jer je majka bila na nju ljuta zbog psa kojeg su dale odvesti jer se majka nije mogla za njega brinuti. Dan ranije je sestra ĐJ išla s majkom kod psihijatra jer je trebalo njegovo mišljenje zbog postupka kojeg je pokrenu Hrvatski zavod za socijalni rad a vezano na lišenje poslovne sposobnosti. Znajući da bi to majku pogodilo nije joj sestra kazala da ide zbog tog postupka već zbog inkluzivnog dodatka. Dakle, nakon što je njezina sestra ušla u kuću kako bi majci ostavila lijekove, dok je namirnice ostavila pred kućom jer je i majka bila vani na dvorištu, čula je da majka viče da su ubojice, da ih ne želi više vidjeti niti blizu, da ju žele napraviti ludom i slično. Vidjela je kada je podigla metalnu štaku prema sestri pa je tada izašla iz auta i rekla majci „što to radi“. Nakon tog događaja pozvale su hitnu, dok je majka pozvala policiju. Majka ne želi njihovu pomoć, a ona ne žele ništa od nje jer su i sestra i ona dobro situirane. Ističe da one vide da su se pojavile druge osobe koje izrabljuju njihovu majku. Na upit predstavnika ovlaštenog tužitelja iskazuje da je njezina sestra stajala vrlo blizu majci dok je ona podigla štaku, a štaku je podigla dosta visoko. Obje su se prestrašile od takvog ponašanja njihove majke.

6. Na temelju izloženih dokaza neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenica tempore criminis počinila psihičko nasilje na štetu svojih kćeri, a kako joj se to u izreci ove presude stavlja na teret.

6.1. Nije sporno da je okrivljenica kritične svoje kćeri nazivala ubojicama jer je to i sama priznala, a isto tako je nesporno da okrivljenica ne želi nikakav kontakt s kćerima.

6.2. Sporno je da li je okrivljenica podigla štaku prema kćeri ĐJ jer je to odlučno poricala.

6.3. Sud je pomnom analizom svih provedenih dokaza, njihovom međusobnom usporedbom i potom povezivanjem u jednu logičnu cjelinu utvrdio da je okrivljenica podigla štaku prema kćeri ĐJ. Naime, imenovana je to u svojem uvjerljivom i jasnom iskazu decidirano navela, a njezin iskaz je u svemu potvrdila i svjedokinja ĆJ. Obje su svjedokinje o događaju iskazivale vrlo okolnosno pa sud nije imao razloga dvojiti u vjerodostojnost njihova iskaza. Ovo tim više što svjedokinje nisu željele okrivljenicu teretiti i tražiti prema njoj postupanje policije iako ih je događaj uznemirio već su pozvale Hitnu pomoć ocjenjujući ovakvo ponašanje svoje majke neprimjerenim i neuobičajenim.

6.4. Na temelju naprijed izloženih i provedenih dokaza, sud djelo okrivljenice uzima u svemu utvrđenim.

7. Kako se u ponašanju okrivljenice stječu sva bitna obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret, proglašena je krivom, ali ju je sud umjesto propisane novčane kazne u iznosu od 300,00 € ili kazne zatvora u trajanju do 90 dana, na temelju čl. 38 st. 2 t. 2 PZ-a oslobodio od kazne. Ovo iz razloga što je okrivljenica osoba starije životne dobi i načeta raznim bolestima. Iako je ista prema mišljenju sudskog vještaka danog u postupku koji je vođen radi lišenje poslovne sposobnosti za njezinu dob primjerenog intelektualno-mnestičkog funkcioniranja te vještak nije našao da bi imenovanu trebalo lišiti poslovne sposobnosti, ipak je prema mišljenju suda okrivljenica zbog svoje dobi i općeg stanja postupila inkriminirane zgode nepromišljeno pa pri činjenici da i same oštećene smatraju da okrivljeničino kažnjavanje nije potrebno, to je i mišljenje ovog suda da postoje okolnosti koje ukazuju da njezino kažnjavanje nepotrebno radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja.

8. Sud nije okrivljenici izrekao predloženu zaštitnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana jer drži da nema opasnosti da bi okrivljenica ponovila istovjetni prekršaj budući ne komunicira sa oštećenicama.

9. Valjalo je na temelju propisa citiranih u izreci ove presude okrivljenicu osloboditi od obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka jer je umirovljenica s malom mirovinom pa bi plaćanjem i tih troškova bila ugrožena njezina egzistencija.

U Pregradi, 18. rujna 2026.

Sudac:

Jadranka Kiš Šaulovečki

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se u roku od 8 dana po primitku iste podnijeti žalba Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu putem ovog suda u dva jednaka pisana primjerka.

Dostaviti:

1. ZJ, [adresa]

2. PP Krapina s ispostavom Pregrada, br. Klasa: 211-07/26-5/5321, Urbroj: 511- 17-08-26-1

3. ĐJ, po pravomoćnosti

4. ĆJ, po pravomoćnosti

5. PP Krapina s ispostavom Pregrada, br. Klasa: 211-07/26-5/5321, Urbroj: 511- 17-08-26-1, po pravomoćnosti

6. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Krapina, po pravomoćnosti

7. Spis